Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Po-146/2015

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. G., pok. D., iz P., P. p. …, M.,

OIB: …, zastupan po punomoćniku D. K., odvjetniku u S., protiv

tuženike R. H., OIB: …, zastupana po O.

u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika

Z. B., iz S., K. S. …, OIB: …., zastupanog

po pun. I. i P. B., odvjetnicima u S., radi sklapanja ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu R. H., nakon održane glavne i javne

rasprave zaključene dana 08. rujna 2022.g., a na ročištu od 19. listopada 2022.g., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da tužitelj R. G. pok. D., iz P., P. p. 134, OIB: …, ima pravo prvootkupa poslovnog prostora u S., u prizemlju zgrade anagrafske oznake I. L. 5, sagrađene na čest. zgr. 2248, ZU 1408, K.O. S.,

poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, za 1792/6048 dijela, koji se nalaze u vlasništvu tuženika R.H., a sve temeljem čl.33. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu R.H.

2. Dužni su tuženi u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, sklopiti s tužiteljem slijedeći:

UGOVOR O KUPOPRODAJI POSLOVNOG PROSTORA

Članak 1.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju:

- da je Republika Hrvatska suvlasnik za 1792/6048 dijela nekretnine i to baš poslovnog prostora u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. 2248, Z.U. 1408, K.O. S., poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, anagrafske oznake I. L. 5, u S.;

- da je R. G. dugogodišnji zakupnik i posjednik nekretnine pobliže opisane u točki 1., te da je temeljem članka 33., Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu R.H., NN 125/11, od dana 26. listopada 2011.g., ovlaštenik prava prvootkupa.

Članak 2.

R. H., prodaje, a R. G. izjavljuje da kupuje 1792/6048 dijela

nekretnine i to baš poslovnog prostora u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. 2248, ZU 1408, K.O. S., poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, anagrafske oznake I. L. 5 u S..

Članak 3.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da tržišna kupoprodajna cijena nekretnine po 1 m2 iznosi 20.000,00 kn, što ukupno iznosi 284.400,00 kn, time da se ista umanjuje temeljem odredbe članka 35., Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu R.H., za iznos od 30%, na ime učinjenih trajnih ulaganja od strane kupca,

u slučaju jednokratnog plaćanja iste, pa tako umanjena iznosi 199.080,00 kn, a sve prema obračunu ovlaštenog sudskog vještaka.

Članak 4.

Prodavatelj jamči kupcu da je suvlasnik za 1792/6048 dijela nekretnine, te da je ista prosta od svakog tereta ili prava trećih osoba. Kupac se već nalazi u zakonitom i materijalnom posjedu nekretnine.

Članak 5.

Prodavatelj ovlašćuje kupca, da bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja, temeljem ovog Ugovora, zatraži i postignu uknjižbu prava vlasništva prodane nekretnine u zemljišnim knjigama za K.O. S., uz istodobno brisanje tog prava s imena prodavatelja.

Članak 6.

Ovaj Ugovor je sačinjen u šest (6) istovjetnih primjeraka koji služe za potrebe stranaka, ovjere i poreza.

Članak 7.

U znak da odredbe ovog Ugovora predstavljaju njihovu pravu volju, stranke ga vlastoručno potpisuju.

KUPAC:

PRODAVATELJ:

U protivnom će ova presuda zamijeniti isti.

3. Dužni su tuženi u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju parnični trošak.

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku R. H. parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn / 1.244,28 € /[1] zajedno

sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. listopada 2022.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi umješaču Z. B. parnični trošak u iznosu od 16.250,00 kn / 2.156,75 € /[2] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. listopada 2022.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 23. ožujka 2015.g. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja R. G.

