REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3327/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Neda Brčić odvjetnica u Vinkovcima protiv 1. tuženika ĐP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Vrandečić odvjetnica u Osijeku, 2. tuženice TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Antonio Rašić odvjetnik u Osijeku i 3. tuženika AP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Vrandečić odvjetnica u Osijeku radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji odlučujući o reviziji 1. i 3. tuženika i reviziji 2. tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-231/17-5 od 31. siječnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P- 862/2014-61 od 27. prosinca 2016., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbijaju se revizije 1. i 3. tuženika i revizija 2. tuženice kao neosnovane.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom odlukom suđeno je:
"I/ Darovni ugovor zaključen dana 02. studenog 2011. g. između tuženih ĐP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao darodavatelja i TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i AP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja bez pravnog učinka je prema tužitelju SP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u dijelu kojem je potrebno za namirenje tražbine tužitelja prema prvotuženiku u iznosu od 1.771.143,10 kn sa kamatom po stopi od 8% godišnje od 12. studenog 2013. do isplate.
II/ Drugotuženica TP dužna je dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema prvotuženiku MP u iznosu od 1.771.143,10 kn sa kamatom po stopi od 8% godišnje od 12. studenog 2013. do isplate namiri prodajom njezinih nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] [adresa] i to:
-kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 18287 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 2562 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 2870 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 3377 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 1515 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 2240 m
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 3942 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 2459 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u selu, površine 266 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] podrum u selu, površine 124 m2,
u roku od 15 dana.
III/ Trećetuženik AP dužan je dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema prvotuženiku MP u iznosu od 1.771.143,10 kn sa kamatom po stopi od 8% godišnje od 12. studenog 2013. do isplate namiri prodajom njegovih nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] l i to:
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 15563 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 1644 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 2199 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 5628 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 2069 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] oranica Kišheđ, površine 1943 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 2125 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 1185 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] Vinograd Kišheđ, površine 2629 m2;
- kč. br. [katastarska čestica] Podrum u selu, površine 95 m2,
u roku od 15 dana.
IV/ Nalaže se prvotuženiku MP, drugotuženici TP i trećetuženiku AP da tužitelju HP solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 230.948,24 kn sa zateznom kamatom od 27. prosinca 2016. kao dana presuđenja pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbijaju se djelomično kao neosnovane žalbe 1. tuženika ĐP, 2. tuženice TP i 3. tuženika AP i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku od 27. prosinca 2016., poslovni broj: P-862/2014-61 u stavku I., II. i III. izreke.
II. Uvažavaju se djelomično žalbe 1. tuženika ĐP, 2. tuženice TP i 3. tuženika AP, preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku od 27. prosinca 2016., poslovni broj: P-862/2014-61 u stavku IV. izreke i sudi: Nalaže se 1. tuženiku ĐP, 2. tuženici TP i 3. tuženiku KP, da tužitelju HP solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 181.669,67 kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 27. prosinca 2016., pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.“
3. Protiv drugostupanjske presude revizije su podnijeli 1. i 3. tuženik kao i 2. tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14– dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode iz revizija tuženika. Predlaže revizije odbiti kao neosnovane. Potražuje trošak odgovora na reviziju.
5. Revizije nisu osnovane.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijama i samo u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.
7. Suprotno navodima revizija tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.
8. Opširni revizijski navodi tuženika su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka koji su suprotni činjeničnim utvrđenjima i zaključcima nižestupanjskih sudova. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi tuženika u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.
9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
10. Predmet spora je pobijanje pravnih radnji dužnika prvotuženika kojim je isti drugotuženici i trećetuženiku darovao predmetne nekretnine i to u dijelu koje je potrebno za ispunjenje tražbine tužitelja prema prvotuženiku u iznosu 1.771.143,10 kn.
11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
-da su tužitelj i provotuženik 17. prosinca 2009. zaključili Ugovor o zajmu na temelju kojeg je tužitelj kao zajmodavac tuženiku kao zajmoprimcu pozajmio iznos od 2.675.000,00 kn na rok od godinu dana od dana potpisa Ugovora bez kamate
- da su istim Ugovorom stranke ugovorile da ukoliko zajmoprimac zakasni s povratkom zajma tada je dužan od dana dospijeća tj. 18. prosinca 2010. pa do isplate osim iznosa glavnice vratiti i kamatu na pozajmljeni iznos po stopi od 8% godišnje,
- da je tražbina tužitelja bila djelomično osigurana založnim pravom na nekretninama založnog dužnika Lakolit d.o.o. Osijek upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica],
- da je utvrđeno da tuženik nije vratio zajam u ugovorenom roku, već je 2. studenog 2011., dakle nakon dospijeća tražbine tužitelja sa svojom djecom, kćeri i sinom, ovdje drugo i treće tuženicima zaključio Darovni ugovor kojim je istima darovao svoje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je tužitelj djelomično naplatio svoju tražbinu prodajom nekretnina založnog dužnika u stečajnom postupku na način da je kao razlučni vjerovnik namiren u iznosu od 892.50,00 kn 20. rujna 2013. od iznosa dobivene kupovnine za kčbr. [katastarska čestica] dok je kao vjerovnik preuzeo nekretninu i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za iznos od 350.609,00 kn kao i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da su drugo i treće tuženik nakon stjecanja nekretnina Darovnim ugovorom dio otuđili trećim osobama i to iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica],
- da su nekretnine u stečajnom postupku procijenjene na iznos od 939.501,00 kn i to one u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na iznos od 913.044,71 kn,
- da tužitelj nije naplatio svoju tražbinu u cijelosti te da ima dospjelu tražbinu prema prvotuženiku a koja tražbina je bila dospjela prije raspolaganja, zaključenja Darovnog ugovora,
- da preostala imovina prvotuženika ima vrijednost 148.150,73 kn.
12. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev jer su ispunjene pretpostavke iz čl. 66. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, - dalje: ZOO) obzirom da preostala imovina prvotuženika svojom vrijednošću ne osigurava dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja.
13. Sukladno čl. 66. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (st. 1.). Kod toga se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (st. 2.). Nadalje pod pravnom radnjom dužnika podrazumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza (čl. 66. st. 3.).
13.1. Prema odredbi čl. 67. st. 3. ZOO kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtjeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.
13.2. Opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji prema tome jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje.
13.3. Za prihvaćanje tužbenog zahtjeva potrebna je kumulacija svih navedenih općih pretpostavki.
14. Kada I. tuženik nakon predmetnog darovanja nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, onda je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je predmetno darovanje poduzeto na štetu tužitelja (koja prema I. tuženiku ima dospjelu prije navedenu tražbinu), jer dakle, I. tuženik zbog učinjenog darovanja nema sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja.
15. Okolnost na koju u reviziji ukazuju tuženici da je kao založni vjerovnik predmetne tražbine upisana tvrtka Blažević d.o.o. a ne tužitelj, te da je predmetno potraživanje tužitelja bilo osigurano založnim pravom na nekretninama tvrtke Lakolit d.o.o., da je ugovorom o osiguranju potraživanja sklopljenim između tvrtke Lakolit d.o.o. i Blažević d.o.o. kojim je osigurano i predmetno potraživanje tužitelja iz ugovora o zajmu od 17. prosinca 2009. ne znači da tužitelj nije aktivno legitimiran u predmetnoj stvari, kako je to pravilno obrazloženo u pobijanoj odluci.
16. Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena predmetna revizija, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
17. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 19. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
