Republika Hrvatska
Poslovni broj Kž-358/2021-4
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. D., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 181. st. 8. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu br. K-190/2019- 26 od 4. veljače 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se za kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi iz čl. 181. st. 1., 4. i 5. KZ/11, u vezi čl. 181. st. 8. KZ/11, za koja je tom presudom proglašen krivim, opt. Z. D., temeljem čl. 181. st. 8. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a temeljem čl. 57. KZ/11, opt. Z. D. izriče se djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora u trajanju od1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, na koju je osuđen, izvršava kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko opt. Z. D. u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo.
II/ Odbija se u cijelosti žalba opt. Z. D., kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu br. K-190/2019-26 od 4. veljače 2021. godine, opt. Z. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi iz čl. 181. st. 5. u vezi st. 1. KZ/11, sve u vezi st. 8. i 4. KZ/11, pa je za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 181. st. 8. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 57. KZ/11, optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, koji rok počinje teći od izdržane kazne zatvora.
1.1. Na temelju čl. 148. st. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine”, br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17,. 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu ZKP/08.), opt. Z. D. dužan je platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. toč. 6. ZKP/08, u iznosu od 3.000,00 kn sudskog paušala, te iz čl. 145. st. 1. toč. 1. ZKP/08, troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 17.350,74 kn, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni (čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora, te opt. Z. D. osobno i po branitelju M. G., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi od optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.1. Državni odvjetnik u odgovoru na žalbu optuženika ističe kako je žalba u cijelosti neosnovana, te predlaže da drugostupanjski sud žalbu optuženika odbije.
2.2. Opt. Z. D. po branitelju M. G., odvj. iz K., u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika ističe kako je žalba neosnovana, te predlaže da navedenu žalbu drugostupanjski sud odbije u cijelosti.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-283/2021 od 5. srpnja 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba opt. Z. D. nije osnovana.
Na žalbu opt. Z. D. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka
5. Žalitelj (opt. Z. D.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da je izreka presude nerazumljiva. Suprotno žalbenom navodu izreka presude nije nerazumljiva, a prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.
Na žalbu opt. Z. D. zbog pogrešno ili nepotpuno utrđenog činjeničnog stanja 6. Žalitelj (opt. Z. D.) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Optuženik u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
6.1. Prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sadržaj obrane opt. Z. D. koji poriče počinjenje terećenog kaznenog djela, te iskaze svjedoka dr. R. S. i dr. K. D. Nakon analize njihovih iskaza sud je utvrdio da je optuženik za vrijeme svojeg radnog vremena poduzeo više dijagnostičkih pregleda, a izvan radnog vremena, za svojeg dežurstva, dr. D. je zatražio ultrazvuk i CT pretragu, te je optuženiku nalaz ultrazvuka pročitao dr. B. preko telefona, nakon čega se optuženik vratio u bolnicu, te je sa svojim pacijentom (pok. G.) išao obaviti pretragu CT (koju pretragu je naručio dežurni liječnik dr. D.) i zajedno s radiologom je očitao nalaz i odmah po očitanju nalaza zaključio da je potrebno obaviti hitnu operaciju i to po Hartmannu. Što se tiče obavljene rektoskopije dana 15. listopada 2009. godine vještak M. ističe da s obzirom na nalaz, nije se moglo zaključiti da je prisutna perforacija ili mikroperforacija, već se moglo samo zaključiti da je u operativnom polju došlo do krvarenja, ali ne i zašto. Optuženik je suglasno tome i objasnio da je bio vidljiv manji dio hematoma koji se protezao od šavne linije prema gore, zbog čega je zatražio pretragu irigografije kojom je utvrđeno da šavna linija ne popušta, a hematom nije bio vidljiv, pa se tada u vezi toga konzultirao s dr. S., što je potvrdio i svjedok S. ističući da ga je optuženik obavijestio telefonskim putem da nije došlo do propuštanja šavne linije, zbog čega optuženik nije poduzeo daljnje pretrage već u to vrijeme, to tim više, što su tada klinička slika i laboratorijski nalaz pacijenta bili uredni. Optuženik ističe da je potom otišao kući da bi ga za sat vremena dr. B. obavijestio da je pacijent orošen znojem, ima tlak 80/60, pa je za to vrijeme, za svojeg dežurstva u popodnevnim satima, dr. D. odredio pretragu ultrazvukom i nakon toga CT pretragu. Dakle, tek je ultrazvukom abdomena utvrđeno postojanje hematoma, a CT pretragom je utvrđena veličina hematoma.
6.2. Nakon pozorne ocjene nalaza i mišljenja ispitanih vještaka, te temeljem njihovog usmenog izlaganja na raspravi, vještaci su suglasni da je postupanje djelatnika koji su sudjelovali u liječenju pok. G. protivno pravilima struke, a koje se sastoji u manjkavoj interpretiranoj radiološkoj dijagnostici i zakašnjelom poduzimanju operativnog zahvata kojim bi se zbrinula intraoperacijska ozljeda stjenke rektuma (komplikacija) nastala pri prvoj operaciji, što je rezultiralo smrtnim ishodom. Iz navedenog proizlazi da se u postupcima radiologa i kirurga (opt. D.) OB V. tijekom liječenja pok. K. G. nalaze elementi primjene očito nepodobnog načina liječenja, a što je imalo za posljedicu pogoršanje zdravlja u vidu razvoja difuzne upale potrbušnice sa smrtnim ishodom. Na to upućuju rezultati kontrolnog očitanja MSCT-a koji su pokazali da je sanje u trbušnoj šupljini i retroperitoneumu bilo mnogo ozbiljnije nego što je to ukazivalo očitanje radiologa iz v. bolnice jer je već ovim snimanjem bilo moguće postaviti sumnju na perforaciju debelog crijeva, retroperitonitis i početni bakterijski peritonitis. Takvo manjkavo očitanje moglo je navesti kirurga na pogrešnu odluku da ne postavi indikaciju za otvaranje trbušne šupljine. Međutim, u očitanju koje je bilo dostupno kirurgu (opt. Z. D.) konstatira se prisutnost slobodnog tekućeg sadržaja pomiješanog s kontrastom, a kirurg je imao na raspolaganju i kliničku sliku. Ovakav nalaz ukazuje na defekt stijenke debelog crijeva uvjetuje potrebu za otvaranjem trbušne šupljine kako bi se uzrok izlaska crijevnog sadržaja iz crijeva razjasnio i hitno sanirao. Vještaci suglasno zaključuju da radiolog i kirurg OB V. nisu postupali po pravilima struke, čime je počinjena greška u liječenju koja je imala za posljedicu pogoršanje zdravlja i smrt oštećenika.
6.3. Prema zajedničkom nalazu i mišljenju medicinskih vještaka ova vrsta operacije, kraj pravilno očitanog nalaza CT o postojanju preforacije na debelom crijevu tj. da je poduzeta operacija uklanjanja hematoma u stjenci debelog crijeva je kontraindicirana jer nije riješila, niti je mogla riješiti defekt stjenke crijeva. U pisanom nalazu od 10. prosinca 2015. godine vještaci ističu da je u vrijeme izvođenja tog zahvata već postojala jasna indikacija da se učini zahvat laparotomije – pristupa u trbušnu šupljinu radi isključenja distalne pasaže i saniranja upale prostora iza potrbušnice koja se razvijala. U tu je svrhu trebalo učiniti operaciju po Hartmannu kojom bi se oštećeni dio crijeva isključio iz funkcije, a retroperitonejski prostor i trbušna šupljina drenirali i ispirali uz intenzivnu terapiju antibioticima. Jedino bi takav pristup dao izgleda za preživljavanje i oporavak jer bakterijska upala retroperitoneuma i posljedično širenje upale difuzno na potrbušnicu, ukoliko se ne liječe radikalnim isključenjem lezije stjenke rektuma u abdomenu i retroperitoneumu dovode do smrti.
6.4. Budući da to nije učinjeno na taj način, počinjena je greška u liječenju, odnosno postupano je protiv pravila struke. U odnosu na treću operaciju od 17. listopada 2009. godine vještaci su istaknuli da je navedena operacija učinjena prekasno, a da je zahvat bio izveden ranije, postojali bi realni izgledi za preživljavanje i izlječenje. U usmenoj dopuni nalaza vještaci su iskazali kako je oštećenik imao najveću šansu za preživljavanje da je operacija po Hartmannu rađena 15. listopada 2009. godine nakon CT snimke, a s obzirom na dob pacijenta i njegovo psihofizičko stanje, kao i tijek bolesti. Iz navedenoga slijedi da je izbor vrste operacije i izvođenje te operacije 15./16. listopada 2009. godine bio pogrešan način liječenja, a s obzirom na stanje pok. K. G., te je mišljenje vještaka da takav postupak predstavlja liječničku grešku, odnosno nepodoban način liječenja. Kod toga vještaci ukazuju i na nedovoljno precizno i potpuno očitanje nalaza CT-a, gdje vještakinja P., a i vještak M., ukazuju da bi kod pravilnog i potpunog očitanja CT-a već samo sadržaj tog nalaza ukazivao na potrebu poduzimanja operacije po Hartmannu. U zaključku vještaci nalaze da iz svega proizlazi kako je postupano protivno pravilima struke, od strane djelatnika koji su sudjelovali u liječenju pok. K. G., a što se sastoji u manjkavo interpretiranoj radiološkoj dijagnostici i zakašnjelom poduzimanju operativnog zahvata kojim bi se zbrinula komplikacija nastala pri prvoj operaciji.
6.5. Imajući u vidu utvrđene činjenice nakon svih izvedenih dokaza tijekom postupka, posebno iz dopune nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji odgovornost liječnika Opće bolnice V., radiologa i kirurga iz razloga što CT nalaz nije pročitan dovoljno alarmantno, te što druga operacija nije napravljena po Hartmannu, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je optuženik taj koji je izabrao i poduzeo neprikladan način liječenja pok. K. G. već 15. listopada 2009. godine. To iz razloga što je prvostupanjski sud izvođenjem dokaza pravilno utvrdio da je opt. Z. D. kao operater donio odluku o vrsti operacije koju će izvršiti nad njegovim pacijentom pok. K. G., tim više što je opt. D. prije operacije obavijestio oštećenika i obitelj oštećenika da će se obaviti operacija po Hartmannu, te tražio za to njihov pristanak, no, na kraju je, kao operater, odlučio obaviti drugačiji zahvat. U prilog tome da je optuženik izvršio operaciju 15. listopada 2009. godine kao operater i donio odluku o vrsti operacije, upućuju iskazi svjedokinje B. P. V. (navodi da joj je optuženik pri ulasku u operacijsku dvoranu rekao da je on operater), svjedoka R. S. i K. D., koji suglasno iskazuju da je oštećenik bio optuženikov pacijent i on ga je operirao.
6.6. Stoga imajući u vidu prethodno navedene utvrđene činjenice tijekom postupka prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je opt. Z. D. u predmetnom slučaju postupio protivno odredbama čl. 2. st. 2. toč. 5. i čl. 18. st. 1. i 3. Zakona o liječništvu, jer kao liječnik nije poštivao pravila struke i kodeksa etike i nije hitno pružio adekvatnu liječničku pomoć svojem pacijentu pok. K. G. Nakon pozorne ocjene izvedenih dokaza, analizirajući svaki posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. Z. D. počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.
6.7. Obzirom na navedeno, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
Na žalbu opt. Z. D. zbog povrede Kaznenog zakona
7. Žalitelj (opt. Z. D.) pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona jer da svaki propust liječnika u postupanju nikako ne može značiti i kaznenu odgovornost za počinjenje kaznenog djela nesavjesnog liječenja.
7.1. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. Z. D. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 181. st. 1., 4., 5. i 8. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.
Na žalbu državnog odvjetnika i opt. Z. D. na odluku o kazni
8. Osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, dok nije osnovana žalba optuženika iz istog žalbenog razloga. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.
8.1. Odredbom čl. 57. KZ/11, propisano je da sud može počinitelju koji je osuđen na novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju većem od 1 (jedne) godine, a manjem od 3 (tri) godine, izreći djelomičnu uvjetnu osudu.
8.2. Iz izreke presude je razvidno da je opt. D. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Obzirom na visinu kazne zatvora na koju je osuđen po prvostupanjskom sudu prema optuženiku se nije mogla primijeniti odredba čl. 57. KZ/11, jer izrečena kazna zatvora nije veća od 1 (jedne) godine.
8.3. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, te društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za kazneno djelo iz čl. 181. st. 8. KZ/11 (kazna zatora od 1 do 8 godina), posebno prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tome dijelu, ovaj drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je za počinjeno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi iz čl. 181. st. 1., 4. i 5. KZ/11, u vezi čl. 181. st. 8. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, opt. Z. D., temeljem čl. 181. st. 8. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, a temeljem čl. 57. KZ/11, opt. Z. D. izriče se djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora u trajanju od1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, na koju je osuđen, izvršava kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko opt. Z. D. u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo.
8.4. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).
9. Slijedom navedenog valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni u odnosu na opt. Z. D., kako je to navedeno pod toč. I/ izreke ove presude (čl. 486. st. 1. ZKP/08), dok se žalba opt. Z. D. odbija u cijelosti, te u pobijanom i nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena, kako je to navedeno pod toč. II/ izreke ove presude.
Osijek, 20. listopada 2022.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić, v.r.
Za točnost otpravka-ovlašteni službenik
Blaženka Vuletić
