Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-38/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja, te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: F. J. – Ć., OIB: ..., K. S., kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik iz K. L., protiv tuženika: L. J. – Ć., OIB: ..., K. S., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz K. K., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 22. studenog 2021. pod psol.br. P-5609/17., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o  je

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 22. studenog 2021. pod poslovnim brojem P-5609/17.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrditi da je ništetan kupoprodajni ugovor sastavljen od javnog bilježnika J. D. S. 20. lipnja 1996., a sklopljen između A. V. pok. M., M. V. pok. M., S. C. pok. M., M. L. i T. C. kao prodavatelja s jedne strane i L. J. – Ć. T. kao kupca s druge strane te da se naloži upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Kaštel Lukšiću pod poslovnim brojem Z-6320/97. (Z-1263/99.) od 7. svibnja 2003. na čest. zem. 53/5 k.o. K. S. prema kojem zk stanu je u listu B (vlastovnici) upisano pravo vlasništva na ime J. – Ć. L., uz uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja pod poslovnim brojem Z-6320/97. (Z-1263/99.) od 7. svibnja 2003. uz naknadu parničnog troška (točka I. izreke).

1.2. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.800,00 kuna, dok se za više traženo u iznosu od 400,00 kuna, zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Protiv citirane presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati razloge žalbe i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženici izrijekom pozivaju u žalbi, ali ne konkretiziraju u čemu se ona sastoji. Prema ocjeni ovoga suda pobijana presuda nije opterećena takvim nedostacima zbog kojih se ne bi mogla ispitati u žalbenom stadiju postupka.

5. 1. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao ni da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), pa žalbeni razlog bitne povrede nije ostvaren.

5.2. Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji nekretnina koji je sastavljenog kod javnog bilježnika J. D. S. 20. lipnja 1996., sklopljen između A. V. pok. M., M. V. pok. M., S. C. pok. M., M. L. i T. C. kao prodavatelja i L. J. – Ć. sina T. kao kupca iz razloga što se radi o prividnom, fiktivnom ugovoru zaključenom isključivo zbog stvaranja privida o sklapanju ugovora te zahtjev za brisanje zemljišnoknjižnog upisa provedenog temeljem istog.

6.1. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je pokojni otac stranaka predmetnu nekretninu kupio još 1995., o čemu je dobio saznanja od prednika prodavatelja, M. V., nakon očeve smrti, koji je umro 2016., dao oba ugovora, te je tek tada saznao za predmetni ugovor i da otac taj koji je platio cijenu, što nedvojbeno upućuje da je ugovor kojeg je potpisao njegov brat prividan.

7. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio:

- kako je 20. lipnja 1996. pred javnim bilježnikom J. D. S. pod poslovnim brojem OU-65/96-1 sklopljen kupoprodajni ugovor između A. V. pok. M., M. V. pok. M., S. C. pok. M., M. L. i T. C. kao prodavatelja s jedne strane i L. J. – Ć. T. kao kupca s druge strane kojim su prodavatelji prodali kupcu nekretninu označenu kao čest. zem. 53/5 z.u. 528 k.o. K. S.,

- kako prodavatelji potvrđuju da su primili od kupca cjelokupni iznos kupoprodajne cijene te se obvezuju omogućiti svagdašnjem vlasniku čest. zem. 53/3 i 53/4 koje se nalaze sa južne strane predmetne čestice služnost kolskog prolaza kako je to utvrđeno u zemljišnoj knjizi na istovjetan način, ali preko novoformirane čestice koja u parcelacijskom elaboratu nosi oznaku 53/11 koja u naravi čini put koji se nalazi sa istočne strane čest. zem. 53/5 i zapadne strane čest. zem. 53/10 i čest. zem. 53/12,

- kako ugovaratelji suglasno utvrđuju da je kupac stupio u posjed nekretnine označene kao čest. zem. 53/5 z.u. 528 k.o. K. S. te prodavatelji ovlašćuju kupca da na temelju ovog ugovora bez njihovog daljnjeg sudjelovanja ili pitanja uknjiži svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini uz istovremeno brisanje istog prava sa imena prodavatelja u zemljišnim knjigama i drugim javnim knjigama, s tim što se prodavatelji A. V. pok. M. i M. V. pok. M. obvezuju odmah inicirati postupak ishodovanja dopunskog rješenja o nasljeđivanju i za baš predmetnu česticu iza pok. majke M. V.,

- kako je rješenjem Općinskog suda u Kaštel Lukšiću, Odjela za zemljišne knjige pod poslovnim brojem Z-6320/97. (Z-1263/99.) od 7. svibnja 2003. utvrđeno je da se istim vrši otpis čest. zem. 53/5 iz z.u. 528 i prijenos u novi z.u. 4287 uz uknjižbu prava vlasništva na ime L. J. Ć., T. za cijelo uz istodobno brisanje istog prava sa imena dosadašnjeg vlasnika A. V., M. V., S. C., M. L. i T. C., a sve na temelju kupoprodajnog ugovora solemniziranog pred javnim bilježnikom J. D. – S. iz K. S. pod poslovnim brojem OU-65/96-1 od 20. lipnja 1996. i rješenja o naknadno pronađenoj imovini koji se nalazi u zbirci isprava pod poslovnim brojem Z-95/00,

- kako je 10. siječnja 1995. sastavljen kupoprodajni ugovor od između S. C. kao suvlasnika i kao punomoćnice ostalih suvlasnika: T. C., M. L., A. V. i M. V. kao prodavatelja i T. J. Ć., F. kao kupca i da su stranke suglasne da su S. C., T. C., M. L., A. V. i M. V. vlasnici čest. zem. 53/5 k.o. K. S., B., a ujedno i nasljednici pok. R. C. te isti prodaju zapadnu polovicu ove čestice, a kupac istu kupuje,

- kako su stranke suglasne da je čestica zemlje u naravi oranica stvarne površine 1.104 m2 te kupac kupuje zapadni dio navedene čestice u naravi sa istočne strane omeđena rubom puta, a sa zapadne strane potokom time da je sjeverna granica sa čest. zem. 53/1, a sa južne strane čest. zem. 53/5 i 53/4,

- kako su stranke također suglasne da ukupna površina dijela čest. zem. koji je predmet ugovora iznosi 476 m2 te da je između dijelova čestice ostavljen put širine 3 metra, ukupne površine 73 m2 i da kupoprodajna cijena iznosi 38.000,00 DEM, a koju cijenu je kupac isplatio prilikom sklapanja ugovora te je isplatom kupoprodajne cijene slobodan stupiti u posjed predmetne nekretnine te da prodavatelj jamči kupcu da je nekretnina slobodna od tereta, osoba i stvari te da nema zapreka ishođenju uknjižbe prava vlasništva od strane kupca na istoj,

- kako je pod poslovnim brojem O-1263/16 doneseno rješenje o nasljeđivanju od 26. travnja 2016. iza pok. T. J. – Ć. (P.) te je utvrđeno da njegovu imovinu sačinjavaju nekretnine označene kao čest. zem. 53/3 i 53/4, sve z.u. 1908 k.o. K. S., izvanknjižno vlasništvo za cijelo čest. zem. 2416/2 k.o. K. i posjed za cijelo nekretnina upisanih u P.L. 524 k.o. K. te su njegovim nasljednicima na navedenim nekretninama na temelju zakona, odricanja od nasljedstva i uslijed ustupa proglašeni L. J. – Ć. za 2/4 dijela, T. J. – Ć. za 1/4 dijela i I. J. – Ć. za 14 dijela

- kako je 4. listopada 2016. doneseno rješenje o ispravku rješenja o nasljeđivanju od 26. travnja 2016. tako da sada točka I. Pokretnine stavak 3. izreke glasi: "novčani depozit kod HPB br. rn. .... dok u preostalom dijelu rješenje o nasljeđivanju ostaje nepromijenjeno

- kako je istim rješenjem od 4. listopada 2016. utvrđena naknadno pronađena imovina i to novčani depoziti kod Splitske banke br. rn. ... EUR, novčani depozit kod Splitske banke transakcijski račun HR ..., novčani depozit kod Splitske banke br. rn. ... EUR, novčani depozit kod Splitske banke br. rn. ... EUR, novčani depozit kod Splitske banke br. rn. ... EUR te se na istima kao nasljednici naknadno pronađene imovine proglašavaju L. J. Ć. i M. B. za po 1/2 dijela,

- kako tuženik u svom iskazu tvrdi da je on kupac što je vidljivo iz predmetnog ugovora, ali da je otac bio taj koji je pregovarao oko kupnje i koji je u njegovo ime nosio novac prodavateljima,

- kako iz iskaza svjedoka T. L. proizlazi da isti ima saznanja da je pok. T. dolazio zbog kupoprodaje, ali ne i tko je donosio novac, ali da nema tko drugi nego T., dok svjedok M. V. iskazuje da je predmetna čestica trebala biti prodana T., iako je potpisao kupoprodajni ugovor sa tuženikom.

8. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je smatrao utvrđenim da na strani potpisnika predmetnog ugovora od 20. lipnja 1996. nije postojao svjesni nesklad između volje i očitovanja, koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.

9. Iz obrazloženje pobijane presude proizlazi kako sud prvog stupnja drži da već sama forma kupoprodajnog ugovora od 20. lipnja 1996. upućuje na zaključak da su ugovorne strane jasno izrazile svoju volju za sklapanje kupoprodajnog ugovora, Naime, predmetni govor sklopljen u formi javnobilježničkog akta, što znači da je sadržaj ugovora strankama jasno i precizno protumačen te da nije bilo nikakvih dvojbi u svezi njegovog sadržaja, time da je tuženik isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti kako je to potvrđeno u ugovoru te se na temelju takvog ugovora upisao kao vlasnik u zemljišnoj knjizi. Dakle, ugovorne strane su htjele da ugovor nastane i pravno djeluje te su u tom pravcu očitovale svoju volju, a tužitelj nije dokazao da su stranke ugovora namjerno iskazali svoju volju za sklapanjem ugovora kako bi kod trećih stvorili lažni dojam, a teret dokazivanja je bio na njemu.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi.

11. Naime, u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da tužitelja u postupku za utvrđenje ništetnosti određenog pravnog posla legitimira činjenica je li sudionikom pravnog posla , čija se ništetnost zahtijeva.

12. S druge strane polazeći od sadržaja odredbe čl. 187. st. 1. ZPP-a, kojom je propisano da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave te od stavka.2. citirane odredbe kojom je propisano da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno ili kad tužitelj ima pravni interes za podizanje tužbe takvog sadržaja, i imajući u vidu uvodno u ovom obrazloženju istaknuta činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, po ocjeni ovoga sud ne bi se radilo o nedostatku pravnog interesa tužitelja za podnošenje obzirom da je tužitelj svoj interes da bude uknjižen suvlasnikom nekretnine koja je predmetom nepostojećeg ugovora može ostvariti isključivo putem ovog parničnog postupka.

14. Međutim, ništetan ugovor prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a prema čl. 323. st. 1. istog Zakona posljedica ništetnosti je da svaka ugovorna stranka je dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora.

15. Tvrdnja tužitelja jest da je sporni Ugovor o kupoprodaji zaključen između tuženica fiktivan, prividan pravni posao. No, kada bi predmetni pravni posao i bio prividan ugovor, on nije ništetan jer je posljedica takvog Ugovora kako je to propisano čl. 285. st. 1. ZOO-a da on između ugovornih stranaka nema učinka, on je pravno nepostojeći ugovor a takav ne može biti protivan niti Ustavu, niti prisilnim propisima niti moralu društva, nešto čega nema, što ne postoji ne može biti niti ništetno (tako npr. VSRH br. Rev-2357/2015-3 od 2. veljače 2016.).

16. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (broj Rev- 207/10 od 24. veljače 2010., Rev-1045/10-2 od 12.6.2012., Rev-2412/10 od 14.1.2014. i dr.) izrazio stajalište da je nepostojeći ugovor - ugovor bez pravnih učinaka kojemu nedostaju bitne pretpostavke za njegov nastanak i da slijedom toga ugovor koji nije ni nastao ne može biti ništav.

17. Dakle, tužitelj najprije u tužbi, a zatim i u stranačkom iskazu, izričito tvrdi da je sporni Ugovor prividan (fiktivan) pravni posao, a prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Međutim, posljedica prividnog ugovora i smisla citirane odredbe ZOO-a nije njegova ništetnost (pa tako niti ništetost koja bi proizlazila iz nedostatka propisanog oblika, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći pravni posao. Kod toga se ističe da postoje bitne razlike između ništetnosti i pravno nepostojećeg ugovora. Takav ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinka među strankama i on ne može biti "protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva", pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a, koja posljedicu ništetnost vezuje uz te okolnosti, kako je to zaključio prvostupanjski sud.

18. Zbog prethodno navedenog sud prvog stupnja pravilno je odbio tužbeni zahtjev pod. toč. I./ 1 izreke pobijane presude kojim se tražilo utvrđenje ništetnosti spornog Ugovora, bez obzira na pogrešan pravni stav da Ugovor nije ništetan stoga što nije prividan.

19. S druge strane, prema odredbi članka 285. ZOO propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama; da, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost; te da se prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi.

20. Dakle, prividan jest onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori privid (fikcija) o sklapanju ugovora ali ga radi postizanja određenog imovinskog ili drugog dopuštenog probitka sklope. Prividan, simuliran ili fiktivan bio bi onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid - fikcija o sklapanju ugovora ali ga radi postizanja određenog imovinskog ili drugog dopuštenog probitka sklope (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1015/08-2 od 1. lipnja 2011.).

21. Po provedenom dokaznom postupku sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao kako bi predmetni ugovor o kupoprodaji bio prividan ugovor već upravo suprotno da je ugovor valjan, jer da je sklopljen u formi javnobilježničkog akta , da je tuženik u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, upisao se u zemljišnu knjigu kao vlasnik nekretnine te stupio u posjed iste zbog čega se njegov zahtjev u cijelosti ukazuje kao neosnovan.

22. U navedenom pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da prema rezultatima dokaznog postupka proizlazi da nije postojala zajednička namjera stranaka da svjesno očituju volju za sklapanje ugovora tako da bi nastao privid sklapanja Ugovora. Naime, prividnost - simulacija, oblik je svjesnog nesklada između volje i očitovanja jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju, pa takav pravni posao ne proizvodi pravne učinke koje bi da je valjan trebao proizvesti, što nije konkretni slučaj.

23. Utoliko je pravilno sud prvog stupnja odbio i zahtjev tužitelja za brisanje provedenog upisa temeljem citiranog upisa, jer tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za brisanjem valjano provedenog ugovora na ime tuženika obzirom da nije dokazao kako bi se u konkretnom slučaju radilo o fiktivnom pravnom poslu pa time i postojanje razloga za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije njegove provedbe u zemljišne knjige.

24. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitne povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP- a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

25. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući da je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavak 1. ZPP-a,u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

U Splitu, 19. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica, v. r.