REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3767/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Obradović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Industrijske strojarske škole, Zagreb, Avenija Marina Držića 14, OIB: 43941485589, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Pezo, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-134/19-3 od 4. lipnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-2380/17-23 od 7. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja MU koji glasi: "1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja s ponudom izmijenjenog ugovora o radu Klasa: 602-03/17-01/1, URBROJ: 251-287-17-147 od dana 30. listopada 2017. godine.

2. Utvrđuje se da nije dopušten Odgovor tuženika za zahtjev za zaštitu prava tužitelja protiv Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja s ponudom izmijenjenog ugovora o radu Klasa: 602-03/17-01/1, URBROJ: 251-287-17-147 od dana 30. listopada 2017. godine.

3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka.",

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Industrijska i strojarska škola, Zagreb, Avenija Marina Držića 14, OIB: 43941485589 troškove ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 8 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava navode revizije te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

8. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke te utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zato nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 8. i 220. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

9. U reviziji tužitelj isključivo iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od sudova nižeg stupnja. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja.

10. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

11. Predmet spora je dopuštenost odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 30. listopada 2017., a kojom mu je otkazan ugovor o radu za profesora povijesti sklopljenog između stranaka 12. siječnja 1998. s ponudom izmijenjenog ugovora.

12. Sudovi nižeg stupnja su utvrdili:

- da je tužitelj imao sklopljen Ugovor o radu s tuženikom od 12. siječnja 1998. za rad u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno i to za obavljanje poslova profesora povijesti;

- da je čl. 1. Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka 12. siječnja 1998. ugovoreno da će tužitelj u školskoj godini 2000/2001 raditi puno radno vrijeme 40 sati od 1. rujna 2000. do 31. kolovoza 2001. (tužitelju je dodijeljeno predavanje izbornog predmeta etika i razredna nastava), dok na kraju Aneksa stoji napomena da je tužitelj radio puno radno vrijeme u školskoj godini 2001/2002, 2003/2004, 2005/2006, 2006/2007, 2008/2009, 2010/2011, 2012/2013, 2014/2015, 2015/2016., što između stanaka nije niti sporno s obzirom da tuženik tu činjenicu priznaje i samim otkazivanjem Ugovora o radu od 12. siječnja 1998., nudeći tužitelju istovremeno novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme i za rad u nepunom radnom vremenu od 22 sata tjedno;

- da tužitelj ponudu nije prihvatio,

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je radi izmijenjenih okolnosti smanjen broj upisanih učenika kod tuženika, kao i broj razrednih odjela, radi čega se tužitelju nudi sklapanje novog ugovora o radu sa nepunim radnim vremenom od 22 sata tjedno,

- da iz očitovanja sindikalnog povjerenika, koji obnaša dužnost radničkog vijeća od 18. listopada 2017. proizlazi da se tuženik u smislu odredbe čl. 150. st. 1. ZR-a savjetovao s istim, iako je sindikalni povjerenik uskratio suglasnost i protivio se Odluci o otkazu ugovor o radu tužitelju ističući da tuženik nije dostavio podatak o usporednim radnicima, koji rade na istim poslovima;

- da je kod tuženika, prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju, samo tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu profesora povijesti, slijedom čega tuženik nije imao obvezu vršiti komparaciju drugih zaposlenika tuženika s tužiteljem (čl. 115. st. 2. ZPP-a);

- da je iz statističkih podataka tuženika o odjeljenjima i upisanim učenicima te iz podataka o planiranju struke vidljivo da je od 2015. ukupno 100 učenika manje upisano u odnosu na 2017. te da je smanjen broj učenika koji kao izborni predmet odabire etiku, koje činjenice u svojim iskazima potvrđuju kako saslušani svjedoci, tako i tužitelj;

- da je tužitelj, kao profesor povijesti, predavao samo prvim razredima, a da je ostalu satnicu popunjavao satovima etike, kao izbornog predmeta (za izborni predmet etika tužitelj nije imao sklopljen ugovor o radu);

- da su kod tuženika u školskoj godini 2016/2017 hrvatski jezik predavale četiri profesorice od kojih je jedna nakon te školske godine otišla u mirovinu, dok su od preostalih tri nastavnice hrvatskog jezika, dvije predavale uz hrvatski i etiku;

- da činjenica da je tuženik na ispražnjeno radno mjesto profesorice hrvatskog jezika zaposlio drugu djelatnicu, koja je nakon toga pola radnog vremena predavala hrvatski jezik, a pola radnog vremena obavljala administrativne poslove, koji su manje rangirani i manje plaćeni u odnosu na poslove profesora povijesti, nije odlučno za predmet ovog postupka s obzirom na činjenicu da je tužitelj bio zaposlen kao profesor povijesti, a ne hrvatskog jezika.

13. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da su na strani tuženika postojali opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu tužitelju s ponudom izmijenjenog ugovora, sve u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. i čl. 123. st. 1. Zakona o radu. Tužitelj nije prihvatio ponudu izmijenjenog ugovora o radu.

14. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla, zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), uz poštivanje kriterija iz stavka 2. tog članka.

14.1. Prema odredbi čl. 123. st. 1. ZR odredbe tog zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučajeve kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

15. Iz stanja spisa predmeta i činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je iz statističkih podataka tuženika o odjeljenjima i upisanim učenicima te iz podataka o planiranju struke vidljivo da je od 2015. ukupno 100 učenika manje upisano u odnosu na 2017. te da je smanjen broj učenika koji kao izborni predmet odabire etiku.

15.1. U takvim okolnostima tuženik je 30. listopada 2017. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju s ponudom izmijenjenog ugovora.

16. Autonomno je pravo tuženika kao poslodavca provoditi organizacijske promjene u svom poslovanju, u ispravnost kojih sud ne može ulazit, a kako to pravilno ocjenjuju nižestupanjski sudovi. Zato, kada je tuženik primoran smanjiti satnicu tužitelju, a višak te satnice nije preraspodijelio na poslove drugih radnih mjesta, ne uvodeći novo radno mjesto kojem bi povjerio poslove dotadašnjeg radnog mjesta tužitelja, ostvarile su se pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga, a uz ponudu izmijenjenog ugovora sve u smislu odredbe čl. 123. ZR.

17. Ocjena je ovog suda da je tuženik, a na kojem je prema odredbi čl. 133. st. 3. ZR bio teret dokaza, dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje ugovora o radu tužitelju, a kada je uslijed organizacijskih promjena tuženik morao tužitelju smanjiti satnicu.

18. Bespredmetno je ustrajanje tužitelja u tvrdnjama da je tuženik zaposlio novu profesoricu hrvatskog jezika, kada on nije niti kvalificiran za to radno mjesto.

19. U takvim okolnostima, a kada su dakle ostvarene pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, ponuda tuženika učinjena tužitelju na sklapanje izmijenjenog ugovora o radu tužitelju bila je sukladna odredbi čl. 123. st. 1. ZR.

20. Kako je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu sve na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug