REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1533/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 76767369197, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženika NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. broj Gž-46/17-3 od 22. ožujka 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, posl. broj Povrv-600/16-14 od 22. studenog 2016., na sjednici održanoj 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku posl. broj Gž- 46/17-3 od 22. ožujka 2018. glede glavne stvari odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Revizija tuženika glede odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-4/14 od 16.01.2014.g. koji je donio Javni bilježnik Jelena Grgić iz Valpova, a kojim je naloženo tuženiku NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, OIB:76767369197 namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 354.184,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 86.584,00 kn teku od 16. studenoga 2010. godine pa do isplate, na iznos od 89.200,00 kn teku od 16. studenoga 2011. godine pa do isplate, na iznos od 89.200,00 kn teku od 16. studenoga 2012. godine u visini eskontne stope HNB uvećane za 5% poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana, te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 9.939,80 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi tj. 16.01.2014.g. do isplate sve po stopi zatezne kamate do 31.07.2015.g. uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01.08.2015.g. do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana, dok se za preostali dio tijeka kamata na iznos od 86.584,00 kn iz 2010.g., na iznos od 89.200,00 kn iz 2011.g. i iznos od 89.200,00 kn iz 2012.g. tužitelj o d b i j a, te u tom dijelu platni nalog ukida.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 27.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke, tj. 22.studenoga 2016.godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama, a sve u roku od 8 dana."

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

3. Protiv drugostupanjske presude i odluke o troškovima postupka reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč.1. i 2. ZPP te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži troškove sastava revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 354.184,00 kn s pripadajućim kamatama po osnovi Ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 13. travnja 2004. sklopljenog s tuženikom.

8. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je su stranke 13. travnja 2004. sklopile ugovor o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države (dalje: Ugovor) na temelju kojeg je tuženik kupio zemljište ukupne površine od 119 ha 22a 38 m2, sve u k. o. [katastarska općina], za ukupnu cijenu u iznosu od 1.338.872,00 kn, međutim kako tuženik od 2010. nije plaćao dogovorene obroke kupoprodajne cijene to je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđeno da tuženik duguje do utuženja iznos od 354.184,00 kn, a da su nakon utuženja dospjela još dva obroka, koji međutim nisu predmetom ovog parničnog postupka.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 17. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje: ZOO/91) kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Također su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom čl. 277. ZOO/91 i čl. 324. ZOO/91 odredili da je tuženik dužan platiti zatezne kamate na svaki dospjeli, a neisplaćeni obrok duga, po stopi propisanoj čl. 29. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO/05) i to suprotno navodima revidenta unutar granica istaknutog tužbenog zahtjeva. Nižestupanjski sudovi su također pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 371. ZOO o općem zastarnom roku od 5 godina otklonili tuženikov prigovor zastare. Zaključno, na navode revidenta da je tužiteljica trebala pokrenuti hipotekarnu tužbu istom je već ukazano da tužiteljica ima pravo izbora hoće li radi naplate svoje tražbine podnijeti prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ili pokrenuti parnicu, podnošenjem hipotekarne tužbe, odnosno tužiteljici pripada pravo izbora i predmeta i sredstva ovrhe radi namirenja novčane tražbine, u skladu s pravima i obvezama stranaka utvrđenim Ugovorom i odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 i 25/13), tako da je neosnovan navod revidenta da se radi o obijesnom parničenju od strane tužiteljice. Kod toga treba ukazati i na odredbu čl. 336. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst – dalje ZVDSP), prema kojoj odredbi založni vjerovnik može, bio njegov dužnik vlasnik zaloga ili ne, po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili imovine svog dužnika ili istodobno iz zaloga i dužnikove imovine (tako i ovaj sud u odluci broj: Revt 107/09-2 od 28. listopada 2010.).

10. Nadalje, revident samo uopćeno ističe da su u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno revizijskim navodima tuženika prvostupanjska i drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

11. Neosnovano revident u reviziji ističe da je tijekom drugostupanjskog postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud prema ocjeni ovoga suda ocijenio sve one žalbene navode tuženika koji su bili odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. U odnosu na navode tuženika iznesene u reviziji kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, iznosi činjenice i daje vlastitu, subjektivnu ocjenu provedenog postupka, treba istaknuti da takvi prigovori predstavljaju činjenične prigovore, a revizijski sud činjenične prigovore stranaka iznesene u reviziji ne može uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

13.1. U odnosu na odluku o troškovima postupka treba reći da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/2015-15 održanoj 16. studenog 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

13.2. Prigodom zauzimanja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenje kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci Rev-1353/11 od 17. studenog 2015.).

13.3. Zbog svega rečenog revizija tuženika glede odluke o troškovima postupka nije dopuštena pa je valjalo u tom dijelu na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP odbaciti reviziju.

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud