REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 6175/16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja B. M., OIB: …., iz R., T. …, zastupanog po

pun. I. F. T., odvj. u O. protiv tuženika I. L., OIB: …, iz O., Š. .., zastupanog po pun. B. J., odvj. u

Z., radi utvrđenja, zaštite od uznemiravanja i uspostave prijašnjeg stanja, nakon održane glavne i javne rasprave dana 5. rujne 2022. g. u prisutnosti pun. i zamjenika pun. tuženika, dana 20. listopada 2022. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je tuženik I. L., OIB: …, otvaranjem vrata na sjevernom zidu i sjevernom dijelu krovišta svog objekta anagrafske oznake Š.

.., O. uznemirio tužitelja B. M., OIB: …, kao vlasnika čest. zgr. 91/2 (dio kat. čest. 352) k.o. O. s kojom tuženikova nekretnina neposredno graniči u pravu negativne služnosti zabrane otvaranja otvora na opisanom dijelu tuženikovog objekta, pa se nalaže tuženiku u roku od 15 dana zazidati novootvorena vrata na sjevernom zidu i sjevernom dijelu krovišta svog objekta anagrafske oznake Š. .., O., sagrađenog na čest. zgr. 93 (kat. čest. 356) k.o. O., a koja

vrata su u grafičkom prikazu od 30. kolovoza 2019. g. u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka A. D. prikazana i označena slovom A, te mu se zabranjuje svako daljnje i slično uznemiravanje tužitelja.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 11.962,50 kn/1.587,70 EUR[1] .

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu, Stalnoj službi u O. dana 14. svibnja 2012. g., koja je evidentirana pod poslovnim brojem Pst 580/12, tužitelj je naveo da je izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao kat. čest. 353 k.o. O. koja nekretnina u naravi predstavlja kuću i okućnicu na adresi u O., Š….

Za ovu nekretninu da nije napravljeno usklađenje pa da odgovara zemljišno knjižnim oznakama: čest. zgr. 90/1, čest. zgr. 90/2, dio čest. zgr. 72/5 i čest. zem. 169 k.o. O.. Tuženik da je vlasnik i posjednik nekretnine označene kao kat. čest. 356 k.o. O. koja da odgovara čest. zgr. 93 z.u. 1944 k.o. O., a u naravi da predstavlja kuću i okućnicu na adresi O., Š.

…. Tuženik da je iskoristio odsutnost

tužitelja te izgradio dio krovišta s vratima, krovni prozor te dva otvora za ventilaciju, sve to sa zapadne strane koja graniči s tužiteljevom nekretninom te da je proširio dvorište i ogradio ga zidom. Tužitelj da je to uvidio tek 16. travnja 2012. g. kada se nakon dugog izbivanja vratio u O.. Tuženik da se obvezao tužitelju da neće raditi nikakve otvore na zidu koji graniči s nekretninom tužitelja te je u tom smislu potpisao Izjavu dana 5. svibnja 2001. g. Kako je tuženik bespravnom izgradnjom uznemirio tužitelja u izvršavanju njegove ovlasti kao vlasnika predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi da je, time što je neutvrđenog datuma izgradio dio krovišta s vratima, krovni prozor te dva otvora za ventilaciju te proširio dvorište i ogradio ga zidom, tuženik zapačao u nekretninu tužitelja označenu kao kat. čest. zem. 356 k.o. Omiš, koja odgovara čest. zgr. 90/1, čest. zgr. 90/2, čest. zgr. 72/5 i čest. zem. 169

