REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 514/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika W. – H. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici Ž. D., Ž. R., S. M. i D. D., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu, Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, te u pravnoj stvari protutužitelja W. – H. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici Ž. D., Ž. R., S. M. i D. D., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu, Z., protiv protutuženika Ž. V. iz V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u Z., radi isplate i naknade štete, odlučujući o revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-40/17 od 26. siječnja 2017., kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr- 4347/14-22 od 25. studenog 2016., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom djelomičnom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika Ž. V. (u daljnjem tekstu: tužitelj) na utvrđuje da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika-protutužitelja W. – H. d.o.o. (u daljnjem tekstu: tuženika), sa sjedištem u Z., OIB: … od dana 30. svibnja 2014. nedopuštena, te da radni odnos tužitelja Ž. V. iz V., OIB …, kod tuženika W. – H. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB … nije prestao (točka I. I/a izreke). Istom presudom odbijen je i zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku W. – H. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB …, da tužitelja Ž. V. iz V., OIB …, vrati na poslove Voditelja … (točka I. II/a izreke). Ujedno je odlukom o troškovima postupka odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška (točka II. izreke), dok je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu 2.500,00 kuna u roku od 8 dana (točka III. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska djelomična presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane presude na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukine obje nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.
7.1. Suprotno navodima iz revizije sud prvog stupnja postupio je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a sud drugog stupnja prihvativši takvu ocjenu, također je postupio u skladu s navedenim odredbama, te se u postupku pred sudom drugog stupnja nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju upućuje revident u svojoj reviziji.
7.2. U odnosu na ostale navode iznesene u reviziji kojima revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i upušta se u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja treba navesti da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud takve, činjenične navode revidenta nije mogao uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost.
8. Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. svibnja 2014. i zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na posao.
10. Na temelju utvrđenja:
- da je tužitelj zaključio s tuženikom ugovor o radu 01. travnja 2014. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova voditelja …,
- da je tužitelj prije zaključenja navedenog ugovora o radu bio zaposlen na radnom mjestu direktora E. d.o.o., Z. u razdoblju od 19. siječnja 2009. do 31. ožujka 2014.,
- da je tuženik bio osnivač navedenog društva E. d.o.o., Z., a koje je pripojeno tuženiku na temelju odluke o pripajanju od 31. ožujka 2014.,
- da su sva prava i obveze društva E. d.o.o., Z. prenijeta na tuženika kao poslodavca tužitelju,
- da je pripajanjem došlo do univerzalne sukcesije u kojoj je tuženik stupio u sva prava i obveze društva E. d.o.o., bez iznimke i bilo kakvih ograničenja, te da je radni odnos tužitelja nastavljen u kontinuitetu,
- da je tužitelj 04. svibnja 2010. osnovao i bio vlasnik trgovačkog društva Tri none d.o.o. iz djelatnosti koju obavlja tuženik i koju je obavljalo društvo koje je osnovao tuženik, iako je u isto vrijeme bio zaposlen na radnom mjestu direktora E. d.o.o.,
- da je u društvu T. n. d.o.o. tužitelj obavljao funkciju direktora od 24. svibnja 2010. do 20. srpnja 2012.,
-da je i nakon tog razdoblja kontinuirano i aktivno vodio poslovanje toga trgovačkog društva, iako je u isto vrijeme bio zaposlen na radnom mjestu direktora E. d.o.o.,
- da tužitelj nije imao suglasnost poslodavca za obavljanjem poslova direktora u društvu T. n. d.o.o., niti za osnivanje istog niti za obavljanje poslova za navedeno društvo,
- da je tuženik saznao za činjenicu postojanja društva T. n. d.o.o. 19. svibnja 2014., odnosno činjenicu da je tužitelj osnivač tog društva kojeg je jedno vrijeme bio i direktor i da je obavljalo poslove iz istog djelokruga djelatnosti,
- da je tuženik odlukom o otkazu ugovora o radu od 30. svibnja 2014. tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa,
sudovi u postupku ocijenili su da je tužitelj postupio protivno odredbi članka 93. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 - dalje: ZR), kojom je propisano da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana natjecanja) i time iznevjerio očekivanja tuženika te mu nanio štetu u vidu izgubljene zarade, što predstavlja posebnu važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, zbog čega su zaključili da su u cijelosti ispunjeni uvjeti za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju propisani odredbom članka 108. stavka 1. ZR-a, kao i stavka 2. toga članka, jer da je otkaz dat u zakonskom roku.
10.1. Pri tom sudovi u postupku na temelju utvrđenja da je tuženik saznao za činjenicu postojanja društva T. n. d.o.o. 19. svibnja 2014., odnosno činjenicu da je tužitelj osnivač tog društva kojeg je jedno vrijeme bio i direktor i da je obavljalo poslove iz istog djelokruga djelatnosti, a da je odluka o otkazu tužitelju dana 30. svibnja 2014., zaključuju da je otkaz dat u roku iz odredbe članka 108.stavka 2. ZR- a.
10.2. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja odbili su u cijelosti kao neosnovan.
11. Pravilna je ocjena sudova u postupku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
12. S obzirom na utvrđenje da je tuženik saznao za činjenicu postojanja društva T. n. d.o.o. 19. svibnja 2014., odnosno činjenicu da je tužitelj osnivač tog društva kojeg je jedno vrijeme bio i direktor i da je obavljalo poslove iz istog djelokruga djelatnosti, a da je odluka o otkazu tužitelju dana 30. svibnja 2014.,pravilna je ocjena sudova u postupku da je odluka o izvanrednom otkazu donesena u zakonskom roku od 15 dana, a kako to i propisuje čl. 108. st. 2. ZR.
12.1. Nadalje, u okolnostima konkretnog slučaja, a kraj utvrđenja da tužitelj nije bio samo radnik E. d.o.o., već i rukovodeća osoba od koje je osnivač (tuženik) očekivao da upotrijebi sve svoje stručno znanje i iskustvo da poboljša poslovne rezultate E. d.o.o., a da je tužitelj nasuprot takvim očekivanjima tuženika, još 4. svibnja 2010. osnovao svoje društvo T. n. d.o.o. i bavio se poslovima i poslovanjem ovoga društva, pri tom bez suglasnosti poslodavca, i prema ocjeni ovog suda pravilno su sudovi u postupku ocijenili da je tužitelj povrijedio zakonsku zabranu natjecanja i time iznevjerio očekivanja tuženika, što predstavlja posebnu važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.
12.1. Slijedom navedenog pravilno su sudovi u postupku primijenili materijalno pravo i odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan, pozivajući se pri tom na odredbe čl. 93. st. 1. i 108. st. 1. i 2. ZR.
13. Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju i presuditi kao u izreci presude.
Zagreb, 19. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
