Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-821/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te sutkinje Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RH, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko- upravnom odjelu, protiv tuženika A. C., OIB: ... iz Z., zastupan po punomoćnicima Ž. O., I. P. i F. O., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda O., P. i O. iz Z., radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5294/18 od 22. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje toč. I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5294/18 od 22. studenog 2019. godine, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos zakonskih zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose najamnine za razdoblje od 16. travnja 2016. do 16. lipnja 2017. godine te u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2019. pa do isplate, toč. II. i toč. III. izreke pobijane presude.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačava se toč. I. izreke citirane presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos zakonskih zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose najamnine za razdoblje od 16. srpnja 2017. do 16. listopada 2018. godine i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos zakonskih zateznih kamata koje teku na dospjele pojedinačne mjesečne iznose najamnine za razdoblje od 16. srpnja 2017. do 16. listopada 2018. godine, kao neosnovan.

III. Odbija se zuahtjev tuženika za nadoknadom troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos zakonskih zateznih kamata koje teku na dospjele pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže specificirano u navedenoj točci, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2019. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. U toč. II. izreke pobijane presude utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 180.000,00 kn, istaknuto prigovorom prijeboja od strane tuženika, dok se u toč. III. izreke odbija zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

3. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (NN 4/77, 36/77, 36/80, 43/52, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u nastavku ZPP), predlažući da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno preinači, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Tuženik u žalbi sadržajno ponavlja prigovore koje je već istaknuo tijekom prvostupanjskog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana, ali iz drugih razloga.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda iz čl. 354. st. 2. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitenik u žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, odnosno razlozi za donošenje presude su jasni.

8. Međutim, sud prvog stupnja djelomično je pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata iznosa od 7.472,00 kn po osnovi zakonskih zateznih kamata na dan 10. listopada 2018. godine.

10. U provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je izvršio uvid u ugovor o najmu stana br. 1302/2015 (list 4 - 12 spisa), zemljišnoknjižni izvadak (list 13 spisa), izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo D. N. d.o.o. (list 14 i 15 spisa), obavijest o otkazu ugovora o najmu stana s povratnicom (list 16 i 17 spisa), prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi u predmetu ovoga suda posl. br. Ovr-4135/17 (list 18 - 20 spisa), rješenje ovoga suda posl. broj Ovr-5473/17 od 16.10.2017. (list 21 spisa), obračun kamata (list 22 - 33 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom (list 34 - 37 spisa), račun br. 35335/1/1 (list 44 spisa), ugovor o poslovno tehničkoj suradnji (list 48 - 50 spisa), u spise suda prvog stupnja posl. broj Ovr- 4135/17 i Ovr-5473/17, u povratnicu (list 55 spisa) i u rješenje Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž Ovr-384/19 od 05.07.2019. (list 63 - 66 spisa) te je proveo dokaz saslušanjem svjedokinje A. C. (list 60 spisa) i tuženika (list 60 - 61 spisa).

11. Uvidom u spise posl. broj Ovr-4135/17 i Ovr-5473/17, kao i u rješenje Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž Ovr-384/19 od 5. srpnja 2019., sud prvog stupnja je utvrdio da tužitelj protiv tuženika vodi dva ovršna postupka i to jedan radi ispražnjenja i predaje stana u posjed, a u kojemu je rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr- 4135/17 od 15. svibnja 2017. određena ovrha ispražnjenjem i predajom stana u posjed tužitelju te drugi radi isplate neplaćene najamnine, a u kojemu je rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-5473/17 od 16. listopada 2017. određena ovrha radi naplate novčane tražbine u iznosu od 54.027,00 kn, dok da je odbačen prijedlog tužitelja u dijelu radi naplate zateznih kamata na glavnicu. Također, utvrđuje da je u predmetu posl.br. Ovr-4135/17 tuženik podnio prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti, a o kojem prijedlogu još nije odlučeno.

12. Uvidom u ugovor o najmu stana br. 1302/2015, zemljišnoknjižni izvadak, u izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo D. N. d.o.o. i u ugovor o poslovno tehničkoj suradnji, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj vlasnik nekretnine i to trosobnog stana u Z., u drugom katu desno, površine 102,84 m2, koji je označen kao 5. etaža, u zgradi u Z., na adresi ..., izgrađenoj na z.k.č.br. ..., upisanoj u zk.ul. ..., poduložak ..., k.o. G. Z.. Nadalje, iz iste dokumentacije sud prvog stupnja je utvrdio da su tužitelj kao najmodavac, putem društva D. N. d.o.o. (a koje društvo je osnovano radi i ovlašteno na upravljanje i i raspolaganje s nekretninama vlasništvu tužitelja) i tuženik, kao najmoprimac na rok od pet godina od dana sklapanja tog ugovora, sklopili Ugovor o najmu stana broj 1302/2015, KLASA: 371-01/15-02/84 u Z., 24. ožujka 2015., a koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku V. Z. pod brojem Ov-3755/15 i Ov-3756/18 od 8. travnja 2015.

13. Također, uvidom u citirani ugovor o najmu stana br. 1302/2015, utvrđuje da isti skapaju RH, Državni ured za upravljanje državnom imovinom kao najmodavac i tuženik, kao najmoprimac, te primjenom odredbe čl. 247. i čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18: dalje: ZOO), pravilno utvrđuje da je upravo tužitelj ugovorna stranka ovog ugovora, slijedom čega da je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

14. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja tuženika, sud prvog stupnja uvidom u ugovor o najmu stana, utvrđuje da se tuženik obvezao snositi sve potrebne troškove redovnog tekućeg i investicijskog održavanja stana, pod kojima se smatraju troškovi održavanja stana, uređaja i unutarnjih instalacija, soboslikarskih radova, popravaka svih oštećenja, kao i ostalih radova kojima se ne mijenja konstrukcija, raspored površina ili vanjski izgled stana (čl. 9. st. 3. ugovora), te da su stranke ugovorile da tuženik ne može vršiti preinake stana bez pismenog pristanka odnosno suglasnosti tužitelja, s tim da se u slučaju pristanka tužitelja, tuženik sam obvezuje snositi sve troškove s tog osnova, te se odriče od bilo kakvih namirenja istih od strane tužitelja (čl. 10. st. 2. ugovora), slijedom čega da je navedeni prigovor prijeboja neosnovan.

15. Nadalje, utvrđuje da su stranke ugovorile da tužitelj bez daljnjih pitanja i dozvola može otkazati ugovor o najmu u svako doba, bez obzira na ugovorne i zakonske odredbe o trajanju najma ako tuženik i poslije pisane opomene tužitelja ne plati u cijelosti dospjele najamnine za tri uzastopna mjeseca ili tri mjeseca u bilo kojem razdoblju trajanja ugovora o najmu (čl. 13. st. 1.b) ugovora), a ugovor je sastavljan u formi javnobilježničke ovršne isprave, temeljem koje tužitelj ima pravo pokrenuti neposrednu i prisilnu ovrhu radi predaje u posjed predmeta najma te radi naplate najamnine, pričuve i svih ostalih troškova i naknada predviđenih tim ugovorom (čl. 15. st. 1. ugovora).

16. Uvidom u obavijest o otkazu ugovora o najmu stana s povratnicom, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj preporučenom pošiljkom koju je tuženik primio 30. studenog 2015., otkazao tuženiku ugovor o najmu stana br. 1302/2015, kao razlog navodeći da tuženik, niti nakon dvije primljene opomene (koje su poslane 31. srpnja 2015. i 26. kolovoza 2015.) nije podmirio dugovanje za plaćanje najamnine koje na dan 27. listopada 2015. iznosi 7.450,22 kn.

17. Sud prvog stupnja utvrđuje da je među strankama nesporno da je tuženik i u razdoblju nakon raskida predmetnog ugovora o najmu stana, koristio stan tužitelja za stanovanje u razdoblju od ožujka 2016. do listopada 2018. i to bez pravnog osnova, slijedom čega da tužitelj, kao vlasnik nekretnine, ima pravo temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. i 2., čl. 1115. i čl. 1120. ZOO-a od tuženika, a koji je upotrijebio tuđu stvar u svoju korist, zahtijevati naknadu koristi koju je tuženik imao od upotrebe te stvari, pri čemu je tuženik tužitelju dužan platiti i zatezne kamate i to od dana stjecanja jer je tuženik nepošteni stjecatelji, imajući u vidu činjenicu da je znao da je ugovor o najmu raskinut.

18. Kako je tuženik nekretninu tužitelja koristio za stanovanje bez plaćanja naknade tužitelju, to sud prvog stupnja smatra da je time tuženik ostvario korist koja je po visini jednaka vrijednosti najamnine za predmetnu nekretninu prema ranije važećem ugovor o najmu stana br. 1302/2015.

19. Također, kako je prema ranije važećem ugovor o najmu stana br. 1302/2015 tuženik bio dužan plaćati najamninu u iznosu od 3.650,00 kn najkasnije do petnaestog u mjesecu za svaki tekući mjesec (čl. 8. st. 2. ugovora), to je sud prvog stupnja primjenom odredbi čl. 1111. st. 1. i 2., čl. 1115., čl. 1120. i čl. 29. st. 1. ZOO-a, dosudio tužitelju s naslova naknade koristi upotrebom tuđe stvari, zakonske zatezne kamate.

20. Slijedom iznijetog, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj dokazao osnov svojeg potraživanja, kao i visinu istog te na odredbu čl. 342. st. 1. ZOO-a usvaja tužbeni zahtjev tužitelja te odlučuje kao u izreci pobijane presude.

21. Odluku o praničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: Tarifa) te odlučuje kao u toč. I. i

III. izreke presude suda prvog stupnja.

22. U odnosu na obveznopravni zahtjev za isplatu, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo temeljeći presudu na institutu stjecanja bez osnova odnosno uporabi tuđe nekretnine u svoju korist predviđeno odredbom članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 1120. ZOO-a. Međutim, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva.

23. Treba imati u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) u nekoliko navrata raspravljao o tome treba li u ovakvim pravnim situacijama primijeniti odredbe obveznog ili odredbe stvarnog prava te je donio pravna shvaćanja kojima upućuje na primjenu odredbi stvarnog prava iz čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08. 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje ZV), a radi se o pravnim shvaćanjima Građanskog odjela VSRH broj Su IV-188/2009 od 26. listopada 2009., broj Su IV-127/2013 od 14. studenog 2013. te posebno broj Su IV-16/2021 od 1. ožujka 2021. koje glasi:

„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZV-a. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i 165. ZV-a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pri tom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

24. Prema odredbi čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima (NN 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20) takva pravna shvaćanju su obvezujuća za drugostupanjski sud, a sudovi su ih dužni primijeniti na sve sporove, neovisno o tome u kojem stupnju se predmet trenutačno nalazi na rješavanju (tako Rješenje VSRH broj Revd- 699/2021 od 16. ožujka 2021.).

25. Stoga, s obzirom na neprijeporno utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženik u posjedu nekretnine tužitelja kao nepošteni posjednik, a koji je postao u trenutku zaprimanja obavijesti o raskidu ugovora o najmu, od tada je tuženik prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a dužan isplatiti naknadu za sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja.

26. Žalbeni navod tuženika da je klauzula ovršnosti predmetnog ugovora o najmu stana i nadalje sporna, slijedom čega smatra da je prethodno potrebno utvrditi da li je ugovor stekao ovršnost u dijelu naplate najamnine pa samim time i kamata kao sporedna potraživanja, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude, obzirom da se tužiteljevo potraživanje odnosi na zakonske zatezne kamate dospjelih mjesečnih iznosa kao naknadu za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja tužiteljeve nekretnine.

27. Također, žalbeni navod tuženika da je sud prvog stupnja njegov prigovor prijeboja utvrdio neosnovanim bez da je proveo predloženo vještačenje i očevid na licu mjesta, neosnovan je u cijelosti. Naime, sud prvog stupnja uvidom u odredbe čl. 9. st. 3. i čl. 10. st. 2. ugovor o najmu stana je pravilno utvrdio da se je upravo sam tuženik obvezao snositi sve potrebne troškove redovnog tekućeg i investicijskog održavanja stana, kao i da su stranke ugovorile da tuženik ne može vršiti preinake stana bez pismenog pristanka odnosno suglasnosti tužitelja, s tim da se u slučaju pristanka tužitelja, tuženik sam obvezuje snositi sve troškove s tog osnova, te se odriče od bilo kakvih namirenja istih od strane tužitelja. Međutim, valja istaći da sve i da navedeno nije ugovoreno, sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a, odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

28. U konačnici, žalbeni navod tuženika da je zaključno s danom 1. ožujka 2016. s osnova uplate najamnine imao pretplatu u iznosu od 4.503,28 kn irelevantan je, budući se radi o činjenici koju je trebao dokazati sam tuženik, sve temeljem odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a.

29. Također, odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife.

30. Zbog izloženog valjalo je žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja u dijelu toč. I. izreke, toč. II. i toč. III. izreke potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, kako je to odlučeno u toč. I. izreke ove presude.

31. Međutim, što se tiče razdoblja dosuđenih zakonskih zateznih kamata, obzirom da je tužitelj istu zahtijevao sukladno visini i za razdoblje određenom kao u ugovoru o najmu, ovaj sud uvidom u ovršni predmet, kao i rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-5473/17 od 2. kolovoza 2017. (list 33 spisa), utvrđuje da je predmetnim rješenjem određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika i to za iznos od 54.027,00 kn za vremensko razdoblje od 16. travnja 2016. do 16. lipnja 2017. godine.

32. Obzirom da se radi o dospjeloj tražbini čija visina nije sporna, a koja je određena prema visini i razdoblju iz ugovora o najmu, tužitelju ne pripada pravo zahtijevati isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje zaključno od 16. lipnja 2017. godine pa nadalje.

33. Slijedom navedenog, u tom dijelu pobijana presuda je preinačena u smislu odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

34. Tuženiku nije priznat žalbeni trošak kako je to odlučeno u toč. III. izreke ove presude, obzirom da isti uspio u neznatnom dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate za pojedino razdoblje, dok je za ostatak razdoblje, kao i u odnosu na istaknuti prigovor prijeboja u iznosu od 180.000,00 kn, žalba neosnovana.

U Rijeci, 20. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić , v.r.