Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-271/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. T., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 13. srpnja 2021., broj: K-23/2020-24, u sjednice vijeća održanoj 19. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci od 13. srpnja 2021., broj: K- 23/2020-24, optuženi V. T. oslobođen je optužbe da bi na način i pod uvjetima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa- izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. KZ/11.
1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Žalbu protiv presude podnio je državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Optuženi V. T., po braniteljima, odvjetnicima iz odvjetničkog društva M.&M., podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Državni odvjetnik, iako ističe žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sadržajno upire na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer da je bilo potrebno preciznije utvrditi položaj optuženikovog vozila, pa u slučaju potrebe čak i na licu mjesta izmjerom utvrditi razdaljinu od točke na kojoj svjedokinja K. M. uočava oštećenicu da počinje s prelaskom kolnika pa do točke koju ista označava kao početak označenog autobusnog stajališta, gdje je prema njezinom iskazu bilo vozilo kojim je upravljao optuženik. Smatra da bi se utvrđivanjem te razdaljine moglo odgovoriti na pitanje je li optuženik, da je reagirao pravovremeno kočenjem, mogao do te mjere usporiti odnosno čak i zaustaviti vozilo prije udara u pješakinju, na koji način bi bile u potpunosti izbjegnute ili bi bile znatno manje nastale posljedice, a onda i eventualno utjecaj alkohola na mogućnost njegovog izbora adekvatne reakcije na trenutno nastalu prometnu situaciju. Time bi se (uz ponovno pozivanje stalnog sudskog vještaka na dopunu nalaza i mišljenja) utvrdila činjenica koja bi omogućila ispravan zaključak o krivnji optuženika, imajući pritom u vidu eventualni nehajni oblik krivnje, kao blaži oblik krivnje od onog koji mu je optužnim aktom stavljen na teret. 7. Suprotno žalbenim navodima, drugostupanjski sud smatra da je sud prvog stupnja temeljito proveo sve dokaze, pažljivo ih i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao svakog za sebe tako i u međusobnoj povezanosti i pravilno utvrdio da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo i to kako na način kao što mu je stavljeno na teret optužnicom, tako i s blažim oblikom krivnje.
7.1.Naime, prvostupanjski sud je na sve okolnosti koje je državni odvjetnik naveo u žalbi izveo dokaze i ispravno optuženika oslobodio od optužbe. Sudski vještak za promet iskazao je da se ne može izjasniti o tome koliko je vozilo bilo udaljeno od pješakinje kada je ona započela radnju prelaska kolnika zato što nije poznata brzina kretanja vozila prije naleta na pješakinju kao niti brzina kretanja pješakinje. Za utvrđivanje tih brzina nema tragova u ovoj prometnoj nesreći. Upitan da li bi se rekonstrukcijom događaja na licu mjesta i očevidom moglo odgovoriti na pitanja na kojoj su udaljenosti bili vozilo i oštećenica kada je počela prelaziti hodnik vještak smatra da to ne bi bilo moguće, jer što se tiče materijalnih tragova ne bi se moglo doći do nikakvih novih saznanja, dok bi se eventualno time mogla utvrditi vjerodostojnost iskaza svjedoka koji govore o razdaljinama po svojoj procjeni, međutim iskazi svjedoka su subjektivne procjene, a ne materijalni dokazi.
7.2. S obzirom na ovakav nalaz i mišljenje sudskog vještaka za promet, kada nema tragova na kolniku, kada nije moguće utvrditi brzinu kretanja vozila optuženika i oštećene u trenutku naleta te kada svjedoci iskazuju različito na okolnost udaljenosti optuženika i oštećene, neprihvatljivi su žalbeni navodi državnog odvjetnika da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.
8. Slijedom iznijetog, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud, u cjelovito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, zbog čega žalbeni prigovori državnog odvjetnika nisu osnovani.
9. Slijedom navedenog, i s obzirom na to da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu 19. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
