REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10672/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S.O. i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 2. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog S.O. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp-3128/2022 od 6. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog S.O. i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljeni S.O. obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna / 26,54 (dvadesetšest eura i pedesetčetiri centa) eura[1] u roku 30 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp-3128/2022 od 6. rujna 2022., okrivljeni S.O. proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje djelo mu je, uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, dok se na temelju članka 46. stavak 3. Prekršajnog zakona kazna zatvora u trajanju od 10 dana iz presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp-4319/2021 uzima utvrđenom, tako da mu se izriče ukupna kazna zatvora u trajanju od 25 dana, a na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primjenjuje uvjetna osuda s rokom provjeravanja od šest mjeseci, a u slučaju opoziva uvjetne osude u ukupno izrečenu kaznu zatvora uračunati će se uhićenje dana 5. rujna 2022. kao jedan dan zatvora.
Navedenom presudom okrivljena P.M. proglašena je krivom zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje djelo joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, a temeljem članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od šest mjeseci.
Istom presudom okrivljenom S.O. izrečene su zaštitne mjere iz članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji – zabrane približavanja na udaljenost manju od pet metara, uznemiravanja ili uhođenja žrtve P.M. u trajanju od dva mjeseca, te članka 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji – udaljenje iz zajedničkog kućanstva na adresi XX, u trajanju od dva mjeseca. Okrivljenoj P.M. izrečena je zaštitna mjera iz članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji – zabrane približavanja na udaljenost manju od pet metara, uznemiravanja ili uhođenja žrtve S.O. u trajanju od dva mjeseca.
Okrivljenici su oslobođeni snašanja troškova prvostupanjskog postupka.
2. Protiv te presude, okrivljeni S.O. je po svojoj braniteljici J.N., odvjetnici iz Z., podnio pravodobnu žalbu, pobijajući prvostupanjsku presudu po svim zakonom dopuštenim osnovama, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i žalitelj oslobodi prekršajne odgovornosti. Zaključno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno podredno preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ga od optužbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na iznesen žalbeni navod o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona, koji ničim nije konkretiziran, valja odgovoriti da ovaj sud nije utvrdio takvu povredu, te je pobijanu presudu moguće ispitati.
6. Prvostupanjski sud nije počinio povredu materijalnog prava kada je okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kojega čini onaj počinitelj koji je ponovio nasilje u obitelji. Iz činjeničnog opisa kako optužnog prijedloga, tako i pobijane presude, jasno proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a radi se o okolnosti da je žalitelj ranije pravomoćno osuđen zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Pri tome je potpuno irelevantno koji pojavni oblik nasilja opisan u odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je prethodno počinio odnosno za koji je prethodno pravomoćno proglašen krivim.
7. Nije počinjena niti povreda materijalnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točka 5. Prekršajnog zakona, na koju sadržajno ukazuje žalitelj. Predmetni prekršaj počinjen je u vrijeme provjeravanja iz presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pp-4319/2021, pravomoćna dana 6. listopada 2021., te je prvostupanjski sud, primjenjujući odredbu članka 46. stavak 3. Prekršajnog zakona, sa prije izrečenom i novom izrečenom kaznom postupio u skladu s odredbama o odmjeravanju kazne za djela u stjecaju (članka 39. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona), te odredio novi rok u kojem se ukupna izrečena kazna neće izvršiti.
8. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenog S.O., okrivljene P.M., analizom i ocjenom njihova suočenja, te materijalne dokumentacije koja prileži spisu. Detaljna analiza i ocjena navedenog nalazi se u obrazloženju pobijane odluke, kao i odluka o krivnji, te se žalitelj upućuje upravo na valjano i argumentirano obrazloženje.
Žalbeni navodi predstavljaju pokušaj otklona prekršajne odgovornosti okrivljenika, jednako kao i tijekom prvostupanjskog postupka, na način da za inkriminirani događaj kriva bude isključivo okrivljena P.M.. Međutim, prvostupanjski sud je valjano obrazložio zašto ne prihvaća dio obrane okrivljenika u kojem svoj doprinos otklanja odnosno umanjuje. Kroz cjelovitu i valjanu analizu provedenog dokaza suočenjem, prvostupanjski sud dobio je uvid u dinamiku odnosa okrivljenika, a potom i njihovu vjerodostojnost pred sudom.
Stoga ovaj sud žalitelju tek može ponoviti da je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka, prethodno neposredno opažajući, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno ocijenio provedene dokaze, te žalbenim navodima takva ocjena nije dovedena u pitanje. Okrivljeni S.O. radnjama opisanim u činjeničnom opisu pobijane presude ostvario obilježja prekršaja nasilja u obitelji iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a za što je i proglašen krivim, te kažnjen.
9. Razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud vezan odredbom članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona koja propisuje da ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika, presuda ne smije biti izmijenjena na njegovu štetu, prihvaća odluku prvostupanjskog suda o ponovnoj primjeni mjere upozorenja – uvjetne osude. Stoga u cijelosti valja otkloniti bilo kakav pokušaj žalitelja da takvu sankciju napada kao neprimjereno tešku, a posebno kroz usporedbu sa vrstom i mjerom sankcije koju je dobila druga stranka u postupku.
U odnosu na izrečene zaštitne mjere, a prvenstveno onu iz članka 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koju žalitelj žalbom napada, valja navesti da su iste određene zakonito, u gotovo najkraće mogućem trajanju, stoga s ciljem da se njihovom primjenom otkloni mogućnost ponavljanja prekršaja u periodu koji je okrivljenicima ostavljen da na miran način riješe međusobne obiteljske i socioekonomske odnose. Bračna stečevina, vlasništvo nad nekretninom, kao i dodatni troškovi koji bi proizašli iz ovakve odluke suda nisu od nikakvog utjecaja na primjenu zaštitnih mjera kojima je cilj i svrha isključivo sprječavanje daljnjeg nasilja.
Žalitelju se tek ukazuje da će kroz suradnju s tijelima izvršne vlasti, a pri tome se prvenstveno misli na nadležni centar za socijalnu skrb, a potom i nadležnu policijsku postaju, ostvariti sva svoja prava koja mu kroz primjenu predmetnih zaštitnih mjera nisu i ne smiju biti uskraćena.
10.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota okrivljenom S.O. određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te ocjenu ovoga suda da takvim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. listopada 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelja, Centar za socijalnu skrb Zagreb, Centar za socijalnu skrb Poreč i tužitelja.
