Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-770/2020-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. R. iz V., OIB:…, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. iz R., protiv tuženika Opće bolnice V., iz V., OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. i dr. d.o.o. iz V., te umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u V., Građanskoupravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 1Pr-206/18-39 od 25. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 1Pr-206/18-39 od 25. lipnja 2020., potvrđuje u dosuđujućem dijelu točke I izreke i točki III izreke.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 131.224,94 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

2. Točkom II izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točki I. izreke, kao neosnovan.

3. Točkom III. izreke tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 24.375,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. lipnja 2020. do isplate.

4. Rješenjem sadržanim u istom pisanom otpravku prihvaćeno je sudjelovanje umješača Republike Hrvatske u ovom postupku na strani tuženika (točka I izreke).

5. Dopuštena je preinaka tužbe predložena podneskom tužiteljice od 16. ožujka 2020 (točka II izreke).

6. Protiv citirane presude u dosuđujućem dijelu točke I. izreke i točke III. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbi čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade troška žalbenog postupka.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba nije osnovana.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, zaposlene kod tuženika na radnom mjestu liječnice, specijaliste ginekologije i opstetricije –humane reprodukcije za isplatu razlike plaće za razdoblje prosinac 2013. – prosinac 2018. s osnove dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada u ukupnom iznosu od 131.224,94 kn bruto s kamatama.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječju, te je istu moguće ispitati.

11. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a, budući da je sud sudio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, a to je po visini ukupan iznos od 131.224,94 kn bruto, kojim iznosom je obuhvaćena razlika naknade plaće tužiteljice s osnove posebnih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, uzimajući u obzir utvrđeni koeficijent složenosti poslova prema dostavljenim ugovorima o radu i rješenjima o utvrđivanju mjesta rada tužiteljice, radnog staža tužiteljice u zdravstvu tj. pripadajućih joj dodataka na plaću.

12. Isto tako, nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 190. st, 1. ZPP-a, budući da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe iz čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio navedenu preinaku, ocijenivši pri tome da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, već tek nakon provedenog vještačenja, te da je isto bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

13. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva tužiteljice s navedenih osnova.

14. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na tvrdnju da tužiteljica nema pravo na kumulaciju predmetnih dodataka kako se to utvrđuje pobijanom presudom. Ističe i da je u izračunu dodataka za prekovremeni rad koji je nastao u dežurstvu trebalo primijeniti koeficijent liječnika specijalista od 2,027, sukladno Zaključku broj 105. sa 15. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 16. travnja 2014.

15. Opisani žalbeni navodi ovom sudu nisu prihvatljivi.

16. Odredbom čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12,73/13-dalje ZR/09) te čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17-dalje ZR/14) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

17. Odredbom čl. 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( "Narodne novine" broj: 143/13 i 96/15; dalje KU/13) propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150 % (st. 8.). Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 9.) Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati (st.10). Istovjetnu odredbu sadrži čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je u primjeni od 1. ožujka 2018. ( "Narodne novine" broj: 29/18; dalje KU/18).

18. Prema čl. 57. KU/13 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji je u konkretnom slučaju iznosio 16 %. Istovjetnu odredbu sadrži čl. 55. KU/18.

19. Člankom 59. KU/13 propisano je da doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% osnovne plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje od 1. listopada 2015. taj dodatak iznosi 12%. Istovjetno je propisano i odredbom čl. 57. KU/18.

20. Prema odredbi čl. 60 KU/13 koji je važio u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015. pravo na povećanje osnovne plaće mogu ostvarivati radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to: navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, s navršenih 34 i više godina 10%.

21. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši da tužiteljica, kada joj Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 51., čl. 57. i čl. 59. KU/13, tj. čl. 49., čl. 55. i čl. 57. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužiteljica, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada, te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

22. Očito je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati jer bi u protivnom stranke kolektivnog ugovora izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije (kao što su npr. čl. 58. st. 3. KU/13 tj. čl. 56. KU/18 odredile da se položajni dodatak ne može kumulirati s uvećanjem plaće s osnove posebnih uvjeta rada). Već po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima radi i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni radi onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada. Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnove posebnih uvjeta rada i s osnove iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnove prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada je osnovna plaća – čl. 51. st. 1. al. 4. KU/13), uz to i ZR/14 kao općim propisom (čl. 1.) propisano je pravo radnika na povećanje plaće po četiri osnove koje se međusobno ne isključuju i to: za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi (čl. 94.). U situaciji kada bi pravo radnika na uvećanje plaće za prekovremeni rad isključivalo pravo radnika na uvećanje plaće po drugim osnovama moglo bi se dogoditi da u određenim situacijama (kada je zbroj povećanja plaće po drugim osnovama veći od povećanja plaće za prekovremeni rad) radnik za ostvarene sate prekovremenog rada ostvari manju plaću (po satu) od plaće za rad u redovnom radnom vremenu. To bi bilo u direktnoj suprotnosti s intencijom zakonodavca iz navedenih zakonskih odredbi.

23. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da tužiteljica za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. 51. KU/13 tj. čl. 49. KU/18, pri čemu valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: " Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15- dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

24. Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika da je za obračun ovih dodataka kao polazište trebalo uzeti koeficijent složenosti radnog mjesta 2.027, a koji koeficijent je određen za obračun sati rada u dežurstvu i pripravnosti. Naime, prema Zaključku broj 105. Zajedničkog povjerenstva na koji se poziva tuženik, za izračun plaće za dežurstvo i pripravnost uzima s plaća liječnika specijalista što znači da se uvećanje plaće u postotku određenom za dežurstvo i pripravnost ne obračunava na osnovnu plaću tužiteljice nego na plaću liječnika specijaliste, a to vrijedi ako je dežurstvo odrađeno izvan redovnog dnevnog radnog vremena liječnika ali unutar redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Naime, prema čl. 53. KU/13 vrijeme koje radnik provede u dežurstvu smatra se radnim vremenom i ukoliko je dežurstvo odrađeno unutar redovnog mjesečnog fonda radnih sati, vrijeme provedeno u dežurstvu plaća se kao redovan rad. Vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća se kao prekovremeni rad, a u čl. 51. KU/13 prekovremeni rad se plaća uvećano za 50 % i obračunava na osnovnu plaću tog radnika. Iste odredbe sadrži i KU/18 u čl. 51. i čl. 49. Zato je prvostupanjski sud tužiteljici pravilno obračunao dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za efektivno odrađene sate prekovremenog rada, a prema osnovnoj plaći tužiteljice koju čini određena osnovica, koeficijent njezinog radnog mjesta i 0,5 % za svaku godinu radnog staža.

25. Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici dosudio utuženi iznos po osnovi razlike plaće utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

26. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi, tako i po visini, utemeljena na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je za navesti da je sud prvog stupnja pravilno odmjerio visinu parničnog troška pripadajućeg tužiteljici za sastav podneska od 16. ožujka 2020., budući da je istim konačno određen tužbeni zahtjev, te za pristup njezinog punomoćnika odvjetnika ročištu 16. travnja 2019., na kojem se raspravljalo i na kojem je zaključen prethodni postupak.

28. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

29. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

30. U preostalom dijelu (odbijajući dio točke I. izreke i točka II. izreke) presuda i rješenje suda prvog stupnja kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 20. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović