Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-164/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika V. M., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika V. M. protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-318/2021-6 od 4. travnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022. u nazočnosti branitelja optuženika u zamjeni K. J., odvjetnice iz Z.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika V. M. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru, po sucu pojedincu, proglasio je krivim opt. V. M. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11.) i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11. izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i platiti sudski paušal u iznosu od 2.000,00 kn.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju T. G., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, koje je nakon razgledanja vratilo spis sudu.

5. Budući je branitelj optuženika T. G., odvjetnik iz Z. u podnesenoj žalbi zahtijevao da ga se, zajedno s optuženikom, izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća (čl. 475. st. 1. ZKP-a), sjednica je održana u nazočnosti branitelja optuženika u zamjeni K. J., odvjetnice iz Z., koja je u spis priložila zamjeničku punomoć i izložila najvažnije dijelove žalbe, predlažući da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te u odsutnosti uredno izviješćenih zamjenika ŽDO Bjelovar i opt. V. M. (čl. 475. st. 3. ZKP-a).

6. Žalba nije osnovana.

7. Želeći se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP-a, optuženik navodi da je pobijana presuda nerazumljiva i nejasna, jer se temelji na sadržaju dokaza – obrani optuženika, koje sud nije izveo na raspravi, kao i na iskazu svjedokinje D. Š., koji je dala pred policijskim istražiteljem, iako sud nije odredio čitanje tog iskaza pa ga nije mogao izvesti kao dokaz niti je imao suglasnost stranaka za čitanje tog iskaza iz prethodnog postupka.

8. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, ocjena je ovoga vijeća da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje žalitelj, jer je iz zapisnika sa zadnje rasprave održane 31. ožujka 2022. razvidno da je sud imao suglasnost stranaka za čitanje svih dokaza koji su izvedeni u ranijem postupku, dok je optuženik, iznoseći obranu na kraju dokaznog postupka, izjavio da u cijelosti ostaje kod ranije iznesenih obrana. Dakle, tijekom vođenja rasprave prvostupanjski sud nije počinio procesne propuste koji bi rezultirali povredom prava obrane, što je moglo utjecati na presudu i učiniti ju nerazumljivom, a razlozi suda u obrazloženju pobijane presude o odlučnim činjenicama koje su utvrđene izrekom presude potpuno su jasni i određeni i među tim razlozima nema nikakvog, pogotovo ne znatnog proturječja, tako da je presuda razumljiva i može se ispitati. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i argumentirane razloge u odnosu na sve odlučne činjenice temeljem kojih se njegovi zaključci mogu uspješno ispitati, neovisno o tome što se žalitelj sa tim zaključcima ne slaže. Osim toga, ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a, drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena neka od postupovnih povreda na koju u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

9. Žalbenim prigovorima činjenične prirode žalitelj ukazuje na pogrešnu ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda, koji je osuđujuću presudu temeljio na iskazu oštećenika, iako je taj iskaz u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem sudsko- medicinskog vještaka vezano za mehanizam nastanka teške tjelesne ozljede.

10. Drugostupanjski sud je pažljivo analizirao ocjenu rezultata provedenog dokaznog postupka i smatra da je prvostupanjski sud, nakon savjesne analize i ocjene izvedenih dokaza, povezujući iskaz oštećenika s ostalim provedenim dokazima, pravilno i pouzdano utvrdio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, na način činjenično i pravno pobliže opisan u izreci presude.

11. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda temelji se na nalazu i mišljenju sudsko- medicinskog vještaka, koji je decidirano naveo da su opisane tjelesne ozljede oštećenika, na temelju priloženih fotografija, mogle nastati u istom događaju, a mehanizam nastanka svih ozljeda uklapa se u dinamiku događaja kako ga je okolnosno i dosljedno tijekom postupka opisao oštećenik. Vještak je mišljenja da je neki od udaraca koji su rezultirali površinskim ozljedama, mogao dovesti do destabilizacije i pada, odnosno posrtaja oštećenika i posljedičnog prijeloma lijeve goljenične kosti, koja je kvalificirana kao teška tjelesna ozljeda. Suprotno žalbenim navodima, vještak nije isključio mogućnost da je oštećenik predmetnu tešku tjelesnu ozljedu mogao zadobiti i dok je zajedno s optuženikom bio na tlu, ukoliko bi došlo do izrazito nefiziološkog gibanja potkoljenice u odnosu na natkoljenicu. Stoga prvostupanjski sud, na temelju rezultata provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, opravdano nije prihvatio onaj dio iskaza oštećenika kada je naveo da je osjetio udarac po nozi dok je u sagnutom položaju držao optuženika, iako ne zna čime ga je i kako udario optuženik, imajući pri tome u vidu i da je oštećenik, opisujući predmetni događaj, također naveo da je u jednom trenutku samo osjetio tupu bol u nozi, koja mu je pokleknula.

12. Iskaz oštećenika o tome kako ga je najprije verbalno, a potom i fizički napao optuženik, potvrđen je iskazima nepristranih svjedokinja D. i I. Š., uz napomenu da se žalitelj nepotrebno iscrpljuje u referiranju na iskaz svjedokinje D. Š., koji je dala pred policijskim istražiteljem, jer je sud prihvatio i ocijenio vjerodostojnim njezin konfrontirani iskaz na raspravi, kada je navela da su se optuženik i oštećenik međusobno tukli rukama, dok je svjedokinja I. Š. izjavila da su obojica „radili rukama“. Stoga su neprihvatljive žalbene tvrdnje o pogrešnoj ocjeni dokaza od strane prvostupanjskog suda koji se, obzirom na sadržaj izvedenih dokaza i njihovu pravilnu ocjenu, nije ni našao u situaciji da bi postojala dvojba glede odlučnih činjenica pa nije ni došla u obzir primjena pravnog pravila „in dubio pro reo“, što se u podnesenoj žalbi sugerira.

13. Drugostupanjski sud, dakle, smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koje utvrđenje žalbenim navodima optuženika nije dovedeno u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio kazneni zakon, kada je optuženika proglasio krivim za terećeno kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11., koje djelo je počinio s neizravnom namjerom, pristajući da teško tjelesno ozljedi oštećenika.

14. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik smatra da je u ponovljenom postupku, kada je osuđen zbog blažeg oblika krivnje, trebao biti i blaže kažnjen u odnosu na izrečenu uvjetnu osudu u prvoj presudi, koja je bila ukinuta. Istaknuti žalbeni navodi su neprihvatljivi, jer je prvostupanjski sud i u prvoj presudi obrazlagao postupanje optuženika s neizravnom namjerom, iako ga je proglasio krivim za kazneno djelo počinjeno s izravnom namjerom, zbog čega je ta presuda bila ukinuta, jer je izreka presude u proturječju s obrazloženjem pa je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a.

15. Ocjena je ovoga vijeća da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno utvrdio sve okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno i ispravno ih doveo u vezu sa nađenom olakotnom okolnosti na strani optuženika, koji je neosuđivan pa kada ih je ocjenjivao u njihovoj međusobnoj povezanosti, u odsutnosti otegotnih okolnosti, osudio je optuženika na pravednu i zakonitu kaznu zatvora u minimalnom trajanju od šest mjeseci, uz izricanje uvjetne osude sa nešto duljim rokom provjeravanja od dvije godine. Drugostupanjski sud smatra da su izrečena kazna i uvjetna osuda u svemu primjerene i adekvatne za ostvarenje zakonom propisane svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

16. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude (čl. 482. ZKP- a).

Bjelovar, 19. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Milenka Slivar v.r.