Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1413/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz D., OIB: …, zastupana po punomoćnicama iz ZOU A. V. i I. V., odvjetnicima iz R., protiv tuženika: 1. G. R. rođ. C. iz D. P. 5, 2. M. B. iz R., kao nasljednik iza pok. A. B. rođ. C. 3. A. C. iz R., 4. D. P. iz S., kao nasljednica iza pok. S. P. r. C., 4. tuženi od 1-4 kao nasljednici iza pok. R. C. pok. M., C. R. pok. M. i C. G. pok. M., 5. Z. K. iz D., 6. M. K. iz D., 7. M. K. iz D., tuženi 5-7 osobno i kao nasljednici iza M. C. r. L., te zastupani po punomoćnici D. H., odvjetnici iz R., 8. R. C. iz D., osobno i kao nasljednici iza pok. M. C. r. L., zastupan po punomoćnici D. H., odvjetnici iz R., te 9. J. P. M. iz D., zastupana po punomoćnici D. K., odvjetnici iz R., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2820/14 od 31. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2820/14 od 31. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica B. M. iz D., OIB …, vlasnik nekretnine k.č.br. 2070, u naravi sjenokoša površine 494 čhv, upisana u z.k. ul. 577, k.o. D., te se ista ovlašćuje temeljem ove presude upisati pravo vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci sa imena tuženih 1. G. R. rođ. C. , 2. M. B., kao nasljednik iza pok. A. B. rođ. C. 3. A. C. iz R., 4. D. P. kao nasljednica iza pok. S. P. r. C., tuženi od 1-4 kao nasljednici iza pok. R. C. pok. M., C. R. pok. M. i C. G. pok. M., 5. R. C., osobno i kao nasljednik iza pok. M. C. r. L., 6. Z. K. iz D., 7. M. K., 8. M. K. iz D., tuženi 6-8 osobno i kao nasljednici iza M. C. r. L. i 9. J. P. M., na ime tužiteljice B. M.. „

II. Nalaže se tužiteljici da tuženima od 5-8 naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 16.250,00 kn u roku od 15 dana.

III . Nalaže se tužiteljici da 9. tuženoj naknadi i prouzročeni parnični trošak u visini od 11.000,00 kn u roku od 15 dana dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška 9. tužena odbija."

2. Tužiteljica pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je vlasnica nekretnine kč. br. 2070 zk. ul. 577 k.o. D., i da se ovlašćuje temeljem ove presude upisati pravo vlasništva s imena tuženih na njeno ime.

7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da iz izvatka iz zemljišnih knjiga za utuženu česticu razvidno je da su stranke upisane kao suvlasnici, a da iz posjedovnog lista broj 116 k.o. D. proizlazi da je kao posjednik navedena M. C. ud. P.,

- da iz rješenja o nasljeđivanju za pok. M. C. ud. P., donesenog 12. svibnja 2016. u postupku poslovni broj O-1240/14 (ranije O-1197/92) proizlazi da je temeljem oporuke od 28. travnja 1984. nasljednicom iza iste među ostalim i na nekretninama kč. br. 2070 k.o. D. u 560/13440 dijela proglašena tužiteljica, kao i na izvanknjižnom vlasništvu navedene čestice u cijelosti,

- da predmetna nekretnina nikada nije bila u samostalnom posjedu prednika tužiteljice pok. M. C. ud. P.,

- da nakon smrti pok. M./M. C. njegova djeca T., I., P., M., R. P. i B. B., među sobom nisu podijelili nasljedstvo, nego su isti postali suvlasnici svaki 1/6 dijela pok. M. C. i na utuženoj čestici, a prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-694/67,

- da iz spisa poslovni broj O-694/67 proizlazi da su nasljednici navodili da je još 1946. provedena raspodjela ostavinske imovine među nasljednicima, ali dokaza o tome nije bilo niti su pokrenute parnice u tome smislu na koje su nasljednici C. T., M. i R. P. bili upućeni protiv B. B. i C. P., a da je ostavinska imovina punovažno raspoređena među nasljednicima 1946.,

-da je sama tužiteljica u svome iskazu navela da su se djeca pok. M. trebala dogovoriti oko podjele nekretnine no da dogovor nikada nije postignut,

- da je M. C. ud. P. prilikom sastavljanja oporuke iz 1984. navodeći da tužiteljici ostavlja livadu iza M. kuće u P., a to je narodni naziv utužene čestice, na tužiteljicu prenijela više prava nego što ga je sama iza pok. P. C. imala,

- da to što je pok. M. C. ud. P., na utuženoj čestici od revizije katastra upisana kao samostalni posjednik ne znači da je ista i u naravi samostalno posjedovala cijelu utuženu česticu,

- da su predmetnu nekretninu kosili i po odobrenju tužiteljice, kao i po odobrenju pok. I. C., te njegove obitelji.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer je zaključio da tužiteljica nije poštena posjednica utužene nekretnine.

9. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužiteljica ih svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju.

10. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temeljem tog posjedovanja (članak 18. stavka 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), a stavkom 2. istog članka je određeno da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno, ni prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Stavkom 3. citiranog članka propisano je da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

11. Odredbom članka 159. stavak 1. ZV-a određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. citiranog članka određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom od tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. određeno da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom od 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

12. Kada se ima u vidu članak 18. stavak 3. ZV-a slijedi da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Naime, posjed mora biti barem pošten da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo vlasništva, a ako posjednik naknadno sazna da mu ne pripada pravo vlasništva, ne može dalje samostalno posjedovati kao pošten posjednik, pa zato sazna li da je vlasnik stvari neka druga osoba, a nastavi samostalno posjedovati, postao je nepošteni posjednik, pa prestaje za njega svaka mogućnost da stekne stvari dosjelošću, te se zato prekida rok dosjelosti.

13. Izvanrednom dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti samostalni posjed stvari, ako je posjed barem pošten, te nije sporno da se poštenje podrazumijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može steći pravo vlasništva putem dosjelosti.

14. Sukladno spomenutim odredbama nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću ni redovnom ni izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe članka 11. stavak 1. ZV-a, ako postoji samostalan posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

15. U vezi zakonitosti posjeda, za navesti je da je zakonit onaj posjed koji ima valjani pravni temeljem za posjedovanje, a da je nezakonit onaj koji uopće nema pravni temelj ili mu temelj nije valjan, a da bi posjed bio zakonit, da je neophodno da njegov pravni temelj objektivno postoji i da je valjan.

16. I po ocjeni ovog suda tužiteljica nije mogao steći dosjelošću pravo vlasništva predmetne nekretnine jer je znala ili mogla znati da, a s obzirom da se tuženici nisu odrekli svog suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini, kao i da nije postignut dogovor o diobi nasljedstva ostavinske imovine prednika stranaka M. C.. Nije mogla steći vlasništvo utužene čestice ni nasljeđivanjem u cijelosti, već samo u dijelu 630/15120 u kojem omjeru je prednica tužiteljice pok. M. C. ud. P. bila upisana u zemljišne knjige, a koji dio je tužiteljica naslijedila.

17. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost a niti nezakonitost pobijane presude.

18. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 20. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.