Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 6 Gž R-84/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz O., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženika K. b. c. O., O., OIB: ..., koga zastupa ravnatelj Ž. Z., a ovoga punomoćnik R. Č., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja sadržanog u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-668/2021-7 od 6. rujna 2022. u toč. II/ izreke, 20. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice M. P. kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-668/2021- 7 od 6. rujna 2022. u toč. II/ izreke.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom na temelju priznanja je suđeno:
"I/ Nalaže se tuženiku K. b. c. O., J. O., OIB:..., isplatiti tužiteljici M. P. iz O., (ulica...) OIB: ... na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos 6.769,23 kn (slovima: šesttisućasedamstošezdesetdevetkunadvadesettrilipe)/898,43 eura (slovima: osamstodevedesetosameuračetrdesettricenta)1 sa zateznom kamatom, tekućom:
– za prosinac 2015. na iznos 510,30 kn od 16. siječnja 2016. do isplate,
– za siječanj 2016. na iznos 512,22 kn od 16. veljače 2016. do isplate,
– za veljaču 2016. na iznos 459,00 kn od 16. ožujka 2016. do isplate,
– za ožujak 2016. na iznos 459,12 kn od 16. travnja 2016. do isplate,
– za travanj 2016. na iznos 475,17 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,
– za svibanj 2016. na iznos 545,49 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,
– za lipanj 2016. na iznos 498,72 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,
– za srpanj 2016. na iznos 545,30 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,
– za kolovoz 2016. na iznos 511,02 kn od 16. rujna 2016. do isplate,
– za rujan 2016. na iznos 426,20 kn od 16. listopada 2016. do isplate,
– za listopad 2016. na iznos 516,27 kn od 16. studenog 2016. do isplate,
– za studeni 2016. na iznos 453,91 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,
– za prosinac 2016. na iznos 496,65 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,
– za siječanj 2017. na iznos 359,87 kn od 16. veljače 2017. do isplate,
po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve u roku 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 859,37 kuna (slovima: osamstopedesetdevetkunatridesetsedamlipa)/114,06 eura (slovima: stočetrnaesteuraišestcenti)2 sa zateznom kamatom od 6. rujna 2022., pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
2. Protiv rješenja u presudi na temelju priznanja u toč. II/ izreke u nedosuđenom dijelu, tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj ističe da je sud visinu troška odredio za svaku pojedinu parničnu radnju prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njenog poduzimanja što je u suprotnosti s noveliranim čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je tužiteljici trebalo dosuditi trošak sastava tužbe prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 750,00 kn uvećano za PDV te trošak sastava obrazloženog podneska od 22. travnja 2022. u istome iznosu. Nejasno je zašto sud smatra da je obrazloženi podnesak kojim tužiteljica prema odredbi čl. 186.b st. 4. Zakona o parničnom postupku postavlja konačni određeni tužbeni zahtjev, običan podnesak koji sud honorira s 25% vrijednosti Odvjetničke tarife. Tužiteljica je nakon dostave relevantnih podataka za izračun visine isplate novčane svote bila u mogućnosti specificirati tužbeni zahtjev što je i učinila nakon prihvaćanja izračuna tuženika svojim obrazloženim podneskom nakon čega je vrijednost predmeta spora konačno određena. Tužiteljica u vrijeme sastava tužbe nije točno znala koliko će iznositi konačni tužbeni zahtjev te je trebalo primijeniti Odvjetničku tarifu sukladno vrijednosti konačnog tužbenog zahtjeva. Predlaže preinaku odluke o troškovima postupka na način da joj se dosudi daljnji trošak sastava tužbe od 250,00 kn i daljnji trošak sastav obrazloženog podneska od 22. travnja 2022. u iznosu od 562,50 kn s pripadajućim PDV-om te trošak sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku-"Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) na bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj sud nalazi da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.
6. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je tužiteljici priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav tužbe 50 bodova i za sastav podneska od 22. travnja 2022. kojim tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev 18,75 bodova, što je ukupno 68,75 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda i uvećano za PDV od 25% ukupni trošak iznosi 859,37 kn.
7. Pravilno je prvostupanjski sud prvog stupnja oduku o trošku zasnovao na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP pri čemu je pravilno imao u vidu promjenu vrijednosti predmeta spora tijekom postupka.
8. Ovo stoga jer u konkretnom slučaju nije bilo mjesta podnošenju stupnjevite tužbe koja je iznimka od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određeno postavljen već u tužbi. Takva tužba predstavlja slučaj objektivne kumulacije tužbenih zahtjeva za koju je potrebno da su manifestacijski zahtjev i nespecificirani kondemnatorni zahtjev u međusobnoj vezi (čl. 186.b ZPP) na način da je prihvat manifestacijskoga zahtjeva (čl. 325.a ZPP) i njegovo eventualno prisilno ostvarenje, pretpostavka za postavljanje određenog zahtjeva za isplatu, isporuku, predaju i sl.
8.1. Dopuštenost stupnjevite tužbe zasniva se na postojanju specifičnog imovinskopravnog interesa da se preciziranje prvotno neodređenog zahtjeva, može uvjetovati prethodnim polaganjem računa ili pružanja pregleda imovine i obveza. Ako bi se iz činjenica navedenih u tužbi moglo zaključiti da te uvjetovanosti nema, sud bi trebao odmah pozvati tužitelja da postavi određeni tužbeni zahtjev (čl. 109. ZPP).
8.2. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu neutvrđenog iznosa navodeći da će urediti tužbeni zahtjev označavanjem bruto iznosa nakon što tuženik dostavi evidenciju rada i isplatne liste ili obračun utuženih razlika plaće tužiteljice.
8.3. Prema shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe niti se tužba tužiteljice može smatrati stupnjevitom tužbom iz odredbe čl. 186.b ZPP. Ovo stoga jer nije ispunjena pretpostavka postojanja tražbine tužiteljice čija točna visina istoj nije poznata. Naime, tužiteljica je svaki mjesec primala plaću, kao i obračunske liste iz kojih proizlazi koliko je sati rada ostvarila i po kom kriteriju pa se tako samo radi o matematičkoj operaciji izračuna visine tužbenog traženja. S druge strane, nije ispunjena ni pretpostavka postojanja obveze tuženika u vidu građanskopravne obveze polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza koju tuženik ne ispunjava. Naime, tužiteljica nije ni tvrdila da joj tuženik nije dostavljao obračunske liste niti je pak osporila narav odrađenih sati kako su isti specificirani u tim platnim listama, niti je prije podnošenja tužbe tražila evidenciju radnog vremena kojem traženju tuženik nije udovoljio.
8.4. Slijedom navedenog, u situaciji kada tužiteljica ne osporava da je uredno zaprimala obračunske platne liste iz kojih proizlazi iznos osnovne plaće kao i broj ostvarenih sati rada, i time ne osporava parametre izračuna utužene tražbine, to nije bilo mjesta podnošenju stupnjevite tužbe u predmetnom postupku radi isplate.
8.5. U odnosu na žalbene navode za odgovoriti je i da, bez obzira radi li se o stupnjevitoj tužbi ili ne, tužiteljica je i kod podnošenja stupnjevite tužbe u obvezi u tužbi označiti vrijednost predmeta spora, a što je ona ovdje i učinila.
8.6. Naime, prema odredbi čl. 186.b st. 5. ZPP u stupnjevitoj tužbi tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom čl. 40. st. 2. ZPP, a prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz čl. 186.b st. 4. ZPP tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama čl. 35. do 37. i čl. 39. ZPP.
9. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranici i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.
9.1. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP propisano je da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
9.2. Iz citiranih odredaba proizlazi da se uspjeh stranaka u parnici prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu ocjenjuje u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka, dok se kod potpunog uspjeha jedne od stranaka parnični troškovi određuju prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja parnične radnje.
10. S obzirom na to da je tužiteljica u tužbi označila vrijednost predmeta spora 2.600,00 kn, čime je iskoristila svoje pravo da odredi vrijednost predmeta spora u početnom stadiju postupka, to joj je za sastav tužbe trebalo priznati 50 bodova, sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.; dalje Tarifa), što s PDV-om iznosi 625,00 kn.
11. Također, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici za sastav podneska od 22. travnja 2022. priznao trošak od 18,75 bodova, odnosno 187,50 kn što uvećano za PDV iznosi 234,37 kn, jer se podnesak kojim tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev prema izračunu koji joj je dostavio tuženik ne može podvesti ni pod jedan od podnesaka iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife.
12. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u presudi na temelju priznanja u toč. II/ izreke, tj. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zadru 20. listopada 2022.
Sudac
Igor Delin, v.r.