te obvezati tuženika ukloniti izgrađene dijelove objekta i uspostaviti na tom dijelu nekretnine prvobitno stanje te mu zabraniti svako takvo ili slično uznemiravanja tužitelja ubuduće.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio navode tužbe i tužbeni zahtjev tužitelja prigovarajući prvenstveno aktivnoj legitimaciji tužitelja, a s obzirom da tužitelj nije dokazao da bi bio knjižni ili izvanknjižni vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. 353 k.o. O.. Nadalje da je u tužbenom zahtjevu pogrešno navedeno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. 356 k.o. O. te da su neistiniti i navodi tužitelja o gradnji koju je navodno na krovištu i dvorištu poduzeo tuženik dok je tužitelj bio odsutan, a s obzirom da tužitelj u O. dolazi najmanje jednom godišnje. Spomenuta dva otvora za ventilaciju da su izgrađena na suprotnoj strani krova tuženika na onom dijelu koji fizički nije vidljiv s kat. čest. zem. 353 k.o. O.. Što se tiče navoda o proširenju i ograđivanju dvorišta da su i ti navodi netočni jer se ne radi o zidu već o ogradi koja se u cijelosti nalazi na terasi tuženika. Izjava od 5. svibnja 2001. g., na koju se pozvao tužitelj u tužbi i koja je dostavljena, da je nerazumljiva jer dio izjave nedostaje, paušalna i neprecizna i stoga bez pravnog učinka. Istaknuo je da je u to vrijeme izrađivao krovište svoje nekretnine s tim da nije podizao visinu krovišta. Opreza radi naveo je da su krovni prozor i dva otvora za ventilaciju postojali na njegovoj nekretnini i prije 5. svibnja 2001. g. pa da su navodi tužitelja neutemeljeni. Nadalje, da nekretnina tuženika uopće ne graniči s kat. čest. 353 k.o. O.. Tuženik da je sva vlasnička prava izvršavao na svojoj nekretnini označenoj kao kat. čest. 356 uz sve potrebne dozvole, bez pačanja u kat. čest. 353

k.o. O.. Što se tiče navoda tužitelja da je tuženik izgradio dio krovišta s vratima čime je uznemirio tužitelja da su ti navodi neprecizni jer je ukupna visina krovišta ostala ista, a vrata da vode na terasu tuženika pa da tuženik ne zna u čemu bi se sastojalo uznemiravanje.

Tužitelj je na ročištu od 29. listopada 2014. g. ispravio navod iz tužbe te i sam tužbeni zahtjev jer je naveo da je vlasnik kat. čest. 352 k.o. O., a ne kat. čest. 356

k.o. O.. Na navedenoj nekretnini da se nalazi samo jedan zid te da se na toj nekretnini ne nalaze dijelovi objekta odnosno krovište s vratima, krovni prozor i dva prozora za ventilaciju ali da se dio proširenog dvorišta i izgrađeni zid nalaze na njegovoj kat. čest. zem. 352 k.o. O..

U postupku su izvedeni dokazi pregledom posjedovnih listova broj 731, 820 i 1649 za k.o. O., crno-bijelih fotografija, izjave od 5. svibnja 2001. g., izvadaka iz zemljišne knjige za z.u. 474, 2411, 1035, 2470 i 1944 k.o. O., kopije katastarskog plana od 25. rujna 2012. g., dopisa Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područnog ureda u Splitu od 25. svibnja 2012. g.,

dvije fotografije u boji u omotnici, potvrde Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu od 16. siječnja 2013. g., rješenja o izvedenom stanju izdanog od Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostave Omiš od 22. veljače 2013. g. i zapisnika Grada

Omiša, Upravnog odjela za komunalno-stambenu djelatnost i uređenje prostora,

Komunalnog redarstva od 3. rujna 2013. g.

Nakon ovako provedenog postupka donesena je presuda pod brojem Pst 580/12 od 29. svibnja 2015. g. kojom je odbijen kako neosnovan tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-3592/15 od 17. studenog 2016. g. ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Predmet je dobio novi poslovni broj P 6175/16.

U nastavku postupka, osim već izvedenih dokaza, sud je izveo dokaz provođenjem radnje uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika A.

D. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 9. rujna 2019. g. i pisanu dopunu nalaza i mišljenja od 27. travnja 2020. g. te saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka S. K. i R. M..

Tužbeni zahtjev konačno je uređen na ročištu od 27. siječnja 2021. g. na način da je zatraženo utvrđenje da je tuženik, otvaranjem vrata na sjevernom zidu i sjevernom dijelu krovišta svoga objekta anagrafske oznake Š. .., O.,

uznemirio tužitelja kao vlasnika čest. zgr. 91/2 (dio kat. čest. 352) k.o. O. s kojom tuženikova nekretnina neposredno graniči u pravu negativne služnosti zabrane otvaranja otvora na opisanom dijelu tuženikovog objekta, nalaganje tuženiku da zazida novootvorena vrata na sjevernom zidu i sjevernom dijelu krovišta svog objekta anagrafske oznake Š.

