Poslovni broj 25 K-173/2020-22

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sutkinji Ivani Lovrić Vidaček, uz sudjelovanje zapisničarke Željke Peh, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. P. zbog kaznenog djela protiv imovine - povredom tuđih prava - opisano u članku 241. stav 2. Kaznenog zakona (Narodne novine125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – u daljnjem tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 241. stav 1. KZ/11 a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj K-DO-738/2016 od 18. svibnja 2017., na javnoj raspravi održanoj u prisutnosti zamjenika Općinske državne odvjetnice u Vinkovcima, Artura Ilin, optuženog, Z. P., uz branitelja, odvjetnika S. K. te odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkog društva C. i p., D. S. kao punomoćnika oštećenog, I., š. k. z. u l., dana 20. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 – u nastavku ZKP/08), stavlja se izvan snage presuda o kaznenom nalogu Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj K-214/2017 od 26. svibnja 2017.

II. Optuženi Z. P., OIB: 4., sin I. i K. rođene M. s prijavljenim prebivalištem u V., T. 1., rođen 3.. o. 1.. u V., državljanin R. H., upravni pravnik, zaposlen u G. g., s mjesečnim primanjima od oko 9.,0. kuna, oženjen, otac dvoje djece, sa stečenom višom stručnom spremom, bez imovine

k r i v  j e

što je :

u razdoblju od 1.. s. 2.. do 1.. s. 2.. u M., V. 6., u nakani da spriječi provedbu rješenja o ovrsi Općinskog suda u V., broj Ovr-1./0. od 1.. l. 2.., pljenidbom i procjenom pokretnina, izdanog radi naplate potraživanja Š. k. z. u l. I. u ukupnom iznosu od 1..6.,2. kuna, protivno zabrani raspolaganja prodao osobni automobil marke "Opel Corsa CDTI Essentia", broja šasije: W., reg. oz. V. i time spriječio namirenje potraživanja navedene štedno kreditne zadruge,

dakle, s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika, tijekom ovršnog postupka, otuđio dijelove svoje imovine,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - povredom tuđih prava - opisano u članku 241. stav 2. Kaznenog zakona (Narodne novine125/11, 144/12, 56/15, 61/15

– u daljnjem tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 241. stav 1. KZ/11.

III. Temeljem članka 241. stav 1. i članka 44. KZ/11, se optuženi Z. P.

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 ( šest ) mjeseci,

a potom se temelju članka 56. KZ/11

i z r i č e

uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem odredbe članka 158. stav 1. i 2. ZKP/08 oštećeni I. Š. k. z. u l. Ž. se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

V. Temeljem odredbe članka 148. stav 1. u svezi s člankom 145. stav 1. i 2. točka 6. i 8. ZKP/08 optuženi Z. P. dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna / 132,72[1] eura (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa), kao i troškove punomoćnika oštećenog I. Š. k. z. u l. Ž., J.. S. 7., OIB 6. u iznosu od 6.875,00 kuna (šest tisuća osamsto sedamdeset pet kuna) / 912,47 eura (devetsto dvanaest eura i četrdeset sedam centi) sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima je optužnicom broj K-DO-738/2016, od 18. svibnja 2017. optužilo Z. P. za počinjenje kaznenog djela protiv imovine - povredom tuđih prava - opisano u članku 241. stav 2. Kaznenog zakona (Narodne novine125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – u daljnjem tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 241. stav 1. KZ/11 stavljajući mu na teret da je u razdoblju od 1.. s. 2.. do 1.. s. 2.. u M., V. 6., u nakani da spriječi provedbu rješenja o ovrsi Općinskog suda u V., broj Ovr-1./0. od 1.. l. 2., pljenidbom i procjenom pokretnina, izdanog radi naplate potraživanja Š. k. z. u l. I. u ukupnom iznosu od 1..6.2. kuna, protivno zabrani raspolaganja prodao osobni automobil marke Renault Megan 1,9 DCI broj šasije: V., reg. oznake V. i osobni automobil "Opel Corsa CDTI Essentia", broja šasije: W., reg. oz. V. i time spriječio namirenje potraživanja navedene štedno kreditne zadruge.

2. Presudom Općinskog suda u Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj K- 214/2017 od 26. svibnja 2017., izdan je kazneni nalog kojim je optuženi proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 241. stav 1. KZ/11.

2.1. Protiv kaznenog naloga, optuženi je po branitelju izjavio prigovor, te je spis dostavljen optužnom vijeću radi odluke o osnovanosti optužnice.

2.2. Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj Kov-150/17 od 11. srpnja 2017. godine potvrđena je optužnica protiv optuženog Z. P., slijedom čega je sud proveo ovaj postupak, a prilikom donošenja nove presude, sukladno članku 544. stavku 1. ZKP/08, valjalo je staviti izvan snage predmetni kazneni nalog, kao u točki I. izreke.

3. Na raspravi kod ovoga suda održanoj 20. listopada 2022. godine ODO je izmijenilo činjenični opis optužnice na način da je iz istog ispustilo riječi: "Renault Megan 1,9 DCI broj šasije: V., reg. oznake V.".

4. Pozvan na očitovanje o osnovanosti optužnog akta, optuženi se očitovao kako se ne smatra krivim za djelo koje mu se optužnicom stavljaju na teret.

5. U svojoj obrani, iznesenoj na raspravi 17. rujna 2019. godine, optuženi Z. P., glede automobila Opel Corsa, iznio je kako istim nije raspolagao protivno zabrani raspolaganja, niti time sprječavao namirenje potraživanja Š. k. z. I. (u daljnjem tekstu Š. I.), već je predmetni auto prodao E., od kojeg je on na kredit kupio vozilo, te je isto vozilo E. prodao I. R.. Knjižica vozila je bila već pohranjena u centru E.. I. R. mu je, kao vlasnik vozila dao punomoć da sudjeluje u prodaji spomenutog vozila. Naime, nakon što je Opel Corsa od strane E. prodana I. R., on je isti prodao B.. Od 28. rujna 2004. do 18. studenog 2016., vozilo je bilo na njegovom imenu, ali je knjižica istoga bila u E. kao garancija vraćanja kredita, te on bez te knjižice auto nije mogao niti prodati. E. je dao suglasnost za prodaju vozila radi naplate njihovog potraživanja prema njemu s osnove kredita koji nije vraćao te je E. procijenio tržišnu vrijednost vozila, a on, optuženi, dao suglasnost za prodaju vozila I. R. po toj vrijednosti. U vrijeme prodaje Opel Corse u MUP-u nije postojala zabrana otuđenja vozila. Također je optuženi naveo kako je potraživanje Š. I. prema njemu s osnove jamstva za kredit R. D. u visini od 1..0.,0. kuna.

5.1. U obrani iznijetoj na raspravi 20. listopada 2022., optuženi je iskazivao suglasno kao prilikom ranijeg iznošenja obrane, te pojasnio kako je automobil Opel Corsu V. kupio na kredit od E. osiguranja uz osiguranje pljenidbom dijela plaće, te deponiranje knjižice vozila u E.. To je bio uvjet zaključenja ugovora. Knjižicu vozila dobivao je samo za registraciju vozila, morao ju je vraćati po izvršenju registracije. U tadašnje vrijeme posjednik knjižice vozila je bio i sam vlasnik, te on vozilom nije mogao raspolagati. Nakon nekog vremena otplate kredita, zapao je u financijske poteškoće, te je htio prodati vozilo Opel Corsu. Stoga je dogovorio s jednim kolegom, čijeg se imena nije mogao sjetit, odnosno, sjeća ga se kao "T. iz Ž.", da on preuzme predmetno vozilo uz otplatu preostalog dijela kredita. Predao mu je vozilo i dva mjeseca ga je njegova supruga vozila, no, on nije nastavio plaćati kredit, te mu je E. otkazao ugovor o kreditu i pokrenuo ovršni postupak. Vozilo je i nadalje ostalo u njegovom posjedu, te ga je, u jednom trenutku odvezao na popravak u I., gdje ga je vidio I. Rajić i htio ga je kupiti. Stoga je optuženi, I. R. uputio da ugovor o prodaji mora sklopiti s E., jer on nije vlasnik vozila. E. je, zaista, poslao procjenitelja vozila, procijenio i prodao vozilo tom R., čime su naplatili dio potraživanja prema optuženom s osnove ugovora o kreditu. Naglasio je kako i dan danas plaća ratu ovog ugovora o kreditu prema E.. U međuvremenu je Imetak pokrenuo ovrhu protiv njega kako jamca ugovora o kreditu za treću osobu, svojevrsnih D. iz M..

Pored ove obveze iz ugovora o jamstvu koju su sklopili D., imao je i vlastiti ugovor o kreditu kod Š. I., te sam u jednom trenutku htio sve skupa isplatiti i dogovorio i s upravom Imetka te im isplatio 5..0.,0. kuna, s tim da su dogovorili da ova isplata obuhvaća i obvezu koju je imao kao jamac iz ugovora koji su sklopili ovi D.. No, to Imetak nije izričito naveo u potvrdi, što smatra prijevarnim. S druge strane optuženi smatra kako je tom isplatom isplatio dug prema Imetku u cijelosti, te da oni od tog trenutka, više nisu imali nikakvih interesa na vozilo Opel Corsa i inače na imovini optuženog. Prilikom sklapanja ugovora o cesiji, nije smatrao kako izbjegava obveze prema Imetku, jer sam je Imetkom u izuzetno dobrim poslovnim odnosima. Opel Corsa je prodana za 4..,0. kuna, koji je iznos odbijen od njegovog duga prema E., što smatra da je dokazom izostanka njegove prijevarne namjere, jer se radi o izuzetno malom iznosu. Učinio je nespornim kako se protiv njega vodio ovršni postupak Ovr- 1056/2014, također na osobnom automobilu, no u tom postupku knjižica vozila je bila kod njega, te ju je predao ovrhovoditelju u tom postupku, stoga nije smatrao kako je ovdje procedura ista, jer knjižica vozila Opel Corsa nije bila kod njega.

