Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 15 Gž-617/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja D. & K. d.o.o. R., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u R., …, protiv tuženice M. P. iz V., …, koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u V., …, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženice i tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2846/09 od 14. rujna 2012., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj P-2846/09 od 26. travnja 2022. i žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2846/09 od 26. travnja 2022., dana 20. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja D. & K. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2846/09 od 14. rujna 2012., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-2846/09 od 26. travnja 2022., u dosuđujućem dijelu i rješenje istog suda poslovni broj P-2846/09 od 26. travnja 2022. u dijelu pod toč. I. izreke.

II Uvažava se žalba tuženice M. P. i preinačuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2846/09 od 14. rujna 2012., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-2846/09 od 26. travnja 2022., u odbijajućem dijelu, na način da se tužitelju nalaže da tuženici pored već određenog troška u iznosu od 307,50 kuna podmiri daljnji trošak u iznosu od 322,00 kune (40,81 eura), u roku od osam dana.

III Nalaže se tužitelju D. & K. d.o.o. naknaditi tuženici M. P. trošak žalbenog postupka u iznosu od 165,44 kuna (21,96 eura), u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-2846/09 od 14. rujna 2012., ispravljenim rješenjem poslovni broj P-2846/09 od 26. travnja 2022., odlučeno je:

"Tužitelj D. & K. dužan je naknaditi tuženoj M. P. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 307,50 kn u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom zahtijeva preko dosuđenog iznosa, tužena odbija."

Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-2846/09 od 26. travnja 2022. odlučeno je:

"I. Ispravlja se ovosudno rješenje posl.br. P-2846/09 od 14. rujna 2012. godine u uvodnom dijelu istoga na način da umjesto označenog datuma "17. travnja 2015. godine" treba ispravno stajati "14. rujna 2012. godine".

II. U ostalom dijelu odluka ostaje neizmijenjena. "

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja poslovni broj P-2846/09 od 14. rujna 2012. u odbijajućem dijelu žalbu je izjavila tuženica, zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i tuženici dosudi puni zatraženi trošak u daljnjem iznosu od 437,50 kn, ili, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi ističe kako je zatražila naknadu parničnog troška u iznosu od 745,00 kn, a sud je gotovo 10 godina kasnije donio pobijano rješenje kojim joj dosuđuje parnični trošak u iznosu od 307,50 kn, dok je u preostalom dijelu od 437,50 kn odbijena s troškom. Iz pobijanog rješenja nije jasno kada je doneseno i zašto je takvo. Sud joj trošak nije priznao u punom iznosu, pri čemu posebno ističe kako joj nije priznao trošak sastava podneska od 18. lipnja 2013. niti podneska od 6. prosinca 2013., a trebao je, budući da su ti podnesci bili potrebni i doveli su do povlačenja tužbe u ovom predmetu. Sud ne obrazlaže zašto smatra da je trošak previsoko zatražen, a uopće ne obrazlaže zašto nije priznao trošak sastava podneska od 18. lipnja 2013, pa se pobijano rješenje ne može razumjeti niti ispitati. Pored već zatraženog troška, potražuje i trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 kn te trošak sudske pristojbe na žalbu na rješenje u iznosu od 100,00 kn.

3. Protiv uvodno označenog prvostupanjskog rješenja poslovni broj P-2846/09 od 14. rujna 2012. u dosuđujućem dijelu žalbu je podnio i tužitelj, a podnio je i prijedlog za ispravak toč. I. izreke uvodno označenog prvostupanjskog rješenja poslovni broj P-2846/09 od 26. travnja 2022. kojim je ispravljeno rješenje P-2846/09 od 14. rujna 2012., podredno, žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. U prijedlogu/žalbi ističe da je u pisanju cit. rješenja, kao i rješenja od 14. rujna 2012. koje se ispravlja rješenjem od 26. travnja 2022., došlo do očite omaške u pisanju, obzirom da se u uvodu rješenja koje se ispravlja kao datum njegova donošenja navodi 17. travnja 2015., dok se na dnu rješenja kao datum njegova donošenja navodi 14. rujna 2012., a ispod teksta "Sudac" navodi se da je odluka izrađena i elektronski potpisana dana 7. travnja 2022. Stoga predlaže da sud u skladu sa iznijetim ispravi točku I. izreke rješenja od 26. travnja 2022., tako da u uvodnom dijelu i na dnu istoga umjesto: "14. rujna 2012." ima stajati: "7. travnja 2022.", a ukoliko sud odbije prijedlog za ispravak, tada izjavljuje žalbu protiv toč. I. izreke predmetnog rješenja zbog bitne povrede odredaba postupka. U obrazloženju navedenog rješenja sud navodi se da je prilikom pisanja rješenja od 14. rujna 2012. omaškom došlo do pogrešnog označavanja datuma sastava rješenja o troškovima postupka na način da je u uvodu odluke, očito greškom, ostao datum 17. travnja 2015,. umjesto 14. rujna 2015., slijedom čega da je temeljem odredbe čl. 342. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno kao u izreci. Međutim, u isto vrijeme, u obrazloženju rješenja sastavljenom i potpisanom dana 7. travnja 2022. navodi se da je rješenjem istog suda od 17. svibnja 2010. utvrđeno povlačenje tužbe i da je tuženica pravodobno, podneskom od dana 18. lipnja 2013. zahtijevala naknadu prouzročenog parničnog troška koji joj osnovano i pripada temeljem odredbe čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Iz predmetnog je obrazloženja razvidno da je rješenjem od 17. svibnja 2010. utvrđeno povlačenje tužbe, dok je naknadu troškova tuženica zatražila podneskom od 18. lipnja 2013., pa je jasno da pobijana odluka o troškovima parničnog postupka nije mogla biti donijeta 14. rujna 2012. Osim toga, iz spisa predmeta proizlazi da je tuženica obavijest suda od 6. svibnja 2010. o povlačenju tužbe s poukom na potraživanje troška zaprimila 13. svibnja 2010., kao i da se u rješenju istog suda o povlačenju tužbe od 17. svibnja 2010. navodi da odluka o troškovima nije donesena budući stranke istog nisu potraživale, iz čega slijedi da je zahtjev za naknadu troška podnesen 18. lipnja 2013. nepravovremen i neosnovan. Nesporno je da protiv rješenja o povlačenju tužbe od 17. svibnja 2010. tuženica nije izjavila žalbu i da je isto postalo pravomoćno te da zahtjev za naknadu troška nije pravovremen. Takvim je postupanjem sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku budući su pobijana rješenja opterećena više nego očitom proturječnošću između onoga što se u razlozima rješenja navodi o činjenicama sadržanim u spisima predmeta, i jer su razlozi suprotni spisima predmeta, a sud nije razjasnio i otklonio tu proturječnost, što za posljedicu ima da se pobijana rješenja ne daju ispitati. Poziva se i na odredbe čl. 335. i 338 Zakona o parničnom postupku koje reguliraju donošenje, objavu, pisanu izradu i dostavu presude, ovdje rješenja. Stoga predlaže da sud usvoji njegovu žalbu i preinači rješenje posl. br. P-2846/2009 od 17. travnja 2015./14. rujna 2012./7. travnja 2022. i toč. I. izreke rješenja posl. br. P-2846/2009 od 26. travnja 2022. te odbije zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, ili, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

5. Iz spisa predmeta slijedi da je po prigovoru ovršenice, sada tuženice protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. V. iz R. posl. broj Ovrv-1412/09-2 od 16. travnja 2009. Općinski sud u Virovitici stavio izvan snage isto rješenje u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a postupak je nastavljen pred Općinskim sudom u Rijeci, kao mjesno nadležnim sudom.

6. Podneskom od 14. travnja 2010. tuženica je obavijestila sud da neće pristupiti na ročište zakazano za 21. travnja 2010., navela da se u cijelosti protivi tužbi jer nema nikakvih dugovanja prema tužitelju te zatražila trošak sudske pristojbe u iznosu od 100,00 kn i trošak sastava tog podneska u iznosu od 307,50 kn. Tužitelj je pristupio na zakazano ročište i na njemu povukao tužbu.

7. Prvostupanjski je sud podneskom od 6. svibnja 2010. tuženicu obavijestio da je tužitelj povukao tužbu te ju pozvao da se izjasni o povlačenju i da u roku od 15 dana može podnijeti zahtjev za naknadu troškova, nakon čega je rješenjem posl. broj P-2846/09 od 17. svibnja 2010. utvrdio da je tužba povučena. U obrazloženju rješenja sud navodi da se tuženica nije protivila povlačenju tužbe i da odluka o trošku nije donesena jer ga stranke nisu zatražile.

8. Obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio kako spisu ne prileže dostavnice da je strankama uručeno rješenje posl. broj P-2846/09 od 17. svibnja 2010. o povlačenju tužbe, rješenje o povlačenju tužbe uz dopis je dostavljeno strankama, i to tužitelju 14. lipnja 2013., a tuženici 17. lipnja 2013.

9. Tuženica je po zaprimanju rješenja o povlačenju tužbe (17. lipnja 2013.) podneskom od 18. lipnja 2013. zatražila naknadu troškova postupka u iznosu od 745,00 kn, koji se odnose na sudsku pristojbu na odgovor na tužbu (100,00 kn), sastav podnesaka od 14. travnja 2010. i 18. lipnja 2013. u iznosu od po 312,50 kn te troškove preporuke i kancelarijskog materijala u iznosu od 20,00 kn. Podneskom od 6. prosinca 2013. tuženica je ponovila navode iz podneska od 18. lipnja 2013. te predložila da sud donese dopunsko rješenje kojim će se tužitelju naložiti da joj naknadi trošak postupka u iznosu od 745,00 kn.

10. Prvostupanjski je sud 14. rujna 2012. donio pobijano rješenje kojim je tužitelju naložio naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 307,50 kn u roku od 8 dana, a u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, odbio zahtjev tuženice za naknadu troška. Tuženici je priznat trošak zastupanja po odvjetniku temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 307,50 kn po Tbr. 8/1 Tarife na ime sastava podneska od 14. travnja 2010., dok je preko dosuđenog iznosa zahtjev za naknadu troškova odbijen. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi kako preostali zatraženi iznos parničnog troška nije bio nužan za vođenje spora ili je previsoko zatražen, dok je za zatraženu sudsku pristojbu nastupila zastara. Trošak sastava podneska od 6. prosinca 2013. sud nalazi nesvrhovitim budući da se samo ponavlja zahtjev za troškovima iz podneska od 14. travnja 2010.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja kako je zahtjev za naknadu troška podnesen 18. lipnja 2013. nepravovremen, da protiv rješenja o povlačenju tužbe od 17. svibnja 2010. tuženica nije izjavila žalbu te je isto postalo pravomoćno, valja reći da je iz dopisa prvostupanjskog suda od 13. lipnja 2013. razvidno kako je utvrđeno da spisu ne prileže dostavnice, niti za tužitelja, niti za tuženicu, iz kojih bi slijedilo da je strankama uručeno rješenje o povlačenju tužbe. Također, iz e-Spisa je vidljivo da je u Osobnim podacima predmeta posl. broj P-2846/2009 unesena slijedeća Primjedba: "Ova je odluka pronađena u konceptu spisa, nikada nije otpremljena, a napisana je još 2012. god." Iz tog je razloga datum na rješenju 14. rujna 2012., dok je kao vrijeme potpisivanja dokumenta naveden datum 7. travnja 2022. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je žalba tuženice nepravovremena.

12. Neosnovani su i navodi tužitelja da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku budući su pobijana rješenja opterećena očitom proturječnošću između onoga što se u razlozima rješenja navodi o činjenicama sadržanim u spisima predmeta i jer su razlozi suprotni spisima predmeta, da je zahtjev za naknadu troška podnesen 18. lipnja 2013. neosnovan budući se u rješenju o povlačenju tužbe utvrđuje da odluka o troškovima nije donesena jer stranke trošak nisu potraživale. Naime, točno je da je rješenjem posl. broj P-2846/09 od 17. svibnja 2010. prvostupanjski sud utvrdio da je tužba povučena i u obrazloženju naveo da stranke trošak nisu zatražile, međutim, nakon što je tuženica podneskom od 18. lipnja 2013. zatražila naknadu troškova postupka u iznosu od 745,00 kn, a podneskom od 6. prosinca 2013. predložila da sud donese dopunsko rješenje kojim će se tužitelju naložiti da joj naknadi trošak postupka u iznosu od 745,00 kn, sud je donio pobijano rješenje kojim je tužitelju naložio naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 307,50 kn u roku od 8 dana, a u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa odbio zahtjev tuženice.

13. Pravilno je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud tuženici priznao trošak na ime sastava podneska od 14. travnja 2010. po Tbr. 8/1 Tarife, međutim, po ocjeni ovog suda, tuženici je trebalo priznati i trošak sastava podneska od 18. lipnja 2013. po istom Tbr. u iznosu od 312,50 kn, jer se tim podneskom tuženica, po zaprimanju rješenja o povlačenju tužbe (17. lipnja 2013.) očitovala kako je suglasna sa povlačenjem tužbe i popisala trošak postupka, koji joj rješenjem nije priznat, iako ga je tuženica zatražila u podnesku od 14. travnja 2010., pa je stoga taj podnesak bio potreban za vođenje postupka. Osim toga, tuženici je trebalo priznati i trošak slanja preporučene pošiljke 14. travnja 2010. u iznosu od 9,50 kn, obzirom da je taj trošak dokumentirala.

14. Ostali troškovi tuženici osnovano nisu priznati. Naime, trošak sastava podneska od 6. prosinca 2013. nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP, obzirom da je trošak već zatražila podneskom od 18. lipnja 2013., dok troškove kancelarijskog materijala tuženica nije dokumentirala.

15. Što se tiče troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu, odredbom čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. – u daljnjem tekstu: ZSP) propisano je da obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Dakle, iz citirane odredbe proizlazi da bi za slučaj djelomičnog uspjeha stranaka u postupku one razmjerno postignutom uspjehu, po pravomoćnom okončanju postupka bile u obvezi u razmjernom dijelu snositi trošak sudskih pristojbi odgovora na tužbu. Međutim, predmetni je postupak okončan bez donošenja meritorne odluke, odnosno rješenjem o povlačenju tužbe. S obzirom na takvu dispoziciju tužitelja, tuženica je uspjela u sporu, pa sukladno citiranoj zakonskoj odredbi ista nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na odgovor na tužbu, već će pravilnom primjenom odredbe čl.

4. toč. 2. ZSP na plaćanje sudske pristojbe biti pozvan tužitelj koji nije uspio u sporu već je prema njegovoj dispoziciji postupak okončan rješenjem o povlačenju tužbe.

16. Obzirom da je tuženica uspjela sa žalbom sa 73,51 % valjalo joj je u tom razmjeru dosuditi i trošak na ime sastava žalbe (115,44 kn) i pristojbe na žalbu (50,00 kn), pa joj je primjenom Tbr.10. toč. 5. Tarife priznato 165,44 kn troška žalbenog postupka.

17. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjsko rješenje poslovni broj P-2846/09 od 26. travnja 2022. ostaje neizmijenjeno.

18. Novčani iznosi navedeni u ovom drugostupanjskom rješenju dvojno su iskazani na temelju odredbe iz čl. 48. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22.), a kojim je određeno da je tijelo javne vlasti dužno u razdoblju dvojnog iskazivanja iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona dvojno iskazivati cijene i druge novčane iskaze vrijednosti u sudskim, upravnim i drugim pojedinačnim aktima koje donosi te na temelju odredbe iz čl. 43. st. 1. toga Zakona, kojom odredbom je određeno da dvojno iskazivanje započinje prvog ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem istekne 30 dana od dana donošenja uredbe Vijeća EU-a u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije i završava protekom 12 mjeseci od dana uvođenja eura. Kunski iznosi preračunati su uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz navedenoga Zakona.

Zadar, 20. listopada 2022.

Nacrt odluke izradila

Sutkinja

viša sudska savjetnica

Blanka Pervan

Ivana Festini