Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-239/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Barbare Bosner, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja prof. dr. sc. B. B., dr. med. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva P., R. & L. iz Z., protiv tuženika K. B . C . S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici K. L. M., dipl. iur., radi utvrđenja odluke tuženika nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-574/18 od 27. ožujka 2019. na sjednici vijeća 20. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-574/18 od 27. ožujka 2019.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„ 1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka, Klasa:110-02/07- 01/423, Ur.broj:2181-147-02/MJ-14-1, tuženika K. B. C. S., OIB: ... od 11. 6. 2014., kojom tužitelju prof. dr. sc. B. B., dr. med. iz S., OIB: ..., prestaje mandat za predstojnika Zavoda s danom 14.6.2014. te danom prestanka mandata prestaje važiti i Aneks 4. Ugovora o radu od 12.12.2011. godine, kojim se prof. dr. sc. B. B. bira i imenuje za predstojnika Zavoda od 1.1.2012. do stjecanja uvjeta za odlazak u starosnu mirovinu.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište za pet postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 8 dana.“.

2. Točkom II izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 600,00 kn.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude suda prvog stupnja zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 89/14, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Odgovor na tužbu nije dostavljen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika od 11. lipnja 2014. kojom tužitelju prestaje mandat za predstojnika Zavoda s danom 14. lipnja 2014. slijedom čega prestaje važiti i Aneks 4. Ugovora o radu od 12. prosinca 2011., kojim se tužitelj bira i imenuje za predstojnika navedenog Zavoda od 1. siječnja 2012. do stjecanja uvjeta za odlazak u starosnu mirovinu.

7. Prvostupanjski sud, prihvaćanjem pravnog stajališta izraženog u rješenju ovoga suda poslovni broj Gž R- 284/2016-2 od 19. srpnja 2018., je razmatrao predmetni spor u primjeni odredbi Zakona o ustanovama ("Narodne novine" br.76/93., 29/97., 47/99., 35/08., dalje: ZU) te je zaključio da u ovom postupku u smislu odredbe čl. 45. st. 1. ZU, treba ocijeniti je li povrijeđen propisani postupak razrješenja tužitelja kao predstojnika Zavoda i je li ta povreda mogla bitno utjecati na odluku, te jesu li postojali razlozi za razrješenje propisani odredbom čl. 44. st. 2. toč. 2. ZU koja propisuje da ravnatelj, u konkretnom slučaju tužitelj kao predstojnik Kliničkog zavoda za kliničku patofiziologiju, može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan, ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi, dovode do prestanka ugovora o radu, a stavak 3. propisuje da se prije donošenja odluke o razrješenju ravnatelju mora dati mogućnost da se izjasni o razlozima za razrješenje.

8. Prethodno je prvostupanjski sud temeljem sadržaja iskaza tužitelja i podataka u Dostavnoj knjizi tuženika utvrdio da je tužitelj predmetnu odluku o razrješenju zaprimio 16. lipnja 2014. i da je tužba od 16. srpnja 2014. podnesena unutar roka za njeno podnošenje propisanog odredbom čl. 45. st. 2. ZU.

9. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je u smislu odredbe 44. st.2. u vezi s čl. 38.st.2.i čl. 35. st. 1. ZU odluku o prestanku mandata tužitelja za predstojnika Zavoda donio Sanacijski upravitelj tuženika, pozivajući se pri tom na čl. 74. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" br. 150/08., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 22/11., 22/12. i 35/12.), Pravilnika o uvjetima za unutarnji ustroj kliničkih zdravstvenih ustanova ("Narodne novine" br. 145/13.) i čl. 25. Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u K.B.C. S..

