REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1368/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz R., OIB: ..., kao pravne sljednice pok. tuženika F. M., koju zastupa punomoć M. P., odvjetnik u R., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i p. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-460/19-4 od 15. studenog 2021. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-693/15-27 od 30. listopada 2017., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-460/19-4 od 15. studenog 2021. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-693/15-27 od 30. listopada 2017. zbog sljedećih pravnih pitanja:
„Da li u smislu odredbe čl. 1105. u svezi s čl. 1100. ZOO nasljednik oštećenika i ranijeg tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete u iznosu većem od onoga koji je naslijedio iza ranijeg tužitelja osnovom rješenja o nasljeđivanju?
Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika (ovdje podnositelja prijedloga za dopuštenje revizije) drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. i čl. 365., čl. 375. sve u svezi s čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući je propustio ocijeniti i obrazložiti konkretne prigovore na činjenične i pravne zaključke koje je tuženik iznio u odnosu na prigovor neosnovanosti i previsoko postavljenog tužbenog zahtjeva za traženjem naknade naslijeđene neimovinske štete (čl. 1105. u svezi s čl. 1100. ZOO), pa da li je radi ovih nedostataka drugostupanjske presude ista u protivnosti sa pravnim shvaćanjima iznesenim u odlukama Revr-383/06-2 od 27.06.2006., Rev-x 1174/11-2 od 11.07.2012. i Rev-x 647/2015-3 od15.12.2020. s kojima se zauzima stav da kada navodi žalbe sadrže konkretne prigovore na činjenične i pravne zaključke koji su od odlučnog značaja za rješenje spora, žalbeni sud dužan iste ocijeniti i obrazložiti takve žalbene navode jer je u protivnom takva drugostupanjska presuda nezakonita i nema razloga?
Je li drugostupanjski sud dužan po službenoj dužnosti voditi računa da li osoba koja se pojavljuje u postupku može biti stranka u parnici, odnosno da li je drugostupanjski sud donio nezakonitu presudu kada je preinačio prvostupanjsku presudu donesenu u odnosu na tužitelja koji je preminuo prije donošenja prvostupanjske presude i dosudio naknadu štete njegovu nasljedniku iako se nasljednik legitimirao strankom koja preuzima parnicu nakon donošenja prvostupanjske presude donesene u odnosu na tužitelja koji je preminuo prije donošenja prvostupanjske presude ILI je pak drugostupanjski sud trebao ukinuti prvostupanjsku presudu donesenu u odnosu na tužitelja koji je preminuo prije donošenja prvostupanjske presude i naložiti prvostupanjskom sudu da odredi nastavak postupka u odnosu na nasljednika i da u odnosu na nasljednika donese prvostupanjsku presudu?
Da li kod primjene odredbi čl. 1105. u svezi s čl. 1100. ZOO i dosude naslijeđene neimovinske štete postoji obveza drugostupanjskog suda voditi računa kako o jačini tako i o TRAJANJU povredom izazvane neimovinske štete i s njom povezanih fizičkih boli, duševnih boli i straha kao i cilju kojemu služi ta naknada, te ukoliko to ne učini da li je takva drugostupanjska presuda nezakonita i u protivnosti sa pravnim stajalištima izraženima u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-980/2015-2 od 04.12.2018., Rev-1254/2014-3 od 09.03.2021., Rev-1371/2015-9 od 18.12.2019. (?), odnosno
Da li je drugostupanjski sud donio nezakonitu presudu kada je pored dosuđene naknade neimovinske štete suđene prvostupanjskom presudom donesenom za života ranijeg tužitelja i stvarnog oštećenika pogrešno primijenio materijalno pravo i sudio protivno stajalištima Vrhovnog suda RH izraženima u odlukama Rev-980/2015-2 od 04.12.2018., Rev-1254/2014-3 od 09.03.2021., Rev- 1371/2015-9 od 18.12.2019., a ovo kada je preinačio prvostupanjsku presudu dosuđujući i daljnju naknadu neimovinske štete pored one suđene prvostupanjskom presudom pri čemu je zanemario prigovor potrebe vođenja računa kako o jačini tako i o TRAJANJU povredom izazvane neimovinske štete i s njom povezanih fizičkih boli, duševnih boli i straha kao i cilju kojemu služi ta naknada te je pored svega vodio računa i o tzv. novim Orijentacijskim kriterijima VSRH usvojenim 05. ožujka i 15. lipnja 2020. u postupku u kojemu odlučuje o dosudi naslijeđene neimovinske štete oštećenika koji je preminuo dvije godine prije „donošenja“ tzv. novih Orijentacijskih kriterija VSRH od 05. ožujka i 15. lipnja 2020.?“
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja ne udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP-a. Naime, u odnosu na prvo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije valja reći da predlagatelj zbog tog pitanja nije niti mogao podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije u smislu čl. 385. st. 5. ZPP-a jer nije zbog tog razloga žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, nego na isto ukazuje tek u prijedlogu za dopuštenje revizije. Stoga, drugostupanjski sud u pogledu toga pitanja nije niti izrazio pravno shvaćanje koje bi potencijalno moglo biti predmetnom razmatranja u ovom stupnju postupka.
3.1. Drugo, treće i peto pitanje se iscrpljuju u isticanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka, međutim navedeno nije samo po sebi dopušteni razlog za dopuštenje revizije. Naime, čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (tako i Revd-3794/2020-2 od 16. veljače 2021.)
3.2. Odgovor na četvrto pitanje ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, slijedom čega niti navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl.385. a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju čl. 392. st. 1. u vezi s 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 19. listopada 2022.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
