REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 327/2017-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovina člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CP iz [adresa], sada s boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3001/16- 2 od 17. svibnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-1587/14-33 od 2. veljače 2016., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3001/16-2 od 17. svibnja 2016. i presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-1587/14-33 od 2. veljače 2016. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja CP, koji glasi:

„Tuženik Republika Hrvatska, OIB 18683136487, dužan je tužitelju CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti na ime naknade štete ukupan iznos od 500.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počam od dana podnošenja zahtjeva ODO Varaždin od 06. lipnja 2014. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe“ - kao neosnovan.

II/ Tužitelj CP dužan je tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 27.500,00 kn (slovima: dvadeset sedam tisuća petsto kuna), u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-1587/14-33 od 2. veljače 2016.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan."

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te protiv odluke o trošku, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i preinači u smislu revizijskih navoda, podredno da se istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.1. Tužitelj je protiv pobijane presude podnio i tzv. izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. ZPP, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a da je riječ o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

4. U odgovoru na reviziju tuženica je predložila da se revizija tužitelja odbaci kao nedopuštena, odnosno podredno da se revizija odbije kao neosnovana. Traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja je osnovana.

6. Tužitelj je u reviziji naveo da reviziju podnosi pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 1. t. 1. i čl. 382. st. 2. ZPP. S obzirom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u ovom postupku iznosi 500.000,00 kn, tj. prelazi vrijednosni kriterij iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP (iznos od 200.000,00 kn), to u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP.

6.1. Naime, revizija na temelju čl. 382. st. 2. ZPP može se podnijeti samo u slučajevima u kojima stranke reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka i to ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.2. Zbog toga je o reviziji tužitelja protiv presude odlučeno kao o reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu 500.000,00 kn zbog povrede prava osobnosti za koju tužitelj tvrdi da mu je uzrokovana uvjetima boravka u Kaznionici u Lepoglavi i neudovoljavanju standarda smještaja zatvorenika od 4 m2 i 10 m3 po zatvoreniku.

9. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili:

- da se tužitelj na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi nalazio od 5. svibnja 2008. pa do 14. prosinca 2012., kada je premješten na daljnje izdržavanje kazne zatvora u Zatvor u Bjelovar,

- da među strankama nije sporno da u pretežitom dijelu tužiteljevog boravka u Kaznionici u Lepoglavi nisu bili zadovoljeni propisani standardi spavaonice iz čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ), prema kojoj spavaonica mora imati 4 m2 i 10 m3 prostora za svakog zatvorenika,

- da je u vrijeme tužiteljevog boravka u Kaznionici u Lepoglavi postojala očita prenapučenost,

- da je tužitelj u navedenoj Kaznionici imao mogućnost boravka izvan prostorije spavaonice gotovo tijekom čitavog dana, osim za vrijeme spavanja od 23,00 odnosno 24,00 sati do 6,00 sati ujutro,

- da je tužitelj i tijekom razdoblja kada su se vrata soba na odjelu zaključavala mogao koristiti prostorije TV boravka, a u ostalo vrijeme kada nije radio da su mu na raspolaganju bile slobodne aktivnosti, mogao je boraviti na svježem zraku, te koristiti knjižnicu, čitaonicu, informatičku radionici i sl.,

- da ograničenost prostora koju je tužitelj imao u spavaonici je istome bila nadoknađena slobodom kretanja koju je uživao tijekom dana, mogućnošću boravka u ostalim prostorijama Kaznionice i boravkom na svježem zraku,

- da tužitelj nije bio zainteresiran za organizirane slobodne aktivnosti, pa je slobodno vrijeme provodio baveći se sportom, gledanjem TV-a, čitanjem novina i druženjem s drugim zatvorenicima,

- da je tužitelj imao pristup sanitarnom čvoru i pitkoj vodi 24 sata na dan, pri čemu da su sanitarni čvorovi u cijelosti odvojeni od ostatka sobe zidom i vratima, čime je zatvorenicima osigurana intima,

- da su zatvorenici na odjelu imali na raspolaganju 4 tuša s toplom vodom, koju su im dostupni tijekom cijelog dana, a glede održavanja čistoće da sami zatvorenici održavaju čistoću prostorije, za što im se osiguravaju odgovarajuća sredstva za čišćenje, propisana Pravilnikom o standardima smještaja i prehrane zatvorenika,

- da je Kaznionica u Lepoglavi glede kvalitete prehrane u potpunosti udovoljila propisanim standardima,

- da skučenost spavaonice i ostale okolnosti se nisu ni na koji način reflektirale na tužiteljevo duševno i tjelesno zdravlje,

- da tijekom boravka tužitelja u Kaznionici u Lepoglavi ni na koji način nije narušeno njegovo zdravstveno stanje, te da je istome u svezi tegoba koje je imao pružena kontinuirana, adekvatna i pravodobna zaštita, koja kvalitetom i opsegom odgovara uvjetima određenim u javnom zdravstvu,

- da kod tužitelja uslijed nedostatka prostora u spavaonici, u kojoj je isti po vlastitom odabiru boravio i kada je imao mogućnost boravljenja u drugim prostorima Kaznionice u Lepoglavi, kao i ostalih smještajnih uvjeta i tretmana, nisu nastupile nikakve zdravstvene posljedice, kako u fizičkoj tako i psihičkoj sferi života.

9.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su imajući u vidu okolnost da je Kaznionica u Lepoglavi penalna ustanova, predviđena za smještaj osoba lišenih slobode, sa svim pravima, ali i obvezama koje iz toga proizlaze, te sa određenim kućnim redom, zaključili da je, iako zbog prekapacitiranosti kaznionice tužitelju nije bio osiguran standard zatvorske sobe od 4 četvorna metra odnosno deset kubičnih metara po zatvoreniku, kaznionica, postupivši prema preporuci R-99 u vezi s primjenom čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i stajališta Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, poduzela niz mjera, kojima je povećana sloboda kretanja, kao i mjere koje se odnose na poboljšanje prehrane, higijenskih i sanitarnih uvjeta te mjere kojima su osigurane različite slobodne aktivnosti.

9.2. Stoga zaključuju da duševna bol koju je tužitelj trpio zbog nedovoljnog prostora spavaonice ne prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja povezanog s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode, a sama činjenica nezadovoljavajućeg prostora spavaonice da ne predstavlja niti oblik poniženja niti nečovječnog postupanja od strane tuženice prema tužitelju kao zatvoreniku kojim bi bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo odnosno pravo osobnosti iz čl. 19. u svezi sa čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO). Stoga su, ocjenjujući da je opisanim omogućavanjem slobode kretanja tijekom dana tužitelju nadoknađena ograničenost prostora u spavaonici, sudovi u postupku koji je prethodio reviziji odbili kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za dosudu naknade neimovinske štete.

10. Za sada je preuranjen zaključak sudova u postupku koji je prethodio reviziji glede (ne)osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva.

11. Tužitelj u reviziji ističe da je rješenjima Županijskog suda u Varaždinu broj Ik I- 380/12, Kž I-160/12 utvrđeno kako spavaonice KZ Lepoglave ne odgovaraju propisanim i utvrđenim standardima spavaonice iz čl. 74. st. 3. ZIKZ u odnosu na tužitelja, te da je očito došlo do nezakonitog postupanja kaznionice u odnosu na njega kao zatvorenika, a vezano na smještaj tužitelja kao zatvorenika u spavaonicu određene kvadrature i kubikaže kako je to propisano citiranom zakonskom odredbom, a za koje nepravilnosti tužitelj tvrdi da nikada nisu otklonjene iako postoji obveza KZ Lepoglave na ispravljanje tih nepravilnosti, a koje su u uzročno- posljedičnoj vezi s nastalim štetnim posljedicama na strani tužitelja, ali da s obzirom da prvostupanjski, kao ni drugostupanjski sud nisu cijenili ove dokaze prilikom donošenja pobijanih presuda da su počinili bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nemaju razloga u pogledu navedenih odlučnih činjenica, pa da je stoga pogrešno primijenjeno i materijalno pravo.

12. Naime, tužitelj je svoj zahtjev temeljio između ostalog i na činjeničnom osnovu da je tijekom izdržavanja kazne zatvora tužitelj bio izložen nečovječnom postupanju i da mu je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, a do kojih povreda da je došlo zbog prenapučenosti zatvora i neosiguravanja humanih uvjeta za boravak zatvorenika u Kaznionici u Lepoglavi, zbog čega da je od strane Županijskog suda u Varaždinu pravomoćnim rješenjem broj Ik.I.380/12 od 20. srpnja 2012. utvrđeno da ga je Kaznionica u Lepoglavi, protivno čl. 74. st. 3. ZIKZ nezakonito prikratila u pravu na odgovarajući smještaj u spavaonicu propisane kvadrature i zapremine, te da je naređeno otklanjanje nezakonitog prikraćivanja u odnosu na pravo zatvorenika na odgovarajući smještaj i da je naloženo da mu se osigura smještaj u spavaonici u kojoj će u odnosu na njega biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, ali da ti uvjeti naloženi tim rješenjem nisu izmijenjeni, niti otklonjeni.

13. Prvostupanjski sud je u svojoj presudi naveo da je izvršio uvid u dokumentaciju s lista 6 spisa – rješenje Centra za izvršavanje kazne zatvora Županijskog suda u Varaždinu br. 9 Ik I-380/12-4 od 20. srpnja 2012., rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. IK.I. 380/12-7, Kž I-160/12-3 od 29. kolovoza 2012., u rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Centra za izvršavanje kazne zatvora br. 9 Ik I-380/12- 4 od 20. srpnja 2012., kao i u rješenje Županijskog suda u Varaždinu br. IK. I-380/12- 7, 6 KŽ I-160/12-3 do 29. kolovoza 2012.

14. Međutim, prvostupanjski sud navedene dokaze nije ocijenio, pa prvostupanjska presuda nema razloga glede odlučne činjenice je li, te ako jeste, na koji način je Kaznionica u Lepoglavi postupila po donesenim navedenim rješenjima Centra za izvršavanje kazne zatvora, a o kojoj odlučnoj činjenici ovisi odluka o osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva.

15. Osim toga, drugostupanjski sud, na žalbene navode tužitelja u pogledu izostanka ocjene navedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda nije odgovorio, niti je ocijenio od kakvog su utjecaja navedena rješenja na predmetni tužbeni zahtjev, slijedom čega ni pobijana presuda nema razloga o toj bitnoj okolnosti.

16. Slijedom navedenog, a s obzirom da ni pobijana ni prvostupanjska presuda nemaju razloga o navedenoj odlučnoj činjenici, zbog čega se iste ne mogu ispitati, to je u postupku pred oba suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju u reviziji ukazuje tužitelj.

17. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti obje presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji, uključujući i odluku o troškovima postupka, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke ovog rješenja).

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će ocijeniti naprijed navedene dokaze (rješenja suca izvršenja) te utvrditi je li eventualno i koje sve mjere je poduzela Kaznionica po tim rješenjima, kao i utvrditi sve ostale činjenice relevantne za ocjenu osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva, nakon čega će donijeti novu odluku o sporu.

18.1. Pritom treba imati na umu mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je Europski sud za ljudska prava iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske (broj 7334/13 presuda od 20. listopada 2016.), kao i pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice u odluci broj Rev-6/2021 od 5. siječnja 2022., Rev-1449/2017-3 od 20. kolovoza 2019. i dr.), te Ustavnog suda Republike Hrvatske (primjerice u odluci broj U-III-1359/2017 od 7. srpnja 2020., broj U-III-1655/2018 od 30. travnja 2020. i dr.).

18.2. Napominje se također da u ponovnom postupku prilikom odlučivanja o prigovoru zastare, prvostupanjski sud treba voditi računa o pravnom shvaćanju ovog suda (glede tog prigovora) izraženom primjerice u odlukama poslovni broj Rev- 2551/19-2 od 22. veljače 2022. i Rev-1427/2018-2 od 30. kolovoza 2022.

19. Ostale revizijske razloge ovaj sud nije ocjenjivao, s obzirom na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud