REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-652/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O., Z., OIB: …, protiv tuženika H. U. Z. O. Z., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u S., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 31. kolovoza 2022. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, objavljene dana 20. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 35.919,46 kn / 4.770,18 eur[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2012. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i iznos od 98.346,45 kn / 13.060,61 eur[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 95.188,03 kn / 12.641,17 eur[1] sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

r i je š i o j e

I Dopušta se preinaka tužbe tužitelja sukladno sadržaju podneska tužitelja od 22. listopada 2021.

II Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 15.364,81 kn / 2.040,47 eur[1] sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 17. prosinca 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.697,00 kn / 623,77 eur[1] .

Obrazloženje

1. Tužitelj H. Z. Z. M. O., Z.,, je ovom sudu dana 17. prosinca 2012. podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika, radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi kako je rješenjem tužitelja broj … od 4. prosinca 2009. osiguraniku J. Ž. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad čiji su uzrok ozljede na radu zadobivene u saobraćajnoj nesreći. Ozljede na radu da su posljedica prometne nezgode koja se dogodila dana 1. kolovoza 2006., a koju da je skrivio F. B. iz S., vozač osobnog vozila marke …, njemačke reg. oznake …, a što da proizlazi iz presude Općinskog suda u Sinju broj K-201/06. Isplatom invalidske mirovine tužitelj da trpi štetu za razdoblje od 6. studenog 2009. do 29. veljače 2012. u iznosu od 51.284,87 kn. Odgovornost za štetu tuženika da se temelji na članku 163. stavak 4. Zakona o mirovinskom osiguranju, a visina štete na članku 160. istog zakona. Stoga tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom bi obvezao tuženika da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju štetu u iznosu od 51.284,27 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

3. Kod ovog suda je dana 11. travnja 2013. zaprimljen odgovor na tužbu tuženika kojim je osporio osnov tužbenog zahtijeva. Navodi kako je osiguranik tužitelja kao suvozač sjeo za motocikl koji nije imao registarske tablice i da je bio neosiguran, te se poziva na praksu Županijskih sudova koji da su u analognoj situaciji zauzeli stav da činjenica nepostojanja registarskih tablica na vozilu upućuje suvozača na zaključak da se radi o neosiguranom vozilu, slijedom čega bi bio dužan odustati od vožnje takvim vozilom, a što osiguranik tužitelja da nije učinio. Osiguranik tužitelja da je suodgovoran za nastanak nezgode jer nije nosio obvezatnu zaštitnu kacigu što da je u dokazanoj uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedama glave koje je zadobio, a koje posljedice ozljede glave čine uglavnom sve zdravstvene posljedice koje su dovele do invalidskog umirovljenja osiguranika tako da sve i da nije odredba članka 23. stavak 1. točka 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu i tumačenju iste odredbe protiv ovakvog suvozača kao što je osiguranik tužitelja, te se poziva na rješidbu Županijskog suda u Splitu priloženu uz navedeni podnesak. Navodi kako nije ni drugi sudionik, odnosno njegovo osiguravajuće društvo u omjeru od 100% ili isključivo odgovorno za nastanak štetnog događaja, već da je i vozač motocikla na kojem se tužitelj prevozio kao suvozač djelomično doprinio nastanku nezgode, te da je u parničnom postupku Općinskog suda u Sinju po naknadi štete istog vozača cijenjena njegova suodgovornost od 20% jer je vozio motocikl bez položenog vozačkog ispita (osiguranik tužitelja je sjeo s vozačem koji nema položen vozački ispit što je njegova dodatna suodgovornost) i s neispravnom kočnicom, ignorirao je žmigavac drugog sudionika za skretanje i to je ignorirao dok je vršio pretjecanje kolone u kojoj se nalazio drugi sudionik pred skretanje, a pretjecanje kolone da je zakonski kogentno zabranjeno (članak 70. stavak 1. točka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), a i neočekivano za drugog sudionika koji je skretao i nije ni mogao očekivati da netko pretječe kolonu iza njega jer je to zabranjeno. Radi navedenoga i neovisno od toga što osiguranje drugog sudionika nezgode ne bi bilo dužno isplatiti štetu iz nezgode u omjeru za koji njegov osiguranik nije uopće ni odgovoran za nastanak nezgode (20%), kao i za dodatni omjer u štetnim posljedicama za koje je suodgovoran sam osiguranik tužitelja kao suvozač jer nije nosio obvezatnu zaštitnu kacigu (30%), te što se prevozio osiguranik tužitelja kao suvozač s vozačem koji nema položen vozački ispit (20%) ili ukupno 70%, a što da je recentno tumačenje Županijskog suda u Splitu i to recentne odredbe članka 23. stavak 1. točka 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu po kojem je ovakav suvozač isključen iz osiguranja i stoga da nema nikakve osigurateljne odgovornosti.

Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U podnesku zaprimljenom kod suda 22. rujna 2014. tužitelj navodi kako se pred Općinskim sudom u Sinju pod poslovnim brojem 3 P-27/10 vodi parnica oštećenog J. Ž., pa predlaže prekid ovog parničnog postupka, uz obrazloženje kako bi u navedenoj parnici kao o prethodnom pitanju trebalo odlučiti postoji li eventualna suodgovornost oštećenog za nastanak štetnog postupka.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj 10 P-1853/12 od 26. rujna 2014. prekinut je predmetni parnični postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sinju pod poslovnim brojem 3 P- 27/10, a sve temeljem odredbe članka 213. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 25/13, dalje ZPP-a).

6. Kako je tuženik u podnesku od 8. listopada 2021. obavijestio sud kako je pravomoćno okončan postupak pred Općinskim sudom u Sinju poslovni broj 3 P- 27/10 (sada Pn-430/15) i predložio nastavak istoga, to je rješenjem suda poslovni broj 10 P-1853/2012-10 od 22. listopada 2021. određen nastavak predmetnog parničnog postupka temeljem odredbe članka 215. stavak 4. ZPP-a.

7. Spis je zaveden pod novi poslovni broj P-652/21.

8. U nastavljenom postupku, a u podnesku od 22. listopada 2021. tužitelj s obzirom na utvrđenu odgovornost njegovog osiguranika u nastanku štetnog događaja navodi kako potražuje štetu u 70% iznosu. Tužitelj da i dalje trpi štetu isplatom predmetne mirovine, pa stoga da povećava tužbeni zahtjev za razdoblje od 1. ožujka 2012. do 30. rujna 2021., tako da za razdoblje od 1. ožujka 2012. do 31. prosinca 2013. potražuje iznos od 29.157,14 kn, a za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2021. iznos od 164.359,34 kn odnosno ukupno 193.534,48 kn. Stoga da uređuje tužbeni zahtjev koji glasi na nalaganje tuženiku da isplati tužitelju iznos od 35.919,46 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i iznos od 193.534,48 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 15. studenog 2021. pa do isplate.

9. Tuženik se je na ročištu održanom dana 18. veljače 2022. usprotivio tako uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja uz obrazloženje da je isti preinačen, te ističe prigovor zastare potraživanja. Ističe kako je tužitelj uračunao odmjereni stupanj doprinosa svog osiguranika zbog nekorištenja kacige od 30% međutim, u spisu da postoji i druga pravomoćna presuda po tužbi vozača motocikla na kojem se prevozio osiguranik tužitelja i tamo da je utvrđen doprinos inozemnog vozila za nastanak nezgode od 20%. Tako tuženik iz odgovornosti inozemnog vozila sukladno pravomoćnim sudskim presudama da odgovara za štetu svim oštećenicima u omjeru od 50%.

10. U podnesku od 14. travnja 2022. tužitelj je osporio kao neosnovan prigovor zastare u odnosu na povećanje tužbenog zahtijeva neosnovan, uz obrazloženje da je postupak prekinut rješenjem suda od 26. rujna 2014. i koji da uzrokuje to da prestanu teći svi rokovi za obavljanje parničnih radnji, te da neposredne posljedice prekida postupka se izravnu u prestanku tijeka zastarnih rokova. Ističe kako naknadno povišenje tužbenog zahtjeva sa stajališta članka 191. stavak 1. ZPP-a ne predstavlja novu tužbu jer da zakon tu sukcesivnu objektivnu kumulaciju tretira kao preinaku tako da je zastara potraživanja u cijelosti prekinuta podnošenjem tužbe i ona da obuhvaća ne samo tužbom obuhvaćeno razdoblje nego i razdoblje koje dospijeva nakon podnošenja tužbe. Doprinos vozača motocikla M. G. nastanku štetnog događaja u omjeru 20% koja je utvrđena presudom Općinskog suda u Sinju poslovni broj P- 693/09 od 3. travnja 2012. da nema značaj za ovu pravnu stvar već da može imati značaj samo u parnici naknade štete koja se tiče isključivo imenovanog vozača.

11. Tijekom parničnog postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, te ističe kako je Vrhovni sud zauzeo shvaćanje da se kod obračuna mirovina koje se potražuje ima pravo samo na razmjeran iznos koji propisuje Zakon o obvezno osiguranju u prometu, a ne puni iznos koji propisuje Zakon o mirovinskom osiguranju. Tuženik je tijekom parničnog postupka ustrajao u svim iznesenim navodima i prigovorima, te ističe da se ima primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, tj. Zakon o mirovinskom osiguranju.

12. Tužitelj je dakle, u svom podnesku od 22. listopada 2021. povećao tužbeni zahtjev prema tuženiku iz ovog postupka i za štetu nastalu tužitelju isplatom predmetne mirovine osiguraniku tužitelja za razdoblje od 1. ožujka 2012. do 30. rujna 2021., tako da za razdoblje od 1. ožujka 2012. do 31. prosinca 2013. potražuje iznos od 29.175,14 kn, a za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2021. iznos od 164.359,34 kn. Takvoj preinaci tužbe, odnosno povećanju tužbenog zahtijeva tuženik se je protivio, međutim sud je istu u smislu odredbe članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a) dopustio ocjenjujući istu svrsishodnom radi konačnog rješenja spora među strankama. Stoga je odlučeno kao u točci I. izreke rješenja.

13. Kako je tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 22. listopada 2021. sadržajno povukao tužbu u odnosu na zatraženu naknadu štete za razdoblje od 6. studenog 2009. do 29. veljače 2012. u iznosu od 15.364,81 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od utuženja do isplate (obzirom na utvrđenu suodgovornost njegovog osiguranika u nastanku štetnog događaja potražujući štetu u 70% temeljem presude Općinskog suda u Sinju poslovni broj Pn-43/2015), a čemu se tuženik nije protivio to je temeljem odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a odlučeno kao u točci II izreke rješenja.

14. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, izvršio uvid u spis Općinskog suda u Sinju poslovni broj 2 P-693/09, te spis HZMO broj 018022, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

15. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa kojeg je tužitelj isplatio J. Ž., kojem je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad čiji je uzrok ozljeda zadobivena u saobraćajnoj nesreći.

16. Među strankama nije sporno:

- da je osiguranik tužitelja J. Ž. stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 1. kolovoza 2006.;

- da je nesreću skrivio F. B. iz S. upravljajući vozilom inozemnih registarskih oznaka;

- da je osiguraniku tužitelja J. Ž. rješenjem tužitelja Klasa: UP/ I-141-02/09- 01/03470574739, Ur. broj: 341-18-05/3-09-039925 priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 6. studenog 2009.;

- da se je pred Općinskim sudom u Sinju vodio postupak glede predmetne prometne nesreće pod poslovnim brojem Pn-430/2015 (stari broj 3 P-27/10) u pravnoj stvari tužitelja J. Ž., protiv ovdje tuženika, radi naknade štete, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sinju poslovni broj Pn-430/15 od 8. travnja 2021. obvezan ovaj tuženik isplatiti J. Ž. kao tužitelju iznose od: 175.000,00 kn (točka I izreke), 2.814,00 kn (točka II izreke), 5.414,97 kn (točka III izreke), 525,00 kn (točka IV izreke) i 124.612,11 kn i da plaća mjesečnu rentu u iznosu od 1.342,25 kn (točka V) izreke sve sa zakonskim zateznim kamatama i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 61.395,15 kn (točka VI) izreke, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka VII izreke);

- da se je pred Općinskim sudom u Sinju vodio postupak pod poslovnim brojem 2 P-693/2009 glede predmetne prometne nesreće u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz S. (vozača motocikla na kojem se osiguranik tužitelja J. Ž. prevozio kao suvozač), protiv ovog tuženika, radi naknade štete, te da je pravomoćnom presudom tog suda poslovni broj 2 P-693/09 od 3. travnja 2012. ovaj tuženik obvezan tužitelju M. G. na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 17.200,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te iznos od 224,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime imovinske štete (točka I), troškove parničnog postupka (točka II izreke), dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtijeva za iznos od 8.636,00 kn zahtjev tužitelja odbijen;

- da je presudom Općinskog suda u Sinju poslovni broj 2 P-693/09 od 3. travnja 2012. utvrđena suodgovornost od 20% M. G. iz S. za predmetnu prometnu nesreću.

17. U predmetnoj pravnoj stvari, za razdoblje do 31. prosinca 2013. primjenjuju se odredbe članka 160. u svezi s odredbom članka 163. stavak 4. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98., 71/.99., 127/00., 59/01., 109/01., 147/0, 117/0, 30/0, 177/0, 92/0, 43/0, 79/07., 35/08., 94/09., 40/10., 121/10., 139/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13., 133/13., 157/13. – dalje: ZOMO/98), a za razdoblje od 1. travnja 2014. pa nadalje odredbe članka 161. stavak 1. u svezi s odredbom članka 164. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21 – ZOMO/13).

18. Odredbom članka 160. stavak 1. ZOMO/98 propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u tom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da naknada stvarne štete, koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti.

19. Članak 163. stavak 4. ZOMO/98 propisuje da ako je šteta nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske, koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti, zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete od Hrvatskog ureda za osiguranje.

20. Odredom članka 161. stavak 1. ZOMO/13 propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da naknada stvarne štete, koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, za novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

21. Odredbom čanka 164. stavak 3. ZOMO/13 propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje ako je šteta nanesena vozilom inozemne registracije na teritoriju Republike Hrvatske koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti.

22. Kako nije sporno da je prometnu nezgodu u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja uzrokovao vozač vozila njemačkih registarskih oznaka, to sud nalazi neosnovanim prigovor tuženika o pomanjkanju pravnog osnova odgovornosti tuženika za nastalu štetu osiguraniku tužitelja zbog činjenice da je motocikl na kojem je tužitelj bio suvozač nije bio registriran i da je bio neosiguran.

23. O suodgovornosti osiguranika tužitelja radi nenošenja zaštitne kacige odlučeno je presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Pn-430/2015 od 8. travnja 2021. Uvidom u navedenu presudu utvrđeno je da je taj sud utvrdio kako je osiguranik tužitelja suodgovoran za predmetnu nezgodu zbog nenošenja zaštitne kacige u visini od 30%. Sukladno navedenoj odluci, odnosno utvrđenju suodgovornosti svog osiguranika u nastanku štetnog događaja tužitelj u podnesku od 22. listopada 2021. uskladio utuženu tražbinu potražujući štetu u 70% iznosu.

24. Činjenica da je presudom Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-693/09 od 3. travnja 2012. utvrđen doprinos vozača motocikla M. G. nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, nije od značaja za ovu pravnu stvar budući ista ima značaj samo u parnici naknade štete koja se tiče imenovanog vozača.

25. Visinu tužbenog zahtijeva sud je utvrdio iz potvrde (obračuna) o mirovinama koje je tužitelj priložio u spis kao dokaz o mirovinama isplaćenima svom osiguraniku. Visina štete koju trpi tužitelj, a sukladno izračunima razmjernog iznosa mirovine za razdoblje od 6. studenog 2009. do 29. veljače 2012., za razdoblje od 1. ožujka 2012. do 31. prosinca 2013., utvrđena je sukladno odredbi članka 160. stavak 2. točka 1. i 5. ZOMO/98, dok izračun za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2021. je utvrđen temeljem članka 160. do 170. ZOMO/13.

26. Što se tiče istaknutog prigovora zastare zahtjeva za naknadu štete glede povećanog tužbenog zahtijeva tužitelja iz podneska od 22. listopada 2021. za navesti je kako kod ocjene tog prigovora valja primijeniti odredbu članka 230. ZOO-a.

27. Odredbom članka 230. stavak 1. ZOO-a propisano je kako tražbine naknade štete zastarijevaju za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.

28. Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti oštećeni može ostvarivati sukcesivnim utuživanjem naknade štete za proteklo razdoblje, a ne u vidu rente. U tom slučaju rokovi zastare za prvoutuženo potraživanje računaju se prema odredbama članka 230. ZOO-a, a za svako slijedeće utuženo potraživanje teče novi rok zastare od dana kada je prethodni spor okončan.

29. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod suda 22. listopada 2021. povećao tužbeni zahtjev za iznos od 193.534,48 kn za potraživanje nastalo u razdoblju od 1. ožujka 2022. do 31. prosinca 2013. u iznosu od 29.175,14 kn te za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. rujna 2021. u iznosu od 164.359,34 kn, odnosno ukupno 193.534,48 kn. Od trenutka preinake tužbe između stranaka teče nova parnica sa svim procesno-pravnim i građansko pravnim posljedicama, pa se i pretpostavke osnovanosti tužiteljevog zahtjeva prema istaknutom prigovoru zastare ravnaju od trenutka kada je on imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze pa do trenutka kada je tužba preinačena. Tako činjenica da je predmetni postupak prekinut rješenjem ovog suda od 26. rujna 2014. nema za posljedicu prestanak tijeka zastarnih rokova, a kako to pogrešno tumači tuženik. Nastavno na naprijed navedeno, a uzimajući u obzir trogodišnji zastarni rok i trenutak kada je tužitelj mogao zahtijevati ispunjenje obveze proizlazi da je u odnosu na tražbine nastale prije 22. listopada 2018. nastupila zastara potraživanja. Tako sud nalazi kako su u zastari tražbine tužitelja koje se odnose na 11. i 12. mjesec 2018. u iznosu od po 2.510,63 kn, tražbine za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 31.748,76 kn, tražbine za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 22.083,22 kn, tražbina za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. rujna 2021. u iznosu od 25.334,19 kn, odnosno tražbine u sveukupnom iznosu od 95.188,03 kn. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu iznosa od 95.188,03 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2021. pa do isplate odbio kao neosnovan i odlučio kao u točki II izreke presude.

30. Slijedom svega naprijed navedenoga valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati tuženika da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 35.99,46 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 17. prosinca 2012. pa do isplate, te na iznos od 98.346,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2021. pa do isplate po stopi sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a. Radi navedenog odlučeno je kao u točci I izreke presude.

31. Naposljetku je za navesti kako je sud odustao od izvođenja dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem na okolnosti predložene po tuženiku na ročištu od 3. lipnja 2022. budući je tuženik povukao taj dokazni prijedlog.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka utemeljena je na odredbama članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja parničnih radnji. Stranke su u ovom postupku uspjele djelomično s time da tužitelj nije zatražio naknadu troška, dok je tuženiku trošak obistinjen sukladno uspjehu u sporu. Tuženik je do podneska tužitelja 22. listopada 2021. uspio u sporu s 30%, dok je nakon tog podneska a do zaključenja glavne rasprave uspio u sporu s 49%. Tuženikov trošak do podneska od 22. listopada 2021. predstavlja trošak zastupanja na ročištu od 26. rujna 2014. (TBR 9. točka 2. OT-a) u iznosu od 500,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 125,00 kn, te trošak sastava odgovora na tužbu od 10. travnja 2013. (TBR 8. točka 1. OT-a) u iznosu od 1.000,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 250,00 kn, odnosno ukupno 1.875,00 kn, a što s obzirom na uspjeh u toj fazi postupka od 30% u toj fazi postupka daje iznos od 562,50 kn. Tuženikov trošak nakon podneska od 22. listopada 2021. predstavlja trošak sastava podneska od 8. listopada 2021. (TBR 8. točka 3. OT-a) u iznosu od 500,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 125,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 18. veljače 2022. (TBR 9. točka 2. OT-a) u iznosu od 1.250,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 312,50 kn, trošak zastupanja na ročištu od 3. lipnja 2022. i 31. kolovoza 2022. (TBR 9. točka 1. OT-a) u iznosu od po 2.500,00 kn uz pripadajući PDV u iznosu od po 625,00 kn, odnosno ukupno 8.435,50 kn, a što s obzirom na uspjeh u toj fazi postupka od 49% daje iznos od 4.134,37 kn. Kada se tom iznosu pribroji iznos od 562,50 kn to sveukupno daje iznos od 4.697,00 kn, a u kojem iznosu je obistinjen trošak ovog postupka kako je i odlučeno u točci III. izreke rješenja.

Sud tuženiku u troškove parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 26. rujna 2014. pozivom na TBR 9. točka 2. OT-a, potom trošak sastava podneska od 8. listopada 2021. pozivom na TBR 8. točka 3. OT-a, kao niti više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 18. veljače 2022. pozivom na TBR 9. točka 2. OT-a, te sud nije obistinio tuženiku trošak sastava podneska od 27. lipnja 2022. ocjenjujući kako trošak sastava tog podneska ne može pasti na teret tužitelju, kao niti trošak pristojbe odgovora na tužbu i pristojbe odluke u iznosu od po 5.000,00 kn budući da taj trošak sud nije zatražio niti naplatio od tuženika, odnosno taj trošak nije ni nastao, niti je nadoknadio više zatraženi trošak za radnje za koje naknada nije zatražena u skladu s vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja istih.

Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (članak 43. i članak 48.). Stoga je iznose izražene u kunama u izreci ove presude valjalo, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

U Splitu 20. listopada 2022.

Sudac

Ivana Madunić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 8 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

Dna:

- tužitelju;

- punomoćniku tuženika;

- u spis