REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 3 Us I-583/2021-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja M. D. iz S. B., M. 4/B, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica M. T., odvjetnica u S. B., N. S. II 3/3, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg N. Topalušić 1, Zagreb, OIB: …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, Kapucinska 21, a isto opunomoćenica B. B., državnoodvjetnička savjetnica, radi utvrđivanja postotka oštećenja organizma, 19. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: UP/II-562-02/20-01/1823, URBROJ: 522-4/1-1-1-21-4 od 19. travnja 2021. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/20-01/1823, URBROJ: 522-4/1-1-1-21-4 od 19. travnja 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Brodsko-posavske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, Odsjeka za hrvatske branitelje, KLASA: UP/I 562- 02/19-01/26, URBROJ: 2178/1-06-02/5-20-12 od 16. listopada 2020. Citiranim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata temeljem bolesti epilepsije, oboljenja kralježnice, moždanog udara i psihičkih problema.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je osporavano rješenje doneseno temeljem pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a posljedično tome i na temelju pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je vještačenje pred Vijećem viših vještaka trajalo vrlo kratko, a što je rezultiralo manjkavim postupanjem pri izvršenju stručne obrade. Smatra da kod njega postoji oštećenje organizma iz razloga što mu je zbog bola u koljenu dijagnosticirana primarna gornatoza, bol u leđima i epilepsija, pretrpio je i moždani udar te su se pojavile i psihičke smetnje (iz nalaza psihijatra vidljivo je da su kod tužitelja značajno naglašeni simptomi depresivnosti). Stoga je stajališta da već ove dijagnoze isključuju vjerodostojnost nalaza Vijeća viših vještaka da kod njega ne postoji uzročno-posljedična veza sa ratnim događanjima. Naglašava da je obrani Republike Hrvatske pristupio kao zdrav čovjek, a sada mu je opće zdravstveno stanje teško narušeno. Osim toga ističe da u slučaju prethodno narušenog zdravlja, a koje je utvrđeno pregledom nakon tri mjeseca aktivnog i intenzivnog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na prvoj crti bojišnice, sigurno ne bi bio prethodno proglašen sposobnim za služenje tadašnjeg vojnog roka u bivšoj JNA te ne bi mogao obavljati zahtjevne radne zadatke upravljanjem na 35 metara visokoj dizalici na gradilištu u Bratislavi. Smatra da već iz tih činjenica proizlazi zaključak o njegovoj potpunoj psihičkoj i fizičkoj zdravstvenoj sposobnosti bez ikakvih, do pregleda u studenom 1991. godine, patoloških poremećaja funkcije organizma. Stoga tužitelj predlaže provođenja vještačenja po neovisnim liječnicima psihijatrijske i neurološke struke koji bi dali neovisno, kompetentno i meritorno mišljenje o njegovim oboljenjima i utvrditi uzročnu vezu između izravnog, djelatnog sudjelovanja u borbenom sastavu ZNG-a na samom početku Domovinskog rata i nastupjelim posljedicama, kao i točan postotak oštećenja organizma, a nakon provedenog dokaznog prijedloga, poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu kronološki pojašnjava sam tijek cjelokupno provedenog upravnog postupka, citira mjerodavne odredbe zakonskih i podzakonskih propisa, kao i nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja pribavljenih tijekom upravnog postupka. Ističe da tužitelj svojim paušalnim navodima nije doveo u pitanje stručno-medicinska utvrđenja Vijeća viših vještaka jer se u tužbi ne poziva na neki konkretan medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti, odnosno ne daje uvjerljive razloge zbog kojih se taj nalaz i mišljenje ne bi trebalo smatrati stručnim i objektivnim. Okolnost razvoja pojedinih bolesti tek u poratnom razdoblju nije dovoljna za zaključak da su bolesti prouzročene sudjelovanjem u Domovinskom ratu jer do razvoja bolesti dolazi i uslijed drugih faktora (dobi i mirnodopskih čimbenika). Smatra da podaci spisa predmeta ne zahtijevaju provođenje medicinskog vještačenja jer u upravnom sporu provođenje vještačenja po neovisnom sudskom vještaku nije dostatno samo predložiti, već treba obrazložiti zašto je to važno i nužno za utvrđivanje činjeničnog stanja u postupku koji se vodi te treba iznijeti tvrdnje koje dovode u sumnju nalaze vještaka Zavoda (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3551/2018 od 18. prosinca 2018.). Stoga, tuženik je stava da tužbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a tužitelj nije dovoljno istaknuo nužnost provođenja novih dokaza radi utvrđivanja činjenica koje bi eventualno dovele u sumnju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom upravnog postupka, odnosno činjenica koje bi eventualno dovele u sumnju pravilnost i zakonitost osporavanog rješenja tuženika te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Tužitelj u očitovanju od 18. rujna 2021., osim već dosada iznesenih navoda, upućuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 1129/21-3 od 13. srpnja 2021., a kojom je potvrđen stav ovoga Suda u identičnoj pravnoj stvari, da je vještačenje po neovisnom i nepristranom sudskom vještaku neophodno radi ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja. Posebice naglašava da je njegova psihička bolest u izravnoj vezi s sudjelovanjem u Domovinskom ratu obzirom na priloženu liječničku svjedodžbu od 10. prosinca 1991. u kojoj je navedeno da je nesposoban za ZNG te priloženi ratni put gdje vidljivo da je bio izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama.
5. Osim toga, u podnesku od 18. prosinca 2021. tužitelj se poziva na pravni stav Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (predmet Korošec vs Slovenija, Odluka 77212/12 od 8. listopada 2015.) te u spis dostavlja podnesak u kojem opisuje ratni put, zdravstveno stanje i svoje viđenje provedenog upravnog postupka.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu te je proveo dokaz izvođenjem medicinskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada M. Z., prim.dr.sc., obzirom da je tužitelj prigovorima u svezi svog zdravstvenog stanja doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu činjenica medicinske naravi, a posljedično tome i sumnju u zakonitost osporavanih rješenja.
