Poslovni broj: 18.UsI-1231/22-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Radović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. B., OIB: … iz T. B., kojeg zastupa opunomoćenik V. J., OIB: …, odvjetnik u V., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, OIB: …, Z., radi starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika, 20. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

1. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II 140-02/21-01/03160063601, Urbroj: 341-99-05/3-21- 4189, broj spisa: … od 18. ožujka 2022.

2. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, P. s. u V., Klasa: UP/I 140-02/21-01/03160063601, Urbroj: 341-20-05/3-21-2442, broj spisa: … od 5. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/21-01/03160063601, Urbroj: 341-99-05/3-21-4189, broj spisa: … od 18. ožujka 2022., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, P. s. u V., Klasa: UP/I 140-02/21- 01/03160063601, Urbroj: 341-20-05/3-21-2442, broj spisa: … od 5. veljače 2021. kojim se u toč. I izreke poništavaju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, P. s. u V., KLASA: UP/1140-02/18-01/03160063601, URBROJ: 341-20- 05/3-18-34097 od 12. studenog 2018. i KLASA:UP/I 140-02/20-01/03160063601, URBROJ: 341-20-05/3-20-3903 od 25. veljače 2020., u cijelosti, a u toč. II tužitelju se odbija zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja te ističe kako mu je rješenjem HZMO, P. s. u V. od 12. studenog 2018. priznato pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika temeljem odredaba čl. 35 ZOMO, dok mu je rješenjem iste službe od 25. veljače 2020. određena nova svota mirovine. Rješenje od 12. studenog 2018. je zakonito budući da je tužitelj ispunio uvjete za stjecanje starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika temeljem odredbe čl. 35 ZOMO (60 godina života i 41 godina staža osiguranja). Radi se dakle o stečenom pravu na temelju zakona. Nakon toga, novu prijavu na zaposlenje, u polovici punog radnog vremena, HZMO je uredno zaprimio od poslodavca. Ukoliko u trenutku nove prijave o početku osiguranja po osnovi rada u polovici punog radnog vremena za to nije bilo uvjeta, tada je nastalu situaciju trebalo promptno rješavati u okviru nove prijave po osnovi rada ukidanjem zakonitog rješenja od 12. studenog 2018., temeljem odredbe čl. 130 ZUP, obzirom na novo zapošljavanje tužitelja radom u polovici punog radnog vremena, a ne poništavanjem rješenja. Jer, odredbama čl. 129 ZUP regulirano je poništavanje i ukidanje nezakonitog rješenja, a rješenje HZMO, P. s. u V. od 12. studenog 2O18.g. nije nezakonito pa nema uvjeta za primjenu odredbi čl. 129 ZUP. U elektroničkom sustavu HZMO takva je "greška" morala biti odmah uočena, a nesporno nije, već je sustav reagirao tek nakon gotovo 1,5 godine. Osim toga, od 1. siječnja 2019., a temeljem odredbe čl. 14 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 115/18) tužitelj ima pravo primati mirovinu i uz to raditi do polovice punog radnog vremena. Kao neuka stranka tužitelj se kod nadležne P. s. HZMO u V. informirao o svom pravu na mirovinu i mogućnosti rada uz mirovinu. Od službene osobe usmeno je obavješten za koju mirovinu ispunjava uvjete i od kada te da uz mirovinu ima mogućnost rada do 4 sata dnevno. Jedini razlog radi kojeg je tužitelj potom podnio zahtjev za mirovinu jest činjenica što mu je neimenovana službena osoba P. s. HZMO u V. dala informaciju (koju je smatrao pouzdanom i točnom) da takva mogućnost (rad uz mirovinu) za njega postoji, jer u protivnom zahtjev za mirovinu ne bi ni podnio. Ako je netko u sustavu donošenja odluka i pogriješio, takva greška ne može i ne smije biti ne štetu stranke.

3. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

5. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

6. Sud je 20. listopada 2022. održao usmenu i javnu raspravu, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.).

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je sukladno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iz priloženog spisa predmeta razvidno je da se tužitelju rješenjem P. s. u V., Klasa: UP/I 140-02/18-01/03160063601, Urbroj: 341-20-05/3-18-34097 od 12. studenog 2018. priznaje, počevši od 11. studenog 2018., starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika. Iz rješenja proizlazi da mu je pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika priznato temeljem odredbe članka 35. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13. – 120/16., dalje u tekstu: ZOMO) kojom je propisano da pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 41 godinu staža osiguranja, obzirom je na dan priznavanja prava navršio 60 godina života (rođen 10. studenog 1958.), te mu ukupni mirovinski staž prema članku 24. do 31. ZOMO iznosi ukupno 41 godinu, 5 mjeseci i 12 dana. Stoga je utvrđeno da tužitelj dana 11. studenog 2018. ispunjava uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika.

10. Rješenjem Klasa: UP/I 140-02/20-01/03160063601, Urbroj: 341-20-05/3-20- 3903, broj spisa: … od 25. veljače 2020., donesenim po službenoj dužnosti, određena je počevši od 01. ožujka 2020., starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika u svoti od 2388,70 kn mjesečno. Umjesto ove mirovine korisniku će se i nadalje kao povoljnija isplaćivati najniža mirovina određena rješenjem P. s. u V., broj … od 12. studenog 2018., u svoti od 2786,82 kn mjesečno.

11. Rješenjem P. s. u V. od 28. travnja 2020. u točki I. poništeno je rješenje P. s. u V. broj: … od 12. studenog 2018. i rješenje P. s. u V. broj: … od 25. veljače 2020., te je u točki II. tužitelju obustavljena isplata starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika sa danom 11. studenog 2018. U obrazloženju rješenja navedeno je da je žalitelj od dana 11. studenog 2018. ponovno u radnom odnosu do polovice punog radnog vremena, te nije bilo osnove da se sa istim danom tužitelju prizna pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika. Protiv navedenog rješenja od 28. travnja 2020. tužitelj je pravodobno podnio žalbu koja je uvažena rješenjem S. s. u Z., broj: … od 7. siječnja 2021

12. U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da je prvostupanjsko rješenje doneseno u provedbi rješenja Središnje službe od 7. siječnja 2021.

13. Uvidom u uvodno naznačeno prvostupanjsko rješenje utvrđeno je da je postupak za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika pokrenut na zahtjev osiguranika podnesen 15. listopada 2018. i po uvaženoj žalbi od 7. siječnja 2021. Međutim, navedeni razlozi ne mogu biti osnov za donošenje prvostupanjskog rješenja od 5. veljače 2021. obzirom je postupak po zahtjevu tužitelja okončan donošenjem pravomoćnog rješenja od 12. studenog 2018. Nadalje, žalba od 7. siječnja 2021. jest uvažena, ali okolnost da je predmet vraćen na ponovni postupak ne može biti relevantan osnov za pokretanje novog postupka jer je prvostupanjsko rješenje od 28. travnja 2020. doneseno po službenoj dužnosti, po izvanrednom pravnom lijeku iz članka 131. Zakona o općem upravnom postupku. Tijelo koje donosi rješenje po službenoj dužnosti mora navesti po kojoj zakonskoj osnovi donosi predmetno rješenje i u kojoj odredbi nalazi osnov za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, što je u ovom rješenju u cijelosti izostalo. 14. Osporenim rješenjem ističe se da se tužitelju nije moglo priznati pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, pozivom na odredbu članka 37. ZOMO, koji je bio na snazi do 31. prosinca 2018. jer se tužitelj na dan 11. studenog 2018., odnosno na dan priznavanja prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika nalazio u osiguranju. Naime, iz spisa proizlazi da je tužitelj s danom 11. studeni 2018. nastavio kod svog poslodavca raditi s polovicom radnog vremena, o čemu je poslodavac uredno za tužitelja podnio prijavu na osiguranje dana 19. studenog 2018. Predmetnu prijavu tuženik ne cijeni kao relevantnu uz obrazloženje da nije ispunjena obveza tužitelja iz članka 102. ZOMO kojom je propisano da su korisnik prava, opunomoćenik, centar za socijalnu skrb, odnosno ustanova za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba iz članka 101. ovoga Zakona dužni u roku od 15 dana prijaviti Zavodu svaku promjenu nastalu u osobnim ili u stvarnim okolnostima koja utječe na pravo ili na opseg korištenja toga prava, već da ista prijava poslodavca predstavlja okolnost koja utječe na pravo tužitelja a koju je tužitelj morao prijaviti Zavodu. Ovo obrazloženje Sud ne može prihvatiti obzirom je tužitelj uredno prijavljen nadležnom tijelu po osnovi radnog odnosa s nepunim radnim vremenom, od strane poslodavca, koji je ispunio svoju obvezu sukladno člancima 111. i 112. ZOMO.

