Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž R-167/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Z., OIB:… zastupane po punomoćniku D. E., odvjetniku u O. društvu E., Š. i T. iz Z., protiv tuženika H. - H. p. d.d., Z., OIB:…, radi otkaza, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-11990/2020-16 od 7. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-11990/2020-16 od 7. srpnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

I. Utvrđuje se da Odluka tuženika H.-H. P. d.d. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu broj HP-02/2-48/16 sklopljenog dana 27.09.2016., a koja odluka je donesena dana 03.11.2020. pod brojem HP-05/10/1-050665/20, nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice M. S. kod tuženika nije prestao istom Odlukom.

II. Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu br. HP-02/2-48/16 sklopljen dana 27.09.2016. između tužiteljice M. S. kao radnice i tuženika H.-H. P. d.d. kao poslodavca s danom donošenja prvostupanjske presude.

III. Nalaže tuženiku H.-H. P. d.d., Z., OIB:… da tužiteljici M. S., Z., OIB:… na ime naknade štete isplati iznos od pet ugovorenih mjesečnih plaća, odnosno iznos od 72.035,35 kuna, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. (Pravilno toč. IV. - opaska ovoga suda)

Nalaže se tuženiku H.-H. P. d.d., Z., OIB:… da tužiteljici M. S., Z., OIB:… naknadi troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se zahtjev stranaka za naknadom parničnog troška."

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da joj naknadi troškove parničnog postupka, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog radnog spora zahtjev je tužiteljice da se utvrdi da odluka tuženika od 3. studenog 2020. o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. rujna 2016. nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao tom odlukom, da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom donošenja presude i naloži tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete isplati iznos od pet ugovorenih mjesečnih plaća, odnosno iznos od 72.035,35 kn zajedno s pripadajućim kamatama.

6. Presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, prvostupanjski sud je donio temeljem ovih utvrđenih činjenica:

- da je tužiteljica s tuženikom (poslodavcem) sklopila Ugovor o radu za radno mjesto stručni suradnik za poštanske usluge koji joj je izvanredno otkazan odlukom od 3. studenog 2020. zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2020., poslovni broj: Gž R-1718/18 potvrđena presuda prvostupanjskog suda od 27. rujna 2018., poslovni broj: Pr-1883/17, kojom je utvrđeno da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koja je donesena 1. rujna 2017., nije dopuštena i da radni odnos tužiteljici nije prestao te je tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na rad,

- da je tuženik na kućnu adresu tužiteljice preporučenom pošiljkom uputio poziv za vraćanje na rad, koji je tužiteljica primila 28. rujna 2020., ali se istom nije odazvala,

- da je navedenom presudom naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto Stručni suradnik za poštanske usluge u organizacijskoj jedinici Ured za korporativni marketing i razvoj, odjel za razvoj i upravljanje poštanskim uslugama, Grad Zagreb i Zagrebačka županija ili drugo odgovarajuće radno mjesto - višeg stručnog suradnika, u Odjelu za razvoj i upravljanje poštanskim uslugama, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto u slučaju nove sistematizacije radnih mjesta,

- da je 15. listopada 2020. Ured za korporativni marketing, uputio dopis Uredu za upravljanje ljudskim resursima kojim ga je obavijestio da je tužiteljici upućen dopis kojim je pozvana da se vrati na posao u roku 8 dana od dana zaprimanja poziva, ali da se tužiteljica i nakon isteka danog joj roka nije vratila na rad te da i dalje bez opravdanih razloga izostaje s rada što predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, pa se predlaže otkazati joj ugovor o radu,

- da je putem e-maila punomoćnika tužiteljice od 15. listopada 2020. tuženik obaviješten da se tužiteljica neće vraćati na rad kod tuženika, jer je zasnovala radni odnos s drugom pravnom osobom,

- da s obzirom da se tužiteljica nije odazvala pozivu tuženika za povratkom na rad i da je na taj način višednevno izostajala s posla od 7. listopada 2020., pa sve do dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu 3. studenog 2020., iako nije imala opravdan razlog za to, takvo ponašanje predstavlja neodgovorno ponašanje prema izvršavanju obveza iz radnog odnosa te osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, odnosno činjenicu koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu i zbog koje nastavak radnog odnosa nije više moguć uvažavajući sve okolnosti i interese obiju ugovornih strana,

- da nije protekao 15-dnevni rok za izvanredni otkaz ugovora o radu, obzirom da rok iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17 i 78/19; dalje ZR) ne počinje teći sve dok takvo ponašanje radnika traje, jer upravo kontinuirano i cjelovito trajanje povrede radne obveze čini opravdanim razlog za izvanredni otkaz,

- da je tužiteljičin neopravdani izostanak trajao i u vrijeme donošenja odluke o otkazu, pa su neosnovani navodi tužiteljice da je odluka o otkazu donesena po proteku prekluzivnog roka,

- da sama okolnost koji su poslovi trebali biti ponuđeni tužiteljici da ih obavlja po povratku na rad nisu odlučni, jer se tužiteljica nije odazvala pozivu tuženika, pa se s uspjehom ne može pozivati na ovu činjenicu, osobito jer iz citirane drugostupanjske presude slijedi da je osim ranijih poslova koje je obavljala, tuženik bio dužan vratiti tužiteljicu i/ili na drugo odgovarajuće radno mjesto u slučaju nove sistematizacije radnih mjesta.

7. Prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik dokazao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), kako to propisuje odredba čl. 116. st. 1. ZR-a i da tuženik nije imao obvezu postupiti sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a, budući da zbog opisanih okolnosti nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući radniku iznošenje svoje obrane. Nadalje, s obzirom da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu utvrđena zakonitom i dopuštenom, to nema uvjeta za sudskim raskidom ugovora o radu niti za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, sukladno odredbi čl. 125. st. 1 ZR-a, koja odredba uvjetuje ovakvu dosudu u slučaju utvrđenja da je odluka o otkazu poslodavca, nedopuštena.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužiteljica jer pobijana presuda nije opterećena nedostacima zbog kojih njenu pravilnost i zakonitost ovaj sud ne bi mogao ispitati u žalbenom stadiju postupka. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8.1. Navodima žalbe tužiteljica nije dovela u sumnju utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava. Tužiteljica u žalbi ustraje na tvrdnji da je tuženik bio obaviješten da se ona neće vratiti na rad najkasnije s danom 15. listopada 2020. (u žalbi se očitom omaškom na str. 2. navodi datum 15. listopada 2022.) kada je zaprimio pisanu obavijest o (ne)vraćanju tužiteljice na rad, tako da se period poslije obavijesti tužiteljice i njenog punomoćnika ne može smatrati kontinuitetom trajanja povrede jer je on prekinut tom obavijesti. Tužiteljica ustraje na tvrdnji da je protekao 15 dnevni rok za izvanredni otkaz ugovora o radu normiran u odredbi čl. 116. st. 2. ZR-a. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama pravilno je prvostupanjski sud (toč. 11. obrazloženja) zaključio da nije protekao 15-dnevni rok za izvanredni otkaz ugovora o radu obzirom da rok iz čl. 116. st. 2. ZR-a ne počinje teći sve dok takvo ponašanje radnika traje, jer upravo kontinuirano i cjelovito trajanje povrede radne obveze čini opravdanim razlog za izvanredni otkaz, a u konkretnom slučaju tužiteljičin neopravdani izostanak trajao je i u vrijeme donošenja sporne odluke o otkazu, kod čega obavijest tužiteljice da se neće vratiti na rad ne prekida kontinuitet trajanja povrede radne obveze kako to pogrešno smatra tužiteljica u žalbi. Stoga prema shvaćanju i ovoga suda u slučaju višednevnog neopravdanog izostanka s rada rok za izvanredni otkaz nije počeo teći s prvim danom izostanka, niti je počeo teći (najkasnije) s 15. listopada 2020., jer upravo stalno (kontinuirano) i cjelovito trajanje povrede radne obveze čini opravdanim razlog za izvanredni otkaz. Stoga su neosnovane žalbene tvrdnje da je odluka o otkazu donesena po proteku prekluzivnog roka.

8.2. Nadalje, pogrešno je shvaćanje tužiteljice da okolnost da je bila u radnom odnosu kod drugog poslodavca na puno radno vrijeme zbog čega nije bila u mogućnosti odazvati se pozivu tuženika i vratiti se na rad, pa da postoji objektivan, opravdani razlog za (ne)vraćanje na rad kod tuženika. Naime, kraj utvrđene činjenice da se tužiteljica nije odazvala pozivu tuženika za povratkom na rad i na taj način je višednevno neopravdano izostajala s rada od 7. listopada 2020. pa sve do dana donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu 3. studenog 2020., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da takvo tužiteljičino ponašanje predstavlja neodgovorno ponašanje prema izvršavanju obveza iz radnog odnosa te osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa tj. činjenicu koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu i zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć uvažavajući sve okolnosti i interese obiju ugovornih strana. U tom kontekstu, nije od odlučnog značaja okolnost je li tuženik tijekom postupka dokazao da je prijavio tužiteljicu pri nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te porezne uprave, jer navedene prijave nisu uvjet za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kako to pogrešno smatra tužiteljica u žalbi. Nastavno, prema shvaćanju i ovoga suda, kraj tako utvrđenih činjenica, okolnost da tužiteljici nisu bili ponuđeni određeni poslovi da ih obavlja po povratku na rad nije odlučna jer se tužiteljica, što ona ne osporava niti u žalbi, nije odazvala (niti je imala namjeru odazvati se) pozivu tuženika radi povratka na rad, pa se ne može s uspjehom pozivati niti na ovu činjenicu. Tužiteljica se trebala po pozivu tuženika javiti na rad, a onda u slučaju da tuženik ne bi postupio po pravomoćnoj sudskoj odluci kojom mu je naloženo vraćanje tužiteljice na rad štititi svoja prava, a ne unaprijed otkloniti svoj povratak na rad i onda se pozivati na (ne)određenost radnog mjesta iz poziva.

8.3. Zbog navedenog, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu materijalnog prava zaključio da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena, pa nema niti uvjeta za sudski raskid ugovora o radu i isplate naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a te nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Slijedom iznijetog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

10. Tužiteljica nije uspjela u žalbenom stadiju postupka te je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njen zahtjev za naknadu troškova iz tog stadija postupka.

U Varaždinu 20. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.