protiv tuženika ad1/ R. H., ad2/ DUUDI i ad3/ D. N. d.o.o. u kojoj se navodi da je R. H. rješenjem Ureda državne uprave Splitsko - dalmatinske županije,

službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP I-942-04/11-01/09, Ur. Broj: 2181-05- 01/ 021-13-10, od dana 10. siječnja 2013.g., pravomoćno od dana 14. veljače 2013.g., proglašena vlasnikom dijela poslovnog prostora, ukupne površine 48 m2, položen u prizemlju stambeno poslovne zgrade anagrafske oznake I. L. 5, u

S., sagrađene na čest. zgr. 2248, ZU 1408, K.O. S., poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, za 1792/6048 dijela (površine 14,22 m2). Tužitelj da je vlasnik ugostiteljskog obrta caffe bar ''G.'', 'te da je suvlasnik i jedini posjednik iz osnova zakupa neprekinuti niz godina (47 godina), zajedno s pravnim prednikom, ocem pok. D. G.,

poslovnog prostora u S., na adresi I. L. br. 5. Od početka zakupa poslovnog prostora 1968.g. do danas, u prostoru se obavlja ugostiteljski obrt caffe bar, te su u preuređenje predmetnog poslovnog prostora uložena velika financijska sredstva. Poslovni prostor je bio nacionaliziran 1961.g., a u trenutku uzimanja u zakup od G. S.., bio je u izrazito lošem, derutnom i zapuštenom stanju. Prilikom denacionalizacije, 1997.g., dio nasljednika bivših vlasnika, podnio je zahtjev za povrat nacionaliziranog prostora. Dio prostora, za 2464/6048 dijela, ili površine od 19,56 m2, vraćen je dijelu nasljednika Djelomičnim rješenjem o povratu nacionalizirane imovine od strane državnog ureda za imovinsko-pravne poslove

S.-d. županije, Klasa: UP-I-942-04/97-01-221, Urbroj: 2181-08-01-

3/BS/SB, od 16. ožujka 2001.g. Drugi dio prostora, za 1792/6048 dijela, (površine od 14,22 m2), vraćen je ostalim nasljednicima Djelomičnim rješenjem o povratu, Klasa:

UP-I-942-04/97-01/277, Ur.broj: 2181-05-03-11-33, od 1. lipnja 2011.g. koje je postalo pravomoćno dana 19. rujna 2011.g. Preostali dio od 1792/6048 dijela, (površine od 14,22 m2), proglašeno je vlasništvo Republike Hrvatske, rješenjem Ureda državne uprave S.D.Ž., službe za imovinsko-pravne

poslove, Klasa: UP-I-942-04/11-01/09, Ur.Broj: 2181-05-01/ 021-13 10, od dana 10. siječnja 2013.g., pravomoćno od dana 14. veljače 2013.g., jer za taj idealni dio poslovnog prostora preostali bivši Vlasnici ili njihovi nasljednici nisu podnijeli zahtjev za povrat u zakonskom roku ili bivši vlasnici nisu imali nasljednike prvog nasljednog reda. Dio predmetnog poslovnog prostora, za 112/6048 dijela (površine od 0,89 m2), tužitelj je otkupio od jednog od nasljednika, dr. B. B., čime je postao i jedan od suvlasnika na predmetnom poslovnom prostoru. Prodavatelj je, prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, čl. 41., priznao tužitelju-kupcu sva ulaganja na osnovu procjene iz vještva stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo, a koja iznose cca 2/3 od današnje tržišne cijene uređenog poslovnog prostora. Temeljem Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu R.H., NN 125/11, od dana 26. listopada 2011.g., članak 33., kao dugogodišnji i uredni zakupnik, tužitelj ima prvenstveno pravo otkupa poslovnog prostora neposrednom pogodbom, s tim da mu se priznaje maksimalno 30% od njegovih mnogo većih ulaganja u uređenje poslovnog prostora, ako se kupoprodajna cijena isplaćuje jednokratno. Tijekom višekratne rekonstrukcije prostora u periodu od 47 godina, učinjena su znatna i trajna ulaganja u građevinskom i estetskom smislu, a čija procijenjena vrijednost iznosi cca. 60% ili cca 2/3 dijela od današnje tržišne vrijednosti poslovnog prostora u toj zoni grada, a što je razvidno iz priležećeg vještva sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo, ing. J. Č., od 27.

ožujka 2011.g. Tuženik R.H. je stekao suvlasništvo predmetnog dijela poslovnog prostora prije samo dvije godine. Građevinska i tržišna vrijednost poslovnog prostora u vrijeme stjecanja suvlasništva je znatno veća od krajnje derutnog prostora stare pekare, kakav je bio u vrijeme nacionalizacije. Sada je nekretnina odlično uređen poslovni prostor S uhodanim poslom. Tužitelj je tijekom 47 godina u zakonitom i materijalnom posjedu poslovnog prostora, kojeg je uređivao u dogovoru sa Gradom S., te u skladu sa svim pozitivnim pravnim popisima, uključujući i ishođenje suglasnosti za preuređenje prostora od Ministarstva kulture - Konzervatorskog odjela u S.. Zbog povećane tržišne i građevinske vrijednosti na osnovi dugogodišnjih ulaganja u poslovni prostor, koja su očigledna i trajna, te dokazana na osnovu vještačenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo, a zbog zakonske mogućnosti prvootkupa od R.H., tužitelj je imao pravni interes što prije srediti stanje suvlasničkih udjela sa ostalim suvlasnicima, te je tim povodom poslao nekoliko zahtjeva DUUDI, (ranije AUDIO), za otkup dijela poslovnog prostora u vlasništvu R.H., te i osobno bio u DUUDI, u Z., na razgovor o otkupu. Jedan od suvlasnika poslovnog prostora,

Z. B. pok. F., iz S., podnio je Općinskom sudu u Splitu, Prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, poslovni br: R1-737/13, od 11. studenog 2013.g. (stari broj: R1-431/07, koji je sada službeni broj). Tužitelj se protivio prijedlogu za razvrgnuće iz razloga, jer je već temeljem citirane odredbe Zakona, podnio zahtjev za otkup dijela predmetnog prostora, te je smatrao da rješenje u tom postupku predstavlja prethodno pitanje za postupak razvrgnuća. Nesporno je da će točne suvlasničke udjele biti moguće utvrditi tek po okončanju postupka otkupa. Ukoliko Izvanparnični sud ustraje u provođenju postupka razvrgnuća bez točnog utvrđenja suvlasnika i njihovih udjela, za tužitelja će nastati nenadoknadiva pravna i materijalna šteta. Ukazuje se stoga potrebitim što hitnije provesti ovaj postupak. Tužitelj je dugi niz godina uredno plaćao zakupninu G. S., a potom i suvlasnicima nakon provedenog postupka povrata nacionalizirane imovine. Pravodobno je uputio ponudu Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) radi dostave uplatnica za plaćanje zakupnine do okončanja postupka po zahtjevu za prvootkup. Postupak dostave istih se odužio, te je tužitelj, nakon niza molbi tek nakon 17 mjeseci od stjecanja suvlasništva R.H., zaprimio iste. Naime, uredno plaćanje dospjelih zakupnina, jedan je od bitnih uvjeta za ostvarenje prava prvootkupa. Tužitelj je odmah po primitku uplatnica za zakupninu za prethodno razdoblje podmirio sva dugovanja, te je time ispunio sve uvjete iz Uredbe Vlade R.H. O kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu R.H., od dana 6.

Slijedom iznesenog, tužitelj ima pravni interes da se postupak otkupa okonča što hitnije, te da ostvari svoja na Zakonu osnovana prava, osobito iz razloga što je dostavio DUUDI-ju svu dokumentaciju i podmirio sva dospjela potraživanja prema tuženiku, te time kumulativno ispunio sve zakonske uvjete za sklapanje Kupoprodajnog ugovora. Tužitelj je temeljem čl.33., Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu R.H., te temeljem čl.186a ZPP-a, podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu Zahtjev za mirno rješenje spora, a radi sklapanja Ugovora o kupoprodaji predmetnog dijela poslovnog prostora u vlasništvu R.H., dana 29.05.2014.g., te je zaprimio pisani odgovor ODO u S., broj: N-DO-241/14, od dana 10.lipnja 2014.g., u kojem ga izvješćuju da nisu ovlašteni prodavati suvlasničke dijelove, te ga uputili na tuženika ad 2/ DUUDI, uz prethodno utvrđenje visine zakupnine, koje provodi tvrtka Državne nekretnine d.o.o. Iz iznesenog da je razvidno da je tužitelj, poštujući zakonski slijed u procesu otkupa udjela u suvlasništvu RH, iscrpio sve predviđene mogućnosti.

Glede navedenog, predlaže se 'Naslovljenom provedenom postupku, donese slijedeću

P R E S U D U

„1. Utvrđuje se da tužitelj R. G. pok. D., iz P., P. p. …, OIB: …., ima pravo prvootkupa poslovnog prostora u S., u prizemlju zgrade anagrafske oznake I. L. 5, sagrađene na čest. zgr. 2248, ZU 1408, K.O. S.,

2. Dužni su tuženi u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, sklopiti s tužiteljem slijedeći:

UGOVOR O KUPOPRODAJI POSLOVNOG PROSTORA

Članak 1.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju:

- da je R. H. suvlasnik za 1792/6048 dijela nekretnine i to baš poslovnog prostora u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. 2248, Z.U. 1408, K.O. S., poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, anagrafske oznake I. L. 5, u S.;

Članak 2.

R. H., prodaje, a R. G. izjavljuje da kupuje 1792/6048 dijela

Članak 3.

u slučaju jednokratnog plaćanja iste, pa tako umanjena iznosi 199.080,00 kn, a sve prema obračunu ovlaštenog sudskog vještaka.

Članak 4.

Članak 5.

Članak 6.

Ovaj Ugovor je sačinjen u šest (6) istovjetnih primjeraka koji služe za potrebe stranaka, ovjere i poreza.

Članak 7.

U znak da odredbe ovog Ugovora predstavljaju njihovu pravu volju, stranke ga vlastoručno potpisuju.

KUPAC:

PRODAVATELJ:

U protivnom će ova presuda zamijeniti isti.

3. Dužni su tuženi u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju parnični trošak.“

2. Dana 20 .svibnja 2015.g. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika R. H. u kojem se u bitnome navodi:

- da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu,

- da je tužitelj pogrešno naznačio DUUDI i D. n. d.o.o. kao tuženike pod 2. i 3. jer je jedino nadležno državno odvjetništvo ovlašteno i dužno zastupati R. H. u svim

postupcima koji se vode pred sudovima i upravnim tijelima, a da je DUUDI tijelo državne uprave koje ima ovlast za upravljanje i raspolaganje imovinom u vlasništvu R. Hrvatske sukladno Zakonu o upravljanju i raspolaganju državnom imovinom (NN br. 94/13), ali nema ovlast zastupati R. H. pred

sudovima,

- da isto tako ni D. n. d.o.o. ne mogu zastupati R. H.

pred sudom jer se radi o trgovačkom društvu osnovanom od strane DUUDI-ja s namjerom upravljanja i raspolaganja fondom stanova i poslovnih prostora od komercijalne vrijednosti te održavanje rezidencijalnih objekata a čija funkcija je naplata najamnine za stanove odnosno zakupnine za poslovne prostore.

- da se stoga predlaže odbaciti tužbu u odnosu na tuženike pod 2. i 3. jer jedino R. H., zastupana po nadležnom državnom odvjetništvu može biti

tužena u ovakvoj parnici.

