Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-811/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. T. (ranije G.) iz Z., OIB: ..., protiv tuženice S. b. d.d. iz S., OIB: ..., zastupane po zakonskom zastupniku, a ova po punomoćnici T. L., odvjetnici iz S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-1001/2020-6 od 6. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice S. b. d.d. S. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P- 1001/2020-6 od 6. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvog stupnja suđeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom uknjižba založnog prava na nekretnini upisnoj u zk. ul. 20066 k.o. Z. o., E-55, stan broj 3 površine 56,13 m2, u korist S. b. d.d. S. određena u ovosudnom predmetu posl. br. Ovr833/20u temeljem Ugovora o gotovinskom kreditu broj 275502458 od 19. prosinca 2002.

II. Nalaže se tuženiku S. b. d.d., S., OIB: ... I platiti tužitelju I. T. (ranije G.) iz Z., OIB: ... trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 kuna u roku 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica iz svih žalbenih razloga te odluke o troškovima postupka. Ističe da je postupak suda prvog stupanja poslovni broj Ovr- 833/2020 pokrenut temeljem odredbe čl. 295. Ovršnog zakona, kao postupak osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, pa nije riječ o ovršnom postupku radi naplate novčane tražbine, već o postupku osiguranja. Sukladno odredbi čl. 296. Ovršnog zakona, tuženica je na temelju ovršne isprave - Ugovora o gotovinskom kreditu solemniziranog po javnom bilježniku, radi osiguranja novčane tražbine, u predmetu Ovr-833/2020 zatražila i ishodila osiguranje uknjižbom založnog prava u svoju korist, na nekretnini u vlasništvu tužiteljice. Predlagatelj osiguranja/tuženica raspolaže ovršnom ispravom kojom je utvrđena njezina novčana tražbina prema protivniku osiguranja/tužitelju, koja sadrži potvrdu ovršnosti, a nekretnina na kojoj je osiguranje zatraženo u vlasništvu je tužiteljice, pa su ispunjene pretpostavke za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, sukladno odredbi čl. 295. do 298. Ovršnog zakona. Tužiteljica je upućena na pokretanje parničnog postupka iz žalbenog razloga predviđenog odredbom čl. 50. st.

1. toč. 10. i 11. Ovršnog zakona, što je dozvoljeno samo u postupku ovrhe i žalbeni razlog da je za tražbinu tuženice nastupila zastara tiče se isključivo postupka ovrhe. Učinak zasnivanja založnog prava na nekretnini nije istovremena naplata iznosa koji je osiguran. Kako protiv Zaključka suda prvog stupnja od 4. prosinca 2020. kojim je u predmetu Ovr-833/2020 protivnica osiguranja, tužiteljica, upućena na pokretanje parnice, nije dopušten pravni lijek, u predmetnoj je žalbi tuženica ukazala na propust suda i pogrešno tumačenje žalbenih razloga tužiteljice. Tvrdi da je izrekom pobijane presude prekoračen okvir postavljenog tužbenog zahtjeva i počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je postavila zahtjev koji nije istovjetan izreci pobijane presude, jer se njime traži proglašenje ovrhe poslovni broj Ovr-833/2020 nedopuštenom i mjera da se trenutno obustavi upis osiguranja na nekretnini. Prvostupanjski je sud svoju odluku utemeljio na odredbu čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u vezi s čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona, iako u postupku osiguranja, što je u konkretnom predmetu slučaj, sud nije ovlašten razmatrati prigovor zastare tražbine, jer se tiče isključivo postupka ovrhe, ali ne i postupka osiguranja novčane tražbine zasnivanjem prisilnog založnog prava. Također, tvrdi da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i odbaciti tužbu, odnosno pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti ili, pak, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu tuženice navela da je tuženica sama u svojoj žalbi istakla da je na temelju ovršne isprave - Ugovora o gotovinskom kreditu broj 2755020458 od 19. prosinca 2002. solemniziranom po javnom bilježniku G. F. iz S. pod brojem OU-1685/2002, s potvrdom ovršnosti od 18. veljače 2004. zatražila osiguranje novčane tražbine u predmetu Ovr-833/2020 za koji je nastupila apsolutna zastara temeljem čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer je tuženica prijedlog podnijela 12. listopada 2020. Tuženica se poziva na odredbe čl. 295. do 298. Ovršnog zakona, iako je razvidno da ovršna isprava ima potvrdu ovršnosti od 18. veljače 2004. i da se treba primjenjivati Ovršni zakon iz 1996. Presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama. Predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), jer je tužbenim zahtjevom tužiteljica zatražila da se "ovrha Ovr-833/20-12 proglasi nedopuštenom" i da se "obustavi upis osiguranja na nekretnini", pa je u konkretnome riječ o postupku osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na njezinoj nekretnini, za koji je tužiteljica zahtijevala proglašenje nedopuštenim. O tome je prvostupanjski sud odlučio u izreci pobijane presude, s tim da, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije postupio suprotno odredbi čl. 2. ZPP, odnosno izvan granica zahtjeva koji je stavljen u postupku.

5.1. Isto tako, nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

5.2. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza u spisu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je 19. prosinca 2002. tužiteljica sklopila Ugovor o gotovinskom kreditu u svojstvu solidarnog jamca, za obvezu glavnog dužnika D. G. iz Z., na iznos od 8.000,00 EUR- a, u protuvrijednosti u kunama, što je na dan 19. prosinca 2002. iznosilo 59.321,14 kn,

- da je Ugovor o gotovinskom kreditu od 19. prosinca 2002. solemniziran kod javnog bilježnika G. F. iz S. pod brojem OU-1685/2002, s potvrdom ovršnosti od 18. veljače 2004.,

- da je tuženica u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-833/2020 kao ovrhovoditeljica podnijela prijedlog za osiguranje svoje novčane tražbine, na temelju Ugovora o gotovinskom kreditu od 19. prosinca 2002., uknjižbom založnog prava na nekretnini tužiteljice u k.o. Z. o. i

- da je tužiteljica kao protivnica osiguranja uložila žalbu na spomenuto rješenje o osiguranju povodom koje je upućena u predmetnu parnicu radi proglašenja nedopuštenom uknjižbe založnog prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. 20066 k.o. Z. o. (stan broj 3 od 56,13 m2) u korist tuženice.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je zaključio da je protekao zastarni rok od 10 godina uzimajući u obzir da je ovrha, odnosno postupak osiguranja, pokrenut temeljem citirane ovršne isprave - Ugovora o gotovinskom kreditu broj 2755020458 od 19. prosinca 2002. solemniziranom kod javnog bilježnika G. F. u S. pod brojem OU-1685/2002, jer je, u smislu odredbe čl. 21. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ/96), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 93/14 i 73/17 - dalje: OZ/12).

8. Glede žalbenog prigovora tuženice da se u konkretnome ne radi o ovršnom postupku radi naplate novčane tražbine, već o postupku osiguranja, za kazati je da je općom odredbom čl. 290. sadržanom u trećem dijelu Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 93/14 i 73/17), kojim je uređeno osiguranje, propisano da se na osiguranje tražbine prema tom dijelu Zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

9. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim državnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje Zakon inače predviđa kraći rok zastare.

10. Potraživanje tuženice potječe iz citiranog Ugovora o gotovinskom kreditu od 19. prosinca 2002., koji sukladno potvrdi javnog bilježnika G. F. iz S., po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta te ima snagu javnobilježničkog akta prema odredbi čl. 54. i čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22).

11. Isto je tako odredbom čl. 253. OZ/96 bilo propisano da se na osiguranje tražbine na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ radi ostvarenja tražbine, pa je neosnovan žalbeni prigovor tuženice da u konkretnome nije riječ o ovršnom postupku.

12. Slijedom citirane odredbe čl. 290. OZ/12 da se u postupku radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava, između ostalih primjenjuju i odredbe o provedbi ovrhe na nekretninama.

13. Naime, pretpostavke za prisilno zasnivanje založnog prava na nekretnini propisane su odredbom čl. 258. OZ/96 kojom je određeno da na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja.

14. Učinak uknjižbe i zabilježbe uređen je odredbom čl. 260. st. 1. OZ/96 koja propisuje da uknjižba založnoga prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.

15. Prema odredbi čl. 260. st. 2. OZ/96 u slučaju iz stavka 1. tog članka ovrha na nekretnini odredit će se protiv osobe koja je upisana kao vlasnik, i to na temelju ovršne isprave na temelju koje je u zemljišnu knjigu upisano založno pravo i zabilježba ovršivosti te izvatka iz zemljišne knjige iz kojega proizlazi da je ta osoba upisana kao vlasnik nakon upisa založnoga prava i zabilježbe ovršivosti.

16. Međutim, kraj činjenice da je u konkretnome tuženica 12. listopada 2020. podnijela prijedlog za osiguranje svoje novčane tražbine na temelju solemnizirane javnobilježničke isprave - Ugovora o gotovinskom kreditu od 19. veljače 2002. koji je postao ovršan 18. veljače 2004. to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 233. st. 1. ZOO u svezi čl. 258. OZ/96 kada je pobijanom presudom proglasio nedopuštenom uknjižbu založnog prava na nekretnini upisanoj u zk. ul. 20066 k.o. Z. o. u korist tuženice kao predlagateljice osiguranja, jer je protekao zastarni 10-godišnji zastarni rok.

17. Prvostupanjski je sud isto tako pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st.

1. u svezi čl. 155. ZPP kada je pobijanom presudom u toč. II. izreke obvezao tuženicu da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak.

18. Stoga žalba tuženice nije osnovana.

19. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zadru 20. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.