Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž R-148/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R., OIB: …, iz D., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i J. j.t.d. u O. protiv tuženika K. b. c. Z., OIB:… Z., kojeg zastupaju punomoćnici M. Č. M., M. P. i B. J., zaposlenici tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2022. broj Pr-10649/2021-21, u sjednici vijeća 20. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2022. broj Pr-10649/2021-21 pod toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženika te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2022. broj Pr-10649/2021-21 potvrđuje pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka od 6.687,50 kn/887,58 EUR[1] sa zateznom kamatom, a preinačuje u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 2.187,50 kn sa zateznom kamatom i zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijana toč. II. izreke presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 20.915,29 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose, toč.

II. izreke odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, dok je toč. III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.875,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pod toč. I. i III. izreke pobija tuženik zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana u dijelu pobijane toč. I. izreke, dok je djelomično osnovana u dijelu pobijane toč. III. izreke presude.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene sate prekovremenog rada, te po osnovi manje isplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2020. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijaliste;

- da nije osnovan prigovor zastare jer potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina od dospjelosti za isplatu primjenom čl. 139. Zakona o radu;

- da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po R. vještačenja d.o.o. utvrđeno da tuženik prilikom isplata plaća u utuženom razdoblju nije obračunao tužitelju dodatak za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate rada koji su evidentirani kao prekovremeni rad, što je evidentno iz platnih lista tužitelja u kojima su navedeni dodaci obračunati samo na odrađene sate u redovnom radnom vremenu, te da po osnovi navedenih dodataka tužitelju pripada bruto iznos od 19.144,36 kn, a da po osnovi manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelju pripada iznos od 1.770,93 kn i da stranke nisu imale primjedaba na nalaz i mišljenje vještaka.

7. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka koji je izrađen na bazi isplatnih lista tužitelja i evidencije rada tuženika i na koji stranke nisu imale primjedaba, te primjenjujući čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13.) koji propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža i da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće, te na čl. 57. Kolektivnog ugovora koji propisuje uvećanje plaća od 25% za otežane uvjete rada za tužiteljevo radno mjesto, kao i da je Dodatkom I. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 96/15.) propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnove plaće i Dodatkom II. tog Kolektivnog ugovora (Narodne novine br. 92/19.) da taj dodatak iznosi 16% od osnovne plaće, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj ima pravo na isplatu navedenih dodataka za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2020. u iznosu od 19.144,36 kn, kao i po osnovu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora koja je obračunata na bazi nižeg iznosa prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca (s osnova navedenih dodataka) u iznosu od 1.770,93 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 20.915,29 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose na način kako je dosuđeno toč. I. izreke presude.

8. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, odnosno postoji proturječnost između onog što se navodi u obrazloženju presude i onoga što je sadržaj isprava i zapisnika u spisu. Ističe da sud nema pravo tumačiti odredbe kolektivnog ugovora i ne može mijenjati njihov sadržaj, smisao i volju stranaka koja je izražena sklapanjem kolektivnog ugovora. Citira čl. 47., 51., 57. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja temeljem kojih utvrđuje da se dodaci propisani čl. 57. i 59. računaju na osnovnu plaću, dok se uvećanja iz čl. 51. obračunavaju na sate koje je radnik odradio u mjesecu noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, blagdanom te u prekovremenom radu, iz čega izvodi zaključak da se dodaci na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ne obračunavaju na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Radi toga tuženik osporava dosuđeni iznos prvostupanjskom presudom po osnovi utuženih dodataka, a nastavno i s osnova naknade za korištenje godišnjeg odmora i „bolovanja“.

9. Protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a jer izreka presude nije proturječna obrazloženju niti sadržaju provedenih dokaza, te sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njezina zakonitost. Prvostupanjski sud nije počinio niti ijednu od drugih bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje i osnovanost zahtjeva tužitelja koju je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13., 96/15., u daljnjem tekstu: KU/13), dok je za ocjenu osnovanosti trebao primijeniti Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18., 16/19., 35/19., 78/19. i 92/19., u daljnjem tekstu: KU/18) obzirom je u konkretnom slučaju utuženi period od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2020., ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja osnovan. 11. U čl. 45. KU/18 propisana je struktura plaće na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, s time da:

- osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža,

- dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

11.1. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada je samo jedan od dodataka propisanih čl. 49. KU/18, a dodaci na osnovnu plaću prema odredbama KU/18 se međusobno ne isključuju.

11.2. Prema čl. 55. KU/18 radnicima koji obavljaju poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću na način da im se uvećava osnovna plaća i to liječniku specijalistu 25%, odnosno 28% od 1. rujna 2019., dok prema čl. 57. KU/18 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, odnosno od 1. rujna 2019. u iznosu od 16% od osnovne plaće.

12. Odredbe KU/18 ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Time je očita zajednička namjera ugovornih stranaka da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, a i po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda se ukazuje razumnim da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (i za sate prekovremenog rada). Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada.

13. Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. pod brojem Su-IV-56/19-18 zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, te je isto pravno shvaćanje izraženo u velikom broju presuda Vrhovnog suda RH (npr. Rev-4911/2019, Rev- 2150/2019, Rev-2861/2018, Rev-744/2019). Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i za razdoblje važenja KU/18 koji ta prava propisuje u pravnom smislu na identičan način kao i KU/13.

14. Kako je provedenim vještačenjem utvrđena visina plaće koja tužitelju pripada s osnova dodataka na posebne uvjete rada i na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađeni prekovremeni rad, te posljedično neobračunatim dodacima utvrđena je i visina naknade koja tužitelju pripada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora (naknada za vrijeme bolovanja nije utužena) i koja se prema čl. 34. KU/18 obračunava na bazi prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, te da tužitelj ima pravo na isplatu primjenom navedenog materijalnog prava, to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim.

15. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu pod toč. I. izreke.

16. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a na način da je tužitelju priznao trošak sastava tužbe i podnesaka od 17. lipnja 2021. i 24. ožujka 2022. te zastupanja na raspravama 20. rujna 2021. i 8. travnja 2022., za svaku od navedenih radnji po 100 bodova i za ročište povodom objave presude 50 bodova, što primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142./12., 103/14., 118/14., 107/15., 30/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) iznosi 6.875,00 kn, te uz trošak vještačenja od 2.000,00 kn daje dosuđeni trošak tužitelja od 8.875,00 kn.

17. U žalbi kojom pobija odluku o troškovima postupka tuženik navodi da je sud neosnovano priznao tužitelju trošak sastava podneska od 17. lipnja 2021. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu jer u podnesku nije istakao ništa što već ranije nije naveo, te da je neosnovano priznat trošak sastava podneska od 24. ožujka 2022. po punom iznosu Tarife jer je podneskom postavljen tužbeni zahtjev i tužitelj ima pravo na trošak primjenom Tbr. 8. toč. 3. Tarife u vrijednosti od 25% nagrade, kao i da trošak pristupa na ročište povodom objave presude nije bio potreban za vođenje parnice.

18. Osnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ističe da trošak sastava podneska od 17. lipnja 2021. u kojem tužitelj sadržajno ponavlja činjenične navode iz tužbe, ukazuje na primjenu materijalnog prava i na postojeću sudsku praksu nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, te da tužitelj za sastav podneska od 24. ožujka 2022. kojim određuje tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka ima pravo na trošak u iznosu od 312,50 kn primjenom Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 42. Tarife jer se ne radi o obrazloženom podnesku kako ga definira Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Trošak pristupa na ročište za objavu presude bio je potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a te je osnovano dosuđen tužitelju, kao i preostali troškovi koji su navedeni pod toč. 35. obrazloženja prvostupanjske presude. Obzirom na navedeno tužitelj ima pravo na trošak u ukupnom iznosu od 6.687,50 kn koji se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 kn primjenom Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife, sastava podneska od 24. ožujka 2022. u iznosu od 312,50 kn primjenom Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 42. Tarife, zastupanja na raspravama 20. rujna 2021. i 8. travnja 2022. po 1.250,00 kn primjenom Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife i na ročištu povodom objave presude u iznosu od 625,00 kn primjenom Tbr. 9. toč. 3. i Tbr. 42. Tarife te trošak vještačenja od 2.000,00 kn.

19. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio presudu po toč. III. izreke u dijelu kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 6.687,50 kn sa zateznom kamatom, dok je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a u preostalom dijelu preinačio toč. III. izreke presude i odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.187,50 kn sa zateznom kamatom.

20. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a jer tuženik nije uspio s žalbom u pobijanju odluke o glavnoj stvari, pa u toj situaciji djelomični uspjeh u odnosu na odluku o troškovima postupka nije mjerodavan za dosudu troškova u smislu čl. 35. ZPP-a.

U Varaždinu 20. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek v.r.