Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž R-1027/2022-3
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S. iz SR Njemačke, OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika A. D. d.o.o., V., OIB: ..., zastupanog po direktoru G. T., a ovaj po punomoćniku I. P., odvjetniku iz V., radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj 9. Pr-27/2022-4 od 25. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj 9. Pr-27/2022-4 od 25. kolovoza 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 17. travnja 2020. koju je donio tuženik nezakonita i nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na poslove radnog mjesta „Radnik na održavanju pogona“, na kojem je radio temeljem ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 15. veljače 2010., nastavno računajući od isteka otkaznog roka."
2. Odlukom o trošku obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama od 25. kolovoza 2022. do isplate, dok je zahtjev tuženika za naknadu troška odbijen kao neosnovan.
3. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pobijajući istu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) uz prijedlog da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu (članak 116. Zakona o radu, „Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR).
7. Prema odredbi članka 116. stavak 1. ZR-a poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
8. Sud prvog stupnja je u provedenom postupku u bitnome utvrdio:
- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. travnja 2020. tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu "Radnik na održavanju pogona" iz razloga što je dana 16. travnja 2020. poslodavac došao do saznanja da je tužitelj kreirao kanal na Internet stranici You Tube na kojem je onda iznio uvredljive i klevetničke izjave kojima je nanio štetu ugledu poslodavca jer je tvrdio da su odgovorne osobe poslodavca uključujući direktora počinitelji koruptivnih kaznenih djela, da utječu nezakonito na inspektore i slično, što predstavlja tešku povredu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć,
- da je tužitelj protiv te odluke podnio zahtjev za zaštitu prava navodeći da se nije radilo o uvredljivim i klevetničkim navodima, već je samo upozorio na nepravilnosti u odnosu na koncentraciju prašine i kemikalija u zraku u radnom prostoru,
- da je tuženik na okolnost svojih navoda iz odluke o otkazu priložio samo ispis YouTube stranice od 16. travnja 2020. sa slikom tužitelja od glave do grudi i naslovom A. D. V. K. ... YouTube 10:59 sati, koji video zapis je tužitelj izbrisao,
- da se iz ovog naslova ne može se izvesti zaključak da tužitelj iznosi uvredljive i klevetničke tvrdnje kojima teško narušava ugled poslodavca,
- da se svjedokinja V. S., član uprave tuženika, koja je prva imala spoznaje o spornim izjavama, nije određeno izjasnila o načinu kako je tužitelj izlagao u video uratku, odnosno nije konkretno navela što bi u objavi tužitelja bilo neprimjereno i uvredljivo u odnosu na tuženika,
- da je tužitelj protiv V. S. i inspektora zaštite na radu podnio prijavu DORH-u,
- da tužitelj takvim postupanjem nije blatio poslodavca već je tražio da se kroz određene izvide i postupke otklone sumnje da radnici tuženika u pogonu za proizvodnju rade pri koncentraciji štetnih čestica koja je opasna za njihovo zdravlje,
- da tuženik nije imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu,
- te je tužitelj zatražio zaštitu svojih prava podnošenjem ove tužbe u roku iz članka 133. ZR-a,
- da je izvanredni otkaz dan u roku iz članka 116. stavak 2. ZR-a,
- da tuženik nije pozvao tužitelja na iznošenje obrane.
9. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge.
10. Prema odredbi članka 8. ZPP-a pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud. Takva ocjena dokaza nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza. Odredba članka 8. ZPP-a bi mogla biti povrijeđena kad prvostupanjski sud uopće ne bi ocjenjivao dokaze u smislu navedene zakonske odredbe, ali u slučaju kad je neka od stranaka nezadovoljna ocjenom dokaza od strane prvostupanjskog suda, što je u ovom predmetu slučaj, ne znači da je ocjenjujući dokaze protivno ocjeni stranke, sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i relativno bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 8. ZPP-a.
11. Kako je sud prvog stupnja utvrdio da su razlozi zbog kojih je tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu neosnovani, to je pravilno mišljenje prvostupanjskog suda da je sporna odluka o otkazu nezakonita i kao takva nedopuštena.
12. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 17. travnja 2020., kao i zahtjev koji je tužitelj postavio prema pravnim posljedicama nedopuštenog otkaza.
13. Inače, da bi poslodavac mogao izvanredno otkazati ugovor o radu tužitelju, morao je u ovom postupku dokazati postojanje opravdanog razloga za otkazivanje u smislu odredbe članka 135. stavak 3. ZR-a (da je radnik počinio osobito tešku povredu radne obveze ili da postoje neke druge osobito važne činjenice koje onemogućuju daljnji radni odnos), a što tuženik u konkretnom slučaju i prema ocjeni ovoga suda nije uspio.
14. Naime, tuženik nije dokazao da je tužitelj koristio sredstva koja imaju širok i trenutni učinak za iznošenje neprimjerenih i klevetničkih optužbi bez temelja na račun poslodavca, kojima bi narušio njegov ugled, a u pogledu koje povrede tuženik tereti tužitelja.
15. S druge strane, samo izražavanje osobnog mišljenja o mogućoj povećanoj koncentraciji štetnih čestica opasnih za zdravlje iznijeto u činjeničnoj osnovi koja taj sud dostatno podržava, ne može se smatrati uvredljivim, te objektivno ne predstavlja osobitu važnu činjenicu radi koje, uz uvažavanje okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa između stranaka ne bi bio moguć time da kada se radi o vrijednosnom sudu njegova istinitost i nije dokaziva.
16. Pored toga, samo u okolnostima u kojima izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, treba vagati relevantne čimbenike koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti, s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje dostojanstva, časti i ugleda drugih.
17. Samo kritiziranje rada poslodavca, posebice ako je ono u granicama pristojnosti, različito je od iznošenja uvreda na račun poslodavca, koje kao takvo može opravdati primjenu sankcije prema radniku, te se ne može smatrati štetnim za njegov ugled, a tim prije ako ni on sam ne učini izvjesnim da je za njega nastupila ili mogla nastupiti ikakva šteta.
18. Nadalje, za ukazati je da i Ustavni sud ističe kada su u pitanju radni odnosi, odnos poslodavca i radnika mora se temeljiti na uzajamnom povjerenju i ponašanju u dobroj vjeri. Međutim, ponašanje u dobroj vjeri ne podrazumijeva i apsolutnu dužnost lojalnosti prema poslodavcu, kao ni toliki stupanj diskrecije da bi radnik bio u potpunosti lišen svog prava na slobodu izražavanja, osobito ako to svoje pravo koristi na način koji ne predstavlja grubo vrijeđanje poslodavca i bez korištenja uvredljivih izraza (odluka broj: U-III-4441/2017 od 10. ožujka 2020.).
19. Slijedom svega iznesenog, kako je sud prvog stupnja utvrdio da ne postoje opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu, to je pravilno primijenio odredbe članak 116. stavak 1. ZR-a i članak 124. stavak 1. ZR-a kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
20. Odluka o trošku zasniva se na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.
21. Kako dakle, nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tuženika je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
22. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer isti nije uspio sa svojom žalbom.
U Splitu 19. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Marija Šimičić, v. r.