7. Dana 12. listopada 2022. održana je rasprava na koju je pristupila opunomoćenica tužitelja koja je u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe, kao i svih navoda iz podnesaka dostavljenih tijekom upravnog spora, postavljenog tužbenog zahtjeva te dokaznih prijedloga provođenja (dodatnog) vještačenja po specijalistu neurologu i saslušanja dr.sc. M. D., specijalista neurologa iz Opće bolnice „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod. Ujedno je zatražila trošak u ukupnom iznosu od 25.000,00 kn specificiranom na raspravnom zapisniku od 12. listopada 2022. Opunomoćenica tuženika je na raspravi ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivila predloženim dokaznim prijedlozima.
8. Na raspravi je stalna sudska vještakinja usmeno izložila svoj nalaz i mišljenje (članak 33. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS, u svezi sa člankom 260. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'', broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22., – dalje: ZPP) na kojoj raspravi je strankama dana mogućnost o istome se očitovati sukladno odredbi članka 6. stavka 1. i članka 33. ZUS-a te odredbe članka 260. ZPP-a.
9. Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Predmetni upravni postupak pokrenut je dana 4. veljače 2019. zahtjevom tužitelja za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata temeljem bolesti epilepsije, oboljenja kralježnice, moždanog udara i psihičkih problema.
11. Prema odredbi članka 12. stavak 1. točka c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17, dalje: Zakon), hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
12. Postupajući po zahtjevu tužitelja, a sukladno odredbi članka 181. stavka 2. Zakona, spis predmeta dostavljen je Općoj bolnici „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod radi obavljanja stručne procjene o postojanju uzročno-posljedične veze pojave bolesti i/ili pogoršanja bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
13. Navedena ovlaštena zdravstvena ustanova obavila je stručnu procjenu o čemu je donijela mišljenje od 9. prosinca 2020. kojim je utvrdila da ne postoji uzročno-posljedična veza pojave bolesti i/ili pogoršanja bolesti – oboljenja kralježnice kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Za cerebrovaskularna oboljenja, anksiozni poremećaj i organski psihosindrom je utvrđena mogućnost povezanosti ili djelomične povezanosti uzročno-posljedične veze pojave bolesti i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
14. Nakon izvršene stručne procjene, nadležno Vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Osijek, donijelo je nalaz i mišljenje, KLASA: 561-01/20-02/594, URBROJ: 426-04-04-01/6-20-2 od 29. lipnja 2020. iz kojeg je vidljivo da su oboljenje kralježnice, epilepsija, moždani udar i psihički problemi ocijenjene kao bolesti koje se ne uzimaju kao osnova za priznavanje oštećenja organizma te je utvrđeno da oštećenje organizma po tom osnovu iznosi 0 %.
15. Potom je, sukladno članku 182. stavku 1. Zakona, spis predmeta s nalazom i mišljenjem vještaka dostavljen radi revizije nadležnom Vijeću viših vještaka u postupku revizije o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, koje je donijelo nalaz i mišljenje, KLASA: 561-01/20-02/594, URBROJ: 426-04-03/5-20-3 od 30. rujna 2020. koje je oštećenje organizma tužitelja ocijenilo jednako kao i Vijeće vještaka u nalazu i mišljenju od 29. lipnja 2020.
16. Na temelju navedenog revizijskog nalaza i mišljenja od 30. rujna 2020., doneseno je prvostupanjsko rješenje od 16. listopada 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata temeljem bolesti epilepsije, oboljenja kralježnice, moždanog udara i psihičkih problema.
17. U žalbenom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje (žalbenog) Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 565741 od 12. ožujka 2021., koje je također kao i revizijsko vijeće utvrdilo da se predmetne bolesti tužitelja ne mogu povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.
17.1. Vijeće viših vještaka obrazlaže da je tužitelj kao branitelj sudjelovao u Domovinskom ratu od 28. rujna 1991. do 10. prosinca 1991. u sastavu 108. brigade HV "R", dužnost nije navedena, dok se u ratnom putu navodi da je bio izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama. Iz priložene medicinske dokumentacije vidljiv je nalaz psihijatra od 17. kolovoza 2017. kada se opisuje simptomatologija anksiozno-depresivnog poremećaja i početni psihoorganski sindrom. Učinjeno psihologijsko testiranje od 8. kolovoza 2017. pokazuje nešto sniženu kognitivnu efikasnost. Opisuje se na planu ličnosti depresivno-senzitivna struktura, uz visoku razinu anksioznosti, nešto snižene kognitivne efikasnosti, koji se etiologijom ne dovode u uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. U nalazu psihijatra od 17. kolovoza 2017. napominje se kako donosi liječničku potvrdu od 10. prosinca 1991. gdje je navedeno da je nesposoban za ZNG, Dg: Epilepsija (Potvrda u prilogu). Porijeklo epilepsije nije evidentirano, za vrijeme služenja u ratnim postrojbama nisu evidentirani epileptički napadi. Isto se ne dovodi u izravnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.
17.2. Radiološki nalaz 16. listopada 2017., RTG vratne, torakalne i lumbalne kralježnice opisuje kako je izražena blaže reducirana mineralizacija te verificiran sužen iv prostor C5-6 i dorzalnu osteofitozu na istom nivou. Kolaps oko 10% trupa Th12, uži iv prostor L5S1. Artroza malih zglobova. EMNG nalaz od 15. siječnja 2018. verificirana je umjerena radikulopatija L5 desno, S1 obostrano, blaža C7 desno što nije u korelaciji s aktualnim smetnjama. Tužitelj nije na ratištu proveo duže od dvije godine, nema evidentiranu potvrdu o okolnostima stradavanja pa sukladno Listi postotaka oštećenja organizma (Lista II) koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj: 67/17., 56/18. – nastavno: Uredba) bolest kralješnice ne može biti predmet ocjene za stjecanje statusa HRVI. 17.3. Nalaz neurologa od 23. travnja 2018. verificira glavobolju i cerebrovaskularnu bolest. Neurološki status pri pregledu je uredan. CT mozga od 10. travnja 2018. verificira u projekciji talamusa vaskularnu ishemičku leziju starijeg datuma. CDFI od 6. ožujka 2018. verificira mješovite plakove, zadovoljavajuće hemodinamike i fiziološkog smjera cirkulacije. Moždani udar (nađen slikovnim prikazima središnjeg živčanog sustava) je nepoznatog datuma i ne može se izravno uzročno-posljedično vezati za sudjelovanje u Domovinskom ratu. EEG nalaz od 15. siječnja 2018. je lakše difuzno dizritmički promijenjen, a u nalazu neurologa od 8. prosinca 2017. navodi se kako puši oko 1 kutiju cigarete dnevno kroz dugi period. Dugi niz godina ima povremeno trzaje u rukama i nogama bez gubitka svijesti. Ne troši nikakve lijekove. Navedeni simptomi se ne smatraju epilepsijom. U priloženom ZK u elektronskom obliku od 2010. nije zabilježena dijagnoza epilepsije, a niti su propisivani lijekovi.
17.4. Vijeće viših vještaka, u postupku žalbe, temeljem priložene medicinske dokumentacije, oštećenje organizma za stjecanje statusa HRVI po osnovi bolesti epilepsije, oboljenja kralježnice, moždanog udara i psihičkih problema cijene sa 0% stalno.
18. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja doneseno je osporavano rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja. Tuženik obrazlaže da, imajući u vidu nalaz i mišljenje žalbenog vijeća, tužitelj ne ispunjava uvjete propisane člankom 12. stavkom 1. točka c) Zakona za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata.
19. Kao što je već navedeno, imajući u vidu navode tužbe iz kojih je razvidno da su u konkretnom slučaju između stranaka prvenstveno sporne činjenice medicinske naravi Sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, na ročištu za raspravu održanom 12. siječnja 2022. usvojio dokazni prijedlog tužitelja te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji, prim.dr.sc. M. Z., spec. medicine rada rješenjem ovoga Suda poslovni broj: Us I- 583/2021-8 od 1. veljače 2022. (članak 33. stavak 5. ZUS-a u svezi sa člancima 250.-263. ZPP-a).
20. Slijedom toga, vještakinja prim.dr.sc. M. Z. je 8. ožujka 2022. u sudski spis dostavila svoj nalaz i mišljenje u kojemu je iscrpno navela kronologiju događaja i dijagnoza u svezi spornih bolesti tužitelja te je detaljno analizirala sadržaje priloženih nalaza specijalista u povodu liječenja tužitelja koje je i specificirala, a u mišljenju je navela i tijek ratnog puta tužitelja. Nakon izvršenog uvida u spis ovoga Suda i dokumentaciju koja je priložena istome, stalna sudska vještakinja navodi da je tužitelj rođen 6. veljače 1958. godine, prema dokumentaciji u spisu bio je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, pripadnik ZNG 108. brigade u sastavu ARJ PZO. Iz ratnog puta vidljivo je da je bio pripadnik 108. brigade HV od 28. rujna do 10. prosinca 1991., kao i da je tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu bio izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama.
20.1. Iz oskudne dokumentacije u spisu vidljivo je da je tužitelj dana 27. studenoga 1991. godine zatražio potvrdu od ZNG 108. brigade sa svrhom odlaska na liječnički pregled. U spisu nema medicinske dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo zbog kojih je zdravstvenih tegoba tužitelj zatražio liječnički pregled, postoji samo Liječnička svjedodžba iz MC Slavonski Brod, od 10. prosinca 1991. godine u kojoj je navedeno da je pacijent M. D. nesposoban za ZNG, kao dijagnoza nesposobnosti navedena je epilepsija. Osim Liječničke svjedodžbe nije priložen nikakav drugi dokument iz kojeg bi bilo vidljivo od kada tužitelj boluje od epilepsije, koje simptome eventualno ima i da li se liječi te zna li se uzrok navodne epilepsije. Niti jedan simptom opisan u Kartonu pacijenta ili liječničkim nalazima ne odgovara kliničkoj slici epilepsije. Podataka o liječenju epilepsije nema niti u Kartonu pacijenta koji datira od 12. prosinca 2007. godine do 9. kolovoza 2018. godine. Preslike kartona prije 12. prosinca 2007. godine nema priložene u dokumentaciji da bi se eventualno vidjelo je li tužitelj ikada obrađivan i liječen zbog epilepsije. U postojećem Kartonu pacijenta nema niti jednom upisane dijagnoze šifre G40 ili opisane "tekstom –Epilepsija ili pobliže šifre: G40.0 Epilepsija vezana uz određeno sijelo (fokalna) (parcijalna) idiopatska epilepsija i epilepsijski sindromi s napadajima lokaliziranog početka; G40.1 Epilepsija vezana uz određeno sijelo (fokalna), (parcijalna) simptomatska epilepsija i epilepsijski sindrom s jednostavnim parcijalnim napadajima; G40.2 Vezana uz određeno sijelo (fokalna), (parcijalna) simptomatska epilepsija i epilepsijski sindrom s kompleksnim parcijalnim napadajima; G40.3 Generalizirana idiopatska epilepsija i epilepsijski sindromi; G40.4 Druga generalizirana epilepsija i epilepsijski sindromi; G40.5 Posebni epilepsijski sindromi; G40.6 Grand mal napadaji, nespecificirani (s petit mal ili bez njega); G40.7 Petit mal, nespecificiran, bez grand mal napadaja; G40.8 Ostale epilepsije; G40.9 Epilepsija, nespecificiran; G41.1 Petit mal statu epilepticus; G41.2 Kompleksni parcijalni epileptični status; G41.8 Drugi epileptični status; G41.9 Status epilepticus, nespecificiran. U Kartonu pacijenta je za datum 11. srpnja 2017. izabrani liječnik naveo cit: "?????epi …navodno ima dokument. ???" bez ikakvih drugih zabilježbi tada ili nakon toga o eventualnoj dijagnozi epilepsije. Niti u jednom specijalističkom nalazu priloženom u spisu također nema zabilježene dijagnoze epilepsije, čak nema postavljene sumnje na bilo koji gore opisani oblik ove bolesti. Dakle, iz priložene dokumentacije u spisu ne može se zaključiti da je tužitelj bolovao ili da boluje od epilepsije. Kako nema uvjerljivih podataka da boluje od ove bolesti ne može se reći da je epilepsija uzrokovana sudjelovanjem u Domovinskom ratu ili da se epilepsija koja eventualno postoji od prije pogoršala zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu.
20.2. U nalazu neurologa OB Slavonski Brod od 23. travnja 2018. navedeno je da se tuži na glavobolju, tada neurolog postavlja sumnju na cerebrovaskularnu bolest. Dana 27. ožujka 2018. godine u Kartonu pacijenta je isto navedeno da se tuži na glavobolju. Učinjena je opsežna obrada (Rtg vratne kralježnice, Dopler karotidnih i vertebralnih arterija, CT mozga). Na CT mozga 10. travnja 2018. u projekciji talamusa uočena je vaskularna ishemička lezija starijeg datuma koja je opisana kao cerebrovaskularna bolest tj. kao moždani udar. U dokumentaciji u spisu nema nikakvih podataka o eventualnom udarcu glavom, padu tužitelja ili bilo kojem drugom događaju koji bi se mogao povezati sa nastankom moždanog udara za vrijeme dok je tužitelj bio aktivni sudionik Domovinskog rata. Neurološki nalaz je za vrijeme pregleda bio uredan. U dokumentaciji nema nalaza po kojem bi se zdravstveno stanje tužitelja moglo povezati sa vremenom nastanka moždanog udara i utvrditi eventualni uzrok istoga. Moždani udar nađen je slikovnim prikazom središnjeg živčanog sustava, nepoznatog je datuma, nema niti jednog nalaza koji ukazuje na vrijeme nastanka istog tj. akutnu fazu bolesti te ne postoji medicinski nalaz po kojem bi se moždani udar mogao izravno ili posredno uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.
20.3. U ratnom putu tužitelja navedeno je da je tužitelj bio tijekom sudjelovanja u Domovinskom ratu izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama, što je logično i životno. U medicinskoj dokumentaciji postoji samo jedan nalaz psihijatra, i to od 17. kolovoza 2017. godine u kojem je navedeno da je tužitelj bio hospitaliziran na odjelu psihijatrije 2013. godine zbog akutne intoksikacije alkoholom, daljnjih eventualnih podataka o liječenju zbog kroničnih psihičkih bolesti tužitelja nema. Dana 8. kolovoza 2017. na psihologijskom testiranju tužitelj navodi ružne snove, psiholog opisuje da se na planu ličnosti otkriva depresivno-senzitivna struktura uz visoku razinu anksioznosti, nešto su snižene kognitivne efikasnosti, nema nikakvih podataka po kojim se kao etiologija ovih promjena može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. U jednom jedinom priloženom nalazu psihijatra navode se morni snovi, ne spominje se njihova povezanost sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Tužitelj nije psihijatrijski liječen nakon navedenog pregleda, a zbog postavljene dijagnoze anksioznog poremećaja preporučen je anksiolitik u terapiji, a psihijatar nije tražio nastavak liječenja po psihijatru već je naveo da predlaže da liječnik opće medicine odredi je li eventualno potrebna i kada ponovna psihijatrijska kontrola. Iz oskudne dokumentacije ne može se razaznati da bi uzrok anksiozno depresivnog poremećaja nakon 16 godina od prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu, bio anksiozno depresivni poremećaj.
20.4. Tužitelj traži da mu se vertebralni bolni sindromi: Sy cervicale., Sy LS chr., Radiculopathia L5S1., i Lumboishialgia bill priznaju posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu. U medicinskoj dokumentaciji nema nikakvih podataka da je za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu imao bilo kakvu ozljedu sustava za kretanje te nema niti jednog nalaza iz kojeg bi se vidjelo da je imao akutne tegobe nakon ili pada ili bilo kakvog tjelesnog naprezanja koji se mogli povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Na svim je neurološkim pregledima status lokomotornog aparata opisan urednim. Prvi put su u Kartonu pacijenta 22. siječnja 2016. (tada je tužitelj star 56 godina) zabilježeni bolovi u vratnoj kralježnici, dobio je antireumatik. Ponovno se na iste tegobe žalio 16. siječnja 2017. Nije propisana nikakva fizikalna terapija, dobio je peroralnu terapiju. 20. rujna 2017. upućen na RTG cijele kralježnice, sada spominje i bolove u leđima. Na rtg snimci kralježnice od 16. listopada 2017. vidljivi su znakovi degenerativnih promjena koje odgovaraju dobi tužitelja. Učinjen je i EMNG koji odgovara umjerenoj radikulopatiji L5 desno, S1 obostrano i blažoj radikulopatiji C7 desno. Niti promjene na kralježnici radiološki opisane ne mogu se dovesti u vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.
20.5. Nakon uvida u spis Suda i dokumentaciju koja je priložena istome te nakon brižljivog razmatranja navedene dokumentacije, primjenom Liste postotka oštećenja organizma (Lista II) koja predstavlja sastavni dio Uredbe, vještakinja je mišljenja da kod tužitelja ne postoji postotak oštećenja organizma zbog bolesti koja je valjana osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata. Tužitelju su utvrđene bolesti: oboljenja kralježnice, moždani udar i psihički problemi, dok nema dokumentacije iz koje bi bilo razvidno da je tužitelj bolovao ili se liječio zbog epilepsije bilo prije sudjelovanja u Domovinskom ratu, tijekom ili nakon rata. Na osnovi analize dokumentacije priložene u spisu nastanak oboljenja kralježnice, moždani udar i psihički problemi ne mogu se povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, niti postoji dokumentacija iz koje bi bilo razvidno da je tužitelj od ovih bolesti bolovao prije Domovinskog rata, ili je do njih došlo tijekom rata, a da je zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu došlo do njihovog pogoršanja. Prema Obrascu HB2 –Nalaz i mišljenje vijeća vještaka o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (iz Uredbe), na temelju članka 46. do 50. i članka 52. Uredbe, bolesti tužitelja svrstala je u točku 3) tj. kod tužitelja postoje bolesti, ali se te bolesti ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma, jer nema dokumentacije kojom je tužitelj potkrijepio da je od navedenih bolesti iz zahtjeva obolio ili su se one pogoršale zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu.
21. Tužitelj u očitovanju od 2. travnja 2022. na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, osim već dosada iznesenih navoda koje ponavlja, navodi da vještakinja podrazumijeva izloženost ugrožavajućim situacijama, ali u isto vrijeme ne podrazumijeva negativne posljedice iskustva rata, što je u potpunosti kontradiktorno. Napominje da ratne traume nisu prouzročene samo egzsitencijalno ugrožavajućim situacijama već i konstantnom dozom straha od budućnosti, različitim vremenskim i higijenski nepovoljnim uvjetima u ratu i ostalim nepovoljnim stresnim čimbenicima. Smatra nužnim da vještakinja odgovori na pitanje može li sa sigurnošću isključiti uzročno-posljedičnu vezu nastanka epilepsije i moždanog udara sa tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Ističe da je bio nišandžija protuzrakoplovnog topa koji je veličine tenka, a osobno je na ratištu sastavljao dijelove tih topova koji su težili i do 90 kg te mu je upravo prilikom jedne takve radnje došlo do oštećenja donjeg dijela kralježnice, a od silnog fizičkog naprezanja i čašice njegovih koljena su doživjele napuknuća (opisano u ratnom putu). Predlaže da se vještakinju neposredno sasluša u upravnom sporu, a posebice u odnosu na utvrđenje iz potvrde dr. M. D., spec. neurologije koji je 10. prosinca 1991. u svojstvu vojnog liječnika nakon pregleda utvrdio da je tužitelj u tom trenutku nesposoban za vojsku sa dg. EPI, kao i dodatno vještačenje po vještaku specijalisti psihijatrije.
22. U podnesku od 4. lipnja 2022. tužitelj dodatno ističe kako smatra nužnim da vještakinja odgovori na pitanje da li može sa 100%-om sigurnošću isključiti nastanak epilepsije i pretrpljenog moždanog udara s izravnim aktivnim sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, kao i da li se može očitovati o činjenici da je tužitelj do Domovinskog rata bio radno sposoban za psihofizički zahtijevan posao (višegodišnji rad na visokoj dizalici u Slovačkoj) i o uzroku prvog EPI napada i dijagnosticiranju navedene bolesti po dr. M. D.. S obzirom na veliku kvalitativnu razliku tužiteljevog psihofizičkog zdravlja u mirnodopskom životu do priključenja i nakon aktivnog učešća u Domovinskom ratu, kao i utvrđenih dijagnoza, prioritetno epilepisije, a potom i psihičkih poremećaja, traži da se vještakinja decidirano očituje da li sa sigurnošću, odnosno s kolikom vjerojatnošću isključuje uzročno-posljedičnu vezu utvrđenih oboljenja s tužiteljevim aktivnim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Osim toga, predlaže saslušati kao svjedoka dr. M. D., spec. neurologije iz Opće bolnice „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod, podredno od istoga zatražiti njegovo pismeno očitovanje.
23. Stalna sudska vještakinja u podnesku od 6. lipnja 2022., očitujući se na navedene podneske od 2. travnja 2022. i 4. lipnja 2022., pojašnjava da u spisu nema niti jednog neurološkog nalaza u kojem je navedena dijagnoza epilepsije, opis ataka, učinjena obrada niti postoji dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da se tužitelj liječi ili kontrolira zbog epilepsije. Jedini nalaz u kojem je navedena dijagnoza epilepsije je Liječnička svjedodžba iz MC Slavonski Brod od 10. prosinca 1991. u kojoj je navedeno da je tužitelj nesposoban za ZNG, a kao dijagnoza nesposobnosti navedena je epilepsija, dok drugih nalaza sa postavljenom ili dokazanom dijagnozom epilepsije i eventualnih kontrola i kontinuiranog liječenja po neurologu nema. Vještakinja nadalje iznosi kriterije za postavljanje dijagnoze epilepsije. Također nema nikakvih podataka o bilo kakvoj traumi glave ili vremenskim uvjetima doživljenima na ratištu od 28. rujna 1991. do 10. prosinca 1991., tj. od dana kada je tužitelj pripadnik HV do dana postavljanja dijagnoze epilepsije, nije navedeno kada se eventualni epileptički napad dogodio niti pod kojim okolnostima te prema dokumentaciji u spisu nije jasno dokazano da tužitelj boluje od epilepsije. Da bi se postavila jasna uzročno- posljedična veza potrebna je dokumentacija iz koje je razvidno da tužitelj boluje od epilepsije i od kada te u kojim okolnostima je dobio epileptički napad, dok priložena medicinska dokumentacija ne govori u prilog jasnoj uzročno-posljedičnoj povezanosti. U odnosu na navode tužitelja da je kod njega, kada je sastavljao dijelove topova koji su težili i do 90 kg ili kod bilo kojeg drugog naprezanja kod obavljanja vojnih dužnosti, došlo do ozljede donjeg dijela kralježnice i „čašice“ oba koljena, vještakinja dodaje da u spisu ne postoji medicinska dokumentacija o istome, dok prvi specijalistički nalaz koji upućuje na poteškoće s kralježnicom je nalaz neurologa od 8. prosinca 2017. u kojem su navedene dijagnoze cervikalnog i lumbalnog sindroma, a ovom nalazu prethodi RTG nalaz od 16. listopada 2017. na kojem su opisane snimke vratne, torakalne i lumbalne kralježnice sa degenerativnim promjenama, dok neurolog ne spominje niti epilepsiju, kroničnu neurološku bolest, za koju tužitelj tvrdi da od nje boluje. Što se tiče psihičkih oboljenja, vještakinja ponavlja već iznesene navode u nalazu i mišljenju te se dodatno poziva na točku 235. Liste II koja je sastavni dio Uredbe koja govori da se sve bolesti pod tom točkom mogu priznati samo onda kada se isključe druga traumatska iskustva, a to su kod tužitelja po psihijatru bili psihološki, biološki i socijalni čimbenici.
24. Tužitelj u podnesku od 13. srpnja 2022. prilaže nalaz dr. sc. M. D., spec. neurologije u Općoj bolnici „Dr. Josip Benčević“ od 5. srpnja 2022., zbog čega odustaje od njegovog saslušanja, svoje pismeno očitovanje na dosadašnji tijek postupka od 8. srpnja 2022. i zahtjev za ispravak vremena o sudjelovanju u Domovinskom ratu s ovjerenom izjavom svjedoka – neposrednih zapovjednika D. Š. i M. Ć., sve od 4. lipnja 2018. Osim toga, predlaže odrediti sudsko-medicinsko po vještaku neurologu na okolnost uzročno-posljedične veze bolesti epilepsije i pretrpljenog moždanog udara s izravnim aktivnim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, dok odustaje od dokaznog prijedloga provođenja vještačenja po vještaku psihijatrijske struke.
25. Stalna sudska vještakinja u očitovanju od 27. srpnja 2022., a u odnosu na podnesak tužitelja od 13. srpnja 2022., dodatno osim već dosada iznesenih navoda, ističe da dr. M. D. ne navodi razloge zbog kojih je tužitelja uputio na neurološki pregled, nije opisan niti jedan simptom bolesti na koje se poziva tužitelj, a da su nastale kao posljedica događanja – sudjelovanja u Domovinskom ratu te nije opisano koji su simptomi ukazivali na eventualni epi napad, koji na moždani udar i što je moždanom udaru prethodilo, a da je bilo uzrokovano neposredno sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Također, nema dostavljenog zapisa liječnika iz ambulante 108. brigade ZNG o tome da je tužitelj u bilo kojem trenutku sudjelovanja u Domovinskom ratu imao evidentirana oštećenja kralježnice u donjem dijelu od dizanja teških okvira, imao simptome moždanog udara tada ili druge simptome koji govore u prilog ratnim djelovanjima izazvanog epi napadom ili zbog nekog događaja koji nije evidentiran u spisu znakove CVI.
26. Nadalje, tužitelj je uz podnesak od 8. rujna 2022. dostavio nalaz specijaliste dr. A. J., spec. neuropsihijatrije M.C.: Slavonski Brod od 5. prosinca 1991., nalaz specijaliste prof. B. G., spec. kliničke psihologinje iz MC Slavonski Brod od 5. studenoga 1991., uputnicu specijalisti s dg. EPI od 6. prosinca 1991. te nalaz specijaliste dr. S. P., spec. medicine rada u Službi medicine rada Slavonski Brod od 9. prosinca 1991. Uvažavajući sada dostupnu medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da je dok tužitelja uslijed (pretpostavljeno) izvanredno stresnih i po život ugrožavajućih ratnih okolnosti tijekom njegovog aktivnog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske došlo do pogoršanja njegovog psihičkog zdravlja zbog čega je bio proglašen nesposobnim za daljnju vojnu službu te daljnju činjenicu da je tužitelj od iste dijagnoze liječen u djetinjstvu od 3. do 10. godine, da je bio proglašen sposobnim za služenje redovnog vojnog roka koji je i odslužio u bivšoj JNA, da je neposredno prije Domovinskog rata bio radno sposoban i radio na izuzetno psihofizički zahtjevnim poslovima koji su zahtijevali odlično zdravstveno stanje (rad na visokoj dizalici), tužitelj predlaže dokumentaciju dostaviti stalnoj sudskoj vještakinji radi dodatnog vještačenja i mišljenja kako bi se očitovala da li je kod tužitelja u studenom 1991. godine došlo do remisije u djetinjstvu postavljene dijagnoze epilepsije uslijed ratom izazvanih okolnosti i sa kojim stupnjem vjerojatnosti (izvjesnosti), odnosno da li je ta remisija isključivo uzrokovana ratnim događanjima ili je mogla biti izazvana i nekim drugim uzrokom. I nadalje ostaje kod dokaznog prijedloga provođenja vještačenja po specijalistu neurologu te saslušaanja u svojstvu svjedoka dr. sc. M. D..
27. Stalna sudska vještakinja u podnesku od 20. rujna 2022, očitujući se na podnesak tužitelja od 8. rujna 2022., ističe da je iz dostavljene dokumentacije vidljivo da je tužitelj kao dijete imao dijagnozu epilepsije zbog koje je bio pod kontrolom neurologa od 3. do 10. godine, iz novodostavljene medicinske dokumentacije nije vidljivo o kojem se obliku epilepsije radilo i koju je terapiju uzimao. U nalazu psihijatra od 5. prosinca 1991. vidljivo je da postavlja dijagnozu epilepsije te da navodi kako dvije atake koje je tužitelj imao 7 dana prije pregleda ukazuju na psihomotornu epilepsiju koja se još naziva i kompleksna parcijalna epilepsija temporalnog žarišta kod kojih je klinička slika vrlo raznolika, praćena poremećajem odnosno suženjem svijesti vrlo često nakon „predosjećaja“, odnosno aure. Psiholog u svom nalazu navodi „pod stresom imao epi napad“, „sada anksiozan, povremeno dezorijentiran, posebno nakon buđenja“, „u strukturi ličnosti tipične promjene za epi karakter, uputiti psihijatru“. Obzirom na navedeno, na ratni put, nalaz neuropsihijatra i psihologa koji upućuju na epilepsiju, vrlo je vjerojatno i izvjesno da su epi napadi kod osobe koja je kao dijete bila liječena zbog epilepsije, doduše nepoznatog uzroka i okolnosti, bili provocirani stresnim situacijama kojima je tužitelj bio izložen u ratu kao pripadnik ZNG. Nema podataka o eventualnom daljnjem liječenju nakon desete godine te nakon druge neurološke kontrole od 20. prosinca 1991. Tužitelj je za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu imao u istom danu dva napada opisana kao epileptička, nakon toga je do javljanja neuropsihijatru prošlo 7 dana, a u međuvremenu nije imao opisanih napada. Dana 5. prosinca 1991. dobio je antiepileptičku terapiju, jednom bio na kontroli 20. prosinca 1991. te epileptičkih napada od tada nije imao te se ne može govoriti s medicinskog stanovišta o pogoršanju bolesti od koje je bolovao prije rata niti o pojavi nove bolesti koju nije imao do Domovinskog rata. Prema Uredbi, postotak oštećenja zbog epilepsije određuje se sukladno Listi II u slučajevima kada se epi napadi javljaju nakon ozljede mozga i čak i uz medikaciju tj. uzimanje terapije. Tužitelj nije imao dokazanu ozljedu mozga niti je po pojavi epileptičkih napada koji su bili u dva navrata istoga dana, koji se više nisu javljali ni u periodu od 7 dana kada je bio bez lijekova do pregleda neuropsihijatra, niti nakon uvođenja terapije nakon prvog i kontrolnog neuropsihijatrijskog pregleda te se ne može govoriti o pogoršanju bolesti jer više nije imao zabilježene epi napade. Stoga vještakinja u potpunosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja i svih navoda iz dosadašnjih očitovanja te je mišljenja da kod tužitelja ne postoji postotak oštećenja organizma zbog bolesti koja je valjana osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma HRVI iz Domovinskog rata.
28. U postupku usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, na ročištu održanom 12. listopada 2022., vještakinja je navela da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, kao i očitovanja u podnescima od 6. lipnja 2022., 27. srpnja 2022. i 20. rujna 2022. te je, u odnosu na navode i primjedbe tužitelja iznesene tijekom upravnog spora dodala kako se sukladno zakonskim propisima i Uredbi mora raditi o bolesti koja se pogoršala ili o bolesti koja se pojavila, a zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu, bilo za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu ili nakon toga, a da se može povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu te dokazom o kontinuitetu liječenja. Navodi da se iz zadnje dostavljene dokumentacije iskristaliziralo da je tužitelj liječen zbog epilepsije od 3. do 7. godine, nije navedeno o kojem se obliku epilepsije radilo niti o terapiji koju je tada primao, međutim, obzirom da nakon desete godine tužitelj nije više liječen zbog epilepsije, to je i odgovor na pitanje zašto je mogao raditi poslove koje je radio, a koji su bili poslovi sa posebnim uvjetima rada (posebno opasni poslovi). Do sudjelovanja u Domovinskom ratu prema dokumentaciji nema nikakvih podataka o recidivu bolesti epilepsije, dok je za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu opisano da je imao dvije atake koje su upućivale na psihomotornu epilepsiju. Bio je zbog toga na dva neurološka pregleda u roku od 15 dana između njih, u terapiji je dobio antiepileptik. Poslije toga u medicinskoj dokumentaciji nema dijagnoze epilepsije niti je u kartonu pacijenta ili u neurološkim i psihijatrijskom nalazu koji je bio priložen, bila propisana terapija antiepileptika niti se ova bolest spominjala, osim jednom u kartonu pacijenta s upitnicima 2017. godine kada liječnik obiteljske medicine kaže da pacijent govori da ima dokumentaciju o oboljenju od epilepsije. Znači, pacijent je imao epilepsiju prije sudjelovanja u Domovinskom ratu, u kratkom boravku u Domovinskom ratu neurolog navodi dvije atake u jednom danu, onda vrši pregled nakon 7 dana od opisanih ataka, a tužitelj u međuvremenu ne prima nikakvu antiepiletičku terapiju niti je u tih 7 dana ili kasnije zabilježeno ataka epilepsije ili bilo kakvog kontinuiteta liječenja. Zbog toga se ove dvije atake epilepsije ne mogu smatrati uzrokovane isključivo sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a nema ni podataka da je bolest epilepsije nakon toga liječena. Osim toga, nema dokaza da je tužitelj imao bilo kakvu ozljedu mozga nakon koje su se javili epileptički napadi, a što je definirano kao neophodno pri priznavanju epilepsije po točki 159. Liste II Uredbe. Što se tiče kralježnice, navodi da u dokumentaciji nema zabilježeno nikakve ozljede kralježnice tijekom sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Da jest, vjerojatno, da je tužitelj u periodu u kojem je bio u Domovinskom ratu nosio teške terete, ne u količini u kojoj on navodi, ali vještakinja navodi da je prema Uredbi, ukoliko nije bilo dokazane ozljede kralježnice, propisano da sudionik u Domovinskom ratu mora biti najmanje dvije godine, što je uvjet koji tužitelj nije ispunio. U odnosu na psihičku bolest navodi da postoji samo jedan nalaz koji govori da se radi o anksiozno- depresivnom stanju, međutim, iz njega uopće nije vidljivo da tužitelj svoje simptome povezuje sa Domovinskim ratom. I kod bolesti psihijatrijskog kruga bitno je da postoji kontinuitet liječenja i terapije, a ovdje tužitelj ima samo jedan nalaz, a nema kontinuiteta liječenja pa prema tome nije ni taj uvjet zadovoljen. Što se tiče moždanog udara, nije dokazano da je tužitelj za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu imao bilo koji simptom, a koji je zabilježen u dokumentaciji, koji bi se mogao povezati s tim da se moždani udar dogodio upravo u vrijeme kada je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu i da je bilo koji provokativni faktor (pad, udarac u glavu i sl.) uzrokovao navedenu ishemiju u području talamusa. Stoga se niti ova bolest ne može sigurno povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, kada se u obzir uzme dokumentacija koja je dostavljena vještaku.
28.1. Na poseban upit opunomoćenice tužitelja da li može sa sigurnošću isključiti da je kod tužitelja nastup dvije atake epilepsije bio izazvan psihičkom stresnom situacijom pod ratnim zbivanjima, odnosno da li je skladu s Uredbom takav napad isključivo moguć uslijed fizičkog udarca predjela glave, odnosno mozga, vještakinja navodi da je psihički stres mogao izazvati reakciju za koju ne znamo kakva je bila, a koju je neurolog shvatio kao moguću psihomotornu epilepsiju. Ovaj oblik epilepsije kako se tada zvao ne spada ni u jednu skupinu koju dozvoljava Uredba, međutim postoji članak u Uredbi koji dopušta ukoliko nešto u njoj nije navedeno da se procjeni analogijom. Međutim, ono što je bitno, to je da posljedice moraju biti trajne, a liječenje kontinuirano, što u slučaju tužitelja ne proizlazi iz dokumentacije koja je dostavljena.
28.2 Nadalje, na poseban upit opunomoćenice tužitelja da li se vještakinja može očitovati na utvrđenje iz nalaza specijaliste dr. S. P. od 9. prosinca 1991. kojim je meritorno zaključila da tužitelj / preglednik prema Pravilniku nije sposoban za ZNG, a pod dijagnozom epilepsije, sve s obzirom da taj nalaz nije dokumentiran provedenim specijalističkim pregledima (CT mozga itd.), vještakinja odgovara da je prema Pravilniku koji se odnosio na vojsku i policiju epilepsija bila zapreka za aktivno služenje i u vojsci i u policiji. Dijagnozu epilepsije postavio je neurolog, a specijalist medicine rada nije taj koji će korigirati dijagnozu neurologa, a koja nije bila pod upitnikom, već uzimajući u obzir dijagnozu koju je postavio neurolog i kontraindikacije navedene u Pravilniku, jedino što je dr. P. mogla navesti je zabrana služenja u ZNG- u.
28.3. Opunomoćenica tužitelja je kao primjedbu na raspravno izlaganje sudske vještakinje navela da smatra kako postoji uzročno-posljedična veza između napada epilepsije i aktivnog sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu te je i nadalje ostala kod predloženih dokaznih prijedloga provođenja vještačenja po stalnom sudskom vještaku neurološke struke i saslušanja dr. sc. M. D., specijalista neurologa iz Opće bolnice “Dr. Josip Benčević” Slavonski Brod, dok opunomoćenica tuženika nije imala primjedbe na raspravno izlaganje sudske vještakinje.
29. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, kao i njezina očitovanja iz podnesaka dostavljenih tijekom upravnog spora i očitovanje dano na raspravi, obzirom da su sačinjeni vrlo detaljno opisujući svu priloženu medicinsku dokumentaciju u spisu predmeta, kao i tijek bolesti te je predmetni nalaz dan u skladu s pravilima struke, sukladno medicinskoj dokumentaciji, dok je svojim očitovanjima otklonila sve iznesene prigovore tužitelja.
30. Nakon ovako sačinjenog nalaza i mišljenja od strane stalne sudske vještakinje razvidno je da je putem provedenog vještačenja utvrđeno istovjetno činjenično stanje, kao i putem ovlaštenih vještaka u upravnom postupku. Dakle, u ovoj upravnoj stvari provedena su četiri vještačenja u kojima su vještaci suglasni u svojoj ocjeni da su oboljenje kralježnice, epilepsija, moždani udar i psihički problemi tužitelja bolesti koje se ne uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma HRVI iz Domovinskog rata, obzirom da iste nisu neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Navedena vještačenja su obrazložena, jasna i suglasna, kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i u pogledu utvrđenih dijagnoza i u ocjeni nepostojanja bolesti koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma HRVI iz Domovinskog rata kod tužitelja.
31. Tužitelj svojim navodima nije Sud doveo u dvojbu u pogledu medicinskih utvrđenja iz predmetnih nalaza i mišljenja, već iznosi svoja stajališta u svezi svog zdravstvenog stanja i oštećenja organizma. Pri tome valja reći da se ovdje radi o činjeničnim pitanjima medicinske naravi, koja su prije svega u nadležnosti vještaka liječnika, koji su u konačnici zaključili da kod tužitelja nije utvrđeno postojanje bolesti koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma HRVI iz Domovinskog rata kod tužitelja, a kako su vještaci svoje mišljenje pritom iscrpno obrazložili i Sud ga stoga prihvaća.
32. Uzimajući u obzir potpunost i uvjerljivost nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje, koje tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju, Sud je na raspravi održanoj dana 12. listopada 2022. sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. ZPP-a odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje vještačenja po stalnom sudskom vještaku neurološke struke i saslušanje dr.sc. M. D., spec. neurologa u Općoj bolnici „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod, pri tome imajući u vidu i odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti).
33. Slijedom svega navedenog, kako je osporavano rješenje doneseno na temelju mjerodavne stručne prosudbe, na način i u postupku propisanim zakonom, Sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
34. Stoga Sud nema osnove niti zaključiti da je odbijanjem zahtjeva tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata povrijeđen zakon na njegovu štetu jer tužitelj ne ispunjava uvjete propisane člankom 12. stavkom 1. točka c) Zakona za priznavanje predmetnog prava pa je na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a odlučio kao u točki I izreke ove presude.
35. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 79. stavku 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
36. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.
37. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Osijeku 19. listopada 2022.
Sutkinja
Jasenka Beker v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