- da u odnosu na tužbeni zahtjev tužena ističe da niti jednim propisom nije propisana obveza R. H. za prodaju svog suvlasničkog dijela tužitelju, kako općeg

propisa, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji regulira suvlasništvo i posebnim propisima,

- da se tužitelj može obratiti DUUDI-ju za razvrgnuće suvlasničke zajednice, što je i učinio, a postupak pred tim nadležnim tijelom nije još okončan,

- da je u tijeku izvanparnični postupak pred Općinskim sudom radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, što tužena ne spori, u kojem postupku se tužitelj protivio prijedlogu za razvrgnuće, navodeći kako ishod ovisi o prethodnoj odluci o otkupu suvlasničkog dijela, očigledno smatrajući da će ishoditi veću cijenu u razvrgnuću isplatom što veće površine,

- da to nije i ne može biti predmet ovog parničnog postupka,

- da se ne može tužitelj u ovoj tužbi protiviti razvrgnuću suvlasničke zajednice u izvanparničnom postupku koji je već u tijeku.

- da tužitelj u tužbi navodi kako ima prvenstveno pravo prvokupa poslovnog prostora neposrednom pogodbom, što nije točno. Naime, čl. 33. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu RH (NN br. 125/11) ne propisuje obvezu prvokupa niti neposrednu pogodbu nego propisuje da se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske može prodati sadašnjem zakupniku pod uvjetima propisanim zakonom i podzakonskim aktima, dakle, da nema obveze na strani Republike Hrvatske za prodaju poslovnog prostora nego DUUDI samostalno donosi odluku o prodaji poslovnih prostora i stanova u vlasništvu Republike Hrvatske.

- da tužitelj ne može tužbom prisiliti DUUDI da mu proda svoj suvlasnički dio na poslovnom prostoru,

- da je iz svega naprijed navedenog razvidno da je tužba potpuno neosnovana i neutemeljena, te da se stoga predlaže odbaciti je, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti uz osudu tužitelja na podmirenje parničnog troška tuženiku.

3. Na ročištu od 23. svibnja 2017.g. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na tuženike ad2/ DUUDI i ad3/ D.n. d.o.o. Pravomoćnim rješenjem ovog suda od 25. svibnja 2017.g. utvrđeno je povlačenje naspram tuženika ad 2/ i ad3/.

4. Procesnim rješenjem od 08. rujna 2022.g. dopušteno je Z. B. stupanje

u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika Naime, prema odredbi čl. 206. st 1 ZPP-a, osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. U konkretnom slučaju stranke ovog postupka i Z. B. su suvlasnici predmetnog prostora, a među istima teče postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, slijedom čega Z.

Buzolić, po ocjeni ovog suda ima pravni interes miješanja u ovu parnicu.

5. U odnosu na prigovore tužitelja u pogledu zastupanja tuženika, za navesti je da je odredbom čl. 30. st. 4 Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne Novine broj 67/18, 21/22) propisano da nadležno državno odvjetništvo zastupa RH u svim postupcima koji se vode pred sudovima i drugim upravnim tijelima, radi zaštite njezinih imovinskih interesa. Slijedom navedenog prigovor tužitelja u pogledu zastupanja tuženika nije osnovan.

6. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem te su izvedeni dokazi pregledom priloženog izvatka iz zemljišne knjige, pregledom rješenja donesenog od ureda državne uprave u splitsko dalmatinskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove Klasa: UP-I-942-04/11-01/09, Ur. Broj: 2181-05-01/021- 13-10 S., 10. siječnja 2013.godine, pregledom dopisa Službe pravne zaštite stanova, poslovnih prostora i geodezije KLASA: 372-01/09-01/130

URBROJ:2181/01-12-01/03-14-10 od 07.04.2014.g., te KLASA: 372-01/09-01/130 URBROJ: 2181/01-12-02/33-13-8, S., 13.03.2013., pregledom potvrde Službe za gospodarenje resursima G. S. K.: 372-01/98-01/10SH URBROJ:

2181/01-02/04-98-1 od 19. veljače 1998.g., Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između B. B. i R. G. od 28. travnja 2011.g., pregledom

vještva vještaka J. Č. od 17. veljače 2022.g. i 27. kolovoza 2010.g.,

pregledom molbe za otkup dijela poslovnog prostora u suvlasništvu RH upućene od strane tužitelja Agenciji za upravljanje državnom imovinom „U S., 12. ožujka 2013.g., pregledom dopisa RH DUUDI Z., 16. rujna 2013.g., pregledom dopisa tužitelja upućenog DUUDI U S., 25. rujna 2013.g. i 09. svibnja 2014.g.,

prijedloga radi razvrgnuća suvlasničke zajednice zaprimljenog kod ovog suda dana 13.11.2013.g., Potvrde G. S.. od 28.02.2014.g, Potvrde Porezne uprave od

06.05.2014.g., pregledom Zahtjeva za mirno rješenje spora zaprimljenog kod ODO-a S. dana 29.05.2014.g., pregledom odgovora ODO-a S. na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora, S., 10.lipnja 2014.g., pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog između tužitelja i S. B., U S., 08. srpnja 2021.g..

7. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP).

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Pun. stranaka i umješača popisali su parnični trošak.

10. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za otkupom 1792/6048 dijela nekretnine i to baš poslovnog prostora u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. 2248, ZU 1408,

K.O. S., poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, anagrafske oznake I. L. 5 u S..

11. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da temeljem čl. 33 Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu R.H., NN 125/11, od dana 26. listopada 2011.g., kao dugogodišnji i uredni zakupnik, ima prvenstveno pravo otkupa poslovnog prostora neposrednom pogodbom, s tim da mu se priznaje maksimalno 30% od njegovih mnogo većih ulaganja u uređenje poslovnog prostora, ako se kupoprodajna cijena isplaćuje jednokratno.

12. Tužena pak ističe da niti jednim propisom nije propisana obveza Republike Hrvatske za prodaju svog suvlasničkog dijela tužitelju, kako općeg propisa, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji regulira suvlasništvo i posebnim propisima,

- da se tužitelj može obratiti DUUDI-ju za razvrgnuće suvlasničke zajednice, što je i učinio, a postupak pred tim nadležnim tijelom nije još okončan, te da je u tijeku izvanparnični postupak pred Općinskim sudom radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, što tužena ne spori, u kojem postupku se tužitelj protivio prijedlogu za razvrgnuće, navodeći kako ishod ovisi o prethodnoj odluci o otkupu suvlasničkog dijela, očigledno smatrajući da će ishoditi veću cijenu u razvrgnuću isplatom što veće površine,

- da tužitelj ne može tužbom prisiliti DUUDI da mu proda svoj suvlasnički dio na poslovnom prostoru,

13. Umješač na strani tuženika tvrdi da je tužitelj prodao svoj suvlasnički dio te da nema pravnog interesa za vođenje ove parnice.

14. Prigovor umješača nije osnovan. Naime, odredbom čl. 195. ZPP-a propisano je:

„Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.“

15. Dakle, sukladno odredbi čl. 195 ZPP-a činjenica otuđenja tužiteljevog suvlasničkog udjela u konkretnom slučaju ne sprječava tužitelja da i dalje bude stranka u ovom postupku.

16. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno da je suvlasnički dio predmetnog prostora koji je predmet ovog spora u vlasništvu Republike Hrvatske. Pod kojim okolnostima i uvjetima se mogu prodavati poslovni prostori u vlasništvu Republike Hrvatske, propisano je čl. 33. st 1-3 Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora (Narodne Novine broj 125/2011)

Tako je čl. 33 st. 1-3 Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora propisano:

„(1) Poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske može se prodati sadašnjem zakupniku iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona, koji uredno izvršava sve obveze iz ugovora o zakupu, pod uvjetima i u postupku propisanim ovim Zakonom i u skladu s uredbom koju će donijeti Vlada Republike Hrvatske, i to na temelju popisa poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje koji će sastaviti Agencija za upravljanje državnom imovinom, a koji će se javno objaviti.

(2) Poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske može se prodati sadašnjem korisniku iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona, pod uvjetima i u postupku propisanim ovim Zakonom i u skladu s uredbom koju će donijeti Vlada Republike Hrvatske, i to na temelju popisa poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje koji će sastaviti Agencija za upravljanje državnom imovinom, a koji će se javno objaviti.

(3) Zahtjev za kupnju poslovnoga prostora u vlasništvu Republike Hrvatske osobe iz stavka 1. i 2. ovoga članka podnose u roku od 90 dana od javne objave popisa poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje Agenciji za upravljanje državnom imovinom.“

17. Dakle, citiranim odredbama propisano je da se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske može prodati, dakle nije propisano da se mora prodati, nego da se može prodati. Utoliko ne postoji obveza Republike Hrvatske da mora prodati svoje suvlasničke udjele u predmetnom poslovnom prostoru.

18. Potom je propisano da se poslovni prostor u vlasništvu RH može prodati na temelju popisa poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje koji će sastaviti Agencija za upravljanje državnom imovinom, a koji će se javno objaviti.

19. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi Agencija za upravljanje državnom imovinom predmetni poslovni prostor, koji je predmet ovog spora, a radi se o poslovnom prostoru u S., u prizemlju zgrade anagrafske oznake I. L. 5,

sagrađene na čest. zgr. 2248, ZU 1408, K.O. S., poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, za 1792/6048 dijela, uvrstila na popis poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje i taj popis javno objavila.

20. Konačno, st. 3 čl. 33 propisano je da se zahtjev za kupnju u roku od 90 dana od dana objave popisa podnosi Agenciji za upravljanje državnom imovinom.

21. Dakle, nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 33 st 1-3 Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora.

22. Pored navedenog, potrebno je napomenuti da se prema odredbi članka 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene zgrade. U konkretnom slučaju, tužitelj spominje svoja ulaganja u predmetni prostor, međutim, ni u slučaju kada bi se zahtjev tužitelja mogao podvesti pod naprijed navedenu normu, tužitelj ne bi stekao vlasništvo predmetnog poslovnog prostora ulaganjem u predmetni poslovni prostor jer tijekom postupka tužitelj nije dokazao da bi vlasnik prostora odredio drugačije od navedene odredbe prema kojoj se vlasništvo ne može stjecati ulaganjem u prostorije ili zgrade.

23. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog zaključak je ovog suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te ga je kao takovog ovaj sud odbio u cijelosti. Kako je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, to je u cijelosti odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. I izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1 ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22). Tuženiku zastupanom po pun. priznat je trošak sastava odgovora na tužbu 2.500,00 kn, za pristupe na roč. od 09.12.16.g. i

08.09.22.g. po 2.500,00 kn, za pristup na roč. od 23.05.17.g. 625,00 kn (25%), te za pristup na roč. od 25.07.22.g. 1.250,00 kn, što sveukupno iznosi 9.375,00 kn. Na dosuđeni iznos troška tuženiku su priznate zatezne kamate od 19. listopada 2022.g.,

kao dana donošenja ove presude, pa do konačne isplate. Stopa zateznih kamata temelji se na Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20). Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki II. izreke presude.

25. Umješaču zastupanom po pun. priznat je trošak sastava podneska od 07.12.16.g. i 07.07.22.g. po 2.500,00 kn, za pristupe na roč. od 09.12.16.g. i 08.09.22.g. po 2.500,00 kn, za pristup na roč. od 23.05.17.g. 500,00 kn, te za pristup na roč. od 26.09.17.g. 1.250,00 kn (50%), što sveukupno iznosi 13.000,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 3.250,00 kn na ime 25% PDV-a, pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 16.250,00 kn. Umješaču nadalje nije priznat trošak ostalih podnesaka s obzirom da isti u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Na dosuđeni iznos troška umješaču su priznate zatezne kamate od 19. listopada 2022.g., kao dana donošenja ove presude, pa do konačne isplate.

Stopa zateznih kamata temelji se na Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20). Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki III. izreke presude.

U Splitu 19. listopada 2022.

S U D A C

Miro Maslać, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene

- pun. umješača

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte