Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ob-1/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S., iz D., (boravište V., V. G.) OIB: …, zastupanog po pružatelju besplatne pravne pomoći, O. D., odvjetniku iz D., protiv tuženice V. B., OIB: …, zastupane po punomoćnici V. K., odvjetnici iz D., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob-54/2018-16 od 03. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob-54/2018-16 od 03. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

¨Utvrđuje se da su parnične stranke, tužitelj J. S. i tuženica V. S., iz braka izašle s dugom u iznosu od 55.452,73 kune pa je dužna tuženica V. S. na ime zajedničkog duga nastalog za vrijeme trajanja bračne zajednice, a koji se vodi kao obveza J. S., istom u roku od 15 dana isplatiti iznos od 27.726,35 kuna sa zateznim kamatama koja na iznos od 27.726,35 kuna teku od 11. travnja 2012. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.¨

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 11.963,50 kuna."

2. Protiv ove presude pravodobnu žalbu izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavka 1. točke 2. ZPP-a, te predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je u ovoj fazi postupka je zahtjev za utvrđenje da su parnične stranke iz braka izašle s dugom u iznosu od 55.452,73 kune, pa da je tuženica na ime zajedničkog duga, koji se vodi kao tužiteljeva obveza po osnovi kredita kojeg je tužitelj sklopio s E.&S. B. d.d. R. u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 10.000 Eura, dužna tužitelju isplatiti iznos od 27.726,35 kuna sa zateznim kamatama teku od dana podnošenja tužbe 11. travnja 2012. do isplate.

6. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio sljedeće:

- da je brak stranaka sklopljen 22. rujna 2007., a razveden presudom prvostupanjskog suda broj P-396/11 od 28. prosinca 2011.

- da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice ulagale u kuću u D., radi renoviranja kuće u kojoj su živjeli

- da je između stranaka nesporno da je tužitelj za vrijeme trajanja bračne zajednice podigao kredit u kunskoj protuvrijednosti od 10.000,00 eura, te pozajmio iznos od 35.000,00 kuna od svog ujaka

- da iz iskaza stranaka jasno proizlazi da je ovaj novac dobiven kreditom i pozajmicom od tuženikova ujaka ostvaren uz tuženičino znanje i suglasnost, te potrošen za uređenje zajedničkog doma, kupnju automobila, te podmirivanje svakodnevnih potreba i postojećih dugova njihovog domaćinstva

- da spomenuta novčana sredstva nisu tužiteljeva vlastita imovina, nego imovina parničnih stranaka koja u odnosu na treće osobe i njihovo pravo na namirenje predstavlja dug koji ih tereti oboje podjednako u smislu odredbe članka 249. stavka 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07, 57/11, 61/11, 25/13 i 5/15 – u daljnjem tekstu: ObZ)

- da tužitelj u tužbi tvrdi da je po kreditu ostao nepodmiren dospjeli iznos od 55.452,73 kune

- da iz priloženog ugovora o kreditu broj … da je tužitelj s E.&S. B. d.d. R. 26. lipnja 2008. sklopio ugovor o gotovinskom kreditu za iznos od 72.000,00 kuna, s tim da je rok vraćanja kredita 72 mjeseca, uz otplatu u 72 mjesečna anuiteta u pojedinačnom iznosu od 1.315,78 kuna sa kamatnom stopom koja iznosi 9,5 %

- da iz tuženičinog iskaza proizlazi da je vozilo Golf 3 kupljeno za svotu od 2.800,00 EUR-a u vrijeme trajanja bračne zajednice novcima pribavljenim iz spomenutog kredita, pa da je dio kredita kojim je plaćeno to vozilo dugovanje koje tereti obje stranke podjednako u smislu odredbe članka 249. stavka 1. ObZ-a

- da iz priloženog izvoda iz poslovnih knjiga E.&S. B. d.d. od 10. ožujka 2014. proizlazi da nepodmireni dug po navedenom kreditu ukupno iznosi 69.048,62 kuna, s tim da je dug po glavnici jednak iznosu od 46.236,77 kuna, po redovnoj kamati 12.625,00 kuna, po zateznoj kamati 7.894,61 kuna i po sudskim troškovima 2.292,24 kuna

- da u vrijeme podnošenja tužbe, 11. travnja 2012. nisu bili dospjeli svi anuiteti po navedenom kreditu s obzirom da je ugovorom o kreditu ugovorena otplata kredita u 72 mjesečna anuiteta počevši od prijenosa kredita na otplatu

- da tužitelj nije plaćao svoje obveze po navedenom kreditu, pa je E.&S. B. d.d. R. kao kreditor protiv tužitelja kao korisnika kredita 7. siječnja 2014. podnio prijedlog za ovrhu koja je određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika L. B. broj … od 7. siječnja 2014. radi naplate iznosa od 47.268,97 kuna po osnovi glavnog duga uz zatezne kamate tekuće od 6. prosinca 2013. pa do isplate i troškova postupka od 3.307,24 kune, a taj dug nije prisilno naplaćen

7. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev utvrdivši da bi tužitelj imao pravo od tuženice tražiti naplatu polovice plaćenih obveza prema banci iz ugovora o kreditu, ali da nije u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a dokazao da je platio obveze prema banci niti koliko je platio u vrijeme podnošenja tužbe, a kod negativne odluke u odnosu na glavnicu čija se naplata zahtijeva takva je odluka i u odnosu na sporednu tražbinu po osnovi zateznih kamata zatraženih od 11. travnja 2012. pa do isplate.

8. Ovaj sud u cijelosti prihvaća naprijed utvrđeno činjenično stanje i činjenično-pravne zaključke prvostupanjskog koji nisu dovedenu u sumnju žalbenim navodima.

9. Protivno žalbenim navodima, time što je prvostupanjski sud dao razloge utvrđenju da su stranke iz braka izašle s dugom, a da je odbio tužbeni zahtjev za to utvrđenje nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je tužitelj nije dokazao koja je bila visina predmetnog duga u trenutku podnošenja tužbe.

10. Ispitujući dalje prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, kao i razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

11. Žalitelj neosnovano ističe da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog da se zatraži od E.&S. B. d.d. R. podatak o stanju tužiteljevog duga na dan prestanka bračne zajednice, kako bi se na temelju tog podatka utvrdilo koliki je dio tuženica dužna isplatiti tužitelju. Naime, pružatelj pravne pomoći tužitelju je na ročištu glavne rasprave od 3. studenog 2021. zatražio da se od te banke zatraži podatak o tome koliko je s osnove kredita uplaćeno u razdoblju od 1. prosinca 2010. pa nadalje, a za odluku u ovoj pravnoj stvari bilo je potrebno utvrditi koliki je novčani iznos tužitelj uplatio banci na ime podmirenja kreditnih anuiteta od prijenosa kredita na otplatu pa do podnošenja tužbe, a taj podatak tužitelj nije zatražio utvrditi, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao ni kolika je visina zajedničkog duga u trenutku podnošenja tužbe ni koliko bi mu od toga tuženica bila dužna platiti.

12. I odluka o parničnom trošku je u svemu pravilna i zakonita.

13. Žalba stoga nema opravdanja, pa je odlučeno kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 19. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković