Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-511/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Ž., iz N., OIB: ..., zastupane po punomoćnici S. M., odvjetnici u V., protiv tuženika Grad N., N., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. V., N. R., T. C.

C. u V., radi diskriminacije,

odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr- 63/2018-22 od 10. prosinca 2019., u sjednici vijeća 20. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-63/2018-22 od 10. prosinca 2019.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik Grad N., N., OIB ..., donošenjem Pravilnika o unutarnjem redu gradske uprave Grada N. od 13. veljače 2018., ukidanjem potrebnog radnog mjesta "Viši referent-poslovna tajnica za poslove gradonačelnika" i zamjenom istog riječima "Referent za poslove gradonačelnika, gradskog vijeća i protokol", te donošenjem rješenja od strane Republike Hrvatske, S.-m. županije, Grada N., Upravnog odjela za društvene djelatnosti, pravne poslove i javnu nabavu, Klasa: UP/I-112-07/18-01/1, Ur. broj: 2176/04-05-18-1 od 9. travnja 2018. godine kojim se službenica V. Ž., preuzeta iz ukinute Stručne službe za poslove Gradskog vijeća i gradonačelnika u Upravni odjel za društvene djelatnosti, pravne poslove i javnu nabavu, stavlja na raspolaganje na rok od jednog mjeseca i dva tjedna, kao i sprječavanjem i degradiranjem tužiteljice u izvršavanju i obavljanju poslova iz njezinog djelokruga rada i nadležnosti, povrijedio pravo na jednako postupanje u odnosu na druge službenike i namještenike gradske uprave tuženika.

2. Nalaže se tuženiku Grad N., N., OIB ..., da poništi rješenje Republike Hrvatske, S. – m. županije, Grada N., Upravnog odjela za društvene djelatnosti, pravne poslove i javnu nabavu, Klasa: UP/I-112-07/18-01/1, Ur. broj: 2176/04-05-18- 1 od 9. travnja 2018. te da Pravilnikom o unutarnjem redu gradske uprave Grada N. sistematizira radno mjesto sukladno stručnoj spremi, radnom iskustvu i poslovima koje je tužiteljica prije donošenja tog rješenja obavljala, te da prema takvoj sistematizaciji donese novo rješenje o rasporedu tužiteljice na radno mjesto više referentice – poslovne tajnice za poslove gradonačelnika, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka."

2. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

3. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/02 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužiteljica ukazuje u žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je i prema shvaćanju ovog sud materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za zaštitu od diskriminacije.

10. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tužiteljica na temelju rješenja tuženika - Stručne službe za poslove Gradskog vijeća i gradonačelnika od 31. listopada 2013. primljena u službu na neodređeno vrijeme na radno mjesto viši referent – poslovna tajnica za poslove gradonačelnika u Stručnu službu za poslove Gradskog vijeća i gradonačelnika nakon provedenog natječaja,

-da tužiteljica ima VŠS inženjera odjevne tehnologije; da je u postupku natječaja tuženik zaprimio 18 prijava od kojih su uvjete natječaj ispunjavale pored tužiteljice još četiri kandidatkinje, a nakon intervjua tužiteljica i još jedna kandidatkinja su ostvarile jednak broj bodova, s time da je na radno mjesto izabrana tužiteljica,

-da je tužiteljica članica Demokratske lokalne stranke (DLS); da je i suprug tužiteljice član iste stranke; da je na temelju izbora provedenih 2013. za gradonačelnika tuženika izabran V. K., također član DLS; da je suprug tužiteljice, nakon provedenih izbora izabran za člana Gradskog vijeća Grada N. ispred koalicije stranaka DLS-SDP- HSU,

-da je u ranijem razdoblju, prije 2013. gradonačelnik tuženika bio A. V., član HDZ-a, te da je poslove tajnice gradonačelnika obavljala I. D. I., koja je, izborom 2013. novog gradonačelnika V. K. premještena na drugo radno mjesto iako je ispunjavala sve uvjete za obavljanje poslova radnog mjesta poslovne tajnice za poslove gradonačelnika, a na njezino radno mjesto, raspoređena tužiteljica na temelju rješenja tuženika od 31. listopada 2013.,

-da je tuženik - Upravni odjel za društvene djelatnosti, pravne poslove i javnu nabavu rješenjem od 18. prosinca 2017. koje je donijeto temeljem čl. 5. st. 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 86/08 i 61/11 – dalje ZSNLPS) i čl. 13. st. 2. Odluke o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Grada N. ("Službeni vjesnik Grada N. " broj 57/17) preuzeta u Upravni odjel za društvene djelatnosti, pravne poslove i javnu nabavu, koji Odjel preuzima poslove (ranije) Stručne službe za poslove Gradskog vijeća i gradonačelnika s danom 17. prosinca 2017., uz obrazloženje da je Odlukom o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Grada N. koja je stupila na snagu 16. prosinca 2017. ukinuta Stručna služba za poslove Gradskog vijeća i gradonačelnika N., a poslove Stručne službe preuzeo je Upravni odjel za društvene djelatnosti, pravne poslove i javnu nabavu Grada N., da se službenici i namještenici ukinute stručne službe preuzimaju na temelju odredbe čl. 103. st. 1. i 2. ZSNLPS do donošenja Pravilnika o unutarnjem redu,

-da je tužiteljica rješenjem tuženika - Upravnog odjela za društvene djelatnosti, pravne poslove i javnu nabavu od 9. travnja 2018., kao preuzeta službenica stavljena na raspolaganje na rok od jednog mjeseca i dva tjedna uz obrazloženje da je tuženik 13. veljače 2018. donio (novi) Pravilnik o unutarnjem redu Gradske uprave Grada N.; da je tužiteljica, kao zatečena službenica raspoređena na radno mjesto sukladno novom Pravilniku, odnosno da je tužiteljica ostala neraspoređena budući da je došlo do ukidanja jednog upravnog tijela te do smanjenja potrebnih radnih mjesta u upravnim tijelima Grada N. te da nema slobodnog radnog mjesta na kojem je kao zahtjev stručne spreme propisana VŠS inženjer odjevne tehnologije,

-da je tužiteljica protiv tog rješenja tuženika podnijela žalbu koja je rješenjem gradonačelnika tuženika od 10. svibnja 2018. odbijena kao neosnovana, uz uputu da tužiteljica protiv drugostupanjskog rješenja može pokrenuti upravni spor,

-da tužiteljica protiv drugostupanjskog rješenja gradonačelnika od 10. svibnja 2018. upravni spor nije pokrenula,

-da je rješenjem tuženika od 29. lipnja 2018. tužiteljici služba prestala po sili zakona s tim datumom, uz obrazloženje da je tuženik imao mogućnost jedino u Dječjem vrtiću R. N., kao ustanove koje je osnivač, rasporediti tužiteljicu na slobodno radno mjesto ekonoma za koje je propisana SSS; da tužiteljica ovu ponudu tuženika nije prihvatila; da tužiteljica protiv tog rješenja također nije podnijela žalbu gradonačelniku tuženika,

-da je ranijim Pravilnikom o unutarnjem redu Gradske uprave Grada N. donesenim 30. travnja 2015. uređeno unutarnje ustrojstvo tuženika, a sistematizacijom radnih mjesta službenika i namještenika u Gradskoj upravi bilo sistematizirano radno mjesto viši referent – poslovna tajnica za poslove gradonačelnika u Stručnoj službi za poslove Gradskog vijeća i gradonačelnika,

-da je tuženik – Gradsko vijeće 07. prosinca 2017. donijelo novu Odluku o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela tuženika, a na temelju te Odluke, te Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Statuta tuženika 13. veljače 2018. novi Pravilnik o unutarnjem redu Gradske uprave Grada N., kao i sistematizaciju radnih mjesta prema kojoj je u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti, pravne poslove i javnu nabavu pod rednim brojem 7 sistematizirano radno mjesto referenta za poslove gradonačelnika, Gradskog vijeća i protokola.

11. Uvidom u tužbu sud utvrđuje da tužiteljica u istoj opisuje kronologiju kretanja njenog zaposlenja kod tuženika od 2013. pa nadalje do prestanka službe 29. lipnja 2018., kronologiju donošenja općih akata tuženika (Pravilnika i Odluka), da tužiteljica tvrdi da je nakon dolaska na dužnost novog gradonačelnika M. P. nakon primopredaje vlasti koja je izvršena 25. svibnja 2017., narednog dana 26. svibnja 2017. premještena na drugo radno mjesto bez ikakvog obrazloženja, na temelju usmenog naloga novog gradonačelnika na poslove prijama pošte, da joj tuženik obavljanje poslova njenog radnog mjesta tajnice gradonačelnika nije omogućio te joj povjerio obavljanje poslova koji ne spadaju u opis poslova njezinog radnog mjesta isključivo s ciljem degradacije, da je nova Odluka o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela stupila na snagu tek 16. prosinca 2017., da je tom Odlukom ukinuta Stručna služba za poslove Gradskog vijeća i gradonačelnika u kojoj je ranije bila raspoređena na rad te da je tuženik 13. veljače 2018. donio novi Pravilnik o unutarnjem redu gradske uprave. Utvrđuje da tužiteljica navodi da je tuženik spomenutu novu Odluku i novi Pravilnik donio s jedinim ciljem da tužiteljicu stavi na raspolaganje te da se službeno premjesti sa svog radnog mjesta sa kojega je već ranije faktički bila premještena, da se jedino tužiteljicu od svih zaposlenih proglasi viškom i otpusti iz službe, a da je, u novoj sistematizaciji radnih mjesta, još uvijek sistematizirano i postoji radno mjesto referenta za poslove gradonačelnika, Gradskog vijeća i protokola, za koje ona ima potrebnu stručnu spremu, a da je, na to radno mjesto, dolaskom novog gradonačelnika, postavljena I. D. I., koja je bila tajnica ranijeg gradonačelnika A. V..

12. Sud utvrđuje da tužiteljica tvrdi da je opisanim radnjama tuženika diskriminirana i stavljena u nepovoljniji položaj naspram drugih službenika radi svog političkog uvjerenja, da se poziva na odredbu čl. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08, 112/12 – dalje ZSD).

13. Ocjenom iskaza saslušanih svjedoka, stranačkog iskaza tužiteljice i aktualnog gradonačelnika tuženika M. P., uvidom u sve naprijed citirane Odluke i Pravilnike koje je donio tuženik, sud je zaključio da opisanim radnjama tuženika nije povrijeđeno pravo tužiteljice na jednako postupanje, u bitnom uz obrazloženje da je tuženik na isti način postupio i 2013., kada je izabran novi gradonačelnik V. K., koji je bio član DLS, jednako kao i tužiteljica, koja je izabrana na radno mjesto tajnice gradonačelnika na temelju rješenja tuženika od 31. listopada 2013., a dotadašnja tajnica I. D. I., u mandatu dotadašnjeg gradonačelnika A. V., koji je bio član HDZ-a, raspoređena na druge poslove, uz konstataciju da tuženik prilikom izbora tužiteljice na navedeno radno mjesto, u rješenju o prijamu u službu, nije obrazložio razloge zbog kojih druga kandidatkinja koja je nakon izvršenog intervjua imala jednak broj bodova kao i tužiteljica nije izabrana na to radno mjesto, uz daljnju konstataciju da je tužiteljica po struci inženjer odjevne tehnologije.

