REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-10405/2021

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. K.B., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru od 27. svibnja 2021., broj: 20 Pp J-343/2019, u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. K.B. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. K.B. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) € (dvadesetšesteuraipedesetčetiricenta)[1] , u roku od 15 (petnaest) dana kuna/26,54

od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 27. svibnja 2021., broj: Pp J-343/2019, proglašen je krivim okr. K.B. da je na način činjenično opisan u točki a) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, utvrđena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna te da je na način činjenično opisan u točki b) izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. istog Zakona, za koji mu je, utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna pa mu je na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude, okr. K.B. pravodobno je putem branitelja V.F., odvjetnika u Odvjetničkom društvu XX d.o.o., podnio žalbu naznačujući da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da ga se oslobodi od optužbe ili da se optužba odbije.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

4.1. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je pogrešno prvostupanjski sud iskaz svjedokinje A.B. prihvatio kao vjerodostojan, da je njezin iskaz neživotan i neprecizan te da nije potkrijepljen materijalnim dokazima (npr. liječničkim nalazom) iako tvrdi da je zadobila udarac, da sud nije valjano cijenio da je, u odnosu na prvu inkriminaciju, bio u teškom psihičkom stanju te da nije mogao u potpunosti upravljati svojim postupcima te da se ne sjeća nekih detalja. Ističe je sud trebao sa njim suočiti svjedokinju A.B. obzirom da je izričito negirao da je A.B. udario šakom u glavu te da je sud ignorirao da se na tu okolnost saslušaju svjedokinje majka G. i sestra D.. Isto tako, ističe da se iskaz svjedokinje A.B. nije mogao prihvatiti bez suočenja i provjere sa drugim dokazima, obzirom da je u vrijeme djela bila u lošim odnosima sa njim višekratno ga lažno optuživala.

4.2. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

4.3. Naime, prvostupanjski je sud, cijeneći iskaz ispitane svjedokinje - oštećene A.B. koja je okrivljenika teretila za prekršaj koji mu se stavlja na teret, a iskazivala je na temelju neposrednih saznanja o predmetnom događaju i to okolnosno, uvjerljivo i razložno te u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti i nelogičnosti, u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje. Osim toga, i okrivljenik je u svom iskazu naveo „…i ja sam došao u kuću da skupim svoje stvari i da se odselim te je moguće da sam joj tada u bijesu rekao „Kurvo, droljo“ i slično…“, dakle, i sam okrivljenik dopušta mogućnost da je vikao uvredljive riječi prema A.B., pa imajući u vidu iskaz svjedokinje oštećene A.B. i po ocjeni ovog suda nesporno je da se okrivljenik ponašao na način kao što mu se i stavlja na teret. Osim toga, svjedokinja oštećena A.B. iskazivala je i o činjenici tjelesnog nasilja od strane okrivljenika izričito iskazavši „…da je okrivljenik u večernjim satima došao u kuću u kojoj živimo te me udario šakom u glavu…“. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći slobodno provedene dokaze, sukladno članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika.

4.4. Žalbenim navodima okrivljenika kojima ističe svoje loše psihičko stanje u odnosu na prvu inkriminaciju odnosno da se ne sjeća nekih detalja, odnosno da nije mogao u potpunosti upravljati svojim postupcima nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prilikom obrane okrivljenik niti u jednom trenutku nije dovodio u sumnju svoju ubrojivost prilikom opisivanja inkriminiranog događaja od 3. prosinca 2018., niti je u bilo kojem trenutku rekao da se ne sjeća događaja inkriminirane prilike odnosno nekog detalja od samo događaja, a teže psihičko stanje samo po sebi ne dovodi u sumnju svijest o protupravnosti postupanja, što pogrešno ističe okrivljenik u svojim žalbenim navodima.

4.5. Iz naprijed navedenih razloga, neprovođenje dokazne radnje suočenja te ″provjera″ iskaza svjedokinje A.B. sa drugim dokazima, po ocjeni ovog suda, ne dovodi u sumnju pravilnost i dostatnost utvrđenog činjeničnog stanja.

S tim u vezi, potrebno je istaknuti da je za tjelesni oblik nasilja irelevantno da li je uslijed udarca nastupila ozljeda obzirom da nastanak tjelesnih ozljeda nije bitno obilježje tjelesnog nasilja, a niti izostanak istih ne znači da i nije došlo do udaranja kao tjelesnog oblika nasilja. Stoga, činjenica da svjedokinja oštećena ne posjeduje liječničku dokumentaciju ne dovodi u sumnju vjerodostojnost njenog iskaza, radi čega takvim žalbenim navodima okrivljenika niti za ovaj sud nema dvojbe da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno.

4.6. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

5. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljeni ističe mogućnost i opravdanost ublažavanja kazne odnosno rješavanje ove pravne stvari mjerom upozorenja.

5.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjene prekršaje utvrdio za svako djelo posebno novčanu kaznu u zakonom propisanom minimalnom iznosu, a potom izrekao i ukupnu novčanu kaznu koja je primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je okrivljenik proglašen krivim u točki a) izreke, zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 6.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana, dok je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim u točki b) izreke, zakonom propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana, pa je izricanjem novčanih kazni u zakonom propisanom minimalnom iznosu, evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

5.2. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

6. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka i po ocjeni ovog suda, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni uzdržavanje osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

7. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. stavak 1. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ovog presude.

U Zagrebu, 19. listopada 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.