Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-237/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Smiljke Premužić kao predsjednice vijeća, sutkinje Davorke Hudoletnjak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. H., dipl. iur., zaposlenica tužitelja, protiv tuženika H., Z., OIB: .., kojeg zastupaju odvjetnici iz O. društva M., L., iz Z., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2777/20-17 od 28. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se kao neosnovana odbija i potvrđuje se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2777/20-17 od 28. siječnja 2022.

II. Trošak žalbenog postupka tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je u cijelosti kako slijedi:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.882,90 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2020. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) i predlaže žalbu uvažiti te pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti ju i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi navodi da se pobijana presuda ne može ispitati i da nema razloga, pa da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, no iznesena bitna povreda odredaba parničnog postupka nije ostvarena jer prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev za povratom isplaćenog iznosa na ime invalidske mirovine koju je tužitelj u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. listopada 2019. isplatio osiguraniku tuženika, L. J., koja je stradala u prometnoj nezgodi od 17. rujna 1996. a zbog kojeg štetnog događaja joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed ozljede na radu počevši sa 26. studenoga 1999. (prometna nezgoda se zbila na putu na posao), za koji štetni događaj je odgovoran osiguranik tuženika, a koja odgovornost za štetni događaj među strankama tijekom postupka nije bila sporna.

6.a Naime, u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. listopada 2019. tužitelj je L. J. na ime invalidske mirovine isplatio ukupan iznos od 71.155,06 kn, a na ime naknade za tjelesno oštećenje ukupan iznos od 15.353,52 kn, a tuženik je tužitelju u mirnom postupku u cijelosti isplatio (vratio) iznos od 15.353,52 kn na ime naknade za tjelesno oštećenje, dok je na ime invalidske mirovine isplatio (vratio) samo iznos od 59.272,16 kn smatrajući da tužitelj nema pravo na povrat punog iznosa isplaćene invalidske mirovine već samo na razmjerni dio, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 81. Zakona o osiguranju (Narodne novine broj 9/94 – dalje ZO/94) koji da se, po ocjeni tuženika, ima primijeniti u ovome predmetu budući je taj Zakon bio na snazi u vrijeme štetnog događaja.

7. Dakle, tužitelj u ovoj parnici zahtijeva povrat i iznosa od 11.882,90 kn isplaćenog na ime invalidske mirovine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe (31. siječnja 2020.), a ono što je bilo sporno tijekom prvostupanjskog postupka ostalo je sporno i žalbenoj fazi - ima li tužitelj pravo na samo na razmjerni dio davanja ili pravo na stvarnu štetu u punom opsegu isplaćene mirovine.

8. Tuženikove navode da se u konkretnom slučaju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim, te u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužitelju šteta nastaje sukcesivno, svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine osiguraniku tuženika, pa da je stoga mjerodavan zakon koji je na snazi u vrijeme nastanka štete za tužitelja (HZMO), pozivajući se pri tome na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-1119/2012 od 05. listopada 2016. Dakle, prvostupanjski sud primjenjuje odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., a koji je u svojoj osnovnoj inačici, odredbom čl. 161. st. 1. propisao da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a odredbom st. 2. istog zakonskog članka je propisao da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to između ostalog novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. O zahtjevu za naknadu zakonske zatezne kamate odlučuje primjenom čl. 165. st. 3. ZMO-a kojim je propisano da na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

9. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, čija visina među strankama nije bila sporna, sve budući je takova odluka sukladna i pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda RH broj Rvet-412/2018-2 od 22. travnja 2020. da je za odluku o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine a ne vrijeme štetnog događaja. Jednako tako je prvostupanjski sud pravilno odlučio o zahtjevu za isplatom zakonske zatezne kamate budući je utvrdio da se tužitelj prije podnošenja tužbe u ovome postupku dopisom obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, a što također između stranaka nije bilo sporno.

10. Tuženik u žalbi navodi da je o tužbenom zahtjevu trebalo odlučiti primjenom st. 2. i 3. čl. 27. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje ZOOP), a kojim je propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). U odnosu na prednje navode žalbe valja reći da sve da se isti primjenjuje, tuženik bi u konkretnom slučaju bio u obvezi tužitelju za utuženi iznos jer je L. J., koja je stradala u prometnoj nezgodi pravo na invalidsku mirovinu priznato uslijed ozljede na radu, pa neosnovano tuženik i tim žalbenim navodima pobija odluku prvostupanjskog suda.

11. Slijedom svih iznijetih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.

12. Kako tuženik sa žalbom nije uspio, nije mu dosuđen zahtijevani trošak žalbenog postupka.

Bjelovar, 20. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Smiljka Premužić