Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Kž-650/2021-5

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. A., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. i 4. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu br. K-108/2021-5 od 27. listopada 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. listopada 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu br. K-108/2021-5 od 27. listopada 2021. godine, temeljem čl. 453. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 118/18, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. I. A. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti – teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. i 4. KZ/11 u vezi čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11.

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1-5 ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada braniteljice optuženika padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Opt. I. A. po braniteljici N. B., odvjetnici iz V., u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika ističe da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu oslobađajuću presudu, slijedom čega predlaže da drugostupanjski sud žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-514/2021 od 13. prosinca 2021. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

5. Žalitelj (državni odvjetnik) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak kako nije dokazano da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo. Državni odvjetnik prigovara u žalbi pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

5.1. Opt. I. A. se činjeničnim opisom optužnice stavlja na teret da je kao ovlaštenik poslodavca za obavljanje poslova zaštite na radu temeljem Odluke TD „K. I.“ d.o.o. o prenošenju ovlaštenja za obavljanje poslova zaštite na radu od 2. rujna 2013. godine, protivno čl. 5. st. 5.2 Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (NN 59/96, 94/96,114/03 i 100/04), u Dijelu- Posebni minimalni zahtjevi za mjesta rada na gradilištu, Dijelu II, u Glavi Vanjska mjesta na gradilištu, te članku 43. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 59/96, 94/96, 114/03, 86/08, 75/09 i 143/12), naložio radnicima D. M., T. J. i I. J. Jelčiću da završe žbukanje vrha zida u dvorani, propustio osigurati da radnici prilikom rada na visini koriste sigurnosni pojas, olako smatrajući da time neće ugroziti njihov život, svjestan da će se žbukanje obavljati na visini od 7 metara, na provizorno izgrađenoj međuetaži skele, sastavljenoj od vodoravnih šipki na kojima su se nalazile drvene gredice tzv. „štafle“, a na njima drvena „bled tabla“, na kojoj je radnik D. M. stajao izvodeći radove žbukanja i koja je pukla, uslijed čega je D. M. sa 7 metara visine pao na beton te zadobio teške ozljede uslijed kojih je i preminuo.

5.2. Opt. I. A. u obrani počinjenje terećenog kaznenog djela jer da kritične zgode nije dao nalog za radove na zidovima dvorane. Tijekom dokaznog postupka ispitano je više svjedoka, ali su jedino svjedoci I. J. i T. J. bili neposredni očevici. Naime, navedeni svjedoci su kritične zgode radili zajedno sa pok. D. M. na žbukanju zidova kotlovnice koji radovi su obavljani u prizemlju i za koje radove nije bilo potrebe poduzimati neke posebne mjere zaštite od uobičajenih. Iz suglasnog iskaza ova dva svjedoka razvidno je da su kritične zgode dovršili posao na žbukanju zidova kotlovnice u prizemlju za koji su posao da obave dobili nalog od opt. I. A. Nakon dovršetka posla, kako im je ostalo još materijala za žbukanje, a da materijal ne bace, pok. D. M. je sam predložio da se taj materijal utroši za žbukanje zida u dvorani koji se mogao izvršiti jedino korištenjem skele koja je već prije bila postavljena. Pri tome svj. T. J. i svj. I. J. izričito ističu da za obavljanje žbukanja zidova u dvorani njih trojica nisu dobili nalog od opt. I. A. niti je optuženik znao kritične zgode za njihovu namjeru da to učine. Dakle, nakon pozorne ocjene iskaza svjedoka T. J. i I. J., koji su jedine osobe koje su neposredno razgovarale s pok. D. M. o njegovom prijedlogu da se preostali materijal iskoristi za žbukanje zidova u dvorani, ne u kotlovnici gdje su radili po nalogu optuženika, a u nedostatku drugih dokaza koji bi doveli u sumnju iskaze navedenih svjedoka, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da opt. I. A. nije dao nalog pok. D. M., svj. T. J. i svj. I. J. da rade na žbukanju zidova dvorane, već da se radi o njihovoj osobnoj inicijativi za koju odluku nisu imali dopuštenje od opt. I. A., niti je optuženik bio uopće upoznat da će navedeni radnici kritične zgode utrošiti preostali materijal za žbukanje zidova dvorane, na kojem prostoru je i došlo do tragičnog događaja. Stoga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, niti iz bilo kojeg drugog provedenog dokaza ne proizlazi da bi optuženik iz nehaja postupio protivno blanketnim normama navedenim u izreci presude.

5.3. Dakle, iz sadržaja obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice. O tome je prvostupanjski sud naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

6. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 20. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić