Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-374/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. k. e.,

Z., …., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik R. B.,

odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika mldb. B. K. iz U., F.,

kojeg zastupa zakonska zastupnica O. K., 2. tuženika M. L. iz

V., …, Republika Srbija i 3. tuženice G. P. iz N.,

…., koje zastupa punomoćnik Z. K.,

odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o žalbi 1.-3. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini od 18. veljače 2022., poslovni broj: P-266/21-17, u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija žalba 1. tuženika mldb. B. K., 2. tuženika M.

L., i 3. tuženice G. P. kao neosnovana, te potvrđuje presuda

Općinskog suda u Kutini od 18. veljače 2022., poslovni broj: P-266/21-17.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Utvrđuje se da oročena novčana sredstva u iznosu od 1.408.908,19 kuna s pripadajućim ugovornim kamatama na računu broj 8340502-0-12179101621 i iznos od 8.006,79 kuna na tekućem računu broj 80404-5 3204997556 kod P. b. Z. d.d. koji glasi na ime S. L. ne predstavljaju ostavinsku imovinu

iza pokojnog S. L. te u cijelosti pripadaju tužitelju C. k.

e..

II Nalaže se tuženicima da tužitelju isplate iznos od 1.408.908,19 kuna i to:

- 1. tuženik mldb. B. K. iznos od 880.542,27 kuna uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena teče od 15. veljače 2011. do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- 2. tuženik M. L. iznos od 264.180,04 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja po istoj stopi teče od 9. ožujka 2011.,

- 3. tužena G. P. iznos od 264.185,88 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja po istoj stopi teče od 7. srpnja 2011., a sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženicima da tužitelju C. k. e. naknade

troškove parničnog postupka i to 1.tuženik mldb. B. K. u iznosu od 85.812,50 kuna, 2. tuženik M. L. u iznosu od 25.743,75 kuna i 3.tužena

G. P. u iznosu od 25.743,75 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom

koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena teče od 18. veljače 2022. do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv takve presude pravovremenu žalbu su izjavili tuženici putem svojeg punomoćnika iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP), te zbog odluke o trošku. U žalbi ukazuju opisom povrede na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te postoji proturječnost između razloga o sadržaju isprava i zapisnika te samih isprava i zapisnika, a izreka presude je suprotna konačno određenom tužbenom zahtjevu. Ističu da su tijekom ponovljenog prvostupanjskog postupka (nakon odluke Rev-244/2017 Vrhovnog suda kojim su ukinute nižestupanjske odluke) istaknuli prigovor iz članka 138. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., dalje: ZN), jer je tužitelj prekoračenjem jednogodišnjeg zastarnog roka izgubio pravo zahtijevati ostavinu od tuženika kao poštenih posjednika. Tuženici nisu osporavali da tužitelju pripadaju novčana sredstava na računu navedenom u oporuci, ostavinskom rješenju, odnosno navedenog u tužbi na utvrđenje Općinskog suda u Kutini pod brojem P-1227/10. Ističu da je oporučitelj pri sastavu oporuke izričito naveo na koji način raspolaže novčanim sredstvima na određenim računima, te sredstva na drugom računu koji nije naveden u oporuci nisu sredstva koje je ostavio tužitelju. Izrazili su stajalište da novac na jednom računu prelaskom na drugi račun se ne može smatrati istom pokretnom stvari, jer se radi o generičnoj stvari, te da je prebacivanjem sredstava na novi račun oporučitelj slobodno raspolagao svojom imovinom. Predlažu da se njihova žalba prihvati, pobijana presuda ukine u cijelosti i vrati predmet na ponovno odlučivanje, odnosno ista preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženicima uvećanog za trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom postupku prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu broj P-837/11-25 od 14. siječnja 2015. kojom je usvojio tužbeni zahtjev radi utvrđenja da oročena novčana sredstva u iznosu od 1.710,000,00 kuna s pripadajućim kamatama na određenom računu 8345052-0- 12179101621 i sredstva na računu 3204997556 ne predstavljaju ostavinsku imovinu iza pok. S. L. i u cijelosti pripadaju tužitelju, te je naloženo svim nasljednicima da isplate tužitelju iznose koje su na temelju rješenja o nasljeđivanju primili od gornje ukupne svote, pa je tako naložena isplata iznosa i sadašnjim tuženicima, ali i tadašnjem 2. tuženiku O. K. e. i 3. tuženiku

U. g. C..

6. Protiv takve presude žalili su se tadašnji 1. tuženik mlljt. B. K.,

4. tuženik M. L. i 5. tuženica G. P., odnosno i žalitelji u ovom drugostupanjskom postupku, dok je u odnosu na 2. tuženika i 3. tuženika kojima je naložena isplata dijela tog iznosa, prvostupanjska presuda postala pravomoćna. Drugostupanjskom odlukom Gž-820/2015-4 od 30. rujna 2016. ovaj sud je odbio žalbe tadašnjih I., IV. i V. tuženika i potvrdio presudu. Isti tuženici su podnijeli reviziju protiv drugostupanjske odluke, povodom koje je Vrhovni sud pod brojem Rev 244/2017 od 14. travnja 2021. donio rješenje kojim je ukinuo obje nižestupanjske odluke u odnosu na tuženike koji su podnijeli reviziju i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Kako se u nastavku postupka i u ponovljenom prvostupanjskom postupku odlučivalo o isplati za samo troje nasljednika, tuženike mlljt. B. K.,

M. L. i G. P., (dok je za dvoje tuženika prva presuda postala pravomoćna), jasno je da se ne slaže ukupan iznos sredstava na računu od 1.710,000,00 kuna sa iznosom od 1.408.908,19 kuna koji su tuženici dužni platiti tužitelju nakon utvrđenja da oročena sredstava na određenom računu pripadaju tužitelju.

8. Zbog takvog izloženog tijeka postupka i utvrđenih činjenica, neopravdano tuženici ističu da postoji proturječnost između utvrđenja suda i onoga što proizlazi iz isprava, odnosno proturječnost između izreke i razloga presude, jer su dvoje tuženika nepodnošenjem pravnih lijekova priznali obvezu na isplatu razmjernog dijela sredstava koji su primili sa spornog računa prema prvostupanjskoj presudi od 14. siječnja 2015. Protivno navodima žalbe, na temelju provedenog postupka potpuno su i pravilno utvrđene sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom parničnom postupku, prvostupanjski sud je za svoju je odluku dao jasne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud je naime, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka obrazložio koje je činjenice uzeo kao dokazane i na temelju kojih je donio odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

9. Stoga ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju je ukazano u žalbi, niti su počinjene druge bitne povrede na koje, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Na temelju provedenog postupka utvrđeno je da je:

- javni bilježnik A. Đ. iz N. kao sudski povjerenik Općinskog suda u Kutini, 11. rujna 2009., donio rješenje o nasljeđivanju broj: O-223/09, UPP-OS- 205/09, kojim rješenjem je temeljem oporuke ostavitelja Slavka Leščešena koji je umro 14. ožujka 2009., raspoređena njegova imovina. Između ostalog, u tom rješenju je utvrđeno da u ostavinsku imovinu spadaju i sredstva na računu broj: … i kunskog oročenja na ime ostavitelja kod PBZ banke broj

…. U oporuci je navedeno da sredstva na navedenim

računima u potpunosti pripadaju C. E. K., odnosno tužitelju, dok je

ostala imovina raspoređena na ostale nasljednike.

- protiv takvog rješenja je prigovor izjavio mlljt. B. K., sin ostavitelja, nakon čega je Općinski sud u Kutini, Stalna služba u Novskoj donio rješenje o dopuni naprijed navedenog rješenja o nasljeđivanju od 11. rujna 2009., i to dana 9. srpnja 2010., pod brojem O-223/09-12, kojim je rješenjem sin ostavitelja utvrđen kao nužni nasljednik te mu je uručena polovina cjelokupne ostavinske imovine, osim sredstava na računima koja su raspoređena tužitelju.

- rješenjem Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj od 2. prosinca 2010., broj: O-768/10-22, a na temelju podataka koje je sudu dostavila P. b. Z. (dalje: PBZ), utvrđeno je da u naknadno pronađenu imovinu

iza pok. ostavitelja ulazi i račun broj: 12179101621, te su nasljednicima proglašeni mlljt. B. K., sin ostavitelja, ovdje 1. tuženik, O. k.

e., U. g. c., M. L., brat ostavitelja, ovdje 2.

tuženik i G. P., sestra ostavitelja, ovdje 3. tuženica. Navedeno rješenje nije dostavljeno tužitelju koji nije sudjelovao u dijelu postupka u kojem se odlučivalo o naknadno pronađenoj imovini,

- Općinski sud u Kutini donio je presudu bez održavanja rasprave i presudu zbog ogluhe dana 22. veljače 2011., broj: P-1227/10-6, kojom je utvrđeno da sredstva s računa ostavitelja broj: … i kunskom oročenju pri

PBZ br. …, ne spadaju u ostavinsku imovinu iza pok. S.

L. a prema rješenjima o nasljeđivanju broj: O-223/09, UPP-OS-205/09, od

11. rujna 229. i rješenju broj: O-768/10-22, od 2. prosinca 2010.,

- ostavitelj S. L. je dana 2. siječnja 2007., sklopio kod PBZ ugovor o nenamjenski oročenom kunskom depozitu broj: …, na 24

mjeseca, s automatskim obnavljanjem roka oročenja, koji je odgovarao knjigovodstvenom računu broj: … i to na iznos od 1.705.200,00 kuna, koji je račun S. L. prijevremeno razročio dana 12. veljače 2009., te su sva sredstva s tog računa bezgotovinski prenesena na tekući račun ostavitelja broj: …. Istoga dana odnosno 12. veljače 2009., S. L. je sklopio s

istom bankom novi ugovor o nenamjenski oročenom kunskom depozitu broj: …, čiji je knjigovodstveni račun i dalje bio …,

- u oporuci ostavitelja izričito je navedeno da sredstva koja se nalaze oročena na njegovo ime pri PBZ broj: … u potpunosti

pripadaju C. E. K., ovdje tužitelju.

11. Pravilno je temeljem provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio da, iako je ostavitelj S. L. imao kod PBZ sklopljena dva nenamjenski

oročena kunska depozita, se u stvari radi o istim novčanim sredstvima koja su samo prenesena s jednog računa na drugi, a da je pri tome knjigovodstveni račun cijelo vrijeme bio isti …. Prema već navedenom sadržaju oporuke, ovaj sud podržava stajalište prvostupanjske presude da je pokojni ostavitelj jasno odredio da novčana sredstva koja su bila oročena na određenom računu pripadnu tužitelju, s time da je između pisanja oporuke 15. siječnja 2009. i smrti ostavitelja 14. ožujka 2009. došlo do promjene na način da je tužitelj dana 12. veljače 2009. prijevremeno razročio sredstva sa računa označenog u oporuci (koja bi trebala pripasti tužitelju) i istog dana su ta ista sredstva u ukupnom iznosu od 1.718.006,79 kuna bezgotovinski su prenesena po njegovom nalogu na njegov tekući račun broj …. Istog dana 12. veljače 2009. pokojni ostavitelj je sklopio s bankom novi ugovor o nenamjenski oročenom kunskom depozitu broj … (čiji je knjigovodstveni račun i dalje bio …) kojim je oročio novčana sredstva u iznosu od 1.710.000,00 kuna na 24 mjeseca. Na pravilnost utvrđenja da se radi o istim sredstvima za koje je ostavitelj naveo u oporuci da pripadaju tužitelju ukazuje i izjava O. k. e. koju je potpisao V. K. S.

M. od 15. siječnja 2009. (na stranici 5 spisa) kojom se daje dozvola ostavitelju, (nazvanom direktorom C. K. e.) da novac C. K.

e. koji je bio vezan na ostaviteljevo ime kod PBZ od 2. siječnja 2007. do 2. siječnja 2009. oroči kod iste banke na slijedeća 24 mjeseca.

12. Pravilna je stoga odluka prvostupanjskog suda koji je usvojio tužbeni zahtjev radi utvrđenja da novčana sredstva na računu … i

tekućem računu … kod P. b.Z. d.d. koji glasi na

ime S. L. ne predstavljaju ostavinsku imovinu iza pokojnog S.

L., te naložio 1., 2. i 3. tuženicima da tužitelju isplate iznose koji su im dodijeljeni temeljem rješenja o naknadno pronađenoj imovini Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj od 2. prosinca 2010., broj: O-768/10-22, a sve na temelju podataka o točno isplaćenim iznosima koje je sudu dostavila P. b.Z..

13. Slijedom iznesenog tijeka ostavinskog postupka, s obzirom da tužitelju nije dostavljeno rješenje Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj o naknadno pronađenoj imovini od 2. prosinca 2010., broj: O-768/10-22 kojim su raspoređena sredstva sa računa …, tužitelj za podnošenje ove tužbe nije vezan pravomoćnošću tog rješenja, članak 232. stavak 3. ZN. Zbog istih razloga nije osnovan niti prigovor zastare iz čl. 138. st. 1. ZN, jer tužitelj nije znao za donošenje spomenutog rješenja koje mu u ostavinskom postupku nije dostavljeno, a tužba je u ovom predmetu podnesena 30. rujna 2011., dakle unutar roka od godine dana od dana saznanja za rješenje o nasljeđivanju, kako je to utvrdio i prvostupanjski sud.

14. Pravilno je odlučeno i o parničnom trošku obzirom je prvostupanjski sud računajući isti vodio računa o ukupnoj vrijednosti predmeta spora te visini obveze svakog pojedinog tuženika prema tužitelju.

15. Slijedom navedenog, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska je presuda potvrđena, članak 368. stavak 1. ZPP.

16. Budući da tuženici nisu uspjeli u žalbenom postupku, o troškovima njihove žalbe je odlučeno kao u izreci, članak 166. ZPP.

U Sisku 20. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec

Broj zapisa: eb313-bd4d8

Kontrolni broj: 0062c-f4946-4a454

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ana Beloglavec, O=ŽUPANIJSKI SUD U SISKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Sisku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.