…, O., sagrađenog na čest. zgr. 93 (kat. čest. 356) k.o. O., a koja vrata su u grafičkom prikazu od 30. kolovoza 2019. g. u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka A. D. prikazana i označena slovom A, te zabrana svakog daljnjeg i sličnog uznemiravanje tužitelja.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet ovog postupka, a nakon što je tužitelj na ročištu od 27. siječnja 2021.

g. konačno uredio tužbeni zahtjev, predstavlja zahtjev tužitelja da tuženik zazida novootvorena vrata na sjevernom zidu i sjevernom dijelu krovišta svog objekta anagrafske oznake Š.

…, O., sagrađenog na čest. zgr. 93 (kat. čest. 356)

k.o. O., koja su u grafičkom prikazu od 30. kolovoza 2019. g. nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka A. D. prikazana i označena slovom A. Tužitelj

je, naime, u postupku tvrdio da je ovlaštenik stvarnog prava negativne služnosti koje tuženiku ograničava njegovo pravo vlasništva na način da mu brani otvaranje otvora na njegovom krovištu. Prema navodima pun. tužitelja s tog ročišta povlasno dobro predstavljala bi tužiteljeva nekretnina označena kao kat. čest. zem. 352 k.o. O., a poslužna kat. čest. zem. 356 k.o. O. u vlasništvu tuženika.

Iako je u postupku prije radnje uviđaja na licu mjesta i izrade nalaza i mišljenja bila sporna aktivna legitimacija tužitelja na podnošenje tužbe jer je tužitelj u tužbi postavio zahtjev za utvrđenje da se tuženik zapačao u nekretninu tužitelja označenu kao kat. čest. zem. 356 k.o. O., koja odgovara čest. zgr. 90/1, čest. zgr. 90/2, čest. zgr. 72/5 i čest. zem. 169 sve k.o. O., koje nisu bile uknjižene na ime tužitelja, osim čest. zgr. 90/2 z.u. 2411 k.o. O. u suvlasništvu tužitelja za ½, radi čega je u ukidnoj odluci drugostupanjski sud ocijenio da se radi o tužbi pretpostavljenog vlasnika, nakon uviđaja i izrade pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. D. razjasnilo se da je tužitelj isključivi vlasnik čest. zgr. 91/2

z.u. 473 k.o. O. koja odgovara kat. čest. zem. 352 k.o. O., a tuženik isključivi vlasnik čest. zgr. 93 z.u. 1944 k.o. O. koja odgovara kat. čest. zem. 356 k.o. O..

Drugo što je postalo jasno je da je tuženik:

-dio krovišta s vratima odnosno uska vrata s nadstrešnicom koja se nalaze na jugozapadnom dijelu terase, na grafičkom prikazu označena slovom A,

-krovni prozor koji se nalazi na krovu kuće tuženika položen istočno od vrata s nadstrešnicom, na grafičkom prikazu označen slovom B,

-dva otvora za ventilaciju označena slovom C i

-ogradni zid terase-betonski zid visine 78 cm i širine 6 cm na sjevernoj i istočnoj strani terase u spornom dijelu označenom slovima D-E,

izgradio na kat. čest. zem. 356 k.o. O., anagrafske oznake Š.

…,

koja odgovara čest. zgr. 93 z.u. 1944 k.o. O., na kojoj je položena predmetna terasa koja je sastavni dio kuće tuženika.

Stoga je postalo jasno i da niti jedan dio označene gradnje tuženik nije poduzeo na nekretnini tužitelja, pa da je jedino moglo biti riječ o povredi drugog stvarnog prava, a ne prava vlasništva, odnosno povredi prava služnosti koju eventualno ima tužitelj. Radi toga je tužitelj u nastavku postupka ustrajao samo u dijelu svog zahtjeva koji se odnosi na zatvaranje vrata na krovištu zgrade tuženika tvrdeći da je ovlaštenik prava negativne služnosti, a prema uređenom tužbenom zahtjevu nakon uviđaja na ročištu od 27. siječnja 2021. g.

Što se tiče tvrdnje tužitelja da je ovlaštenih prava negativne služnosti, tužitelj je tu tvrdnju pokušao dokazati dostavljajući Izjavu od 5. svibnja 2001. g. u kojoj se, prema tumačenju tužitelja, tuženik obvezao ne otvarati otvore (vrata ili prozore) na krovištu koje se spremao rekonstruirati.

Prije svega, pravo služnosti na nekretnini osniva se uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako Zakon omogućuje da se služnost osnuje drugačije, a prema odredbi čl. 220. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV), koji treba primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari.

Kako se ne radi o upisanom pravu jedina je preostala mogućnost stjecanja dosjelost: služnost se može steći dosjelošću kroz zakonom propisano vrijeme, a prema propisanom u odredbi čl. 229. st. 1. ZV-a. Radi se o izvršavanju sadržaja služnosti za vrijeme od 20 godina čemu se vlasnik poslužne nekretnine nije protivio. Kod negativne služnosti nije dovoljno da je pasivna strana, u ovom slučaju tuženik, nešto propuštao kroz period od 20 godina nego da je tužitelj, kao ovlaštenik negativne služnosti, zabranio tuženiku kao vlasniku poslužnog dobra otvaranje otvora na krovištu tuženikove nekretnine pa je tuženik radi te zabrane kroz period od 20 godina propuštao otvarati na krovištu bilo kakve otvore.

Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. svibnja 2012. g., a Izjava kojom se, po mišljenju tužitelja, tuženik obvezao ograničiti svoje pravo vlasništva na način da na rekonstruiranom krovištu ne otvori bilo kakav otvor sastavljena 5. svibnja 2001. g., jasno je da do trenutka podnošenja tužbe tužitelj nije niti dosjelošću mogao steći pravo negativne služnosti koje bi ga ovlastilo na podnošenje tužbe kojom se tuženiku nalaže zatvoriti otvor otvoren u krovištu.

Postavlja se pitanje je li tužitelj tužbu podnio kao izvanknjižni ovlaštenik prava služnosti odnosno da li se radi o publicijanskoj tužbi za zaštitu prava služnosti (actio confessoria publiciana). Temeljem odredbe čl. 235. ZV-a pravo na zaštitu svog predmnijevanoga prava služnosti ima, poput onoga koji je dokazao svoje pravo služnosti, i onaj koji u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda te služnosti (predmnijevani ovlaštenik služnosti).

Temelj stjecanja posjeda prava negativne služnosti je Izjava od 5. svibnja 2001. g. koju je, nije bilo sporno, potpisao tuženik.

Tuženik je tijekom postupka ukazivao da se tom Izjavom nije obvezao da neće otvarati otvore na krovištu jer to tako u Izjavi nije napisano.

U izjavi od 5. svibnja 2001. g. navedeno je da će tuženik, vlasnik objekta broj … u ulici J. Š., temeljem razgovora s A. V. i B. M.,

vlasnicima objekta broj .. u istoj ulici, podignuti 50 cm zida od postojećeg stanja i neće nikakve otvore na tom zidu (vrata, prozore i sl.), a radove će izvršiti 1. srpnja 2001. g.

Tužitelj je u svom iskazu ispričao sudu da mu se tuženik obratio 2001. ili 2002. g. kad je imao namjeru adaptirati svoje krovište, a radilo se o krovištu koje je završavalo na jednoj zajedničkom ravnom krovištu. S obzirom da su stranke bile u dobrim pa čak i u obiteljskim odnosima jer je tužitelj kum tuženikovom bratu, da mu to nije htio onemogućiti, ali da je zajedno sa susjedom A. tražio da se tuženik ogradi i da sastavi izjavu u kojoj će se obvezati da neće otvarati nikakva vrata ni prozore u krovištu. Nakon što je tužitelju od strane suda predočena i pročitana Izjava od 5. svibnja 2001. g., tužitelj je naveo da je u Izjavi trebalo stajati da se tuženik obvezao da neće otvarati nikakve otvore na krovištu, a ne na zidu koji namjerava podignuti jer je to tako bilo dogovoreno. Nadalje da je suština u tome da je tuženik potpisao da neće otvarati nikakav otvor, ni u krovištu ni u zidu. Kako je on to ipak izveo da je time ugrozio tužitelja u vidokrugu i dovodu svjetla jer je udaljenost do kreveta i stola na kojem jede svega 4 m. Tuženik da se u početku držao dogovora te je nakon završene adaptacije krovišta 2001. g. ostavio krovište bez ikakvih otvora, ali je kasnije u više navrata počeo s nepoštivanjem dogovora te otvorio i vrata u krovištu koja su sporna. Kad je tužitelj kupio svoju nekretninu tuženik da nije imao mogućnost izlaska na krovište, te je, k tome, prijašnja vlasnica uvjeravala tužitelja da može biti miran jer da je dogovoreno da tuženik ne može koristiti krovište odnosno da neće praviti otvor. Inače, da to tužitelj ne bi ni bio kupio.