Optuženi je još napomenuo kako je presudom Općinskog suda u Vinkovcima broj P- 971/13 od 28. listopada 2014. utvrđeno kako Š. I. nema potraživanja prema njemu, no to je presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-283/15 od 5. ožujka 2015. preinačeno. Automobil Opel Corsa je, nakon što ga je I. R. kupio, u MUP-u na njega i prepisan, te nije bilo nikakve zabrane otuđenja po prijedlogu Š. I.. Službeni sudski redoslijed naplate nije mu bio poznat, prioritet mu je bilo izmirenje potraživanja E. osiguranja, jer su oni vršili pritisak na njega i jer je knjižica njegova vozila bila kod njih, a uostalom i oni su imali ovrhu u odnosu na optuženog. Nakon što mu je predočen ovršni prijedlog koji je podnesen Općinskom sudu Vukovaru, SS Vinkovci 9. lipnja 2015., podnesen od strane ovrhovoditelja E. osiguranje, optuženi je naveo kako je upravo to ovrha koju je E. pokrenuo nad njim.

6. U dokaznom postupku pročitani su: Presuda Općinskog suda u Županji, broj IV P- 278/06-35 od 28. veljače 2007., list 3-7, prijedlog za ovrhu od 06. lipnja 2009., list 8- 9,Rješenje o ovrsi, broj Ovr-1567/09 od 12. lipnja 2009., list 10, zapisnik o popisu i procjeni od 16. studenog 2016., list 11, uvjerenje MUP-a, PU vukovarsko-srijemska, broj 5.-1.-0./2-2.-1./2. od 21. studenog 2016., list 13, dopis Ministarstva unutarnjih ,Službe Upravnih i inspekcijskih poslova, broj 51.-1.-0./2-5./2-1. od 03. ožujka 2017. zajedno s prilozima, list 39 – 92, iskaz svjedoka D. Š. s zapisnika ODO-a u Vukovaru broj K-DO-738/16 od 11. travnja 2017.godine (list 96-97 spisa), iskaz svjedoka D. Š. sa zapisnika broj K-214/17 od 29. listopada 2018. godine (list 142 spisa), iskaz svjedoka I. B. sa zapisnika ODO-a u Vukovaru broj K-DO-738/16 od 12. travnja 2017.godine (list 98-100 spisa), iskaz svjedoka I. B. sa zapisnika broj K-214/17 od 29. listopada 2018. godine (list 142-143 spisa), iskaz svjedoka Ž. F. sa zapisnika od 05. ožujka 2019. g. (lista 147 spisa), iskaz svjedoka Ž. Š. sa zapisnika broj K-214/17 od 05. ožujka 2019. g. (list 147 spisa), iskaz svjedoka V. L. sa zapisnika broj K- 214/17 od 05. ožujka 2019. g. (list 147 spisa), iskaz svjedoka M. B. sa zapisnika broj K-214/17 od 27. lipnja 2019. g. (list 154 spisa), iskaz svjedoka I. A. sa zapisnika broj K-214/17 od 27. lipnja 2019. g. (list 154 spisa), dopis MUP-a PU Vukovarsko srijemske od 21. studenog 2016. g. (list 12), ugovor o cesiji od 8. lipnja 2016. g. (list 30), rješenje Općinskog suda u Vukovaru broj P-118/07 od 17. lipnja 2016. g.(list 32), dopis MUP-a PU Vukovarsko-srijemske županije od 22. prosinca 2010. g. (list 40), zaključak Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-224/06 od 3. prosinca 2010 g. (list 41), dopis MUP-a PU Vukovarsko-srijemske županije od 7. prosinca 2010. g. (list 42) ,zaključak Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-843/08 od 3. prosinca 2010 g. (list 43), dopis MUP-a PU Vukovarsko-srijemske županije od 20. ožujka 2006. g. (list 44), dopis MUP-a PU Vukovarsko-srijemske županije od 26. svibnja 2009. g. (list 49), rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-1369/07 od 20. travnja 2009. g. (list 50), dopis MUP-a PU Vukovarsko-srijemske županije od 14. rujna 2007. (list 52), rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-1369/07 od 29. kolovoza 2007. g. (list broj 53), dopis MUP-a PU Vukovarsko-srijemske županije od 17. travnja 2009. g. (list 55), rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-3042/08 od 13. ožujka 2009. g. (list 56), presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-3019/07 od 4. veljače 2008. g. (list 89-90), rješenje Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-3843/05 od 30. listopada 2013. g. (list 115), zaključak Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr- 3843/05 od 11. rujna 2009. g. (list broj 117), zaključak Općinskog suda u Đakovu broj Ovr-1341/09 od 12. studenog 2010. g. (lista broj 118), rješenje Općinskog suda u Vukovaru broj P-118/07 od 17. lipnja 2016. g. (lista 119), posredovanje u prodaji upotrebljavanog vozila (lista 124), ugovor o posredničkoj prodaji broj 355 (list 125), presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-917/13 od 28. listopada 2014. g. (list 148a) Spis Ovr-1874/17 i to: presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-283/15 od 5. ožujka 2015. g. (list broj 59-62), spis Ovr-1056/14, ugovor o prodaji motornog vozila od 5. siječnja 2011.lista broj 165, čita se cjelokupni spis Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-1056/14 i Općinskog suda u Vukovaru SS u Županji broj Ovr- 1874/2017.

6.1. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za optuženog Z. P..

7. Na temelju dokaza provedenih u tijeku dokaznog postupka sud, smatra utvrđenim kako je optuženi Z. P. počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavljaju na teret.

8. Čitanjem presude Općinskog suda u Županji broj P-248/06 od 28. veljače 2007. utvrđeno je kako je po tužbi tužitelja Š. I. iz Ž. protivi tuženice R. D. iz M., V. S. K. 6 i Z. P. iz V., B. J. 4., održan na snazi platni nalog istoga suda broj Pl-126/04 od 10. prosinca 2004. godine u dijelu u kojem je tuženicima naloženo da tužitelju solidarno isplate iznos od 9..,8. kune sa zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2002. do isplete, dok je u ostalom dijelu platni nalog ukinut, a nadalje je još tuženicima naloženo da tužitelju na ime parničnog troška isplate 2..,4. kuna u roku od 15 dana. Predmetna presuda postala je pravomoćna 4. veljače 2007.

8.1. Iz prijedloga na ovrhu ponesenog Općinskom sudu u Vinkovcima 10. lipnja 2009. i zavedenog pod brojem Ovr-1567/09 proizlazi kako je ovhovoditelj Ž. I. protiv Z. P., temeljem pravomoćne i ovršne presude broj P-278/06 od 28. veljače 2007., podnio prijedlog za ovrhu i to zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem i povjeravanjem pokretnina i to osobnog automobila marke Renault Megane 1.9. DCI broj šasije V. godina proizvodnje 2003. reg. oznake V., te osobnog automobila Opel Corsa 1.3. CDLT Essentia broj šasije W. godina proizvodnja 2004, reg. znake V. uz prijedlog za se predmetne pokretnine povjere na čuvanje ovrhovoditelju, prodaju, te iz iznosa dobivenog prodajom namiri ovrhovoditelj. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi broj Ovr-1567/09 od 12. lipnja 2009., te koje rješenje je dostavljeno ovrhovoditelju, a ovršeniku kod uredovanja.

8.2. Uvidom u spis Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji, kasnije Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj Ovr-1874/17, koji je ovršni spis ranije vođen pod broje Ovr-1567/09, potvrđeno je kako je Š. I. podnio prijedlog za ovrhu protiv Z. P. temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Županji broj P-278/06 od 28. veljače 2007., potvrđene presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-30/19 od 4. veljače 2008. na vozilima navedenim pod točkom 8.1. obrazloženja, te je uz prijedlog dostavio uvjerenje MUP-a PU vukovarsko-srijemske broj 511-15-06/2-20-357/2009 od 2. lipnja 2009. o vlasništvu Z. P. nad oba vozila na kojima je predložena ovrha. Rješenje o ovrsi je Z. P. uručeno 18. siječnja 2010. što proizlazi iz dostavnice na strani 10a navedenog ovršnog spisa. Sastavni dio rješenja o ovrsi je prijedlog za ovrhu sa strana 1 i 2 spisa, jer se sukladno članku 37. stav 3. Ovršnog zakona (57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008) po kojem se ovaj ovršni postupak vodio, rješenje o ovrsi moglo izdati otiskivanjem štambiljem na prijedlogu za ovrhu, te nije moralo biti obrazloženo. Vidljivo je da je predmetno rješenje o ovrsi izdano na navedeni način. Na stranici dva prijedloga za ovrhu, a koje je sastavni dio rješenja o ovrsi, ovšeniku je zabranjeno raspolaganje zaplijenjenim stvarima, dakle, automobilom Renault Megane, reg. oznaka V. i automobilom Opel Corsa VK-707BN, te je upozoren na kazneno pravne posljedice u koliko povrijedi zabranu raspolaganja zaplijenjenim stvarima. Dakle odgovarajuća upozorenja, ovršenik, odnosno ovdje optuženi Z. P. primio je 18. siječnja 2010. i to prilikom uredovanja na njegovoj kućnoj adresi. Prilikom tog uredovanja, kako je vidljivo iz zapisnika o popisu i procjeni na strani 20 ovršnog spisa, ovršenik je izjavio kako je dug podmiren u cijelosti te je predao uplatnicu i priznanicu u uplati. Iz predmetne priznanice proizlazi kako je Š. I. potvrdio primitak iznosa od 5..0.,0. kuna na dan 24. lipnja 2008. čime je Z. P. podmirio svoje cjelokupno dugovanje prema Š. I..

8.3. Iz uplatnice na strani 23 ovršnog spisa proizlazi uplata od 5..0.,0. kuna, na ime uplate kredita ugovor 5. iz 2004. od strane Z. P. Š. I..

8.4. Nakon primitka rješenja o ovrsi ovršenik, ovdje optuženi Z. P. je izjavio pravovremeno žalbu, pozivajući se na razloge iz članka 46. stav 1. točka 9. Ovršnog zakona, odnosno prestanak tražbine nakon donošenja ovršne isprave. Ovrhovoditelj se na ovaj žalbeni razlog očitovao kako tražbina nije plaćena s obzirom da se uplata iznosa od 5..0.,0. kuna odnosi na kredit 5. iz 2004. dok se ovaj ovršni postupak vodi radi kredita 3./2., pojednostavljeno Z. P. je otplatio kredit koji je podigao u vlastito ime, dok se ovršni postupak vodio radi naplate tražbine iz kredita u kojem je on bio jamac R. D., koji kredit nije bio podmiren. S obzirom da se radilo o žalbenim razlozima zbog kojih je po članku 48. stav 3. Ovršnog zakona trebalo ovršenika uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sud je to učinio rješenjem od 21. listopada 2010., dok je rješenjem od 26. studenog 2014. godine odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka P-917/13 odnosno postupka po tužbi Z. P. radi proglašenja ovrhe Ovr-1567/09 nedopuštenom. Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-283/15 od 5. ožujka 2015. pravomoćno je odbijen tužitelj Z. P. sa tužbenim zahtjevom za proglašenjem ovrhe u ovršnom predmetu Općinskog suda u Vinkovcima broj Ovr-1567/2009, nedopuštenim te je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični postupak od 9..,0. kuna u roku od 8 dana. Iz obrazloženja navedene presude Županijskog suda proizlazi kako se uplata od 30. lipnja 2008. godine na iznos od 5..0.,0. odnosi na kredit broj 5. iz 2004. godine dok je prijedlog za ovrhu broj Ovr-1567/09, temeljem kojeg je 21. listopada 2010. doneseno rješenje o ovrsi, pokrenut radi naplate kredita 3515/2002, dakle u vrijeme pisanja potvrde na koju se ovršenik (Z. P.) poziva 24. lipnja 2008. ovrha broj Ovr- 1567/09 nije niti pokrenuta, pa nije logično da bi se Š. I. potvrdom obvezala povući postupke koji još nisu niti pokrenuti. U daljnjem tijeku ovršnog postupka sud je zakazao novu pljenidbu pokretnina za dan 16. studeni 2016. no vozila koja su predmet ovrhe nisu zatečena, a ovršenik Z. P. je istaknuo kako su prodana.

9. Analizirajući gore izvedene dokaze i dovodeći ih u međusobnu vezu jedne s drugima, sud je došao do zaključka kako je nad vozilom Opel Corsa CDTI Essentia, reg. oznake V. određena ovrha temeljem pravomoćne ovršne isprave rješenjem o ovrsi od 12. lipnja 2009., kojim je rješenjem optuženi adekvatno upozoren na posljedice raspolaganja ovrhom obuhvaćenim stvarima, koje upozorenje je primio primitkom rješenja o ovrsi 18. siječnja 2010., te je znao kako, između ostalog ne smije raspolagati automobilom Opel Corsa CDTI Essentia VK707BN, jer se raspolaganje istim smatra kaznenim djelom.

10. Uvidom u ugovor o cesiji zaključen 8. lipnja 2016. između Z. P. kao ustupitelja potraživanja (cedenta), Euroherc osiguranje d.d. kao primatelja potraživanja (cesionara), te I. R. kao dužnika (cesusa), Z. P. je svoje dospjelo potraživanje s naslova ugovora o zajmu s obročnom otplatom od 9. rujna 2004. na ime kupovine osobnog vozila marke Opel Corsa Essentira 1.3 CDTI WOXCF8646129098 u iznosu od 4..,0. kuna ustupio cesionaru, odnosno Euroherc osiguranju radi namirenja svog dugovanja čime se obveza Z. P. prema E. osiguranju koja proizlazi iz ugovora od 9. rujna 2004. smatra podmirenom danom potpisa ugovora o cesiji i plaćanja kupovine za navedeno osobno vozilo. Z. P. i E. osiguranje su ujedno dozvolili I. R. upis prava vlasništva nad predmetnim vozilom u MUP-u.

10.1. Ugovor o cesiji je, sukladno članku 80. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), ugovor koji vjerovnik sklapa s trećim osobama te prenosi na njega svoju tražbinu, osim onog čiji je prijenos zakonom zabranjen ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po naravi protivi prenošenju na drugoga.

10.2. Proizlazi kako je optuženi Z. P., raspolagao svojim potraživanjem s naslova ugovora o zajmu s obročnom otplatom od 9. rujna 2004. na ime kupovine osobnog vozila marke Opel Corsa Essentia 1.3 CDTI W., a njegovo potraživanje s osnova tog ugovora je upravo vlasništvo nad vozilom Opel Corsa Essentia 1.3 CDTI W.. dakle, ovaj ugovor pokazuje kako je nakon primitka rješenja o ovrsi ovoga suda broj Ovr- 1567/2009, unatoč izrečenoj zabrani raspolaganja, dobrovoljno raspolagao, u optužnici navedenim, vozilom.

11. Svjedok D. Š., saslušana 11. travnja 2017. u Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru i kod ovog suda 29. listopada 2018. te svjedok I. A. saslušan kod Općinskog suda u Vukovaru 27. lipnja 2019., saslušavani su na okolnosti kupnje automobila Renault Megane, no kako predmetni automobil više nije dio činjeničnog opisa optužnice, njihove iskaze nije potrebno posebno cijeniti.

12. Svjedok I. B. saslušan je u Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru 12. travnja 2017. godine, te je iskazao kako je automobil marke Opel Corsa CDTI Essencia kupio 2016. godine od Z. P., poznanika svog oca, nakon što su on i otac isti automobil opazili kod automehaničara u I.. Automobil su kupili od Z. P. za oko 1..,0. eura te su ugovor ovjerili kod javnog bilježnika u V.. I. B. je pokuša predmetni automobil prepisati na svoje ime, no nije uspio zbog zabrane otuđenja što je javio i prodavatelju Z. P., koji je predmetno obećao riješiti, što je i učinio, te su nakon nekoliko dana uspjeli prepisati predmetni automobil na sebe.

12.1. Saslušan na raspravi kod ovoga suda 29. listopada 2018., isti svjedok je iskazao kako se ne sjeća točne cijene, jer je njegov otac M. B. dogovarao kupoprodaju automobila, ali misli da je cijena bila oko 1..0.,0. kuna. Nakon toga sklopio je ugovor o kupoprodaji s osobom prezimena R., a nije mu poznato zašto je upravo R. bio naveden kao prodavatelj automobila. Razlog zbog kojeg je ranije izjavio da je automobil kupio od Z. P. i da je Z. P. bio vlasnik vozila, jer mu je tata rekao da je auto kupio od Z. P., a tata je i potpisivao ugovor u njegovo ime bez punomoći.

12.2. Svjedok Ž. F. saslušan na raspravi 5. ožujka 2019. godine, iskazao je da je ovršitelj Općinskog suda u Vinkovcima te se kao takav sjeća više ovrha na automobilima Z. P., no ne sjeća se svake pojedinačne ovrhe te se nije mogao prisjetiti ovrhe ovrhovoditelja Š. I..

12.3. Svjedok Ž. Š. saslušan je na okolnosti kupoprodaje automobila Renault Megane također na raspravi 5. ožujka 2019. godine te njegov iskaz nije potrebno posebno cijeniti.

12.4. Svjedok V. L. također saslušan na raspravi 5. ožujka 2019. godine likvidator je u Š. I. te također nije znao pojedinosti o ovrsi koju je Š. I. vodio protiv optuženog. 13. Uvidom u posredovanje u prodaji upotrebljavanog vozila i račun 3./P./3 i ugovor o posredničkoj prodaji broj 3. proizlazi kako je Z. P., kao prijašnji vlasnik vozila Opel Corsa 1.3. Essentia CDTI, broj šasije W., isti prodao I. R. s kojim je sklopio ugovor o prodaji broj 3. kod posrednika P. T., odnosno obrta za posredovanje pri prodaji motornih vozila i to za iznos od 4..,0. kuna. Proizlazi dakle, zaista, kako je Z. P. prodao svoje vozilo I. R. iz I., 1.. t. 3. i to dana 1. s. 2..

14. Sud je od PU vukovarsko-srijemske zatražio podatke o preslici kupoprodajnog ugovora za vozilo iz optužnice, te su mu isti dostavili ugovore temeljem kojih je vršen prijepis predmetnog vozila kojom prilikom je utvrđeno kako je prijepis vozila izvršen temeljem ugovora o posredničkoj prodaji broj 3. od 22. srpnja 2016. godine, koji je zaključio I. R. po punomoćniku Z. P. s kupcem I. B. iz V., S. 5., a u koju svrhu je izdan i račun 3./P./.. Kupoprodajna cijena je ugovorena u iznosu od 4..,0. kuna, te je I. R. u svrhu potpisa ugovora potpisao punomoć Z. P. za slobodno upravljanje navedenim vozilom.

15. Svjedok M. B. saslušan na raspravi 27. lipnja 2019. godine, otac I. B., iskazao je kako je njegov sin tri, četiri godine prije davanja predmetnog iskaza kupovao automobil Opel Corsu, a ne zna tko je bio vlasnik iste, no od Z. P. je saznao za auto. Radilo se o neispravnom autu koji dvije godine prije toga nije bio registriran, a njegov sin ga je registrirao. Sjeća se da je Z. P. bio posrednik u kupoprodaji, te je rekao da se auto prodaje za 10 do 11 tisuća kuna. Smatra da na automobilu nije bilo zabrane otuđenja, jer ga je njegov sin uredno registrirao.

16. Dovođenjem u vezu gore navedenih dokaza, sud je zaključio kako je Z. P. prvotno zaključio ugovor o kupoprodaji motornog vozila s I. R., od kojeg je, zatim, ishodio punomoć za zastupanje u daljnjoj prodaji predmetnog vozila te kao njegov punomoćnik dalje zaključio ugovor s I. B. koji je zatim i upisan u policijskoj postaji kao vlasnik vozila. Stoga nije kontradiktoran iskaz I. B. u ODO-u 12. travnja 2017. i kod ovoga suda, s obzirom da je isti opravdano smatrao da vozilo kupuje od Z. P., jer je isti s njim i potpisivao ugovor o kupoprodaji, a i otac mu je rekao da se radi o Z. P., kao vlasniku vozila, dok je u trenutku potpisa samog ugovora vlasnik bio I. R., a Z. P. je nastupao kao njegov punomoćnik. Stoga sud smatra kako je razlika u ova dva iskaza predmetnog svjedoka proizašla iz nepoznavanja pojma punomoćnika, a ne iz namjere prikrivanja dokaza. Stoga je sud njegov iskaz ocijenio kao istinit i utemeljen na vlastitom opažanju.

17. Iz svih provedenih dokaza, sud je izvan svake sumnje utvrdio kako je Z. P. raspolagao vozilom Opel Corsa 1.3. Essentia CDTI, jer je, iako je u odnosu na predmetno vozilo bilo doneseno rješenje o ovrsi 12. lipnja 2009., koje mu je uručeno 18. siječnja 2010. i kojim je uredno upozoren na posljedice raspolaganja imovinom koja je predmet ovrhe, u odnosu na predmetno vozilo sklopio i ugovor o cesiji 8. lipnja 2016. godine i ugovor o posredničkoj prodaji broj 3. od 1. srpnja 2016. koja su oba dobrovoljni pravni poslovi. Ne samo da je Z. P. rješenjem o ovrsi broj Ovr- 1567/09 od 12. lipnja 2009. godine upozoren na zabranu raspolaganja zaplijenjenim stvarima u odnosu na istog je već vođena ovrha na pokretninama, što je sud utvrdio iz spisa Ovr-1056/2014 (ranije Ovr-3843/05) u kojem je rješenje o ovrsi doneseno 7. srpnja 2009. koje je rješenje bilo također na osobnim automobilima i tijekom kojeg je ovršnog postupka na sudskoj javnoj dražbi prodan automobil Renault Megane Berlina broj šasije V., koji je zatim dosuđen kupcu, te rješenjem od 30. listopada 2013. iz cijene dobivene prodajom navedenog vozila, namiren ovrhovoditelj. Dakle, optuženi Z. P. je znao proceduru prodaje vozila u ovršnom postupku i postupak namirenja ovrhovoditelja, iz čega proizlazi da je upravo svojim dobrovoljnim raspolaganjem vozilom Opel Corsa, postupao u cilju izbjegavanja predmetne zakonske procedure i time spriječio namirenje potraživanja Š. I.. Nije od odlučne važnosti jeli se kupoprodajnom cijenom namirio neki od njegovih drugih vjerovnika, odnosno ne ekskulpira optuženog Z. P., činjenica što kupoprodajnu cijenu možda nije zadržao za sebe, jer je isti samim raspolaganjem vozilom izvan ovršnog postupka, povrijedio prava ovrhovoditelja u tom postupku na namirenje svoje tražbine. Sam optuženi je u obrani iskazao kako je iznos kupovine odbijen od njegovog duga prema E., iz čega proizlazi kako je vozilo prodano za njegov račun, odnosno potvrđuje stav optužbe kako je optuženi raspolagao vozilom.

17.1. Optuženog ne oslobađa krivnje niti činjenica kako rješenje o ovrsi Ovr-1567/09 od 12. lipnja 2009., nije dostavljeno Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj radi upisa tereta na vozilu. Kako je već naglašeno, sva upozorenja o postupanju sa zaplijenjenim vozilom, ovršenik, ovdje optuženi Z. P. je primio 18. siječnja 2010. godine.

17.2. Ovim svojim postupanjem optuženi je ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja iz članka 241. stav 2. KZ/11, uslijed čega ga je sud proglasio krivim za predmetno kazneno djelo.

Tempore criminis optuženi je nedvojbeno bio ubrojiv, budući da tijekom postupka ni na koji način nije dovedena u pitanje njegova sposobnost da shvati značenje svojih postupaka ili da upravlja svojoj voljom, a za njegovo postupanje ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

18. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, vodeći računa o stupnju krivnje i svrsi kažnjavanja, sukladno članku 47. KZ/11, vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako optuženom, kao olakotnu okolnost cijenio raniju neosuđivanost. Iako je optuženi otac dvoje djece, radi se o punoljetnoj djeci, uslijed čega sud predmetno nije cijenio kao olakotnu okolnost. Posebne otegotne okolnosti sud nije našao.

19. Imajući u vidu navedeno, sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega je izrekao uvjetnu osudu, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kaznenog djelo. Naime, sud smatra da je predmetna kaznena sankcija primjerena težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, te da će se tako izrečenom sankcijom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, odnosno izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Samo izvršenje zatvorske kazne, prema stavu suda nije nužno za ostvarenje svrhe opće i specijalne prevencije, već je sud stava kako optuženom, s obzirom da je i prije počinjenja ovog djela bio neosuđivan, a i nakon počinjenja ovog djela do okončanja ovog kaznenog postupka također neosuđivan, treba dati priliku da pokaže kako je ovakvo njegovo postupanje samo izolirani incident, te kako zna kako se mora ponašati u skladu s nalozima suda, poštovati tuđa prava, čak i u pogledu vlastite imovine.

20. Temeljem odredbe članka 158. stav 1. i 2. ZKP/08, oštećeni Š. I. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu, s obzirom da je visina njegovog imovinsko pravnog zahtjeva ekvivalentna visini štete koju je optuženi prouzrokovao raspolaganjem automobilom izvan ovršnog postupka, a koja šteta je kupoprodajna cijena koju bi predmetni automobil postigao na sudskoj javnog dražbi da je ista održana, a što ne mora biti istovjetno visini tražbine ovrhovoditelja, odnosno ovdje oštećenika Š. I.. Naime, u Ovršnom zakonu, koji je tada bio na snazi i po kojem se ovršni postupak vodio, pokretnine su se na prvoj javnoj dražbi prodavale s početnom cijelom od dvije trećine procijenjene vrijednosti, a na drugoj javnoj dražbi s početnom cijenom od jedne trećine procijenjen vrijednosti. Kako predmetni automobil nije niti procijenjen tijekom ovršnog postupka, sud u ovom trenutku niti ne može pretpostaviti po kojoj bi cijeni trebao biti prodan. Stoga, na temelju provedenih dokaza, nije imao dovoljno osnova odlučiti o imovinsko pravnom zahtjevu oštećenog.

21. Temeljem odredbe članka 148. stav 1. u svezi s člankom 145. stav 1. i 2. točka 6. i 8. ZKP/08 optuženi Z. P., dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna koji trošak odgovara duljini i složenosti kaznenog postupka s jedne strane, te imovnom stanju optuženog s druge strane, odnosno činjenici da je zaposlen i ima visoka primanja, te nema zakonskih obveza uzdržavanja. Nadalje, je obvezan naknaditi troškove punomoćnika oštećenog Š. I., u iznosu od 6.875,00 kuna, a koji se trošak odnosi na zastupanje na raspravama 9. srpnja 2018., 20. rujna 2018., 28. svibnja 2019., 17. rujna 2019., 13. prosinca 2021. u iznosu od 50 bodova sukladno Tbr. 4. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 - Ispravak, 107/15- dalje Tarife), te raspravama u 29. listopada 2018., 5. ožujka 2019., 22. srpnja 2019. i 20. listopada 2022. u iznosu od 75 bodova po raspravi sukladno Tbr. 4. točka 1. Tarife, s obzirom da su navedene rasprave trajala dulje od sat vremena što ukupno čini 550 bodova, pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kuna sukladno Tbr. 50 Tarife, što čini 5.500,00 kuna na koju je vrijednost sukladno Tbr. 42 Tarife obračunat PDV od 25 % odnosno 1.375,00 kuna, čime je ukupno dosuđeni trošak oštećeniku 6.875,00 kuna, a koji je trošak sukladno članku 145. stav 2. točka 8. u vezi s člankom 148. stav 1. ZKP/08, dužan snositi optuženi.

21.1. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Vinkovci 20. listopada 2022.

Sutkinja

Ivana Lovrić Vidaček, v.r

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka iste.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje vijeće Županijskog suda.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu.

Dostavna naredba:

1. ODO u Vinkovcima na broj: KO-DO-663/2020

2. Opt. Z. P., V., T. 1

3. Branitelj, odvj. S. K., V., V. N. 3

4. Oštećeni, I. š. k. z. u l., Ž., J. J. S.

5. Punomoćnik oštećenog, odvj. M. C., V., D.. F. T. 2.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Verica Perić