10. U odnosu na sporno pitanje je li tuženik prije donošenja pobijane odluke dao mogućnost tužitelju da se izjasni o razlozima za razrješenje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik 23. siječnja 2014. uputio dopis S sindikatu i tužitelju prijedlog unutarnjeg ustroja K.B.C. S., s pozivom da u danom roku dostavi mišljenje na predloženi ustroj, te je između ostalog navedeno da se predlaže ugasiti Zavod kao samostalnu ustrojbenu jedinicu na razini KBC-a i spojiti ga s intenzivnom medicinom u sastavu Klinika za unutarnje bolesti kao ustrojstvena jedinica Klinike koja nosi naziv: Zavod, pa je zaključio da kada postoji prijedlog za gašenje Zavoda, tada u slučaju prihvaćanja tog prijedloga slijedi odluka kojom prestaje položajno mjesto predstojnika tog Zavoda, pa je mišljenje suda prvog stupnja da je tuženik dostavom prijedloga unutarnjeg ustroja K.B.C. S. Sindikatu i to prof. dr.sc. B. B., prethodno dao mogućnost da se izjasni o prestanku mandata za predstojnika Zavoda. S tim u vezi sud prvog stupnja je ocijenio neistinitim navode tužitelja da mu tuženik nije dostavio prijedlog novog unutarnjeg ustroja K.B.C.-a S., kraj utvrđenja da je djelatnica navedenog Zavoda dana 23. siječnja 2014. preuzela naznačenu dokumentaciju temeljem podataka u Dostavnoj knjizi tuženika, prihvaćajući iskaz svjedokinje G. B. da se dostava opsežnih dokumenata kao što je navedeni prijedlog vrši internom knjigom. Pored toga, iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika sud prvog stupnja je utvrdio

da

mu

se

tužitelj

u

nekoliko

navrata

obraćao iznoseći razloge zbog čega navedeni Zavod ne bi trebalo ugasiti pa je zaključio da je tuženik znao da tužitelj kao predstavnik sindikata nije suglasan s prijedlogom o novom unutarnjem ustroju K.B.C.-a, pa tako ni s odlukom o gašenju naznačenog Zavoda i prestanku mandata tužitelja.

11. Nastavno je sud prvog stupnja utvrdio da je Sanacijsko vijeće tuženika u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Pravilnikom o uvjetima za unutarnji ustroj kliničkih zdravstvenih ustanova, na sjednici održanoj dana 29. svibnja 2014. donijelo Pravilnik o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u K . B . C . S . , koji u čl. 25. propisuje da prestaje mandat predstojnika klinika/kliničkih zavoda, voditelja odjela, voditelja službi čiji je unutarnji ustroj izmijenjen i/ili su kao samostalne ustrojstvene jedinice ustrojene pod novim nazivom ta da prestaje mandat svim glavnim medicinskim sestrama, tehničarima i inženjerima tih ustrojstvenih jedinica, pa da nije postojala mogućnost ostaviti tužitelja na položaju predstojnika organizacijske jedinice koja je morala biti ukinuta i više ne postoji, te da je stoga opravdano donio Odluku kojom tužitelju prestaje mandat za predstojnika Zavoda i prestaje važiti Aneks 4. Ugovora o radu kojim je tužitelj izabran i imenovan za predstojnika tog Zavoda, te su time nastali razlozi koji su po posebnom propisu doveli do prestanka mandata za predstojnika ukinutog Zavoda i Aneksa 4. Ugovora o radu sve u smislu čl. 44. st. 2. toč. 2. ZU, pri čemu u postupku nije utvrđeno da je bio povrijeđen propisani postupak razrješenja i da je ta odluka mogla bitno utjecati na odluku (čl. 45. st. 1. ZU, čl. 44. st. 2. ZU u vezi s čl. 38. st. 2. ZU i čl. 35. st. 1. ZU).

12. Stajalište je suda prvog stupnja da predmetnom odlukom tuženik nije stavio tužitelja u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike, kraj utvrđenja da su nakon gašenja navedenog Zavoda svi radnici nastavili raditi u Klinici ili na nekom od radnih mjesta unutar Zavoda. Osim toga, u odnosu na plaću tužitelja je utvrdio da je predstojnik Zavoda položajno mjesto i da se tužitelju, obračunavala i isplaćivala plaća prema koeficijentu od 3,007 samo za vrijeme trajanja mandata predstojnika Zavoda, a nakon donošenja predmetne Odluke, obračunavala mu se i isplaćivala plaća prema koeficijentu temeljnog ugovora o radu koji je tužitelj kao doktor medicine specijalist imao sklopljen s tuženikom.

13. Slijedom takvih utvrđenja, sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te je o troškovima postupka odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

14. Ispitujući pobijanu presudu, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. toč. 2.,4.,8.,9.,11.,13. i 14. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da nije ostvarena ni jedna od navedenih postupovnih povreda pa tako ni povreda postupka iz toč.11 citirane zakonske odredbe na koju neosnovano u žalbi upire tužitelj budući da je pobijanu presudu moguće ispitati te nema proturječnosti ni nedostataka.

15. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

16. Naime, izneseno shvaćanje prvostupanjskog suda u pogledu dopuštenosti Odluke od 11. lipnja 2014. kojom tužitelju prestaje mandat za predstojnika Zavoda pravilnim prihvaća i ovaj sud i koje nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima. Pri tom treba navesti da žalitelj naznačenu Odluku smatra nezakonitom uz tvrdnju da tuženik nije postupio u smislu odredbe 44. st. 3. ZU i omogućio mu da se izjasni o razlozima za razrješenje, osporavajući utvrđenje prvostupanjskog suda da mu je tuženik to omogućio dostavljanjem prijedloga unutarnjeg ustroja tuženika, posebno ističući da mu je navedeni prijedlog dostavljen kao sindikalnom povjereniku kod tuženika.

17. Protivno prednje iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 44. st. 3. ZU pri utvrđenju da je tužitelju ne samo dostavljen prijedlog unutarnjeg ustroja tuženika prema kojem se ukida Zavod kao samostalna ustrojstvena jedinica, a samim time i mjesto predstojnika Zavoda, već je i temeljem sadržaja suglasnih iskaza stranaka potvrđeno da se tužitelj obraćao ravnatelju tuženika u vezi odluke o gašenju navedenog kliničkog zavoda, iznoseći razloge zbog kojih je smatrao da se isti ne bi trebao ugasiti, slijedom čega proizlazi zaključak da su tužitelju bili poznati razlozi za razrješenje uslijed organizacijskih promjena kod tuženika, a koje tužitelj nije prihvaćao.

18. Daljnjim žalbenim navodima, tužitelj osporava zakonitost Odluke o prestanku mandata u točki 2. u kojoj je navedeno da danom prestanka mandata prestaje važiti Aneks 4. ugovora o radu od 12. prosinca 2011. uz tvrdnju da u odnosu na tu odluku kao sindikalni povjerenik uživa zaštitu iz odredbe čl. 249. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09., 61/11.,73/13.-dalje: ZR) budući da je tom odlukom stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada koji se tiču osnovice plaće i da je zbog toga tuženik trebao pribaviti suglasnost sindikata prije donošenja te odluke, a što je propustio učiniti.

19. Odgovarajući na prednje iznesene žalbene navode, treba navesti da nije sporno da je Aneks 4. Ugovora o radu od 12. prosinca 2011., sklopljen radi obavljanja poslova predstojnika Zavoda za razdoblje od 1. siječnja 2012. do stjecanja uvjeta za odlazak u starosnu mirovinu, slijedom čega proizlazi da je predmetni Aneks ugovora o radu sklopljen na određeno vrijeme i da je vezan uz položaj predstojnika navedenog Zavoda, te je prestankom položaja predstojnika, prestao i Aneks ugovora o radu br. 4. u smislu odredbe čl. 104. toč. 2. ZR-a, istekom vremena na koji je sklopljen (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-1553/14-2 od 16. lipnja 2015., Revr-197/17-3 od 3. svibnja 2017). U tom smislu pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se tužitelju plaća za položajno mjesto predstojnika obračunavala prema (većem) koeficijentu 3,007 samo za vrijeme trajanja mandata predstojnika kliničkog Zavoda, dok nakon donošenja odluke o prestanku mandata i posljedično prestanku Aneksa 4 ugovora o radu tužitelj je ostvarivao plaću prema (temeljnom) ugovoru o radu sklopljenim s tuženikom za radno mjesto doktora medicine specijaliste te je stoga pogrešna teza tužitelja da bi uslijed takvog (zakonitog) prestanka Aneksa 4 ugovora o radu bio stavljen u nepovoljni položaj i da bi uživao zaštitu kao sindikalni povjerenik.

20. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 20. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović, v.r.