Tuženik je u svom iskazu prvo istaknuo da se, vezano za neotvaranje vrata u krovištu, nije ništa dogovarao s tužiteljem, da je 2001. g. odlučio promijeniti krovište i o tome išao obavijestiti sve susjede, pa tako i tužitelja. Svima da je rekao da krovište neću podizati niti izvoditi bilo kakve druge radove. Tužitelj da je bio jako zadovoljan i čak se ponudio pomagati pri izvođenju radova. Poslije par dana da je došao na gradilište i rekao da ne želi da tuženik otvara bilo kakve otvore, a tuženik da mu je odgovorio da on otvore već ima: i ventilacijske i ''luminare'' (krovne prozore). Kako je tužitelj bio uporan i inzistirao na tome da ne želi da tužitelj ''bilo što otvara s gornje strane'' da je naknadno otišao kod susjede A. V. i zamolio je da kontaktira tužitelja pa da je Izjava koju sud ima u spisu rezultat tog kontakta. Sadržaj Izjave da je tužitelj putem telefona diktirao susjedi A., a tuženik da je Izjavu stvarno potpisao jer je bio uznemiren i pod pritiskom, a budući da su mu svi radovi stali. Pozvan od strane suda opisati svojim riječima na što se obvezao u pročitanoj Izjavi odgovorio je da nije smio niti ''luminare'' (krovne prozore) otvoriti, a nije znao sudu odgovoriti zašto se spominje zid i zabrana otvaranja vrata i prozora u zidu. Sporna vrata širine 50 cm da su ''niknula'' poslije 10 godina, a do tada da je na svoju terasu izlazio preko ''abaina'' odnosno prozora u krovištu.

Takvu je tvrdnju sud smatrao neuvjerljivom jer je prilikom radnje uviđaja na licu mjesta vidio otvore odnosno prozore u krovištu te je bilo teško povjerovati da se kroz te otvore može provlačiti, a tuženik je naveo da je to moguće i odrasloj osobi uz pomoć prislonjenih skala iz objekta tuženika jer su otvori široki oko 50-60 cm.

Na pitanje suda zašto je upotrijebio izraz da su vrata ''niknula'' tuženik je odgovorio da mu je sa sjeverne strane preko velike količine kamenja procurila voda u kuću i da je zato morao imati kontrolu stanja svoje terase, što sudu nije bilo nimalo razumljivo i logično objašnjenje. Na ispitivanje je li i prije otvaranja spornih vrata u krovištu mogao na krovište pristupiti i s tužiteljeve strane odgovorio je da je mogao ali da se tim prilazom nije često služio jer da inače ne želi nikome smetati. Na terasu da je rijetko i dolazio dok nije otvorio vrata, a pristupao je tako da se penjao preko svojih ''abaina''. Na daljnje inzistiranje opisati na koji je način adaptirao staro krovište odgovorio je da je samo zamijenio stare ''kupe'' (crjepove) novima i ništa drugo. Nakon toga sud je tuženiku predočio fotografije snimljene prije i poslije rekonstrukcije krovišta te ga suočio s promjenom stanja navodeći da se na fotografijama prijašnjeg i današnjeg stanja vidi da je izgrađen i zidić na koji se nove kupe-crjepovi naslanjaju pa je tuženik odgovorio da je to točno i da je imao pravo podignuti niski kameni zidić. Na daljnje pitanje da li se upravo taj zid spominje u Izjavi iz 2001. g. odgovorio je da ne zna na koji se zid tu mislilo, a da je prilikom rekonstrukcije krovišta izgradio i ogradni zid terase i to nakon što mu je ostalo materijala od zamjene krovišta. Sporna vrata, pak, da je izgradio negdje oko 2012.

g. O namjeri otvaranja otvora (tih vrata na krovištu) da nije obavijestio nikoga pa tako ni tužitelja.

Sud je saslušao svjedokinju S. K., kćer A. i J. V., koja je

kazala da se postupak vodi jer je tuženik otvorio vrata za na ''teracu'' koja se tu nikada nisu nalazila, a da nikoga nije pitao smije li to napraviti. Prema pričanju oca na tom dijelu koji gleda prema dvorištu zgrade Š.

… bio je zabranjen bilo

kakav rad. Prije otvaranja spornih vrata u krovištu tuženik da je na dio kraj krovišta mogao pristupati prolazeći između krovova i preko tužiteljevog, a nikako kroz svoje krovne prozore jer su preuski.

Druga saslušana svjedokinja R. M., već 20 godina stanarka u stanu

tužitelja, potvrdila je da je tuženik krovište promijenio i prije nego što je tu došla živjeti, a nakon par godina da je napravio i otvor u krovištu. Prije otvaranja tih vrata tuženik da je na ravno krovište mogao pristupiti jedino iz dvora u suvlasništvu tužitelja i susjeda V.. Sudu je ispričala da ima saznanja da je u spornoj Izjavi sadržano da tuženik prema nekretnini tužitelja ne smije otvarati nikakav otvor jer on ima otvor na krovu s druge strane zgrade.

Prema ocjeni ovog suda sadržaj Izjave protumačio je sam tuženik jer je naveo da je nevoljko, samo da omogući daljnju gradnju koju je tužitelj zaustavio, potpisao Izjavu prema kojoj nije smio otvarati niti ''luminare'' (krovne prozore).

Što se tiče navoda iz Izjave da tuženik neće otvarati otvore (vrata, prozore i sl.) u zidu koji podigne, sud je zaključio da se radi o podignutom zidu krovišta na koji je tuženik naslagao nove crjepove (''kupe'') jer je ranije stanje, zabilježeno na fotografiji s lista 7 spisa, bilo takvo da se krovište od crjepova nalazilo gotovo direktno na ravnoj terasi odnosno ravnom krovištu na kojem je bio jedan ''luminar'' (krovni prozor) i jedan ventilacijski otvor. Nakon rekonstrukcije krovišta crjepovi su naslonjeni na niski kameni zidić, na krovištu je izveden jedan krovni prozor, na popločanoj terasi drugi s ventilacijskim otvorom te još jedan posebni ventilacijski otvor, a sporna uska vrata s nadstrešnicom označena slovom A u skici lica mjesta sudskog vještaka A. D., nalaze se u jugozapadnom uglu tog zida.

Povezujući iskaz tuženika s iskazima tužitelja i dvije saslušane svjedokinje ovaj sud je zaključio da se spornom Izjavom tuženik obvezao da u zidu rekonstruiranog krovišta neće otvarati bilo kakve otvore (vrata ili prozore) pa da se radi o valjanom pravnom temelju za stjecanje prava negativne služnosti. Što se tiče istinitog načina stjecanja posjeda te služnosti, tvrdnju tuženika iz njegovog iskaza da je Izjavu potpisao u stanju uznemirenosti, pod pritiskom ili nekoj vrsti prisile sud nije ocijenio vjerodostojnom i istinitom jer se tuženik dugi niz godina nakon rekonstrukcije krovišta svojom slobodnom voljom suzdržavao od korištenja ravnog krovišta odnosno terase te na taj dio gotovo uopće nije pristupao pa je zaključak suda da je posjed prava negativne služnosti tužitelj pribavio bez upotrebe sile, prijevare ili zloupotrebom povjerenja pa da se radi o istinitom posjedu. To, nadalje, znači da je tužitelj, kao izvanknjižni ovlaštenih prava služnosti i to negativne, aktivno legitimiran na podnošenje tužbe radi zaštite tog prava.

Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZV-a ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikovog prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikovog prava dužan propuštati, isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućava ili uznemirava u izvršavanju tog prava.

Što se tiče tuženikovog čina onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja prava negativne služnosti čiji je izvanknjižni ovlaštenik tužitelj, to je bilo sasvim jasno: otvaranjem uskih natkrivenih vrata u zidu odnosno krovištu svoje zgrade tuženik je uznemirio tužitelja u izvršavanju prava negativne služnosti jer je, protivno obvezivanju iz Izjave, otvarajući vrata prema nekretnini tužitelja povrijedio privatnost tužitelja koja je bila zaštićena uspostavom negativne služnosti jer je u neposrednoj blizini objekta tužitelja u zračni prostor u koji do tada nije bilo ulaza i korištenja omogućio pristup sebi, članovima svoje obitelji i trećim osobama uz svoju dozvolu.

Da je otvaranjem vrata u krovištu svog objekta tuženik povrijedio tužiteljevo pravo negativne služnosti potvrđuje i okolnost da je nakon obavljene radnje uviđaja na licu mjesta tuženik cijelom duljinom ogradnog zidića krovne terase postavio improviziranu barijeru od trstike, na koji je način barem djelomično pokušao zaštititi privatnost tužitelja koju je štitilo pravo služnosti koje je tuženik narušio otvaranjem vrata u krovištu.

Stoga je tuženika trebalo obvezati zazidati novootvorena vrata na sjevernom zidu i sjevernom dijelu krovišta svog objekta anagrafske oznake Š.

…, O.,

sagrađenog na čest. zgr. 93 (kat. čest. 356) k.o. O., a koja vrata su u grafičkom prikazu od 30. kolovoza 2019. g. u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka A.

D. prikazana i označena slovom A, baš kako je to tužitelj i zatražio.

I u preostalom je dijelu tužbeni zahtjev, kojim je tužitelj zatražio utvrđenje da je tuženik otvaranjem vrata na sjevernom zidu i sjevernom dijelu krovišta svoga objekta anagrafske oznake Š.

…, O. uznemirio tužitelja kao vlasnika čest. zgr. 91/2 (dio kat. čest. 352) k.o. O. s kojom tuženikova nekretnina neposredno graniči u pravu negativne služnosti zabrane otvaranja otvora na opisanom dijelu tuženikovog objekta te u dijelu kojim je zatražena zabrana svakog takvog i sličnog uznemiravanja tužitelja ubuduće, osnovan jer je postavljan u skladu s citiranom odredbom čl. 233. st. 1. ZV-a, radi čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na naknadu troškova kojima je bio izložen tužitelj.

Tužitelju je, tako, trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 27. veljače 2014. g., 9. ožujka 2018. g. i 28. ožujka i 23. svibnja 2022. g. po 75 bodova (ukupno 300 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 21. travnja 2015. g., 16. ožujka 2017. g., 12. studenog 2019. g., 27. siječnja 2021. g., 25. siječnja i 5. rujna 2022. g. po 18,75 bodova (ukupno 131,25 bodova) i trošak sastava žalbe od 23. lipnja 2015. g. od 93,75 bodova.

Ukupan broj bodova od 525 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Iznos koji se dobije na opisan način (5.250,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV, zatraženu pristojbu tužbe i presude (po 400,00

kn) i žalbe (800,00 kn) i trošak za vještačenje koji je podmirio tužitelj u zatraženoj visini od 3.800,00 kn i tako dobiti iznos od 11.962,50 kn koji predstavlja iznos troška kojem je bio izložen tužitelj u ovom sporu i kako je trebala glasiti odluka o troškovima iz točke II. izreke presude.

Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 10. listopada 2017. g. jer je pun. pristupila nakon što je ročište okončano niti trošak sastava podnesaka od 13.

studenog 2014. g., 30. listopada 2017. g. i 25. svibnja 2020. g. jer, po ocjeni ovog suda, taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st.

1. ZPP-a.

Sud je u izreci iznos parničnog troška koji je dužan podmiriti tuženik iskazao i u valuti EUR, a temeljem odredbe čl. 48. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22).

U Splitu, 20. listopada 2022. g.

S U D A C

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).