Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-748/2020-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. S., odvjetniku iz P., protiv tuženika bolnica, P., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici T. T., odvjetnici iz P., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr- 233/17-17 od 28. veljače 2020., u sjednici vijeća 20. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Pr-233/17-17 od 28. veljače 2020. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka u povodu žalbe tuženika odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici bruto iznos od 24.554,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka I izreke), tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.472,50 kn (točka II izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti (točka III izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u iznosu od 24.554,79 kn s kamatama na ime prekovremenog rada u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane od ponedjeljka do petka te naknade za godišnji odmor u vremenskom razdoblju prosinac 2012. – studeni 2017.

6. Ocjenom provedenih dokaza, prihvaćajući nalaz i mišljenje angažiranog financijskog vještaka te pozivom na odredbe iz čl. 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine " broj 143/13 i 96/15

– dalje KU/13), čl. 1. st. 1. i 2. te čl. 5. Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11 – dalje Zakona o blagdanima) sud prvog stupnja utvrđuje da redovni mjesečni fond sati predstavlja umnožak radnih dana u mjesecu s 8 što znači da se u taj fond sati ne ubrajaju dani blagdana, jer to nisu radni dani u smislu čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima, odnosno prekovremeni rad tužiteljice da predstavlja rad ostvaren izvan redovnog fonda radnih sati u koji ne ulaze dani blagdana.

7. Stoga utvrđuje da je tužiteljici manje isplaćena bruto plaća s osnove prekovremenog rada u iznosu od 13.943,37 kn na bazi 231,5 sati, rada blagdanom/državnim praznikom u iznosu od 3.752,21 kn na bazi 118,5 sati i s osnove razlike godišnjeg odmora iznos od 6.859,23 kn, ukupno 24.554,80 kn.

8. Navedeno utvrđenje suda prvog stupnja žalbenim navodima tuženika osnovano se dovodi u dvojbu.

9. Naime, kako tuženik i u ovoj žalbenoj fazi postupka osporava način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer se prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija subota i nedjelja, a ne i blagdan, koji eventualno pada u tjednu, pri čemu se poziva na zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, a u kojem pravcu ovaj sud ne prihvaća pravilnim stav suda prvog stupnja, od čega je u zavisnosti i visina tužbenog zahtjeva, to je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

10. Glede navedenog pravnog pitanja stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih rješenja, pa tako u rješenju broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021. iznosi slijedeće pravno shvaćanje:

"Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr 630/2017, Revr 676/2013, Revr 793/2013, Revr 1515/2013 i dr.). Pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni broj radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli zaključak broj 148 prema kojem u bitnome redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici 21. prosinca 2015. donijelo je zaključak broj 153 kojim je stavljen izvan snage zaključak broj 148 i gdje je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati.

Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 te se zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od zaključka broj 148 prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169 kojim je navedeno da zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje."

11. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u razdoblju od 21. prosinca 2015.

12. Budući da tužiteljica tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće i razlike naknade za godišnji odmor temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda radnih sati, tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim u cijelosti.

13. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nije raspravio primjenom zaključka broj 148, a nakon 21. prosinca 2015. primjenom zaključka broj 153, valjalo je na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravno lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Rijeci 20. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović