REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 92/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Verpflegungstechnik GmbH, A-6020 Insbruck, Exlgasse 37, Republika Austrija, OIB: 94941993935, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glinska & Mišković d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Fusio d.o.o., Buići 60, Poreč, OIB: 95345244091, kojeg zastupa punomoćnik Franko Čerin, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2335/14-2 od 21. kolovoza 2017., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu br. P-1138/13-8 od 10. prosinca 2013., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud oglasio se rješenjem nenadležnim, ukinuo je sve provedene radnje i odbacio tužbu tužitelja.

2. Rješenjem suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

3. Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 400. st. 1. u vezi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Podredno se predlaže ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode revidenta, predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena, podredno da se ista odbije kao neosnovana, time da tuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 500.000,00 kn (čl. 497.a ZPP). Osim toga, radi se o rješenju kojim se postupak pravomoćno završava u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud se oglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo je sve provedene radnje i odbacio tužbu tužitelja. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda pravilnim je prihvatio i sud drugog stupnja.

9. Kod toga nižestupanjski sudovi ističu da prema odredbi čl. 16. st. 3. ZPP, kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, da će se tada po službenoj dužnosti proglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost suda Republike Hrvatske ovisi i o pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

10. Nadalje nižestupanjski sudovi ističu da se prema odredbi čl. 49. st. 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91 i 88/01 – dalje: ZRSZ) stranke mogu sporazumjeti o nadležnosti stranog suda samo ako je barem jedna od njih strani državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu, a nije riječ o sporu za koji postoji, prema odredbama ZRSZ ili nekog drugog zakona u Republici Hrvatskoj, isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske. Kako u konkretnom slučaju tužitelj nije osporio valjanost sporazuma o nadležnosti stranog suda koja proizlazi iz Sporazuma parničnih stranaka od 13. veljače 2009., kao i iz Sporazuma stranaka od 19. ožujka 2009., te kako ne postoji isključiva nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, to sud u Republici Hrvatskoj nije nadležan za postupanju u ovom sporu, a radi čega je i donesena odluka o apsolutnoj nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.

11. Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova pravilnim prihvaća i ovaj sud, te isto nije dovedeno u pitanje revizijskim navodima tužitelja.

12. Tužitelj u reviziji prije svega ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 453. st. 2. ZPP. Suprotno tvrdnji revidenta navedena bitna povreda nije počinjena, budući da se u čl. 453. st. 2. ZPP govori o prigovoru stvarne i mjesne nadležnosti, a ne o prigovoru apsolutne nenadležnosti. Stoga nije počinjena navedena bitna povreda, već su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbe čl. 16. i 17. ZPP.

13. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP, budući je drugostupanjski sud odgovorio na relevantne žalbene navode tužitelja.

14. I sam tužitelj u reviziji navodi da ugovorena nadležnost ima prednost pred općom nadležnosti, ali da se ista ne smije tumačiti na štetu tužitelja. Međutim, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, ali i priloženih sporazuma o nadležnosti stranog suda, ne proizlazi da bi u konkretnom slučaju bila ugovorena izberiva sudska nadležnost, niti da nadležnost hrvatskog suda proizlazi iz pravila ovršnog postupka, već se ista mora utvrđivati sukladno pravilima parničnog postupka.

15. Prema shvaćanju revizijskog suda neosnovano se tužitelj poziva na presudu austrijskog Vrhovnog suda, budući da se ne radi o identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom predmetu.

16. Također neosnovano tužitelj ukazuje da je bilo potrebno primijeniti materijalno pravo Republike Austrije kada se tumačila prorogacijska klauzula. Iako u pravnoj teoriji postoje različita tumačenja o pravnoj prirodi sporazuma o prorogaciji nadležnosti, prema shvaćanju revizijskog suda sporazum o nadležnosti proizvodi procesnopravne učinke koji se prosuđuju prema procesnom pravu suda kojem se takav sporazum podnosi. Revizijski sud je u odluci Rev-101/01, Gzz-94/01 od 7. studenog 2001. jasno ukazao da se parnični postupak koji se vodi pred hrvatskim sudom vodi uvijek po pravilima domaćeg procesnog prava, a to i u slučaju kada su stranke inozemne osobe, kao i kad o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba odlučiti primjenom stranog materijalnog prava, radi čega su za ocjenu pitanja nadležnosti hrvatskog suda s međunarodnim elementom mjerodavne isključivo odredbe hrvatskog procesnog prava.

17. Slijedom navedenog nisu osnovani revizijski navodi tužitelja, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP.

18. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

Zagreb, 19. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb314-20a7d

Kontrolni broj: 0f932-f83e2-43b0d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.