REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 726/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz K., T., ON, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. J. iz K., OIB:…, koju zastupa punomoćnik L. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-435/2020-2 od 29. rujna 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P Ob-175/19 od 14. svibnja 2020., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Revizija se odbacuje kao nedopuštena u dijelu u kojem revident pobija presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-435/2020-2 od 29. rujna 2020., u točki III. izreke, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P Ob- 175/19 od 14. svibnja 2020. i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.160,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-435/2020-2 od 29. rujna 2020. u dijelu točke I. izreke u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 732.994,79 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, pa se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da stečevinu bivših izvanbračnih drugova – tužitelja M. K. i tužene M. J., čini nekretnina označena kao čest. zem. …, upisana u zk. ul. … k.o. G. K., koja odgovara č. z. … po novoj izmjeri k.o. G. K., što u naravi predstavlja kuću površine 79 m2 (kućni broj 1), pomoćnu zgradu, površine 24 m2, pomoćnu zgradu površine 36 m2, dvorište 615 m2, slijedom čega ista predstavlja suvlasništvo stranaka i to svakog za ½ dijela, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude, a po pravomoćnosti iste, upiše kao suvlasnik opisane nekretnine i to za 61/200 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice, te se nalaže tuženici predmetnu nekretninu predati u suposjed i omogućiti tužitelju nesmetano stanovanje i korištenje predmetne nekretnine, te je ista dužna trpjeti razvrgnuće suvlasničke zajednice, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je M. K., građenjem stekao pravo vlasništva za 1/2 dijela nekretnine označene kao čest. zem. …, upisana u zk. ul. … k.o. G. K., koja odgovara čest. zem. … po novoj izmjeri k.o. G. K., što u naravi predstavlja kuću površine 79 m2 (kućni broj 1), pomoćnu zgradu, površine 24 m2, pomoćnu zgradu površine 36 m2, dvorište 615 m2, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude, a po pravomoćnosti iste upiše kao suvlasnik opisane nekretnine i to za ½ dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice, te se nalaže tuženici predmetnu nekretninu predati u suposjed i omogućiti tužitelju nesmetano stanovanje i korištenje predmetne nekretnine, te je ista dužna trpjeti razvrgnuće suvlasničke zajednice sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženici M. J., OIB: …, platiti tužitelju M. K. O.:…, iznos od 85.165,32 kn na ime ulaganja u kuću izgrađenu na čest. zem. … k.o. G. K., koja čestica u postupku obnove zemljišnih knjiga ima oznaku č.z. …, k.o. G. K., sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. rujna 2014. godine, pa do 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet posto, a od 1. kolovoza 2015. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri posto, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev na ime ulaganja u predmetnu kuću za iznos od 732.994,79 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknadit tuženoj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.375,00 kn, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog 131.000,00 kn, i to za iznos od 118.625,00 kn, zahtjev za naknadom troška postupka, odbijen kao neosnovan.‟

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I Odbijaju se žalbe tuženika M. K. od 27. lipnja 2020 i 5. lipnja 2020. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P Ob-175/19 od 14. svibnja 2020. godine, u dijelu pod točkom I i II izreke, kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 732.994,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

II Odbija se žalba tuženice M. J. kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 65.005,32 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

III Preinačuje se navedena presuda, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.160,00 kn i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja M. K. za isplatu iznosa od 20.160,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama.

IV Odbijaju se zahtjevi tužitelja M. K. i tuženice M. J. za naknadu troškova sastava žalbi, kao neosnovani."

2.1. Rješenjem drugostupanjskog suda odlučeno je:

"I Uvažavaju se žalbe tužitelja M. K. i tuženice M. J. i ukida odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Zadru broj P Ob-175/19 od 14. svibnja 2020, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak. II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci."

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2012/2021-2 od 18. svibnja 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-435/2020-2 od 29. rujna 2020. zbog pravnog pitanja:

"Zastarijevaju li potraživanja tužitelja za povrat sredstava uloženih u nekretninu tuženice pet godina prije podnošenja tužbe ili zastara počinje teći od trenutka kada je tužitelj prestao koristiti nekretninu u koju je uložio sredstva i rad te s tim u vezi čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada zaključuje da zastara počinje teći danom prestanka korištenja nekretnine u koju je tužitelj izvršio ulaganja te djelomično odbija zahtjev za povrat sredstva uloženih u nekretninu jer je nastupila zastara tih potraživanja pet godina prije podnošenja tužbe?"

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije, pobijajući drugostupanjsku presudu u pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 732.994,79 kuna sa zakonskim zateznim kamatama jer je sud ocijenio da je za taj iznos nastupila zastara potraživanja. Iz sadržaja revizije proizlazi da revident pobija i točku III. izreke drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 20.160,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan jer tužitelj nije dokazao da je taj iznos uplatio na račun tuženice. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudi i prihvatiti tužbeni zahtjevu na isplatu 818.160,11 kuna s osnova ulaganja tužitelja u kuću tuženice, a tuženicu obvezati da mu nadoknadi trošak postupka ili prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila navode tužitelja i predložila reviziju odbiti kao neosnovanu, a njoj dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija tužitelja dijelom je nedopuštena, a dijelom dopuštena i osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prvostupanjska presuda preinačena i odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 20.160,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, nije dopuštena. To stoga što ovaj sud rješenjem broj Revd 2012/2021-2 od 18. svibnja 2021., nije dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u tom dijelu. Naime, iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 20.160,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan jer tužitelj u postupku nije dokazao da je taj iznos uplatio na račun tuženice, a nije odbijen zbog prigovora zastare potraživanja, kako to u reviziji tužitelj neutemeljeno navodi.

8.1. Stoga je, na temelju odredbe čl. 392. st. 7. ZPP, odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

9. Predmet spora u ovom revizijskom stadiju postupka je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 732.994,79 kuna sa zakonskim zateznim kamatama s osnova ulaganja tužitelja u kuću koja je vlasništvo tuženice.

10. U postupku je utvrđeno:

- da su stranke bile u izvanbračnoj vezi koja u vrijeme gradnje kuće tuženice nije bila izvanbračna zajednica u smislu odredbe čl. 3. tada važećeg Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 – dalje: Obz/03),

- da je za vrijeme trajanja te veze tužitelj stanovao u kući tuženice kada je boravio u Republici Hrvatskoj,

- da je tužitelj je izvršio određene uplate na bankovni račun tužiteljice, plaćao određene građevinske radove izvršene na njezinoj kući, te osobno sudjelovao u izvođenju radova na toj nekretnini,

- da je tužitelj kuću tuženice prestao koristiti i u istu dolaziti 2014., nakon njihove svađe.

11. Prvostupanjski sud je odbio među ostalim i dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 732.994,79 kuna s osnova ulaganja u kuću tužiteljice jer je primjenom odredbe čl. 224. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO/05) ocijenio da je nastupila zastara u odnosu na sva ulaganja izvršena prije 24. rujna 2009. U obrazloženju navodi da je pri računanju zastare cijenio činjenice da je nekretnina izgrađena i useljena 2007., da nakon 2008. nije bilo opsežnijih radova, a da je tužba u ovoj parnici podnesena 24. rujna 2014. Dakle, početak tijeka petogodišnjeg zastarnog roka prvostupanjski sud je računao od useljenja i završetak većih građevinskih radova na predmetnoj nekretnini.

11.1. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 732.994,79 kuna sa zakonskim zateznim kamatama s osnova ulaganja u kuću u vlasništvu tuženice. Zaključak tog suda je da tužitelj ima pravo na povrat uloženih sredstava primjenom odredbe čl. 1111. ZOO/05 i da tražbine zbog stjecanja bez osnove zastarijevaju u općem zastarom roku od 5 godina u skladu čl. 225. ZOO. Pritom je drugostupanjski sud izrazio pravno shvaćanje da zastara potraživanja s osnova stjecanja bez osnove, počinje teći od dana kada se tužitelj prestao koristiti spornom nekretninom odnosno od kada je prestao dolaziti u istu jer je tek od tada tuženica imala mogućnosti ubirati koristi od ulaganja koja je tužitelj izvršio. Iz navedenog proizlazi da drugostupanjski sud početak tijeka zastarnog roka računa drugačije od prvostupanjskog suda jer je tužitelj kuću tuženice prestao koristiti 2014., a veći radovi su završeni 2007. ili 2008.

12. Tužitelj se u reviziji poziva na odluke ovog suda broj Rev 751/14 od 16. listopada 2019, broj Rev x 301/16 od 26. travnja 2017. i broj Rev 567/12 od 30. ožujka 2016., te navodi da je obrazloženje drugostupanjske presude proturječno samo sebi čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kao i da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu, u kojem je zbog zastare, odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 732.994,79 kuna sa zakonskim zateznim kamatama s obzirom da zastara nije mogla početi teći prije 2014.

13. Prema odredbi čl. 1111. ZOO/05 kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO/05 propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjene obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo određeno.

14. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, da zastarijevanje u ovom slučaju počinje teći od dana kada je tužitelj prestao koristiti kuću tuženice u koju je uložio svoja novčana sredstva odnosno od kada je prestao dolaziti u tu kuću, u skladu je s pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda izraženom u odlukama na koje se tužitelj u reviziji poziva, prema kojem zastara zahtjeva za povrat sredstava uloženih u tuđu nekretninu počinje teći od prestanka korištenja plodova tog rada, a ne od dana učinjenih ulaganja.

15. Imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o početku tijeka zastare, utvrđenje da je tužitelj 2014. prestao koristiti kuću tuženice i da je tužba podnesena 24. rujna 2014., prema ocjeni vijeća, potpuno je nejasan i u suprotnosti s izraženim pravnim shvaćanjem, zaključak drugostupanjskog suda da su u zastari potraživanja svih iznosa koje je tužitelj uplatio na račun tuženice do 24. rujna 2009. Naime, u ovom slučaju zastara nije mogla nastupiti 24. rujna 2009. za ona potraživanja za koja je počela teći od 2014. kada je tužitelj prestao koristiti nekretninu tuženice, odnosno nije mogla nastupiti prije nego što je počela teći. Nadalje, odlučujući o osnovanosti žalbenih navoda u svezi zastare tražbine s osnova ulaganja u kuću tuženice, sud drugog stupnja, nije imao u vidu niti činjenicu da je u postupku utvrđeno da je tužitelj dio ulaganja u nekretninu tuženice izvršio osobnim radom i plaćanjem određenih radova, a ne samo uplatama na bankovni račun tuženice.

16. Budući da pobijana presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pravilnost iste jer su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju presude nejasni i proturječni, čime je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U ponovljenom postupku, drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, dajući za svoju ocjenu valjane, obrazložene i neproturječne razloge, te odlučiti o osnovanosti žalbe u okviru žalbenih razloga i odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

18. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.