REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10473/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. R.V., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.,126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. R.V., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 13. rujna 2022., broj: 33 Pp - 2306/2021-5, u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. R.V. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. R.V. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) Eur-a (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta)[1] , u roku od 15 (petnaest) kuna/26,54

dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 13. rujna 2022., broj: 33 Pp - 2306/2021-5, proglašen je krivim okr. R.V., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna u iznosu Eur-a, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 2.700,00 kuna/358,35

kao 300,00 kuna u novčanu kaznu pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 2.400,00 kuna/318,53 Eur-a, koju je dužan platiti u roku 30 po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 preostalog iznosa izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 200,00 kuna/26,54 Eur-a.

1.1. Istom presudom, okr. R.V., na temelju članka 16. Zakona o zaštiti d nasilja u obitelji, izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanje, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja-bivšoj supruzi S.V. na svim prostorima na udaljenosti manjoj od 3 m u trajanju od 1 mjeseca.

2. Protiv te presude okr. R.V. pravodobno je po branitelju Ž.D. podnio žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenika ističe da je izreka presuda nerazumljiva jer nije jasno o kojem se prekršaju radi, a obzirom da je u konkretnom slučaju prekršajno djelo propisano člankom 22., a ne člankom 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Time, iako to nije izrijekom navedeno, očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5.1. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada ističe navedenu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

5.2. Naime, u činjeničnom opisu prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim jasno su naznačene sve odlučne činjenice od kojih ovisi ispunjenje bića prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim. Osim toga, prekršajno djelo činjenično opisano u izreci pobijane presude pravilno je pravno označeno kao prekršaj iz članka 10. stavak 1. točka 1. i 3., kažnjivo po članku 22. stavku 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa je time izreka potpuno razumljiva.

5.3. Naime, ističe se da odredba članka 10. stavak 1. točke. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pojmovno određuje oblike nasilja u obitelji i to, tjelesnog i psihičkog nasilja oblika nasilja u obitelji koji se okrivljeniku stavljaju na teret, dok se odredbom članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisuje prekršajnopravna sankcija za ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret, a što u konkretnom slučaju, znači da je okrivljenik počinio psihički i tjelesni oblik nasilja u obitelji u nazočnosti osobe s invaliditetom.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud odluku o krivnji donio isključivo na temelju iskaza svjedokinje S.V. te zaključio da je okrivljenik kriv, dok je njegovu obranu bez ikakvog razlog razloga i argumentacije ocijenio kao izbjegavanje odgovornosti pri čemu nije obrazložio kakva je uzročno posljedična veza neznatne koncentracije alkohola sa voljnim elementom okrivljenika.

6.1 Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

6.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazu svjedokinje oštećene S.V., obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, a nakon izvedenog dokaza suočenjem između okrivljenika i svjedokinje oštećene, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

6.3. Osim toga, iskaz svjedokinje oštećene potkrijepljen je i medicinskom dokumentacijom – liječničke prijave iz koje proizlazi da je oštećena S.V. zadobila ozljede – kontuzijski otisak u predjelu meridijane linije na cervikotorakalom prijelazu, hematom gornjeg dijela lijeve nadlaktice uz bolnost pokreta u lijevom ramenom zglobu te kontuzijski otisci trbušne stijenke u donjem dijelu, a koje ozljede odgovaraju iskazu svjedokinje oštećene u opisu događaju, posebno u dijelu koji se odnosi na tjelesni oblik nasilja. Ovdje je potrebno istaknuti, da nastup tjelesnih ozljeda nije bitno obilježje prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret u dijelu koji se odnosi na tjelesni oblik nasilja, ali iste ukazuju na vjerodostojnost i uvjerljivost iskaza oštećene te je navedeni dokaz i cijenjen samo u tom dijelu.

6.4. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima ističe uzročno posljedičnu vezu koncentracije alkohola sa voljnim elementom djelovanja okrivljenika, a čime očigledno dovodi u sumnju svoju krivnju, ističe se odredba članka 27. Prekršajnog zakona kojom je propisano da se ne smatra neubrojivim počinitelj prekršaja koji se svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom uporabom alkohola, droga ili drugih sredstava ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje kod njega postojao nehaj glede prekršaja što ga je počinio, odnosno namjera kada je propisom o prekršaju propisano kažnjavanje za taj oblik krivnje. Stoga, jasno je da se kod okrivljenika radilo o samoskrivljenoj neubrojivosti, radi čega uzročno posljedična veza neznatne koncentracije alkohola sa voljnim elementom djelovanja okrivljenika je irelevantna za postojanje njegove prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj.

6.5 Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Iz sadržaja žalbe okrivljenika proizlazi da se isti nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

7.2. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna te kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, pa je očigledno da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne, cijenio sve olakotne okolnosti, budući da novčana kazna u iznosu od 2.700,00 kuna, predstavlja novčanu kaznu u iznosu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa novčane kazne.

7.3. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja bivšoj supruzi S.V. na svim prostorima na udaljenosti manjoj od 3 m u trajanju od 1 mjeseca, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud osnovano je i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao predmetnu zaštitnu mjeru, a imajući u vidu količinu protupravnog ponašanja okrivljenika kao i nekritičan stav okrivljenika prema vlastitom protupravnom postupanju. Primjena zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju člankka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. listopada 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.