Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1629/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Ankice Matić, predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. J. pok. N., OIB ... iz J., zastupanog po punomoćniku R. L. odvjetniku u J., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj 81 P-4700/19 od 8. srpnja 2022., u sjednici održanoj 20. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj 81 P-4700/19 od 8. srpnja 2022.u pobijanom dijelu pod točkom I. II. i IV. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba tuženice pa se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj 81 P-4700/19 od 8. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 375,00 kuna /49,77 eur/.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj T. J., OIB ..., J., vlasnik u cijelosti, na fizičkom dijelu nekretnine koja nosi oznaku kč.br. 890/6 z.ul. 836 k.o. Z., koji je na Skici mjesta spora u mjerilu 1:2000 izrađenog od stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. G., dipl.ing.geod. iz S., iz vještva br. V13/2021 od ožujka 2021. (sastavni dio presude list br. 207 spisa), prikazan kao:

- fizički dio kč.br. 890/6 k.o. Z., unutar linija koje su povezane točkama 1, 27, 26, 25, 6, 7, 8, 9, 19, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24 i 1, ukupne površine 89 000 m2, pa je slijedom utvrđenog ovlašten tužitelj temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići parcelaciju i uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenom dijelu kč.br. 890/6 k.o. Z., brišući isto pravo s imena tuženika Republike Hrvatske.

II. Utvrđuje se da je tužitelj T. J., OIB ..., J., vlasnik u cijelosti, na fizičkom dijelu nekretnine koja nosi oznaku kč.br. 890/6 z.ul. 836 k.o. Z., koji je na Skici mjesta spora u mjerilu 1:2000 izrađenog od stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. G., dipl.ing.geod. iz S., iz vještva br. V13/2021 od ožujka 2021. (sastavni dio presude list br. 207 spisa), prikazan kao:

- fizički dio kč.br. 890/6 k.o. Z., unutar linija koje su povezane točkama 1, 2, 3, 4, 5, 6, 25, 26, 27, 1, ukupne površine 2112 m2,

pa je slijedom utvrđenog ovlašten tužitelj temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići parcelaciju i uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenom dijelu kč.br. 890/6 k.o. Z., brišući isto pravo s imena tuženika Republike Hrvatske.

III. Utvrđuje se da je tužitelj T. J., OIB ..., J., vlasnik u cijelosti, na fizičkom dijelu nekretnine koja nosi oznaku kč.br. 886/2 z.ul. 202 k.o. Z., koji je na Skici mjesta spora u mjerilu 1:2000 izrađenog od stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. G., dipl.ing.geod. iz S., iz vještva br. V13/2021 od ožujka 2021. (sastavni dio presude list br. 207 spisa), prikazan kao:

- fizički dio kč.br. 886/2 k.o. Z., unutar linija koje su povezane točkama 26, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 6, 25 i 26 ukupne površine 549 m2,

pa je slijedom utvrđenog ovlašten tužitelj temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići parcelaciju i uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenom dijelu kč.br. 886/2 k.o. Z., brišući isto pravo s imena tuženika Republike Hrvatske.

IV. Nalaže se tuženoj da tužitelju u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 33.937,50 kuna.“

Protiv navedene presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5.Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je vlasništvo dijela nekretnine označene kao čest. zem. 890/6 k.o. Z. i to upravo onoga fizičkog dijela koji se na skici premjeravanja izrađenoj od sudskog vještaka dipl.ing. geodezije P. G. od ožujka 2021. nalazi unutar linija povezanih točkama 1, 27, 26, 25, 6, 7, 8, 9, 19, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24 i 1, ukupne površine 89 000 m2, te fizičkog dijela iste nekretnine koji se na navedenoj skici nalazi unutar linija koje su povezane točkama 1, 2, 3, 4, 5, 6, 25, 26, 27, 1, ukupne površine 2112 m2.

6. Tužitelj je podneskom upućenim sudu prvog stupnja 23. travnja 2022. (list 233.spisa) uz navedeni tužbeni zahtjev preinačio tužbu na način da je zatražio utvrđenje da je vlasnik u cijelosti na fizičkom dijelu nekretnine koja nosi oznaku kč.br. 886/2 z.ul. 202 k.o. Z., koji je na skici mjesta spora u mjerilu 1:2000 izrađenog od stalnog sudskog vještaka za geodeziju P. G., dipl.ing.geod. iz S., iz vještva br. V13/2021 od ožujka 2021. (sastavni dio presude list broj

spisa) prikazan kao:

fizički dio kč.br. 886/2 k.o. Z., unutar linija koje su povezane točkama 26, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 6, 25 i 26 ukupne površine 549 m2,pa je slijedom utvrđenog ovlašten tužitelj temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići parcelaciju i uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenom dijelu kč.br. 886/2 k.o. Z., brišući isto pravo s imena tuženika Republike Hrvatske.

6.1. Kako se tuženica nije protivila ovakvoj preinaci, te kako se upustila u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu prvostupanjski je sud, ne donoseći formalno rješenje dopustio navedenu preinaku.

6.2. S pravom tuženica u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud ovakvim postupanjem počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 190. ZPP-a koja je utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

6.3. Naime, prema odredbi članka 190. stavka 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, time da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (stavak 2. članka 190. ZPP).

6.4. Tužitelj je u konkretnom slučaju tužbu preinačio nakon zaključenja prethodnog postupka, pri čemu niti u podnesku kojim preinačuje tužbu, a niti na ročištima održanim nakon preinačenja pa do zaključenja glavne rasprave (4. svibnja 2022. i 15. lipnja 2022.) nije naveo niti jedan razlog iz kojega bi proizlazilo da tužbu bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

6.5. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbu članka 190. stavka 1. i 2. ZPP-a kada je dopustio opisanu preinaku, te nastavno tome i kada je meritorno odlučivao o tako preinačenoj tužbi.

6.6. Stoga je trebalo djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke.

7.Tužitelj tvrdi da je vlasništvo naprijed navedenih realnih dijelova nekretnine označene kao čest. zem. 890/6 k.o. Z. o dosjelošću.

8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio:

- da je u zemljišnim knjigama pravo vlasništva čest. zem. 890/6 oznake Gaj, površine 1.929.750 m2, z.ul. 836 k.o. Z. upisano na ime Republike Hrvatske za 1914525/ 1929750 dijela, te na ime L. R. pok. V. za 15225/1929750 dijela,

- da je iz potvrde Područnog ureda za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina S. G. od 05.12.2018. razvidno da je potvrđen parcelacijski elaborat za diobu osnovne čest. zem. 890/6 k.o. Z. temeljem presude suda prvog stupnja posl.br. IIP-169/05 od 27.03.2008. i formirana posebna nekretnina oznake čest. zem. 890/12 k.o. Z. u vlasništvu L. R. pok. V.,

- da je u zemljišnim knjigama evidentirano više zabilježbi agrarnih prijava koji bi se odnosili na tijelo-biće 18 u kojem je upisana i predmetna nekretnina, a koje agrarne prijave nisu riješene, te je evidentirana i agrarna prijava Dn.br-3371/31 od 29. prosinca 1931. podnesena od strane tužiteljeva djeda J. J. pok. N. pod br. 5484/31 kojom se između ostalog traži vlasništvo u odnosu na zk. tijelo 18,

- da prednici tužitelja nisu vodili agrarne postupke u odnosu na predmetnu čest. zem. 890/6 k.o. Z., niti je ista bila u agrarnom odnosu, već je taj postupak vođen glede nekretnine označene kao čest. zem. 896/6 k.o. Z., koja nije evidentirana u zemljišnim knjigama,

- da je od revizije katastra zemljišta 1952. kao posjednik 89500 m2 predmetne nekretnine upisan djed tužitelja J. J. pok. N. C. da je od 1973. kao posjednik upisan otac tužitelja N. J. pok. J., te da su danas kako posjednici za po 1/2 dijela upisani tužitelj i njegov brat V. J.,

- da se na dijelu predmetne nekretnine koja je položena u uvali P. blizu mora nalazi kamena prizemna kućica izgrađena prije 15. veljače 1968., te manja kuća novije izgradnje,

- da se sjeverozapadno od kućice nalazi devet terasa-lazi s podgradnim zidovima gdje je nekada uzgajana vinova loza i lavanda, te da su na jednom dijelu zemljišta vidljivi ostaci ograđenog prostora tzv. "osik" gdje su se u prošlosti držale domaće životinje, kao i otvoreni rezervoar-depozit u kojem su prednici tužitelja topili sredstva za tretiranje vinove loze, dok je u preostalom dijelu zemljište obraslo niskim raslinjem i šumom,

- da se predmetni dio navedene nekretnine nalazio u mirnom i nesmetanom posjedu tužiteljeva djeda J. još od početka 20. stoljeća, a potom tužiteljeva oca N. koji su tu zasadili vinovu lozu i maslinu, vodili stoku na ispašu, sjekli drva u šumi, skupljali smolu s borova, te brali taklje,

- da je tužitelj nakon očeve smrti u kontinuiranom i nesmetanom posjedu ove nekretnine.

9. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da ispunio je tužitelj ispunio uvjete iz odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZV), za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća kao pravilan i ovaj žalbeni sud.

11. Naime, odredbom članka 159. ZV-a propisane su pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, te je u stavku 2. tog članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništvo dosjelošću na nekretnini protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja te nekretnine, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to određuje stavak 3. istog članka.

12. S obzirom na navedene zakonske odredbe prvostupanjski je sud bio dužan utvrditi ima li tužitelj samostalan posjed stvari, ima li taj posjed onu kakvoću koja se traži za redovitu, odnosno barem izvanrednu dosjelost i traje li taj posjed zakonom određeno vrijeme.

13. Jedna od nužnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi je i poštenje (savjesnost) posjeda stjecatelja. Ista pretpostavka bila je nužna i prema odredbi članka 28. stavka 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92), a ranije i sukladno pravnim pravilima imovinskog prava.

13.1. Prema odredbi članka 18. stavka 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj osobno bio kvalificirani posjednik predmetne nekretnine, jer njegov posjed ima kvalitetu koja se traži za redovnu dosjelost, odnosno isti je zakonit, istinit i pošten.

15. Naime, tužitelj je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca, pa je njegov posjed pošten jer se temelji na valjanom pravnom osnovu. Tužiteljev posjed nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, niti zlouporabom povjerenja, pa je njegov posjed istinit, a kako tužitelj pri stjecanju posjeda nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, to je njegov posjed i pošten, odnosno ima sve kvalitete koje se traže odredbom članka 18. ZV-a.

16. Za navesti je i to da se u vrijeme dosijedanja sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama Trgo (Zahtjev broj: 35298/04), Jakeljić (Zahtjev broj: 22768/12) i Radomilja i dr. (Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991. ( tako i VS RH u odluci Rev-2776/106-2 od 29. siječnja 2019.). Naime, Republika Hrvatska je kao članica Europske unije i Vijeća Europe dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija), i njezinih Protokola, kao i pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije).

17. Odlučne činjenice, u smislu zauzetih pravnih stajališta u spomenutoj recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava: da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

18. U konkretnom slučaju tužitelj je dokazao kvalitetu i propisano trajanje posjeda predmetnih nekretnina, dok iz utvrđenja prvostupanjskog suda, kao niti iz raspravne građe ne proizlazi da bi se radilo o nekretninama na koje, netko treći, osim tužitelja, polaže pravo vlasništva.

19. Na žalbene navode tuženice za odgovoriti je da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda prema kojemu je tužitelj ispunio pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 41/90-dalje ZID ZŠ) - 16. listopada 1990., pa tuženica nije mogla temeljem odredaba navedenog zakona, odnosno članka 16. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 52/90. – pročišćeni tekst, 5/91., 9/91. 14/93.) steći vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine.

20. Slijedom naprijed iznesenog prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik navedenih realnih dijelova sporne nekretnine pobliže označenih u dijelu pod točkom

I. i II. izreke prvostupanjske presude.

21. Temeljem naprijed iznesenog trebalo je djelomičnim odbijanjem žalbe tuženice na osnovu odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

22. Ujedno je trebalo na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a potvrditi i odluku o troškovima postupka (točka IV. izreke) koja nije dirana iako je prvostupanjska presuda po žalbi tuženice dijelom ukinuta, međutim glede tog ukinutog dijela nisu nastali posebni parnični troškovi. Tuženica je u žalbenom postupku uspjela sa oko 30%, pa joj je tužitelj dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 375,00 kuna, koji trošak se odnosi na sastav žalbe.

U Splitu 20. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Ankica Matić, v. r.