15. Nadalje, u osporenom rješenju tuženo tijelo poziva se na odredbu članka 129. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21.

– dalje u tekstu: ZUP) kojom je propisano da se u slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.

16. Člankom 131. stavkom 1. ZUP-a propisano je da rješenje može poništiti ili ukinuti javnopravno tijelo koje ga je donijelo. Kad je rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo, može ga poništiti ili ukinuti i drugostupanjsko tijelo. Ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom.

17. Prema stavku 2. članka 131. ZUP-a nezakonito rješenje može se poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci, u kojim slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo.

18. Prema stavku 3. članka 131. ZUP-a javnopravno tijelo donosi rješenje o poništavanju ili ukidanju rješenja po službenoj dužnosti, na prijedlog stranke ili ovlaštenoga državnog tijela. Ako je prijedlog za poništavanje ili ukidanje rješenja podnijela stranka ili ovlašteno državno tijelo, a javnopravno tijelo ne prihvati prijedlog, obavijestit će o tome podnositelja prijedloga.

19. Prema stavku 4. članka 131. ZUP-a protiv rješenja o poništavanju ili ukidanju koje je donijelo prvostupanjsko tijelo može se uložiti žalba, a kad žalba nije dopuštena, može se pokrenuti upravni spor. Protiv rješenja drugostupanjskog tijela može se pokrenuti upravni spor.

20. Člankom 13. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09.- dalje u tekstu: ZUP) propisano je da se odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom.

21. Napominje se da institut pravomoćnosti u upravnom postupku ne sprečava stavljanje izvan snage upravnih akata, ali isključivo u vremenskim okvirima i iz razloga koje je zakonodavac propisao. Navođenjem tuženika da je rješenje od 28. travnja 2020. otpremljeno tužitelju unutar zakonskog roka imajući u vidu jedinstvenost upravnog postupka, pa da nije povrijeđena odredba članka 131. stavak 2. ZUP-a ne može se prihvatiti. Ističe se da je rješenje od 28. travnja 2020. doneseno po službenoj dužnosti i isto je poništeno u žalbenom postupku rješenjem Središnje službe od 7. siječnja 2021. Stoga, nema nastavnog postupka, već je novo prvostupanjsko rješenje trebalo donijeti uvažavajući rokove i osnov za primjenu izvanrednog pravnog lijeka. Rješenje o priznavanju prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika od 12. studenog 2018. tužitelju je dostavljeno 19. studenog 2018., stoga je razvidno da su do donošenja rješenja od 5. veljače 2021. protekli zakonom propisani, prekluzivni rokovi iz članka 131. stavak 2. ZUP-a.

22. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako u konkretnom predmetu nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 129. stavka 3. ZUP- a i poništenju rješenja prvostupanjskog tijela o priznatom pravu, zbog očite povrede materijalnog propisa.

23. Naime, sukladno citiranoj odredbi rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti ili ukinuti ako je njime očito povrijeđen materijalni propis, pa iz navedenog proizlazi da odredba ovog stavka može biti primijenjena jedino ako je povreda materijalnog propisa očita, to znači da mora biti nedvojbena i nesporna, što ocjenjuje službena osoba koja vodi postupak o poništavanju ili ukidanju rješenja. Povreda materijalnog propisa postoji, odnosno materijalni propis bit će povrijeđen kad je rješenje doneseno primjenom neodgovarajućeg propisa ili kad je primijenjen odgovarajući propis, ali na način suprotan njegovim odredbama (pogrešno).

24. Imajući u vidu sadržaj citirane odredbe članka 129. stavak 3. ZUP-a, Sud cijeni da se u konkretnom slučaju ne radi o očitoj povredi materijalnih propisa. Pogrešno i nepotpuno utvrđenoj činjenično stanje, odnosno pogrešni zaključci o ispunjenju pretpostavki za ostvarenje prava, temeljeni na činjenici o kojoj je tijelo imalo saznanja, nisu očita povreda materijalnog propisa koje ima u vidu odredba članka 129. stavak 3. ZUP-a.

25. Slijedom svega navedenog, donošenjem osporenog kao i prvostupanjskog rješenja povrijeđeno je osnovno načelo upravnog postupka sadržano u odredbi članka 13. ZUP-a, pa je stoga sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima uvažio tužbeni zahtjev i presudio kao u izreci.

U Zagrebu, 20. listopada 2022.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).