14. Ocijenio je da je tuženik novu Odluku o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela koja je stupila na snagu 16. prosinca 2017., kao i na temelju te Odluke novi Pravilnik o unutarnjem redu gradske uprave od 13. veljače 2018. zajedno s novom sistematizacijom radnih mjesta donio u zakonito provedenom postupku, a isto tako da su zakonita i rješenje tuženika od 18. prosinca 2017. kojim je tužiteljica iz dotadašnje Stručne službe za poslove Gradskog vijeća i gradonačelnika preuzeta u Upravni odjel za društvene djelatnosti, pravne poslove i javnu nabavu, zatim rješenje o stavljanju tužiteljice na raspolaganje od 9. travnja 2018., s time da je žalba tužiteljice protiv tog rješenja, rješenjem gradonačelnika tuženika od 10. svibnja 2018. odbijena kao neosnovana. Ocijenio je da tužiteljica, u poslovnom okruženju, od strane drugih službenika i namještenika tuženika nije bila izolirana zbog svoje političke pripadnosti stranci DLS i to po nalogu gradonačelnika M. P. ili druge odgovorne osobe tuženika, dok je pojedinačne ispade pojedinih djelatnika koji npr. tužiteljici nisu dozvolili da koristi "džezvu za kavu", da joj kolege nisu čestitali imendan, a drugim djelatnicima s istim imenom to jesu, ocijenio da se radi o individualnim postupanjima djelatnika, zbog njihovog karaktera, te je pozivajući se na odredbu čl. 17. ZSD-a zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani tom zakonskom odredbom za zaštitu od diskriminacije pa je zbog tih razloga tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

15. Tužiteljica u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazuje da je predmetnu tužbu podnijela zbog povrede prava na jednako postupanje zaštićeno odredbom čl. 1. ZSD-a, da je, kao žrtvi diskriminacije po osnovi njezinog političkog uvjerenja u smislu odredbe čl. 16. st. 1. ZDS-a radnjama i postupcima tuženika povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje.

16. Tužiteljica u žalbi, nadalje ukazuje na kronologiju kretanja njenog radnog odnosa kod tuženika od prijama u službu 31. listopada 2013. do prestanka službe 29. lipnja 2018., te ukazuje da je tuženik, izborom novog gradonačelnika M. P., na temelju njegovog usmenog naloga već 26. svibnja 2017., odmah nakon primopredaje vlasti nezakonito rasporedio tužiteljicu na rad u drugu prostoriju (tzv. "staklenik") i na poslove prijema i otpreme pošte, koji po opisu poslova ne odgovaraju poslovima njenog radnog mjesta – tajnice gradonačelnika. Ukazuje da joj je time tuženik faktički onemogućio obavljanje poslova njezinog radnog mjesta, kao i da joj u tom razdoblju nisu dodjeljivani nikakvi radni zadaci, a oni koji su joj dodjeljivani da su bili ispod razine njezina znanja i kvalifikacije isključivo s ciljem njezine degradacije. Također ukazuje da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik (gradonačelnik) poticao ostale zaposlenike da ignoriraju tužiteljicu i to isključivo zbog njezine pripadnosti političkoj stranci DLS pri čemu da je tuženik tek 7. prosinca 2017. donio novu Odluku o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela kojim je ukinuta Stručna služba za poslove Gradskog vijeća i gradonačelnika u kojoj je bila zaposlena, te tek 13. veljače 2018. donio novi Pravilnik o unutarnjem redu gradske uprave tuženika, sa sistematizacijom radnih mjesta, u kojoj je, u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti, pravne poslove i javnu nabavu sistematizirano radno mjesto referenta za poslove gradonačelnika, Gradskog vijeća i protokol, na kojem poslove radnog mjesta tajnice gradonačelnika, sada obavlja službenica I. D. I., koja je, za vrijeme mandata ranijeg gradonačelnika A. V. obavljala poslove tajnice gradonačelnika.

17. Smatra da su citirane Odluke i Pravilnik tuženika donijeti u nezakonito provedenom postupku, isključivo iz razloga kako bi se nju, zbog pripadnosti stranci DLS u konačnici proglasilo viškom i stavilo na raspolaganje, slijedom čega da su i odluke – rješenja koja je tuženik u vezi njezinog službeničkog statusa također nezakonita. Ukazuje da u razdoblju od 26. svibnja 2017. kada je na temelju usmenog naloga novog gradonačelnika raspoređena na poslove prijama i otprema pošte u tzv. "staklenik" pa sve do veljače 2018., kada je donesena nova sistematizacija radnih mjesta, bila nezakonito raspoređena na radno mjesto prijama i otpreme pošte, što sve da predstavlja diskriminaciju u smislu citirane zakonske odredbe. Također ukazuje da se i zaštita od mobinga pruža temeljem odredbe čl. 130. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje ZR) dok da je odgovornost poslodavca u vezi s tim regulirana odredbom čl. 28. ZR-a prema kojoj postoji obveza poslodavca u zaštiti života, zdravlja i ćudoređa radnika. Ukazuje da je mobing specifični oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta sve do eliminacije s radnih mjesta, a tako da je u konkretnom slučaju postupao i tuženik. U vezi s tim ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-548/15 kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-6791/2014 prema kojoj domaće propise koji reguliraju područje zaštite dostojanstva radnika treba tumačiti u skladu s obveznim tumačenjima koja proizlaze iz prakse Suda Europske unije slijedom čega da i Ustavni sud smatra da pojam mobinga uključuje svaku vrstu psihofizičkog zlostavljanja ili uznemiravanja na radnom mjestu neovisno o tome je li ono uzrokovano nekom od zabranjenih diskriminacijskih osnova iz ZSD-a ili, pak, ne proizlaze iz takve osnove već da je riječ o zlostavljanju iz nekih drugih motiva.

18. Prema odredbi čl. 1. st. 2. ZSD-a diskriminacijom u smislu tog Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljedstva, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama, prema stavku 3. diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovog članka.

19. Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 2. ZSD-a kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

20. Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl. 1. stavka 1. ZSD-a u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstvo za njihovo postizanje su sredstva primjerena i nužna.

21. Prema čl. 3. st. 1. ZSD-a uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. ZSD-a koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe ako je uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

22. Prema čl. 16. ZSD-a svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u čl. 17. ZSD-a. Posebni postupci za zaštitu od diskriminacije u području rada i zapošljavanja smatraju se sporovima iz radnih odnosa.

23. U smislu čl. 17. ZSD-a osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovog Zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti:

1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije),

2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije),

3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ZDS-om (tužba za naknadu štete) i

4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

24. Nadalje, u vezi s tužbom za utvrđenje diskriminacije žrtva diskriminacije treba, sukladno čl. 20. st. 1. ZSD-a učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije kao i dokazati postojanje osnova diskriminacije propisanih u čl. 1. st. 1. ZSD-a, a u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

25. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je službenički (radni) odnos tužiteljice kod tuženika prestao 29. lipnja 2018., istekom roka od jedan mjesec i dva tjedna u kojem je tužiteljica bila stavljena na raspolaganje, pa tužiteljica tužbenim zahtjevom ne može osnovano tražiti da se tuženiku zabrani daljnje postupanje opisano u točki 1. tužbenog zahtjeva. Prema stanju u spisu rješenje tuženika o prestanku službe od 29. lipnja 2018. postalo je pravomoćno i konačno, budući da tužiteljica žalbu protiv tog rješenja nije podnijela, iako je tuženik u uputi o pravnom lijeku protiv tog rješenja (list 36 – 37) dopustio podnošenje žalbe gradonačelniku tuženika.

26. Zato je ovaj dio tužbenog zahtjeva trebalo odbiti kao neosnovan, budući da radni odnos između stranaka više ne egzistira pa tako niti obveze stranaka iz tog odnosa.

27. Iz stanja u spisu, nadalje, proizlazi da tužiteljica protiv rješenja tuženika o preuzimanju službenice od 18. prosinca 2017. (list 25 – 26), a kojim je tužiteljica preuzeta iz ukinute Stručne službe za poslove Gradskog vijeća i gradonačelnika u Upravni odjel za društvene djelatnosti, pravne poslove i javnu nabavu tuženika s danom 17. prosinca 2017. također nije podnijela žalbu gradonačelniku tuženika, dok je, tužiteljica protiv rješenja tuženika - Upravnog odjela za društvene djelatnosti, pravne poslove i javnu nabavu od 9. travnja 2018. kojim je stavljena na raspolaganje na rok od jednog mjeseca i dva tjedna podnijela žalbu koju je gradonačelnik tuženika rješenjem od 10. svibnja 2018. odbio kao neosnovanu. Iako je u uputi o pravnom lijeku protiv drugostupanjskog rješenja gradonačelnika tuženika dana uputa o mogućnosti pokretanja upravnog spora, tužiteljica, upravni spor nije pokrenula.

28. U takvim okolnostima tužiteljica ne može osnovano tužbenim zahtjevom iz točke 2. petita tužbe tražiti da se nalaži tuženiku da poništi citirano rješenje od 9. travnja 2018., budući da je propustila protiv drugostupanjskog rješenja, gradonačelnika tuženika kojim je odbijena njezina žalba protiv rješenja od 9. travnja 2018. pokrenuti upravni spor, te je time, citirano prvostupanjskog rješenje postalo konačno i pravomoćno.

29. Nadalje, tužiteljica drugim dijelom zahtjeva pod točkom 2. petita tužbe traži da se naloži tuženiku da Pravilnikom o unutarnjem redu gradske uprave Grada N. sistematizira radno mjesto sukladno stručnoj spremi, radnom iskustvu i poslovima koje je tužiteljica prije donošenja rješenja od 9. travnja 2018. obavljala te da prema takvoj sistematizaciji donese novo rješenje o rasporedu tužiteljice na radno mjesto više referentice – poslovne tajnice za poslove gradonačelnika.

30. U situaciji kada je utvrđeno da tužiteljica predmetnom tužbom ne može tražiti da se naloži tuženiku da poništi rješenje od 9. travnja 2018., tužiteljica ne može osnovano tražiti da se naloži tuženiku da Pravilnikom o unutarnjem redu gradske uprave sistematizira radno mjesto sukladno stručnoj spremi, radnom iskustvu i poslovima koje je tužiteljica prije donošenja rješenja od 9. travnja 2018. obavljala te da prema takvoj sistematizaciji tuženik donese novo rješenje o rasporedu tužiteljice na radno mjesto više referentice – poslovne tajnice za poslove gradonačelnika, jer kao što je to već istaknuto, rješenje tuženika od 9. travnja 2018. postalo je konačno i pravomoćno u upravnom postupku, a isto tako i rješenje o prestanku službe od 29. lipnja 2018.

31. Osim toga, ukazuje se da je prema stanju u spisu tužiteljica podnijela zahtjev Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske za ocjenu zakonitosti Pravilnika o unutarnjem redu gradske uprave Grada N. od 13. veljače 2018., da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usoz-31/18-5 od 7. studenog 2018. zahtjev tužiteljice odbijen, a iz obrazloženja te presude proizlazi da je tužiteljica u zahtjevu isticala da rješenje tuženika od 9. travnja 2018. kojim je stavljena na raspolaganje je doneseno na temelju nezakonitog – osporavanog tuženikovog Pravilnika od 13. veljače 2018. i da je time povrijeđeno njezino pravo na ravnopravnost i zabranu diskriminacije na području rada i uvjeta rada iz čl. 7. ZR-a, da tuženik prilikom donošenja Pravilnika nije poštivao zakonsku proceduru. Iz obrazloženja spomenute presude, nadalje, proizlazi da je sud zaključio da je tuženik prije donošenja Pravilnika, njegovo Gradsko vijeće 16. prosinca 2017. donijelo Odluku o ustrojstvu i djelokrugu upravnih tijela Grada N. (Službeni vjesnik Grada N. broj 57/17) koja je stupila na snagu 16. prosinca 2017. Gradonačelnik tuženika je na temelju čl. 4. st. 3. ZLPS donio osporavani Pravilnik. Sud je nadalje utvrdio da je navedenom Odlukom tuženik promijenio ustroj i djelokrug upravnih tijela na način da je ukinuto jedno upravno tijelo (Stručna služba) u kojoj je radila tužiteljica, a poslove ukinutog upravnog tijela preuzelo je drugo upravno tijelo – Upravni odjel za društvene djelatnosti, pravne poslove i javnu nabavu te da je stoga osporavani Pravilnik, i sistematizacija radnih mjesta, kao njegov sastavni dio donijeti u zakonito provedenom postupku te je tuženik nakon donošenja Pravilnika izvršio raspored službenika u upravnim tijelima u skladu s njihovom stručnom spremom i radnim iskustvom, a kako u odnosu na tužiteljicu, u sistematizaciji nema slobodnog radnog mjesta na koje bi se mogla rasporediti s obzirom na svoju stručnu spremu, to je na temelju odredbe čl. 103. ZSNLPS stavljena na raspolaganje. Sud je u konačnici zaključio da osporavani Pravilnik nije u nesuglasju sa ZLPS te je ocijenjen kao neosnovan prigovor tužiteljice da je Pravilnik donesen s ciljem njene političke diskriminacije i prilagođavanja uvjeta rada konkretnoj osobi, jer je isti donesen nakon promjene ustroja i djelokruga upravnih tijela o kojim promjenama je ovlaštena odlučivati jedinica lokalne samouprave (tuženik) te je izvršen raspored službenika koji imaju odgovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo traženu na pojedinim poslovima.

