REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3264/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. O., OIB …, iz Z., zastupan po punomoćniku J. J. odvjetniku u M., protiv tuženika A. B. d.d., OIB …, iz Z., zastupan po punomoćniku M. R. odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & P. u Z., radi utvrđenja i ništetnosti, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1030/2021-2 od 4. svibnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-746/2019 od 30. rujna 2021., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1030/2021-2 od 4. svibnja 2022. radi pravnog pitanja koje u bitnom glasi:
"Je li protivno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003) te procesnoj ravnopravnosti stranaka donošenje zaključka suda da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?".
Obrazloženje
1. Tuženica je ovome sudu podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1030/2021-2 od 4. svibnja 2022., radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
3. Tuženica u revizija postavlja sljedeća pravna pitanja:
"1. Pripadaju li korisniku kredita kao posljedica ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorene kamate jednostranom odlukom tuženika i valutne klauzule kojom je glavnica kredita vezana za valutu CHF, sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zakonske zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinačnog iznosa primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe ili od dana podnošenja zahtjeva?
2. U individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?
3. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovoga članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?
4. Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/05)?".
4. Kao razloge koje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se upravo u odnosu na četvrto postavljeno pitanje poziva na različitu praksu drugostupanjskih sudova (odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-949/21 od 15. studenog 2021. i Gž-4736/19 od 17. prosinca 2019. te Županijskog suda u Bjelovaru Gž-893/17 od 5. lipnja 2019. i Gž-1157/19 od 11. veljače 2021.), smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje naznačeno u izreci ovog rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, a zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske U-III- 5458/21 od 30. lipnja 2022. - trebalo preispitati sudsku praksu.
6. U odnosu na ostala postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije revizijski je sud ocijenio nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
7. Stoga je valjalo riješiti kao u izreci po čl. 387. st. 6. ZPP.
Zagreb, 19. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
