REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 599/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Emir Kulenović i Alma Kulenović, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Adriatic Kamp d.o.o. Pula, OIB 10082844570, Divkovićeva 2D, kojeg zastupa punomoćnica Mirna Bokun Vlašić, odvjetnica iz Pule, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja radnika na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 89/2022-2 od 17. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr- 67/20-48 od 11. studenog 2021., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja SM, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-67/20-48 od 11. studenog 2021., odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. ožujka 2020. kojom je tuženik izvanredno otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 27. siječnja 2020. za poslove na radnom mjestu voditelja kontrole smještajnih jedinica i post prodajne komunikacije s danom 4. ožujka 2020. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.

II. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove na radnom mjestu voditelja kontrole smještajnih jedinica i post prodajne komunikacije od 27. siječnja 2020. zaključen između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika, a kao dan prestanka radnog odnosa određuje se 7. travanj 2020. godine.

III. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza isplatiti tužitelju iznos od 83.453,76 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. travnja 2020. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“.

1.1. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupak u iznosu od 5. 937,50 kuna (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 89/2022-2 od 17. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na glavnu stvar dok je djelomično preinačena odluka o troškovima parničnog postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude u točkama I. i III. izreke, reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se u cijelosti usvoji žalba i tužbeni zahtjev te se naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka uvećane za trošak sastava revizije, podredno ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava revizije.

4. Tuženik je odgovorio na reviziju. Predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužitelj smatra da je počinjena bitna povreda parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, pa i pred drugostupanjskim sudom koji povodom žalbe tužitelja nije „(…) ocijenio njezinu osnovanost (…)“ jer sud nije proveo dokaz saslušanjem njegove supruge kao svjedoka

7.1. Zaključak o tome je li počinjena bitna postupovna povreda u situaciji kad sud ne prihvati svaki prijedlog stranke za provedbu predloženih dokaza zavisi od ocijene je li takvim postupanjem sud nezakonito (u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a) uskratio stranci mogućnost raspravljanja.

7.2. U odnosu na to za odgovoriti je da je u konkretnom slučaju tužitelju raspravljanje o predmetu spora omogućeno već i time što je pozivan na ročišta na kojima se mogao izjasniti o provedenim dokazima i navodima tuženika, odnosno time što mu je dana prilika da predlaže dokaze i da prigovara provedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije prihvaćeno sve ono što je predložio i zahtijevao - jer su sudovi našli da je predmet spora dovoljno raspravljen već i s provedenim dokazima i da se već i njihovom ocjenom mogu utvrditi sve činjenice relevantne za odluku o tome predmetu (odluka o nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu) - i što je time nezadovoljan, ne može s osnovom temeljiti stav o povredi počinjenoj po sudu.

8. Nije ostvarena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj u reviziji navodi da je počinjena time što „(…) je propustom drugostupanjskog suda razmotriti isprave priložene spisu proizveo presudu kojoj nedostaju razlozi o pojedenim odlučnim činjenicama, dok o drugim odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprva i zapisnika o iskazima danima u postupku te samih tih isprva ili zapisnika (…)“.

8.1. Suprotno mišljenju tužitelja u razlozima pobijane presude ovaj sud ne nalazi proturječnosti posebice što tužitelj obrazlažući postojane bitne povrede odredba parničnog postupka te revizijskim prigovorima istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

9. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. ožujka 2020. kojom je tuženik izvanredno otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 27. siječnja 2020., raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za poslove na radnom mjestu voditelja kontrole smještajnih jedinica i post prodajne komunikacije od 27. siječnja 2020. te zahtjev za naknadom štete zbog nedopuštenog otkaza u iznosu od 83.453,76 kuna zajedno s pripadajućim kamatama.

10. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu voditelja kontrole smještajnih jedinica i post prodajne komunikacije temeljem Ugovora o radu od 27. siječnja 2020.;

- da je po pritužbama radnika prema tužitelju bio sazvan hitan sastanak dana 24. veljače 2020. uz prisutnosti tužitelja, njegovih radnih kolega i članova uprave, na kojem je ponašanja tužitelja kulminiralo (obraćao se i kolegama i članovima uprave vičući, prijeteći, psujući, bez poštovanja, te je odbio sve njihove sugestije i prijedloge za rješavanje nastale situacije, a pritom je osobito vikao na direktora, upadao mu u riječ, odbijajući postupiti po njegovu izričitom nalogu narušavajući mu time ugled i autoritet);

- da je zbog takvog ponašanja tuženik izgubio povjerenje u tužitelja u toj mjeri da nastavak radnog odnosa nije moguć;

- da se radi o povredi radnih obveza koja svojom težinom opravdava trenutni prestanak radnog odnosa (kršenje međuljudskih odnosa, kao i narušavanje ugleda i autoriteta poslodavca bilo je u takvoj mjeri da je ugrozilo proces rada kod tuženika, ugrozilo je prava drugih zaposlenika, te je zaprijetilo nastanku štete poslodavcu);

- da je tuženik duže vrijeme i prije ukazivao tužitelju na neprimjereno ponašanje prema drugim zaposlenicima te mu je upućeno i pisano upozorenje;

- da je tuženik pozvao tužitelja na razgovor dana 2. ožujka 2020. na koji tužitelj nesporno nije pristupio;

- da tužitelj po pozivu tuženika nije vratio kompjuter, ključeve, kartice , mobitel a kada ih je vratio nije dostavio i tražene lozinke;

- da je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu temeljem Odluke o izvanrednom otkazu od 4. ožujka 2020.

11. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužitelj doista počinio povredu obveze iz radnog odnosa koju mu je tuženik u osporenoj odluci o otkazivanju ugovora o radu stavio na teret, odnosno da je tuženik, u smislu čl. 135. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje u tekstu: ZR), dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz iz čl. 116. ZR, stoga su ocijenili da je odluka o otkazu pravilna i zakonita pa su odbili tužbeni zahtjev. Posljedično su odbili zahtjev za utvrđenjem sudskog raskida ugovora o radu kao i zahtjeva za naknadom štete.

11.1. Pravilna je ocjena sudova da je poslodavac u konkretnom slučaju imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu budući je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja mu se odlukom o otkazu osnovano stavlja na teret (omalovažavanje, podcjenjivanje, vrijeđanje na rodnoj i nacionalnoj osnovi, korištenje neprimjerenih termina u odnosu na pojedine zaposlenice, prigovaranje pa i zastrašivanje pojedinih kolega).

12. Prema odredbi čl. 116. st. 1. i 2. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

13. Tužitelj niti u reviziji, jednako kao niti u svojoj žalbi, ne osporava činjeničnu osnovu na kojoj se temelji sporni otkaz već utvrđene činjenice drugačije prosuđuje, ponavljajući pritom da „(…) razmjena povišenih tonova u žaru rasprave niti uzimanje poslovnog mobitela i laptopa sa sobom , time više što je tužitelj još uvijek bio u radnom odnosu, ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz (…)“.

13.1. Međutim, takvim navodima tužitelj bezuspješno osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude, odnosno dopuštenost otkaza jer je u postupku pred nižestupanjskim sudovima pravilno utvrđeno da je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 116. st. 1. ZR-a).

13.2. Uostalom kršenjem pravila pristojne komunikacije, verbalno kao i slanjem elektroničke pošte kojima se ometa druge radnike u procesu rada te vrši poremećaj odvijanja radnog procesa, vrijeđanje na rodnoj razini, tužitelj je kao radnik teško narušio komunikaciju između sebe, nadređenih i drugih kolega a što je nužno za redovno poslovno komuniciranje, zbog čega je izvanredni otkaz ugovora o radu dopušten (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revd-264/2011 od 20. srpnja 2011.). Isto tako, za naglasiti je da se, možebitni problemi između radnika i poslodavca moraju rješavati u granicama pristojnog ponašanja. U suprotnom poslodavac ima opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa jer zbog nedolično ponašanja tužitelja, a uvažavajući sve okolnosti i interese obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr-375/09 i dr.).

14. Nadalje, a povodom prigovora tužitelja da mu poslodavac prije otkazivanja ugovora o radu nije omogućio iznijeti obranu valja reći da je odredbom čl. 119. ZR određeno da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini te da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

14.1. U pravilu bi bilo korisno da poslodavac pisano pozove radnika da iznese svoju obranu, s time da mu može omogućiti da obranu iznese usmeno na zapisnik pred osobom poslodavca koja ima ovlast odlučiti o pravima i obvezama iz radnog odnosa ili može radnika pozvati da obranu dostavi poslodavcu u pisanom obliku. Propust poslodavca da omogući radniku obranu ne znači da je poslodavac time povrijedio odredbe o postupku prije otkazivanja da bi uvijek i bezuvjetno posljedica toga bila nedopuštenost otkaza ugovora o radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr-177/09, Revr-423/03 i dr.).

14.2. Naime, poslodavac ne mora omogućiti radniku obranu ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da to učiniti . Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revr-43/05 od 17. veljače 2005. to što radniku eventualno nije dana mogućnost iznošenja obrane prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu relativno je bitna povreda postupka kod poslodavca te ne utječe na zakonitost otkazivanja ugovora o radu ako postoje valjani razlozi.

14.3. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je tužitelj već bio opomenut zbog neprimjerene komunikacije te kada je po pritužbama drugih zaposlenika i sazvan sastanak na kojem se pokušalo ukazati tužitelju na njegove propuste a na kojem sastanku se tužitelj ponašao neprofesionalno, agresivno i nekulturno prema članu Uprave TM kao i ostalim radnicima te napustio sastanak uzevši sa sobom kompjuter, ključeve, kartice i mobitel poslodavca, to što mu eventualno nije dana mogućnost iznošenja obrane prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu (iako je pozvan na razgovor 2. ožujka 2000. na koji se nije odazvao) bila bi relativno bitna povreda postupka kod poslodavca koja nije od utjecaja na zakonitost otkazivanja ugovora o radu jer postoje valjani razlozi za otkaz (kao što je to i navedeno u obrazloženju Otkaza ugovora o radu).

15. Neosnovano tužitelj u reviziji prigovara i da tuženik prilikom izvanrednog otkazivanja ugovora o radu nije poštivao rok iz odredbe čl. 116. st. 2. ZR. Tom je odredbom propisano da se ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

15.1. U pogledu primjene navedene odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka izrazio shvaćanje (Rev-1822/97 od 17. prosinca 1997., Rev- 943/01 od 03. listopada 2001. i Revr-306/03-2 od 3. ožujka 2004.) iz kojih proizlazi da dan saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz, predstavlja dan kojeg je za te činjenice saznala osoba ovlaštena za donošenje, a prema kojemu s obzirom na to da saznanje za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu treba računati ne samo od neposrednog saznanja osobe ovlaštene za donošenje odluke o otkazu, nego se može izvesti i iz saznanja osobe koja je zbog svojih voditeljskih ovlaštenja dužna izvijestiti o činjenicama koje su važne za otkaz.

15.2. Međutim, za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslodavac je dužan na nedvojben način utvrditi da je radnik počinio takve teške povrede radne obveze da je opravdana najteža radnopravna sankcija-izvanredni otkaz ugovora o radu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske, primjerice, u odluci broj Revr-677/13 od 14. listopada 2014).

15.3. Vrijeme saznanja o postojanju pravno relevantne činjenica (one koja predstavlja opravdani razlog za otkazivanje predmetnog ugovora o radu) u konkretnom slučaju je 24. veljače 2020., odnosno dan kada je sazvan sastanak povodom prigovora drugih radnika. Kako je Odluka o otkazu donesena 4. ožujka 2020. to, u ovom slučaju, nije protekao zakonski rok od 15 dana od saznanja za postojanje povrede.

16. Nadalje, iako tužitelj u reviziji navodi da pobija dio odluke o troškovima parničnog postupka (u dijelu kojim je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u cijelosti), ničim navedeno u obrazloženju revizije ne obrazlaže, pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, mogao ispitivati postojanje ovog revizijskog razloga.

17. Slijedom navedenog, tužitelj navodima revizije nije doveo u pitanje pravilnost pobijane drugostupanjske presude, pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo odbiti njegovu reviziju kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

18. Ostale, vrlo iscrpne i opširne navode revizije, a koje nisu vezane razloge za otkaz iz obrazloženja otkaza ugovora o radu (nedjelotvorno postupanje Državnog inspektorata po pritužbi tužitelja, eventualno neplaćeni prekovremeni rad, eventualna prekršajna odgovornost tuženika, navod da je zviždač) ovaj sud nije niti razmatrao jer je u postupku odlučivanja o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu vezan isključivo navodima iz obrazloženja konkretne odluke o otkazu ugovora o radu.

18.1. Isto tako, ovaj sud nije niti razmatrao prijedlog tužitelja 17. lipnja 2022. (nakon što je predmet dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje) o zastoju odnosno prekidu postupa do pravomoćnog okončanja postupaka koji se vode protiv tuženika i odgovorne osobe tuženika pred prekršajnim odjelom Općinskog suda u Puli-Pola te Općinskom državnim odvjetništvom u Puli-Pola jer navedeni postupci nisu od utjecaja na odluku u ovom predmetu u kojem se odlučuje o (ne)zakonitosti ugovora o radu i razlozima iz odluke o otkazu ugovora o radu.

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud