Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-851/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužiteljice T. S., OIB: …, iz Z., …, zastupane po punomoćniku T. M., odvjetniku u O. d. M.i Š. u Z., …, protiv tuženika T. V., OIB: …., iz Z., …, zastupanog po punomoćniku T. P., odvjetniku u Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3244/2018-51 od 20. travnja 2022., dana 20. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika T. V. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3244/2018-51 od 20. travnja 2022. u dijelu pod toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Nalaže se tuženiku T. V. iz Z., …, OIB: …, isplatiti tužiteljici T. S. iz Z., …, OIB: …., iznos od 6.929,31 kunu zajedno s zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2018. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan daljnji zahtjev tužiteljice, preko dosuđenog u točci I. izreke, odnosno za iznos od 208,00 kn s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku T. V. iz Z., …, OIB: …, naknaditi tužiteljici T. S. iz Z., …, OIB: … troškove parničnog postupka u iznosu od 9.458,13 kuna, zajedno s zateznim kamatama tekućim od 20. travnja 2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.''

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik u dijelu pod toč. I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. Prije svega smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Posebno nelogično i životno neuvjerljivo nalazi činjenična utvrđenja, a posebice u odlomcima broj 10. – 13. te 16. Naime, okidač za predmetni štetni događaj leži u činjenici da je tužiteljičin sin fizički napao, u parku, sina tuženika te mu zadao više udaraca i ozlijedio ga u predjelu glave i bubrega. Tu činjenicu ne spori ni tužiteljica. Tuženik je došao ukazati na neprilično, agresivno i nasilničko ponašanje tužiteljičina sina. Tuženik ne spori činjenicu da je sin tužiteljice otvorio vrata, izašao van te na pitanje ''znaš li ti tko sam ja?'' drsko odgovorio, što je dalje isprovociralo reakciju tuženika u odnosu na sina. Ukazuje na iskaz tužiteljice navodeći kako je pogrešan zaključak suda o dinamici događaja. Dinamika se ne događa na način da tužitelj nasrće na tužiteljicu u hodniku njene kuće, nego ona oblači ogrtač te izlazi van, što jasno pokazuje da se uopće ne boji, ne osjeća se ugroženo, a može sugerirati da je spremna za obračun. Nadalje, nesporna je činjenica da je tužiteljica nakon završetka fizičkog obračuna tražila tuženika s namjerom da mu kaže da će mu se osvetiti, pa makar i pravnim putem, što ukazuje na to da ona uopće nije bila ustrašena, da nije percipirala strah od tuženika te je i nadalje tražila kontakt da tuženiku ukaže da on neće dobro proći te da će se ona s njim obračunati na ovaj ili onaj način. U pogledu iskaza svjedok A. L. ističe da je riječ o svjedoku – susjedu koji je zapamtio što treba reći u korist susjede, tužiteljice. U odnosu na nalaz vještaka traumatologa tuženik se osvrće da je nalaz neutralan, vještak ostavlja mogućnost da se dogodila i jedna i druga varijanta, što u krajnjoj liniji neprofesionalno jer se vještak ne osvrće na tvrdnju da se tužiteljičina glava nalazi među tuženikovim nogama i ne pojašnjava kako je iz tog položaja napravila traumu u vidu ugriza kod bubrega tuženika. Dakle, riječ je o neprofesionalizmu jer vještak ispušta tuženikove ozljede i uopće se ne osvrće na koji način su dinamikom kakvu je prikazala tužiteljica, one mogle nastati i izbjegava napisati da je to nemoguće, što je zapravo stvarnost. Ovaj postupak uopće ne objašnjava na koji način su nastale ozljede na strani tuženika kad je on tako ''dominantan, visok i strašan'', tužiteljica tako ustrašena i stoga su zaključci pobijane presude nelogični i životno neuvjerljivi. U ovom postupku nije utvrđena prava uzročno posljedična veza događaja i štete te nije utvrđena prava visina štete. Predlaže pobijanu presudu ukinuti te u ponovnom postupku ponoviti vještačenje vještaka traumatologa i utvrditi da li uopće postoji uzročno posljedična veza, pa ako postoji, utvrditi postotak doprinosa s obzirom na činjenicu da cijeli spor počinje premlaćivanjem tuženikovog sina pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broje Rev-x-732/14 od 17. veljače 2015.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.).na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju da je pretrpjela ozljeđivanjem od strane tuženika 21. kolovoza 2017.

8. Prvostupanjski sud je presudom u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 6.929,31 kn sa kamatom od 12. rujna 2018. Tako donesenu odluku obrazlaže time da se odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari valja prosuđivati prema kriteriju subjektivne odgovornosti u smislu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje ZOO). Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka i stranaka kao i rezultat sudskog medicinskog vještačenja utvrđenim nalazi da je predmetne nezgode tuženik došao na vrata tužiteljice, pljusnuo njezino dijete, a potom i njoj zadao udarce, koji su rezultirali ozljedama opisanim u medicinskoj dokumentaciji. Ujedno zaključuje da tužiteljica svojim ponašanjem nije doprinijela nastanku štete radi čega nije prihvaćen prigovor tuženika da bi ga se trebalo osloboditi obveze naknade štete jer je on u nužnoj obrani prouzročio štetu napadaču. U pogledu utvrđivanja visine štete prvostupanjski sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Z. L. te primjenjujući odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO utvrdio novčanu naknadu po mjerilu fizičkih boli u iznosu od 3.800,00 kn, pretrpljenog straha u iznosu od 3.000,00 kn odnosno ukupno 6.800,00 kn. Također je primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO tužiteljici dosuđena naknada za tuđu pomoć u iznosu od 88,00 kn (4h x 22,00 kn), kao i naknada za trošak liječenja u iznosu od 41,31 kn. Dakle, tužiteljici je ukupno na ime naknade štete dosuđen iznos od 6.929,31 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 11. rujna 2018., a primjenom odredbe čl. 1103. ZOO.

9. U ovoj fazi postupka ostala je sporna uzročno posljedična veza, doprinos nastanku štete te visina zahtjeva.

10. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda u pogledu uzročno posljedične veze između štetnog događaja i tužiteljici nastale štete.

11. Naime, donoseći odluku o postojanju navedene pretpostavke za naknadu štete prvostupanjski sud je pravilno pošao od utvrđenja sudsko-medicinskog vještaka dr. D. M. iz kojeg slijedi da je tužiteljica zadobila višestruke kontuzijske biljege kože vlasišta, natučenje nosa s krvarenjem iz nosne šupljine, gubitak pramena kose na lijevom čeonom tjemenom dijelu vlasišta, natučenje lica u područje obje jagodice i natučenje vrata. Vještak je naveo koje od navedenih ozljeda su nastale udarcima tupo tvrdog sredstva te da s obzirom na međusobne anatomske odnose ozlijeđenih regija, za nastanak ozljeda je bilo potrebno najmanje 5 zasebnih udaraca. Lokalizirani gubitak kose predstavlja posljedicu hvatanja i energičnog povlačenja za kosu rukom druge osobe. Ozljeda vrata prvenstveno sugerira nastanak naglim, trzajnim pokretom glave praćenim istezanjem vrata, u dinamici međusobnog naguravanja, hvatanja i izmicanja. Vještak se osvrnuo na ozljede s fotografija tuženika te naveo da se radi o crtastoj oguljotini na licu ispod donje usne, crtastoj oguljotini na desnom ramenu, crtastoj oguljotini na desnoj podlaktici i ručnom zglobu te površinskoj ozljedi, najvjerojatnije ugrizni otisak, na lijevom boku. Također je zaključio da su sve ozljede kod oboje sudionika uzročno povezane s predmetnim štetnim događajem.

11.1. To što vještačenjem nije bilo moguće utvrditi redoslijed ozljeđivanja odnosno zadavanja pojedinih ozljeda od strane svake pojedine stranke ne čini nalaz i mišljenje vještaka neprofesionalnim kako to tvrdi žalitelj, a u svezi s čime je ukazati da je na ročištu podom glavne rasprave 13. travnja 2022. kada je saslušan vještak dr. D. M. tuženik jasno naveo da pitanja vještaku nema kao i da nema daljnjih dokaznih prijedloga, tako da izneseni žalbeni navod nije doveo u pitanje zaključak suda prvog stupnja kako je navedeno vještačenje objektivno, jasno i u skladu s pravilima struke.

12. Žalbeni navodi tuženika da je okidač za predmetni štetni događaj taj što je tužiteljičin sin fizički napao njegovog sina čime on zapravo želi otkloniti odgovornost odnosno ukazati na doprinos nastanku štete od strane tužiteljice, ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u svezi izostanka suodgovornosti tužiteljice. Naime, nije sporno da su djeca stranaka prije spornog štetnog događaja, u parku, imala konflikt. Međutim, kraj činjenice da je upravo tuženik nakon što je pozvonio na vrata tužiteljičine kuće te upitao mlt. sina tužiteljice ''je li znaš ti tko sam ja ?'', a dijete odgovorilo da ne zna, istog udario (potvrđuje i sam tuženik i svjedok A. L.), ovaj sud ocjenjuje da reakcija tuženika, kao odrasle i odgovorne osobe, isprovocirana od djeteta u dobi od 13 godina, ne može biti razlog isključenja krivnje odnosno odgovornosti tuženika, niti se staviti na teret tužiteljici kao doprinos nastanku štetnog događaja odnosno visini štete.

13. Nisu prihvatljive tvrdnje žalitelja da nije zadavao udarce tužiteljici odnosno da je istu pokušao odgurnuti jer takav zaključak ne slijedi iz potvrde djelatnika MUP-a u kojoj stoji da je 21. kolovoza 2017. na adresi tužiteljice u 20,10 sati intervenirala policijska služba i da je tužiteljica zadobila ozljede u vidu otečenog nosa, tamne modrice ispod desnog oka, crvenilo oba obraza lica i više manjih mjesta u predjelu tjemena glave iz kojih je curila krv zbog iščupanog pramena kose koje ozlijede su dakle, neposredno nakon štetnog događaja utvrđene, a potom i opisane u medicinskoj dokumentaciji temeljem čega je vještak dr. D. M. utvrdio da su uzročno povezane s predmetnim štetnim događajem, a koje ozljede su nerazmjerno grublje od ozljeda koje su utvrđene kod tuženika i nisu istovrsne i jednake po težini te ne odgovaraju navodima tuženika kako se pokušao obraniti „odgurnuvši ju udarcem u leđa“, tako da pozivanje tuženika na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x-732/14 od 17. veljače 2015. nije od utjecaja na donošenje ove drugostupanjske odluke.

14. U pogledu visine naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje navesti je da je odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO određeno da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

15. Međutim, valja navesti da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV- 47/2020 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete. Novo pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske štete, a koje pravno shvaćanje glasi da se mijenjanju Orijentacijski kriteriji ili iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kn) povećavaju za 50%, a što je sud prvog stupnja pravilno uzeo u obzir.

16. Ovaj drugostupanjski sud neosnovanim nalazi žalbene navode tuženika u pogledu dosuđene pravične novčane naknade. Naime, iz nalaza i mišljenja dr. Z. L. vještaka opće kirurgije i sub.spec. traumatologije, proizlazi koje su dijagnoze postavljene tužiteljici i to natučenje glave lica, vrata, krvarenje iz nosa (prema iskazu), a zbog kojih je tužiteljica doživjela tzv. primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan, zatim tzv. sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroza, jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta kroz dva dana i manjeg kroz još 14 dana. U pogledu fizičke boli vještak se izjasnio da tužiteljica nije trpjela iste jakog intenziteta već srednjeg oko 7 dana te manjeg još oko 14 dana, dok joj je tuđa pomoć bila potrebna dva sata dnevno kroz dva dana.

16. 1. Vještak L. u svom usmenom očitovanju na primjedbe tuženika očitovao se tako da je ustrajao pri utvrđenju postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda koje je oštećena zadobila i naveo je da je na temelju ozljeda nemoguće ustanoviti i utvrditi dinamiku nastanka ozljeda u smislu "tko je koga prvi udario".

16.2. Nakon tako danog iskaza vještaka sud prvog stupnja odredio je provođenje dokaza sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. D. M. sa zadatkom da utvrditi dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja, donosno da li je tužiteljica mogla u štetnom događaju kako ga opisuju stranke zadobiti ozljede iz nalaza i mišljenja vještaka te priložene medicinske dokumentacije, s time da se uzmu u obzir i ozljede koje je eventualno zadobio tuženik, pa kako je vještak M. zaključio da su sve ozljede kod oboje sudionika uzročno povezane s predmetnim štetnim događajem pri čemu je ostao i u svom usmenom očitovanju na koje tuženik nije imao prigovora i primjedbi, to žalbeni navodi o ponovnom provođenju vještačenja po vještaku traumatologu ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

16.3. Žalbeni navodi tuženika kojima se dovodi u pitanje procjena pretrpljenog straha ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude budući da to što je tužiteljica nakon spornog događaja došla na njegova vrata s nepoznatim muškarcem ne utječe na procjenu vještaka pri čemu je ukazati da je tuženik tužiteljici bio nepoznata osoba, koja je došla na njena vrata i udario njezino dijete te je utvrdila identitet istog tek nakon štetnog događaja, interesirajući se u kvartu.

17. Dakle, polazeći od navedenog mišljenja vještaka dr. Z. L. koje je dano precizno i jasno te žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost istog, zatim pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim su mijenjani Orijentacijski kriteriji, kao i odredbe čl. 1100. ZOO, ovaj drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud tužiteljici pravilno priznao i dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 6.800,00 kn.

18. Žalbeni navodi nisu doveli u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda u svezi tužiteljici potrebne tuđe pomoći odnosno visinu iste u svezi s čime je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 1095. st. 1. ZOO, kao i u dijelu kojim je obistinjen trošak liječenja od 41,31 kn u pogledu čega se vještak dr. Lovrić također izjasnio na način da je trošak participacije bio opravdan.

19. Kako je, dakle, za tužiteljici nanesenu povredu prava osobnosti odgovoran tuženik i tužiteljica je s uspjehom dokazala da su ispunjene zakonske pretpostavke za naknadu neimovinske i imovinske štete, to je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženika da tužiteljici naknadi dosuđeni iznos sa pripadajućom zateznom kamatom u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO.

20. Ovaj drugostupanjski sud nije našao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pri donošenju odluke o parničnom trošku koju odluku je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi čl. 155. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22).

21. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

22. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru, 20. listopada 2022.

Sutkinja

Sanja Dujmović, v.r.