REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84 Poslovni broj: 18 Pr-16952/2021-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z.A. iz Z. OIB: …, zastupan po punomoćniku M.G. i
V.Š., odvjetnicima u Z.o.u. M.G. &
V.Š. u Z., protiv tuženika Z.E.T.d.o.o., iz Z., OIB: …, radi isplate, nakon održane
glavne i javne rasprave zaključene dana 1. veljače 2024. u prisutnosti tužitelja,
zamjenice punomoćnika tužitelja B.V., odvjetničke vježbenice, i
punomoćnika tuženika E.R., Su-198/23, 20. ožujka 2024.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Z.E.T. d.o.o., iz
Z., OIB: … isplatiti tužitelju Z.A. iz
Z. OIB: …., iznos od 6.505,30 EUR
bruto uvećano za zakonske kamate koje teku od dospijeća do 31. prosinca 2022.
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja

2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne
stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta, za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih
kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u
dosuđenom bruto iznosu od 6.505,30 eur bruto, kako slijedi:

- za travanj 2018. na iznos od 99,18 eura od 11. svibnja 2018. do isplate,
- za svibanj 2018. na iznos od 124,65 eura od 11. lipnja 2018. do isplate,
- za lipanj 2018. na iznos od 106,66 eura od 11. srpnja 2018. do isplate,

- za srpanj 2018. na iznos od 125,75 eura od 11. kolovoza 2018. do isplate,
- za kolovoz 2018. na iznos od 121,12 eura od 11. rujna 2018. do isplate,
- za rujan 2018. na iznos od 119,67 eura od 11. listopada 2018. do isplate,
- za listopad 2018. na iznos od 126,59 eura od 11. studenog 2018. do isplate,
- za studeni 2018. na iznos od 118,18 eura od 11. prosinca 2018. do isplate,
- za prosinac 2018. na iznos od 132,32 eura od 11. siječnja 2019. do isplate,

2 Poslovni broj: 18 Pr-16952/2021-12

- za siječanj 2019. na iznos od 132,70 eura od 11. veljače 2019. do isplate,
- za veljaču 2019. na iznos od 117,86 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,
- za ožujak 2019. na iznos od 127,99 eura od 11. travnja 2019. do isplate,
- za travanj 2019. na iznos od 123,30 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,
- za svibanj 2019. na iznos od 122,75 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,
- za lipanj 2019. na iznos od 109,89 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,
- za srpanj 2019. na iznos od 120,50 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,
- za kolovoz 2019. na iznos od 122,42 eura od 11. rujna 2019. do isplate,
- za rujan 2019. na iznos od 117,89 eura od 11. listopada 2019. do isplate,
- za listopad 2019. na iznos od 127,22 eura od 11. studenog 2019. do isplate,
- za studeni 2019. na iznos od 113,77 eura od 11. prosinca 2019., do isplate,
- za prosinac 2019. na iznos od 129,78 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,
- za siječanj 2020. na iznos od 147,41 eura od 11. veljače 2020. do isplate,
- za veljaču 2020. na iznos od 122,87 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,
- za ožujak 2020. na iznos od 125,61 eura od 11. travnja 2020. do isplate,
- za travanj 2020. na iznos od 106,20 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,
- za svibanj 2020. na iznos od 115,02 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,
- za lipanj 2020. na iznos od 122,95 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,
- za srpanj 2020. na iznos od 119,48 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,
- za kolovoz 2020. na iznos od 140,03 eura od 11. rujna 2020. do isplate,
- za rujan 2020. na iznos od 129,43 eura od 11. listopada 2020. do isplate,
- za listopad 2020. na iznos od 127,14 eura od 11. studenog 2020. do isplate,
- za studeni 2020. na iznos od 127,28 eura od 11. prosinca 2020., do isplate,
- za prosinac 2020. na iznos od 124,36 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,
- za siječanj 2021. na iznos od 121,48 eura od 11. veljače 2021. do isplate,
- za veljaču 2021. na iznos od 103,37 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,
- za ožujak 2021. na iznos od 131,17 eura od 11. travnja 2021. do isplate,
- za travanj 2021. na iznos od 132,91 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,
- za svibanj 2021. na iznos od 111,85 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,
- za lipanj 2021. na iznos od 122,85 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,
- za srpanj 2021. na iznos od 119,74 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,
- za kolovoz 2021. na iznos od 145,37 eura od 11. rujna 2021. do isplate,
- za rujan 2021. na iznos od 135,37 eura od 11. listopada 2021. do isplate,
- za listopad 2021. na iznos od 134,64 eura od 11. studenog 2021. do isplate,
- za studeni 2021. na iznos od 140,28 eura od 11. prosinca 2021., do isplate,
- za prosinac 2021. na iznos od 143,94 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,
- za siječanj 2022. na iznos od 123,89 eura od 11. veljače 2022. do isplate,
- za veljaču 2022. na iznos od 128,47 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,
- za ožujak 2022. na iznos od 126,80 eura od 11. travnja 2022. do isplate,
- za travanj 2022. na iznos od 125,14 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,
- za svibanj 2022. na iznos od 145,97 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,
- za lipanj 2022. na iznos od 134,69 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,
- za srpanj 2022. na iznos od 129,37 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate,
u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Z.A. iz Z., OIB: … za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos
poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto
iznosu.

3 Poslovni broj: 18 Pr-16952/2021-12

III. Nalaže se tuženiku Z.E.T. d.o.o., iz
Z., OIB: …, da tužitelju Z.A. iz Z., OIB: …, naknadi trošak parničnog postupka u
iznosu od 1.062,50 eur. sa zateznom kamatom koja teče od 21. ožujka 2024. do
isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope
koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za
tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 3. travnja 2018. zaposlenik tuženika na radnom
mjestu ''Vozač autobusa I''. Navedeni ugovor sklopljen je na određeno vrijeme, no
tužitelj i tuženik sklopili su naredni ugovor na određeno vrijeme 27.3.2019., a

28.4.2020., sklopili su ugovor o radu na neodređeno vrijeme. U čl. 6. ugovora o radu
kojim je zasnovan radni odnos određeno je da će se tužitelju obračunavati i
isplaćivati plaća prema Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu te da će mu se plaća
isplaćivati prema koeficijentu složenosti 2,20.

2. Tužitelj nadalje navodi da je Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u
trgovačkom društvu Z.h. d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog
ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Z.h. d.o.o. određeno da
osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška
osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano
radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž.

3. Tužitelj od trenutka zasnivanja radnog odnosa s tuženikom prometuje redovnim
autobusnim linijama tuženika organizacijski raspoređenim u A.p.D. Obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 u razdoblju od sklapanja
ugovora o radu s tuženikom tužitelj je diskriminiran u odnosu na druge radnike
tuženika koji obavljaju isti posao, a čija se mjesečna plaća obračunava primjenom
koeficijenta 2,40, čime ostvaruju bitno višu osnovnu plaću od tužitelja. Diskriminirajući
učinak je tim veći ako se uzme u obzir da je konkretno radno mjesto organizirano kao
rad u smjenama, te se nerijetko događa da nakon završene radne smjene tužitelja,
njega zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti autobus, na istoj relaciji do kraja
svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pri tom prima veću plaću od vozača
kojega je prethodno zamijenio, jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne
2,20 kao tužitelju.

4. Tužitelj dalje ističe da je iz same platne liste tuženika vidljivo da se za radno
mjesto vozača autobusa koje obavlja tužitelj ima primjenjivati koeficijent 2,40, naime
tuženik na svakoj tužiteljevoj platnoj listi naznačuje koeficijent za radno mjesto vozač
autobusa AP D. 2,40, da bi zatim kao posebnu stavku iskazao korekciju
koeficijenta za -0,20.

5. Tužitelj dalje navodi da je poslodavac prema čl. 90 i 91. Zakona o radu dužan
isplatiti radnicima jednaku plaću za jednaki rad i rad jednake vrijednosti, ističući da se
ove odredbe ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca već općenito na
jednakost plaća istih radnih mjesta. Tužitelj naglašava da ostali vozači autobusa

4 Poslovni broj: 18 Pr-16952/2021-12

tuženika kojima se plaća obračunava prema koeficijentu 2,40 obavljaju isti posao u
istim uvjetima kao i tužitelj, imaju istu stručnu spremu, vještine, odgovornost i uvjete
rada, te bi svi navedeni vozači mogli zamijeniti jedan drugoga u odnosu na posao koji
obavljaju. Tužitelj iz navedenoga zaključuje da unatoč tome što je ugovorom o radu
određeno da se tužitelju plaća obračunava prema koeficijentu 2,20, tuženik je bio
dužan obračunavati i isplaćivati tužitelju plaću prema koeficijentu 2,40 sukladno
odredbama čl. 91. st. 1. i st. 4. Zakona o radu.

6. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da
sud tuženiku naloži da mu isplati na ime razlike između u spornom razdoblju
isplaćene plaće obračunate po koeficijentu 2,20 i plaće obračunate po koeficijentu
2,40, iznos od 6.505,30 eur bruto sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne
iznose teče od 11. u mjesecu za prethodni mjesec, kao i da mu naknadi trošak
parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva te navodi da nije
sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu ''Vozač autobusa
I'' s koeficijentom složenosti poslova u visini od 2,20. Tuženik navodi da prema
Katalogu radnih mjesta po kategorijama složenosti, koji je sastavni dio Pravilnika o
organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Z.e.t. iz 2015.
u grupi složenosti poslova V postoje radna mjesta: ''Vozač autobusa I'' s
koeficijentom složenosti poslova 2,20, ''Vozač autobusa II'' s koeficijentom 2,30, te
''Vozač autobusa III'' s koeficijentom 2,40, te da je navedeni koeficijent složenosti
poslova u skladu s čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora prema kojem se radno
mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom u rasponu od
2,11 do 2,40, te u skladu s čl. 70. trenutno važećeg Kolektivnog ugovora prema
kojemu se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s
koeficijentom u rasponu od 2,01 do 3,00.

8. Tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke
dostavile u spis te je saslušao svjedoke F.F., (str. 169-170 spisa), F.K. (str. 170 spisa) i tužitelja (str. 170 spisa).

10. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio
da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom razlike plaće između koeficijenta složenosti 2,40 i obračunatog koeficijenta složenosti 2,20.

12. Između stranaka u postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, da je
temeljem ugovora o radu od 3. travnja 2018. bio zaposlen na određeno vrijeme na
radnom mjestu ''Vozač autobusa I'', šifra radnog mjesta ZS182, nakon čega je s
tuženikom sklopio još jedan ugovor o radu na određeno vrijeme za isto mjesto, i to

27. ožujka 2019., a potom ugovor na radu na neodređeno vrijeme 28. travnja 2020.,
za isto radno mjesto. U ugovorima o radu u utuženom razdoblju tužitelju je određen
koeficijent složenosti poslova u visini od 2,20 na temelju kojeg je tuženik tužitelju

5 Poslovni broj: 18 Pr-16952/2021-12

obračunavao i isplaćivao plaću. Među strankama također nije sporno da su prema
kategorizaciji radnih mjesta kod tuženika u Pravilniku o organizaciji radnih mjesta
Z.h.d.o.o. podružnice Z.e.t., u prilogu broj

3., u grupi složenosti poslova V, kategorizirana radna mjesta ''Vozač autobusa I'' s
koeficijentom 2,20, zatim ''Vozač autobusa II'' s koeficijentom 2,30, te ''Vozač
autobusa III'' s koeficijentom 2,40, čime je tuženik propisao različite visine plaće za
ove kategorije vozača autobusa. U postupku također nije sporno da je tuženik u
utuženom razdoblju tužitelju obračunavao i isplaćivao mjesečnu bruto plaću prema
koeficijentu 2,20, što proizlazi iz isplatnih lista tuženika o isplati plaće tužitelju za
navedeno razdoblje. Nije sporno ni da prema Kolektivnom ugovoru tuženika isplata
plaća kod tuženika dospijeva svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

13.U postupku je sporno jesu li poslovi na radnom mjestu ''Vozač autobusa I'' i
''Vozač autobusa II'' kod tuženika u naravi isti poslovi, u smislu čl. 91. Zakona o radu
(''Narodne novine'' 93/14, 127/17, 98/19, u daljem tekstu ZR), za koje je poslodavac
dužan isplaćivati jednaku osnovnu plaću za jednak rad, odnosno ima li tužitelj,
slijedom toga, pravo na naknadu razlike u bruto plaći u iznosu razlike između
koeficijenta 2,40 i 2,20 za utuženo razdoblje.

14. Iz platnih lista tuženika o isplati plaće tužitelju vidljivo je da je tuženik tužitelju za
cijelo razdoblje isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, s tim da
je kao radno mjesto navedeno 04080 Vozač autobusa u AP D. s koeficijentom
2,40, a zatim je navedena korekcija koeficijenta -0,20.

15. Svjedok F.F. je iskazao da je zaposlen kod tuženika na radnom
mjestu vozač autobusa. Cijelo vrijeme radi na mjestu vozača autobusa, ima ugovor o
radu na neodređeno vrijeme. Kao vozač autobusa vozi putnike na svim linijama na
području grada Z., ne vozi na području između županija. Ne radi nikakve druge
poslove, osim vozača autobusa na svim linijama grada Z., a linije je mijenjao.
Od trenutka kad je došao u Z.E.T. pa nadalje kao vozač autobusa ima koeficijent po
kojemu mu se obračunava plaća 2,40. Poznato mu je da postoji radno mjesto vozača
autobusa I. Vozač autobusa I obavlja potpuno iste poslove kao i svjedok, no poznato
mu je da je koeficijent vozača autobusa I niži od njegovog. Poznato mu je da od
travnja 2023. svi vozači koji voze na linijama imaju koeficijent 2,40 i svi su sada
zaposleni na radnom mjestu vozač autobusa.

16. Svjedok F.K. je iskazao da je zaposlen kao vozač autobusa kod
tuženika od 2007. Njegov koeficijent po kojem mu se obračunava plaća je 2.40. Kao
vozač autobusa vozi linije unutar G.Z., to su različite linije, ali u okviru
G.Z. Tužitelja poznaje, on je raspoređen u istoj garaži kao i svjedok, u
D., i cijelo vrijeme radi potpuno iste poslove kao i svjedok, vozi linije po Z.i to je radio u razdoblju od 2018. do 2022. Tužitelj i svjedok su se smjenjivali na
linijama, svjedok je preuzimao autobus od tužitelja ili obratno. Po njegovu shvaćanju
vozač autobusa I je isto što i vozač autobusa.

17. Tužitelj je iskazao da je u utuženom razdoblju obavljao poslove vozača autobusa
na linijama istočnog dijela grada, od S. do glavnog kolodvora. Imao je u tom
razdoblju ugovor o radu za radno mjesto vozač autobusa I. i niži koeficijent od
vozača autobusa, ali obavljao je identične poslove kao i zaposlenici, vozači autobusa
koji su imali viši koeficijent. U travnju 2023. s poslodavcem je sklopio novi ugovor o

6 Poslovni broj: 18 Pr-16952/2021-12

radu za radno mjesto vozač autobusa i od tada je njegov koeficijent također 2,40, a
bio mu je koeficijent podignut na 2,40 sve od srpnja 2022. iako sve vrijeme radi iste
poslove. Često je preuzimao smjene i od zaposlenika koji su imali koeficijent 2,40, i iz
toga je razvidno da je obavljao iste poslove kao i oni.

18. Sud je iskaze saslušanih svjedoka, kao i iskaz tužitelja, prihvatio u cijelosti kao
životne, uvjerljive i međusobno suglasne te suglasne s dokumentacijom u spisu. Iz
navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su svjedoci K. i F., radnici
tuženika koji rade ili su radili na radnom mjestu vozača autobusa, u utuženom
razdoblju primali plaću prema koeficijentu 2,40, dok iz tužiteljeva iskaza proizlazi da
je njegov koeficijent za izračun plaće u istom razdoblju iznosio 2,20 iako je radio iste
poslove kao i svjedoci K.i F.ć. Iz iskaza svjedoka K. i F.,
kojima je radno mjesto bilo naziva vozač autobusa, dok je tužiteljevo bilo vozač
autobusa I, nedvojbeno proizlazi da su radili potpuno iste poslove kao i tužitelj,
odnosno poslove vozača autobusa, pri čemu se tužitelj s jednim od svjedoka i
mijenjao u autobusu, odnosno preuzimao u svojoj smjeni autobus od njega i nastavio
voziti na istoj liniji, ili obrnuto.

19. Odredba čl. 91. st. 1. ZR-a propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku
plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok odredba čl. 91. st.

2. ZR-a određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga
spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti
u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi
radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih
obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se
pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna
od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir
kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad
obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki
rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud
tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego
općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na
naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj. Takvo shvaćanje proizlazi i iz sudske
prakse (Presuda Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž R-432/2020. od 12. rujna
2022).

20. Prema odredbi čl. 91. st. 4. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog
ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, pa su
ništetne i odredbe ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je
koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača autobusa I utvrđen u
visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti
posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tužitelja na radnom mjestu vozača
autobusa, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa koji je u navedenom
razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

21. Slijedom navedenog, tužitelj osnovano potražuje isplatiti mu razliku između plaće
koja mu je obračunavana prema koeficijentu 2,20 i plaće obračunate prema
koeficijentu 2,40, a prema kojem je tuženik obračunavao i isplaćivao plaću drugim
radnicima koji su utuženom razdoblju obavljali jednake poslove kao i tužitelj.

7 Poslovni broj: 18 Pr-16952/2021-12

22. Napominje se da je u ovom postupku utvrđeno iz iskaza tužitelja da i njemu
tuženik obračunava i isplaćuje plaću prema koeficijentu 2,40 od srpnja 2022. te od
sada ima sklopljen ugovor o radu u kojem mu je naveden koeficijent 2,40 pri čemu iz
iskaza tužitelja proizlazi da cijelo vrijeme obavlja iste poslove vozača autobusa, dakle
i u utuženom razdoblju i od srpnja 2022., od kada mu poslodavca isplaćuje plaću
prema koeficijentu 2,40.

23. Tužitelj je u podnesku 16.3.2023. tužbeni zahtjev uredio prema izračunu razlike
bruto plaće za sporno razdoblje, od travnja 2018. do srpnja 2022. kojeg je dostavio
tuženik te zatražio isplatu bruto iznosa od 6.505,30 eur, s pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom, a tuženik se na ročištu 1.2.2024. očitovao da ne osporava visinu
tako postavljenog tužbenog zahtjeva, kao ni tijek kamate, stoga je usvojen tužbeni
zahtjev.

24. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, u daljem tekstu ZOO) dužnik koji
zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate pa je
tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate u visini određenoj čl.

29. st. 2. ZOO-a, koja sukladno čl. 87. Kolektivnog ugovora teče od jedanaestog
dana u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na
isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći.

25. Odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i
prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema
odredbi čl. odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br.
115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s
isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne
kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika
plaće.

26. Prigovor zastare valjalo je odbiti jer je tužba podnesena 29.11.2021. za
potraživanja koja dospijevaju od 11. svibnja 2018. pa nadalje, te nije prošao zastarni
rok iz čl. 139. ZR-a.

27. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog
postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi
odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora.

28. Tužitelju je priznat trošak sastav tužbe – 100 bodova OT (tbr. 7/1), sastav
podneska od 16.1.2023. kojim se očitovao na odgovor na tužbu 100 bodova OT (Tbr.
8/1), sastav podneska 16.3.2023. kojim je specificirao tužbeni zahtjev 25 bodova OT
(tbr.8/4), pristup na ročište 7.9.2023. 100 bodova OT (tbr. 9/1) i pristup na ročište

1.2.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1) ukupno iznosi 425 bodova OT što obračunato s
paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 850,00 eur a što uz obračunati PDV od
25% iznosi 1.062,50 eur.

29. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata temeljem čl. 151. st. 3.
ZPP-a koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona

8 Poslovni broj: 18 Pr-16952/2021-12

("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18).

30. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22.8.2022. jer je istim
specificirao tužbeni zahtjev koji je već postavio u tužbi, prije nego je tužba
dostavljena na odgovor te isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 20. ožujka 2024.

Sudac: Dario Partl, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od
dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem
ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku

Rj:

I. Presuda nepravomoćna II. Kal 30 dana