Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 13 Gž Ovr-1074/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. B. iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G., H. M., odvjetnicima u B., protiv ovršenice A. B. iz B., OIB: …, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-110/2022 od 14. siječnja 2022., dana 20. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenice kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-110/2022 od 14. siječnja 2022. u dijelu pod toč. I. izreke kojim je određena ovrha diobe prodajom (s određenim ovršnim radnjama) nekretnine čkbr. 2890/2 upisane u zk.ul.br. 8326 k.o. G. B. (točka I. izreke),
II. Uvažava se žalba ovršenice kao djelomično osnovana te se ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Ovr-110/2022 od 14. siječnja 2022. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je ovrhovoditelju određen trošak u iznosu od 8.027,50 kn i u tome se dijelu predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda, a na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P- 1233/2015-52 od 25. ožujka 2019., potvrđene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-437/2019-3 od 2. veljače 2021. radi razvrgnuća suvlasničke zajednice civilnom diobom, određena je ovrha na nekretnini – posebnom dijelu nekretnine koja u zemljišnim knjigama dolazi upisana kao suvlasnički dio 59/1000 Etažno vlasništvo (E-16), sa kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva stana „S-16“ koji se nalazi na 2. katu stambene zgrade a sastoji se od predprostora, izbe, kuhinje, dvije sobe i kupaone neto korisne površine P-45,75 m2 kojemu pripada spremište „S-16“ koje se nalazi u podrumu, netto korisne površine P-6,05 m2, a koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na čkbr. 2890/2 u … sa 870 m2 (stambena zgrada br. 10 sa 368 m2 i dvorište sa 502 m2) upisanoj u z. k. ulošku broj 8326 k.o. G. B., koja je suvlasništvo stranaka, svake u polovici dijela, zabilježbom rješenja o ovrsi u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem stranaka iz postignute cijene, svake u polovici dijela.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica kako proizlazi iz sadržaja žalbe zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje ukinuti odnosno preinačiti u skladu sa žalbenim navodima.
3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba ovršenice odbije kao neosnovana navodeći da je neosnovano pozivanje ovršenice na odredbe čl. 75. OZ jer ne traži prodaju nekretnine radi namirenja nekog novčanog potraživanja već traži razvrgnuće suvlasničke zajednice ovršnim putem temeljem ovršnog naslova koji je donesen u parničnom postupku kojim je utvrđena obveza ovršenice da trpi razvrgnuće civilnom diobom te predlaže pobijano rješenje potvrditi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te na bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka, a niti žaliteljica određeno ne navodi koje bi to bitne povrede bile učinjene.
6. Sud prvog stupnja prihvatio je ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave – presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina civilnom diobom po pravilima ovršnog postupka te je odredio ovrhu na nekretnini u suvlasništvu ovrhovoditelja i ovršenice.
7. Naime, ovršnom ispravom, koju je ovrhovoditelj priložio uz prijedlog za ovrhu – presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P-1233/2015-52 od 25. ožujka 2019., potvrđene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-437/2019-3 od 2. veljače 2021., utvrđeno je da je ovdje ovrhovoditelj suvlasnik u ½ dijela nekretnine u odnosu na koju je predložena i određena ovrha, te da se suvlasnička zajednica razvrgava civilnom diobom po pravilima ovršnog postupka.
8. Sud prvog stupnja je dakle, pravilno utvrdio sve relevantne činjenice potrebne za donošenje rješenja o ovrsi, te je na iste pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 23. toč. 1. OZ i čl. 22. OZ.
9. Također pri donošenju rješenja o ovrsi nisu ostvarene niti povrede iz odredbe čl. 50. stavka 1. točke 3. i 5. OZ, niti je ovrha određena na predmetu iz članka 4. stavka 4. i 5. OZ koji bi bio izuzet od ovrhe.
10. Po svom sadržaju rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena predložena ovrha radi diobe prodajom nekretnine udovoljava općim uvjetima iz odredbe članka 41. stavka 1. OZ i posebnim iz odredbe članka 273. OZ te je doneseno u skladu s ovršnom ispravom.
11. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se ovršenica poziva na primjenu odredbe čl. 75. st.1. OZ jer do primjene te zakonske odredbe dolazi onda kada se ovrha na nekretnini predlaže i određuje radi naplate novčane tražbine, a u konkretnom slučaju se o tome ne radi jer ovrha nije određena radi naplate novčane tražbine, nego radi diobe prodajom, radi čega su i neosnovani žalbeni navodi ovršenice.
12. Naime, ovrha nije određena radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja koju ima spram ovršenice, već je ovršenica prema ovršnoj ispravi – ovršnoj presudi radi razvrgnuća suvlasništva civilnom diobom - dužna trpjeti prodaju predmetne nekretnine radi razvrgnuća suvlasničke zajednice između ovrhovoditelja i ovršenice. U tom se kontekstu ovrha na temelju navedene ovršne isprave – presude isključivo može odrediti i provesti prodajom nekretnina navedenih u toj ispravi, kako je to pravilno postupio i prvostupanjski sud. Uslijed navedenih razloga u konkretnom slučaju ni po ocjeni ovoga suda nema mjesta primjeni odredbe čl. 75. OZ-a koja ograničava mogućnost provedbe ovrhe radi ostvarenja novčane tražbine prodajom nekretnine u kojoj stanuje ovršenik – fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost, a samim time je neosnovan i prigovor poštivanja prava na dom u svezi razvrgnuća suvlasničke zajednice predmetne nekretnine.
13. Pri tome treba ukazati da je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini (domu) bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava, i to posebno u predmetu Z. protiv Hrvatske -Zahtjev br. 46726/11 u kojemu sud navodi kako je važna tvrdnja može li osoba koja je ostvarila pravo na dom novcem dodijeljenim sudskom prodajom kupiti drugi prikladan stan, što bi moglo imati važnu ulogu u uravnoteženju interesa i glede mjerodavnog domaćeg prava. Međutim, ovršenica u žalbi niti ističe niti dokazuje da iznos dobiven prodajom predmetne nekretnine ne bi bio odgovarajući za podmirenje njenih troškova stanovanja, odnosno za kupnju druge odgovarajuće nekretnine koja joj može služiti kao dom, radi čega prigovor ovršenice povrede prava na dom u ovom postupku nije prihvatljiv niti osnovan. Pri ovome valja i navesti da u ovom konkretnom predmetu u postupku prodaje obje strane mogu nastupiti i kao eventualni kupci nekretnine, dakle ovršenica ima mogućnosti i da kupi suvlasnički dio ovrhovoditelja, a isto tako, neovisno o određenoj ovrsi, ovrhovoditelj i ovršenica mogu se i izvansudski dogovoriti o međusobnoj prodaji suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, slijedom čega žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
14. Slijedom navedenog, kako ovršenica žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, to je žalbu protiv pobijanog rješenja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a te odlučiti kao i izreci pod točkom I.
15. Međutim, odlučujući o troškovima postupka određenih ovrhovoditelju te određujući ovrhu u svezi tih troškova prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.
16. Naime, postupak radi diobe stvari je vrsta ovršnog postupka u kojem je kod odlučivanja o troškovima postupka odlučan sadržaj odredbe članka 275. OZ, a kojom je u st. 1. propisano da troškove provedbe ovrhe diobom stvari snose svi sudionici razmjerno vrijednosti svojih udjela u zajedničkoj stvari, a stavkom 2. da je stranka koja je prouzročila posebne troškove dužna ih naknaditi onim strankama koje su ih imale.
17. Dakle, riječ je o posebnoj odredbi OZ koja propisuje snošenje troškova provedbe ovrhe diobom stvari odnosno civilnog razvrgnuća kao jednog od načina sudskog razvrgnuća. Ovdje valja ukazati da se odredba članka 275. stavka 1. OZ odnosi na troškove u svezi samog postupka provedbe ovrhe diobom stvari (npr: trošak provedenog vještačenja, procjene, sudskih pristojbi, izlaska suda radi procjene i sl.), ali ne i na troškove zastupanja stranaka po punomoćnicima - odvjetnicima o kojima je također odlučeno u pobijanom rješenju.
18. Pri tome se navedenim ne ograničava pravo stranke da za zastupanje u postupku diobe stvari angažira kvalificiranog punomoćnika (odvjetnika), ali se u takvoj situaciji ne bi radilo o troškovima provedbe ovrhe, već o troškovima koji bi se mogli prosuđivati po odredbi članka 275. stavka 2. OZ.
19. Ujedno valja navesti da se u konkretnom slučaju radi o specifičnoj vrsti ovršnog postupka u kojem su procesne pozicije stranaka izjednačene, bez obzira što je jedna stranka ovrhovoditelj, a druga ovršenik, obzirom da se postupak provodi radi civilne diobe nekretnine sudskom prodajom uz očekivani rezultat podjele kupovnine prema suvlasničkim omjerima, pri čemu u postupku prodaje obje strane mogu nastupiti i kao eventualni kupci nekretnine. Prema tome, ne radi se o postupku u kojem je ovršenica prouzročila potrebu provođenja postupka, pa je, za sada, i preuranjeno odlučivati o troškovima ovog ovršnog postupka i nalagati isplatu ovršenici, već je o troškovima potrebno odlučiti nakon provedenog postupka, na način određen člankom 113. st. 1. toč. 1. OZ, odnosno namiriti ih iz dobivene prodajne cijene nekretnine.
20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja ovog suda temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP.
21. Prema tome, o zahtjevu ovrhovoditelja za troškovima sastava prijedloga za ovrhu te sudske pristojbe prvostupanjski sud biti će u mogućnosti pravilno odlučiti u kasnijoj fazi postupka, ovisno o činjenici da li je predmetna nekretnina prodana u ovršnom postupku ili ne, a vodeći pri tome računa i o svemu naprijed navedenom.
22. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ – toč. III. izreke).
U Zagrebu 20. listopada 2022.
Sutkinja
Sabina Dugonjić, v.r.