32. Sukladno, svemu navedenom bez osnove su žalbeni navodi tužiteljice u kojima osporava pravilnost i zakonitost navedenih, naprijed citiranih odluka tuženika, kao i postupak pravilnosti donošenja Odluke od 16. prosinca 2017. i Pravilnika od 13. veljače 2018.

33. Nastavno navedenom, pravilno je odbijen kao neosnovan i tužbeni zahtjev tužiteljice iz točke 1. petita tužbe kojim traži da se utvrdi da je tuženik tužiteljicu preuzetu iz ukinute Stručne službe u Upravni odjel za društvene djelatnosti i stavljena na raspolaganje na rok od jednog mjeseca i dva tjedna, kao i sprječavanjem i degradiranjem tužiteljice u izvršavanju i obavljanju poslova iz njezinog djelokruga rada i nadležnosti, diskriminirao i povrijedio njeno pravo na jednako postupanje u odnosu na druge službenike i namještenike gradske uprave tuženika, ovo iz razloga jer je autonomno pravo tuženika kao poslodavca donošenjem citirane Odluke i Pravilnika urediti unutarnje ustrojstvo i sva pitanja od značaja za rad upravnih tijela na što efikasniji način, uz racionalizaciju upravnih odjela i smanjenja broja radnih mjesta, pri čemu sud ne može ulaziti u ocjenu postojanja opravdanih razloga za takve promjene pa je zbog tih razloga i ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice pravilno odbijen kao neosnovan.

34. Stoga niti žalbeni navodi u kojima tužiteljica ističe da je faktično počev od 26. svibnja 2017. do veljače 2018. u kojem tvrdi da je bila nezakonito udaljena iz svog ureda i premještena u drugi tzv. "staklenik" i raspoređena na obavljanje poslova radnog mjesta prijema i otpreme pošte nisu osnovani, te nije povrijeđeno pravo tužiteljice na jednako postupanje stavljanjem u nepovoljniji položaj u istoj usporedivoj situaciji.

35. Žalbeni navodi u kojima tužiteljica ističe da je tužbom zatražila i zaštitu od mobinga u primjeni odredbe čl. 130. ZR-a nisu osnovani jer se tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe kao niti tijekom postupka ne poziva na zaštitu od mobinga, već isključivo, da je žrtva diskriminacije, po političkoj osnovi u smislu odredbe čl. 17. ZSD-a, za koje činjenične navode je sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu vezan, a uz to tužiteljica u vezi toga nije postavila adekvatan tužbeni zahtjev.

36. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužiteljice žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

37. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22).

38. Slijedom svega obrazloženog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 20. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić