REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4682/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Rikard Kunštek, odvjetnik u Krapini, Ljudevita Gaja 32, protiv tuženika FI.AL.GR. d.o.o., za proizvodnju i promet tekstilnim proizvodima, Krapina, Strahinje 10, OIB: 22621436245, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešiću, B. A. Krčelića 15, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-582/18-2 od 2. srpnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru posl. br. Pr- 41/17-12 od 26. ožujka 2018., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-582/18-2 od 2. srpnja 2019. u dijelu kojim je odlučeno o prijedlogu tužiteljice za određivanje privremene mjere, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 3. srpnja 2006., a koji otkaz je tuženik dao tužiteljici Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. lipnja 2017., tužbeni zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad i isplatom naknade plaće u iznosu od 3.276,00 kn mjesečno, te zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka.

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužiteljičin prijedlog za osiguranjem određivanjem privremene mjere za vraćanjem na rad (točka I. izreke rješenja). Tužiteljici je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, dok je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 1.000,00 kn (točka II. izreke rješenja).

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-41/17-12 od 26. ožujka 2018.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 600,00 kn.“

te je riješeno:

„Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-41/17-12 od 26. ožujka 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke rješenja i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke rješenja kojom je tužiteljici naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.“

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tužiteljice, te predlaže reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

5. U odnosu na reviziju protiv presude:

6. Revizija nije osnovana.

7. Iako u reviziji tužiteljica navodi da protiv pobijane presude podnosi reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP, ali i reviziju iz stavka 2. istog članka, budući da je u predmetnom sporu riječ o prestanku radnog odnosa, to je uvijek dopuštena redovna revizija iz članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP. Sukladno rečenom, svi revizijski navodi i prigovori protiv drugostupanjske presude sagledani su prema odredbi članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP.

8. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužiteljica.

10. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a). Prema odredbi čl. 220. st.

1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke te utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Zato nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 8. i 220. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

11. U reviziji tužiteljica isključivo iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od sudova nižeg stupnja. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja.

12. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

13. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nezakonitim i nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu koji je sklopljen 3. srpnja 2006., a koji joj je dat odlukom o izvanrednom otkazu 30. lipnja 2017., da ju tuženik vrati na posao, te zahtjev za isplatu plaće od dana otkaza do dana povratka na rad.

14. Sudovi nižeg stupnja su utvrdili:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 3. srpnja 2006.,

- da je tuženik dana 30. lipnja 2016. donio Odluku o izvanrednom otkazu kojim je tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu,

- da je tužiteljici Odluka o izvanrednom otkazu dostavljena 11. srpnja 2017.,

- da je tužiteljica zahtjev za zaštitu prava podnijela 19. srpnja 2017. na koji tuženik nije odgovorio, te da je tužba koju je tužiteljica podnijela 10. kolovoza 2017. pravodobno podnesena u rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14 – dalje: ZR),

- da je tužiteljici ugovor o radu izvanredno otkazan iz razloga što je, usprkos toga što je ranije usmeno i pisano upozoravana da na posao ne dolazi pod utjecajem alkohola, dana 30. lipnja 2017. na posao došla u vidno alkoholiziranom stanju,

- da je dana 30. lipnja 2017. tužiteljica odbila provjeru alkoholiziranosti, te da se stoga smatra da je bila pod utjecajem alkohola,

- da razlozi zbog kojih je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu predstavljaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

15. Po ocjeni ovog suda nižestupanjski sudovi su na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno odbili tužbeni zahtjev tužiteljice.

16. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, dalje: ZR), poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema stavku 2. tog članka, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

17. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

18. Iz po nižestupanjskim sudovima utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 30. lipnja 2017. obzirom da je tužiteljica unatoč nekoliko ranijih opomena na posao došla tog istog dana (30. lipnja 2017.) u vidno alkoholiziranom stanju, gubila je ravnotežu, pokreti i govor su joj bili usporeni, da je tužiteljica odbila provjeru alkoholiziranosti pa je usmenim nalogom poslodavca udaljena s radnog mjesta.

19. Po shvaćanju ovog suda alkoholiziranost na radnom mjestu, pogotovo imajući na umu da je tuženik već nekoliko puta opomenuo tužiteljicu zbog istog problema, jest osobito teška povreda radne obveze koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu.

20. Zbog ozbiljnosti počinjene povrede tuženik je osnovano ocijenio da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika više nije moguć.

21. Slijedom navedenog, odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. ZR pa je u tom smislu reviziju tužiteljice valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

22. U odnosu na reviziju protiv rješenja:

23. Revizija nije dopuštena.

24. Uz obrazloženje da tužiteljica (predlagateljica osiguranja) nije dokazala pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere (privremeno vraćanje na rad i plaćanje naknade za vrijeme radnog spora) u smislu odredbi članka 346. i 347. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14 i 59/16 - dalje: OZ), prvostupanjski sud je prijedlog za određivanje privremene mjere odbio.

25. Zaključak suda prvog stupnja o neosnovanosti prijedloga za određivanje privremene mjere radi osiguranja predmetne nenovčane tražbine prihvatio je i drugostupanjski sud.

26. Odredbom članka 12. stavak 1. OZ propisano je da je u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP.

27. Prema odredbi članka 382. stavak 3. ZPP, u reviziji iz stavka 2. tog članka (tzv. izvanrednoj reviziji) stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

28. Da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ,a revizijski sud nije ovlašten sam prepoznavati ili ispitivati nazire li se možda u navodima revidenta neko važno pitanje i kako ono zapravo glasi.

29. Revizija tužiteljice (predlagateljice osiguranja) ne sadrži ništa od navedenog, jer u odnosu na pobijano riješeno nije određeno postavljeno niti pravno (materijalno ili postupovno) pitanje zbog kojeg se revizija podnosi, niti su određeno izloženi razlozi važnosti osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

30. Kako, dakle, revizija tužiteljice (predlagateljice osiguranja) ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost, valjalo je istu, na temelju odredbe članka 392.b. stavak 2. ZPP, odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug