REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1822/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Nela Veterinarska ambulanta d.o.o., Ivankovo, Bošnjaci 64, OIB: 31418885625, kojeg zastupa punomoćnik Darko Marjanović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-128/18-2 od 9. siječnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr- 9642/13-60 od 11. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika od 31. svibnja 2013. te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika na radnom mjestu dr.vet.med., točkom II. izreke prihvaćen je zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu, te je raskinut ugovor o radu s danom 30. lipnja 2013.

Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju plaću za svibanj 2013. i naknadu plaće za razdoblje od 1. lipnja do 30. lipnja 2013. u ukupnom iznosu od 9.852,64 kn bruto sa zateznim kamatama kao u izreci presude, točkom IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.815,36 kn sa zateznim kamatama na ime neisplaćenih dodataka na plaću za razdoblje od rujna 2011. do lipnja 2013. sa zateznom kamatom kao u izreci presude.

Točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.312,50 kn sa zateznom kamatom dok je točkom VI. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9642/13-60 od 11. prosinca 2017. u točkama I. i II. izreke u cijelosti, točkama III. i IV. osim za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim na dosuđene bruto iznose plaće, naknade plaće i dodataka na plaću te u točkama V. i VI. izreke u cijelosti. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačava citirana presuda suda prvog stupnja u točkama III. i IV. izreke za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenoj plaći, naknadi plaće i dodacima na plaću kao neosnovan.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, te zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je njegova žalba odbijena kao neosnovana reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tuženika, te predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik.

8. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a). Prema odredbi čl. 220. st.

1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke te utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zato nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 8. i 220. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

9. U reviziji tuženik isključivo iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od sudova nižeg stupnja. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja.

10. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopuštena tuženikova odluka od 31. svibnja 2013. kojom je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu, za sudski raskid ugovora o radu s danom 30. lipnja 2013., isplatu plaće za svibanj 2013. i naknade plaće za razdoblje od 1. lipnja do 30. lipnja 2013. i dodataka na plaću za razdoblje od rujna 2011. do lipnja 2013.

12. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. svibnja 2011. za obavljanje poslova veterinarske djelatnosti u veterinarskoj ljekarni s mjestom rada u [adresa],

- da je tužitelj s tuženikom (zz CA) **.**.2013. razgovarao kada joj je priopćio da je pronašao drugi posao,

- da je u tom razgovoru zz tuženika pristala na sporazumni prestanak ugovora o radu uz dogovor da tužitelj ostane na poslu još oko tjedan dana, do 25. ili 26. svibnja 2013. na što je tužitelj također pristao, te je ujedno dogovoreno da se tužitelju omogući korištenje godišnjeg odmora iz 2012.

- da je oko 20. svibnja 2013. zz tuženika telefonskim putem zatražila od tužitelja da joj uputi pisani zahtjev za sporazumni raskid ugovora o radu, koji je tužitelj dostavio e-mailom, a potom i pošiljkom preko pošte,

- da iz evidencije prisutnosti proizlazi da je tužitelj radio 24. svibnja 2013.

- da se zz tuženika 27. svibnja 2013. vratila u [adresa] u ljekarnu, kojom prilikom je tužitelj razdužio ključeve, i potrebnu dokumentaciju, počeo koristiti godišnji odmor,

- da je početkom lipnja 2013. tužitelj zatražio da mu zz tuženika dostavi dokumentaciju u vezi njegovog radnog odnosa, na što mu je ona odgovorila da će dokumentacija pristići poštom,

- da je odlukom od 31. svibnja 2013. tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu izvanrednim otkazom zbog neopravdanog izostanka tužitelja s posla od 24. svibnja 2013. pa nadalje,

- da je tužitelj 26. lipnja 2013. tuženiku preporučenom pošiljkom preko pošte podnio zahtjev za zaštitu prava na adresu iz sudskog registra ([adresa]); da tuženik pismeno nije zaprimio, te je isto vraćeno punomoćniku tužitelja s naznakom "obaviješten, nije podigao", da je tužba podnesena 16. srpnja 2013., slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da su ostvarene pretpostavke za traženje sudske zaštite povrijeđenog prava u smislu odredbi čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13; dalje ZR),

- da je odlukom tuženika od 31. svibnja 2013. tužitelju umanjena plaća za mjesec svibanj 2013. protiv koje je tužitelj također podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava.

13. Po ocjeni ovog suda nižestupanjski sudovi su na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema stavku 2. tog članka, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

15. Prema odredbi čl. 131. st. 3. ZR, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

16. Iz po nižestupanjskim sudovima utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženik nije dokazao da bi tužitelj počinio navedenu osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja ima za posljedicu izvanredno otkazivanje ugovora o radu u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR.

16.1. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj nije neopravdano izostao s posla u navedenom razdoblju, a što proizlazi iz evidencije prisutnosti tužitelja na radu. Stoga je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka o otkazu nedopuštena pravilno prihvaćen kao osnovan. Primjenom odredbe čl. 117. st. 1. ZR pravilno je prihvaćen i zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu s 30. lipnja 2013.

17. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

18. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug