REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 39/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa Ante Bogdanić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice EČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Silvije Skerlev, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Željka Velić-Dvoršćak & Silvije Skerlev, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-258/2017-2 od 17. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-161/13 od 15. ožujka 2017., na sjednici održanoj 19. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj suvlasnik za ½ dijela na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], kuća površine 123 m2 i dvorište površine 36 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina se sastoji od posebnih dijelova pobliže naznačenih u izreci te presude.
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne postupovne povrede i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijane presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje ili da se preinače.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) jer vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 200.000,00 kuna.
5. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva s osnova bračne stečevine.
7.1. Nižestupanjski sudovi ocjenjuju tužbeni zahtjev neosnovanim polazeći od utvrđenja da su stranke bile u braku od 1981. do 2012., da je predmetnom nekretninom tuženica raspolagala 2006. u korist zajedničkog sina stranaka, s kojim raspolaganjem je tužitelj bio upoznat i suglasan, da iz zk. izvatka za prijepornu nekretninu proizlazi da je kao zemljišnoknjižni vlasnik na istoj upisana treća osoba KČ, da su sinu te 2006. istu prodali za iznos od 130.000 EUR, da nisu radili kupoprodajni ugovor, da joj je sin kod javnog bilježnika predao iznos od 25.000 EUR koji iznos je utrošen za podmirenje duga tuženice, da je sa sinom zaključila ugovor o darovanju kako ne bi platili porez, te da je i tužitelj dio novca od te prodaje koristio za svoje potrebe.
7.2. Stoga ti sudovi zaključuju da je tužitelj bio upoznat i suglasan sa opisanim raspolaganjem. Pozivom na materijalno pravo iz odredbi čl. 248., 249., 250. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11. i 25/13.) i odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,i 143/12. i 152/14.), tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen.
8. Kraj utvrđenja da je tužitelj bio upoznat i suglasan s raspolaganjem predmetne nekretnine za vrijeme trajanja bračne zajednice, da je sada nekretnina upisana u zemljišnim knjigama s pravom vlasništva treće osobu, tužitelj ne može s uspjehom zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva na toj nekretnini, i to osobito u odnosu na tuženicu, sada nevlasnicu.
9. Tužitelj u reviziji ističe da nije bio suglasan da se predmetna nekretnine daruje te ističe da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i na isto pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
10. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako navodi revidenta kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.
11. U reviziji se samo navodi da se ona podnosi zbog bitne povrede odredba parničnog postupka. Revident nije konkretizirao u čemu se ona sastoji, a kada bi se iz navoda revizije uzelo da opisno ističe razloge proturječnosti kao povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP valja reći da ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bila počinjena bitna povreda parničnog postupka budući da su jasni, potpuni i pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbeni zahtjev neosnovanim, a isto tako pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati.
12. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio, sukladno odredbi čl. 356. ZPP. Međutim, budući da se u reviziji ne navodi odredba materijalnog prava koja nije primijenjena, a trebalo ju je primijeniti, odnosno koja nije pravilno primijenjena, navedeni revizijski razlog nije obrazložen. Stoga taj revizijski razlog sud nije uzeo u obzir, sukladno odredbi čl. 386. ZPP, kojom je određeno da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi te da se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.
13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 393. ZPP, o reviziji tužitelja odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 19. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
