REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2598/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (OIB: 18683136487), koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko - upravni odjel, protiv tuženika Dubravka Miljavca iz Maletića, Maletići kbr. 38 (OIB: 85696676883), kojeg zastupa punomoćnik Pavao Krmpotić, odvjetnik iz Zagreba, Šubićeva kbr. 34, radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-3562/2017-2 od 14. siječnja 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-3414/2013 od 10. ožujka 2017., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I., II., III. i V. izreke, u odlukama koje glase:

„I./ Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi stečajnog dužnika Pavla Miljavca, vlasnika obrta PM Lignum, Duga Resa, Maletići 38, Ugovor o darovanju sklopljen 12. listopada 2009. pred Javnim bilježnikom u Dugoj Resi Ivankom Antić, pod poslovnim brojem OU-238/09, između Pavla Miljavca kao darovatelja i Dubravka Miljavca kao obdarenika, kojim je darovatelj darovao obdareniku nekretnine zkčbr. 404/2, dvorište u Malom Rebru, površine 23 čhv, upisanu u zk.ul.br. 88 k.o. Maletići, zkčbr. 739, oranica lozica mekotica u Grubešić brdu, površine 85 čhv, upisanu u zk.ul.br. 487 k.o. Maletići, zkčbr. 403/3, oranica polje u Malom rebru, površine 145 čhv, upisanu u zk.ul.br. 540 k.o. Maletići te zkčbr. 400/3, oranica polje, površine 140 čhv, upisanu u zk.ul.br. 576 k.o. Maletići, a zadržao za sebe i za korist svoje supruge Barbare Miljavac pravo doživotnog plodouživanja.

II./ Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Karlovcu brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist Dubravka Miljavca i brisanje uknjižbe prava doživotnog plodouživanja za korist Pavla Miljavca i Barbare Miljavac, upisanih na temelju Ugovora o darovanju sklopljenog 12. listopada 2009. pred Javnim bilježnikom u Dugoj Resi Ivankom Antić, pod poslovnim brojem OU-238/09, između Pavla Miljavca kao darovatelja i Dubravka Miljavca kao obdarenika, kojim je darovatelj darovao obdareniku nekretnine zkčbr. 404/2, dvorište u Malom Rebru, površine 23 čhv, upisanu u zk.ul.br. 88 k.o. Maletići, zkčbr. 739, oranica lozica mekotica u Grubešić brdu, površine 85 čhv, upisanu u zk.ul.br. 487 k.o. Maletići, zkčbr. 403/3, oranica polje u Malom rebru, površine 145 čhv, upisanu u zk.ul.br. 540 k.o. Maletići te zkčbr. 400/3, oranica polje, površine 140 čhv, upisanu u zk.ul.br. 576 k.o. Maletići, te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora, u roku od 8 dana.

III./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 3.000,00 kn, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 10. ožujka 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana....

V./ U cijelosti se odbija kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.“

2. Tuženik je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

„1) Utječe li duljina trajanja prekluzivnog roka na obvezu postupanja u smislu odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku? Odnosno u slučaju kada prekluzivni rok traje 2 godine, koji su to razlozi koji bi priječili primjenu odredaba o obveznom mirnom pokušaju rješenja spora u smislu odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku u slučaju roka iz članka 141. stavka 2. Stečajnog zakona?“

„2) U smislu ukinute odredbe članka 20. Zakona o obrtu je li obrtnik imao puno pravo slobodno raspolagati prema svojoj volji i nahođenju dijelom imovine koji nije bio unesen za poslovanje obrta? Jesu li vjerovnici obveza koje su nastale iz poslovanja samog obrta mogli svoja potraživanja ostvarivati iz tog dijela imovine obrtnika (koja nije unesena u imovinu obrta)? Ima li stjecatelj prava vlasništva imovine koja nije bila unesena u obrt pouzdajući se k tome i u činjenice javno publicirane u zemljišnim knjigama kakvo jamstvo da se retroaktivnom primjenom propisa godinama kasnije njemu to vlasništvo neće oduzimati?“

3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog tuženika.

4. Prijedlog nije dopušten.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 14. siječnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. U konkretnom slučaju tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačio niti određene razloge zašto bi trebalo još i posebno odgovoriti na pitanja iz njegovog prijedloga:

kada:

7.1. je, a to se odnosi na prvo u prijedlogu postavljeno pitanje, osporena presuda temeljena na nedvosmislenoj odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP-a, koju upravo stoga što je jasna (kako glasi: „Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.“) ne treba još i tumačiti - a koja, takva, obvezu i pravo iz njezina sadržaja ne vezuje (a to je ujedno i odgovor na prvo pitanje, na kojem je odgovoru osporena presuda i temeljena) uz duljinu posebnim propisima određenog roka za podnošenje tužbe,

7.2. odgovor na drugo u prijedlogu postavljeno pitanje daje već i odredba čl. 58. st. 5. Ustavnog zakona o ustavnom sudu („Narodne novine“, br. 99/99., 29/2002. i 49/2002. - pročišćeni tekst), prema kojoj: „(5) U postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukida zakon, odnosno poništava ili ukida drugi propis ili pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon, odnosno poništeni ili ukinuti drugi propis ili njihova ukinuta ili poništena odredba neće se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda.“, sa sudskom praksom koja je na toj odredbi stvorena kroz niz odluka, primjerice izražena:

7.2.1. u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-81/2001 od 7. studenoga 2002., prema kojoj:

„...6. Temeljno pitanje u ovoj pravnoj stvari jest ima li okolnost što je zakonska odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda pravnog utjecaja na valjanost ugovora (...) koji su sklopljeni prije njenog ukidanja.

Načelno valja istaknuti da ukinuti zakon, odnosno ukinute zakonske odredbe prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u "Narodnim novinama" ako Ustavni sud ne odredi drugi rok (stavak 2. članka 55. Ustavnog zakona). Ovim odredbama određuje se samo učinak ukidanja zakona, ali ne i pravne posljedice koje je zakon izazvao za vrijeme prije ukidanja.

Ukinuti zakon, odnosno ukinute zakonske odredbe bile su, nesumnjivo, protivne Ustavu i prije njihovog ukidanja, tj. prije objave odluke o ukidanju u "Narodnim novinama". Takvo pravno stajalište Ustavni sud je zauzeo u nekoliko navrata, i to u odlukama broj: U-I-206/1992, U-III-379/1993, U-III-731/1994 i U-I- 52/1995. Odluka Ustavnog suda o ukidanju zakona je konstitutivne naravi no, kao i svaka konstitutivna odluka, ona ima i svoj neizrečeni deklaratorni preambul, koji je i logična pretpostavka za ukidanje. Zakon se ukida zato jer je protivan Ustavu, ali on je bio protuustavan i prije ukidanja.

Zaključak da je zakon, odnosno pojedina zakonska odredba bila protivna Ustavu i prije njenog ukidanja, proizlazi ne samo iz prirode stvari, nego i iz određenih ustavnopravnih odredaba. Ustavni zakon razrađuje u članku 58. sredstva i uvjete pravne zaštite za osobe čija su prava povrijeđena pravomoćnim pojedinačnim aktom, koji je donijet temeljem zakona (ili drugog propisa) ukinutog odlukom Ustavnog suda. Radi se o zaštiti od učinaka pojedinačnog akta koji je donesen prije ukidanja zakona - dakle po propisima tada još važećeg zakona - a zaštita se pruža zato što je kasnije ukinut zakon na kojem se temelji pojedinačni akt....

Ovakva zaštita temelji se na izloženom zaključku: ukinuti zakon protivan je Ustavu i prije njegovog ukidanja pa je zbog načela ustavnosti i zakonitosti, kao i zbog načela pravednosti, bilo neophodno predvidjeti pravnu zaštitu osoba koje trpe štetne posljedice učinaka neustavnog zakona i prije njegovog ukidanja.

Ustavni zakon nema odredaba o pravnim posljedicama ukidanja zakona na ugovorne odnose koji se temelje na ukinutom zakonu. No, takvih odredaba niti ne treba jer se posljedice ukidanja zakona na ugovorne odnose mogu izvesti iz drugih zakonskih odredaba, posebno iz onih o obveznopravnim odnosima.

7. U ovom predmetu, ugovor (...) zaključen je na temelju odredaba Zakona (...) koje su naknadno ukinute odlukom Ustavnog suda. (...) ...S obzirom da je cijena određena po propisima koji su ukinuti, a protivno sada važećim prisilnim propisima Zakona (...), ugovor (...) je ništav u smislu odredaba članka 103. Zakona o obveznim odnosima.

Ništavost ugovora nastaje kad nastanu zakonski razlozi ništavosti (ex tunc). U ovom slučaju razlog ništavosti je protivnost ugovora prisilnim propisima Zakona (...), a ona je nastala u času sklapanja ugovora. Pri tome nije od važnosti što su protuustavne odredbe Zakona (na kojima je zasnovan ugovor) ukinute nakon sklapanja ugovora jer su one, u smislu izloženog shvaćanja, bile protivne Ustavu i prije ukidanja....“

7.2.2. u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 140/2021-2 od 23. veljače 2021., prema kojoj: „...Protivno pravnom shvaćanju I-tuženika, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da obrtnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom za obveze nastale u obavljanju obrta, a ne samo imovinom koja je unesena u obrt.

Kako je istaknuto i u nižestupanjskim odlukama, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-I-2771/2008 od 17. ožujka 2010. ukinuo odredbu članka 20. stavak 1. Zakona o obrtu kojom je bilo propisano da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom unesenom imovinom koja je potrebna za obavljanje obrta, ocjenjujući da je ta odredba neustavna. Istom odlukom Ustavni sud Republike Hrvatske odredio je da ta odluka stupa na snagu 15. srpnja 2010., odnosno da ukinuta odredba prestaje važiti 15. srpnja 2010.

Stoga, s obzirom da u ovom predmetu nije donesena pravomoćna odluka do 15. srpnja 2010., to se u konkretnom slučaju ukinuta odredba ne može primijeniti (tako ovaj sud u odluci broj Rev-188/2014-2, Rev-797/09 i Rev-378/08)....“,

7.2.3. u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr 1262/2012-2 od 20. svibnja 2014., Revt 5/2013-2 od 5. ožujka 2014., Rev 1605/2014-2 od 24. travnja 2018., Rev 378/2008-2 od 28. ožujka 2012.,

7.3. predlagatelj, time (dakle: obzirom na posljedice neustavnog zakona i da drugostupanjski sud nije niti mogao primijeniti odredbu zakona koja u vrijeme donošenja osporene presude nije bila na snazi, jer je ukinuta odlukom Ustavnog suda), niti drugim u prijedlogu postavljenim pitanjem, sve i kada se na njega odgovori, ne može ostvariti povoljniju poziciju u postupku,

7.4. iz nižestupanjskih presuda (temeljenih na shvaćanjima iz točaka pod 7.1 i 7.2.) proizlazi da je tužiteljica dokazala postojanje uvjeta za prijeporno pobijanje sporne radnje, pa i činjenicu insolventnosti tuženika - slijedom čega je jedino za zaključiti da drugo u prijedlogu postavljeno pitanje, kao ni prvo, nisu pitanja iz smisla odredbe čl. 385.a stavka 1. ZPP-a: „važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu“ (njima se ne može dati značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti),

7.5. uostalom, konačno - ali u ničemu manje bitno, prijedlog u svezi tih pitanja ne sadrži (budući da je osporena presuda temeljena na činjeničnim i postupovnim okolnostima konkretnog slučaja) navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak bar i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

7.6. prethodno navedene razloge ne mogu nadomjestiti samo uopćeni navodi predlagatelja o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu,

7.7. podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

7.8. revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

8. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

8.1. da pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

8.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

9. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb314-3d870

Kontrolni broj: 0129c-45677-80a39

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.