Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-507/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Emira Čustovića kao člana vijeća, temeljem nacrta više sudske savjetnice-specijalista Dobrile Hladilo, u pravnoj stvari tužiteljice L J iz K, OIB:…, koju zastupa punomoćnik I Č,
odvjetnik u Odvjetničkom društvu P & P iz Z, protiv tuženika
E o, Z,, OIB: … ,
kojeg zastupa punomoćnica L K, odvjetnica u Odvjetničkom društvu G & P iz Z, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-3292/2017- 54, od 4. travnja 2022., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
Tuženikova žalba djelomično se uvažuje, a tužiteljičina odbija kao neosnovana te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-3292/2017-54 od 4. travnja 2022.
a) preinačuje
- u dijelu točke I. izreke presude kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici zatezne kamate na iznos neimovinske štete u svoti od 7.000,00 kn koje na taj iznos teku od 24. kolovoza 2017. do 27. ožujka 2018. tako da se u tom dijelu zahtjev za isplatom zateznih kamata odbija kao neosnovan;
- u dijelu točke I. izreke presude kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici zatezne kamate na iznos neimovinske štete u svoti od 3.750,00 kn koje na taj iznos teku od 24. kolovoza 2017. do 26. studenoga 2021. tako da se u tom dijelu zahtjev za isplatom zateznih kamata odbija kao neosnovan;
b) potvrđuje :
- u preostalom dijelu točke I. izreke presude te točkama II., III. i IV. izreke presude - prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1.Prvostupanjski je sud presudio:
" I. Nalaže se tuženiku E o d.d., Z,
OIB: … , isplatiti tužiteljici L J iz K, OIB: … , iznos od 22.229,73 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 22.200,00 kn teku od 24. kolovoza 2017. do isplate, a na iznos od 29,73 kn od 20. veljače 2017. do isplate, po stopi koja koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice Lucije Jakuš u preostalom dijelu za iznos od 2.250,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 24. kolovoza 2017. pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku E o, Z,
OIB: … , naknaditi tužiteljici L J iz K, OIB: … parnični trošak u iznosu od 14.414,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 4. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika E o za
naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 15.750,00 kn. i riješio je:
"Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 26. studenog 2021."
2. Protiv točke I., III. i IV. izreke presude i rješenja tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), s prijedlogom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i prvostupanjsko rješenje te tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan ili u tom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica je pravodobno izjavila žalbu protiv točke II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a s prijedlogom preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti ili u tom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužiteljica je odgovorila na žalbu i predložila žalbu odbiti kao neosnovanu.
5. Tuženikova žalba djelomično je osnovana i to samo u odnosu na početak tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete preko iznosa od 11.000,00 kn.
6. Predmet spora je tužiteljičin odštetni zahtjev koji proizlazi iz štetnog događaja, koji se dogodio 13. prosinca 2016. u Z na kolniku kada
su tužiteljicu dok je izlazila iz Z autobusa registracijske oznake
koji je prometovao na liniji broj udarila vrata autobusa koji autobus je u trenutku nezgode bio policom obveznog osiguranja u prometu osiguran kod tuženika. U štetnom događaju tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede te joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog čega traži naknadu neimovinske štete te imovinske štete iz osnove tuđe pomoći i njege i trošak liječenja ( trošak vrijednosti lijeka u svoti od 29,73 kn).
7. Tužiteljica je podnijela tužbu 21. studenog 2017. i zatražila naknadu štete u svoti od 12.029,73 kn. Podneskom kojim se očituje na tuženikov odgovor na tužbu 27. ožujka 2018. tužiteljica je preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 19.029,73 kn zatraživši i naknadu neimovinske štete u svoti od 7.000,00 kn zbog pretrpljenih duševnih boli zbog naruženosti. Nakon toga je održano pripremno ročište 13. travnja 2018. i zaključen prethodni postupak (list spisa 46-48) da bi podneskom od 26. studenoga 2021., a nakon provedenog vještačkog nalaza i mišljenja tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev odnosno isti povećala i traži za naknadu neimovinske štete i imovinske štete, ukupno 24.479,73 kn
8. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane u članku 354. stavku 2. točke 2., 4., 8., 9.,11., 13., i 14., ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka. 2. ZPP-a, a na neku drugu povredu žalitelji ne ukazuju u žalbi.
8. Prvostupanjski je sud utvrdio :
- da je tužiteljica 13. prosinca 2016. stradala kao putnica Z autobusa registracijske oznake koji je prometovao na liniji broj kada su je
prilikom izlaska na srednja vrata udarila vrata autobusa;
- da je tužiteljica zadobila ozljede u vidu natučenje glave, sljepoočne regije obostrano i desne šake.;
- da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 6 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 55 dana;
- da je tužiteljica trpjela primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, a u daljnjem tijeku liječenja tužiteljica je trpjela tzv. sekundarni strah i to, strah jačeg intenziteta koji je trajao 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana, te tzv. kasni strah u vidu bojaznosti i zabrinutosti u trajanju od 50 dana;
- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata dnevno kroz 15 dana;
- da je kod tužiteljice zaostalo naruženje lakog stupnju, vidljivo samo ponekad.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, posebno cijeneći nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljici sukladno odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/04, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. stavka 2. ZOO, a čime joj je nastala neimovinska šteta te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu iz članka 1100. stavka 1. ZOO.
10. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća i pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu uzroka nastanka štete, prihvaćajući zaključak prvostupanjskog suda da je do štete došlo isključivo protupravnom radnjom vozačice autobusa koja je pritiskom na tipku zatvorila vrata, iako se u tom trenutku na njihovom putu nalazila tužiteljica. Vozačica je radnju poduzela, iako svi putnici u tom trenutku nisu još izašli iz autobusa koja vrata se nisu zatvorila jer su naišla na prepreku (tužiteljicu) pa su se opet otvorila. Vozačica je u tom slučaju bila dužna postupiti na način da provjeri što se dogodilo, dok u ovom slučaju vozačica nije tako postupila već je zatvorila vrata i nastavila s vožnjom.
11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako tužiteljica nije suodgovorna za nastanak štetnog događaja pravilno zaključivši da tužiteljica sve i da je čula zvučni signal dok se nalazila na putanji vrata, zbog kretanja putnika ispred sebe nije bila u mogućnosti pravovremeno izaći iz autobusa.
12. Visinu naknade neimovinske i imovinske štete sud je utvrdio na temelju provedenog vještačenja po stalnim sudskim vještacima i drugih provedenih dokaza. Svi elementi na temelju kojih je sud utvrdio visinu štete, navedeni su u obrazloženju pobijane presude
13. Protivno tužiteljičinim žalbenim navodima, utvrđenom visinom novčane naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu u svoti od 450,00 kn, nije povrijeđeno materijalno pravo na tužiteljičinu štetu. Uzevši u obzir da su se stranke na ročištu glavne rasprave održanom 13. travnja 2018. suglasile da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 15,00 kn po satu, a budući je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od ukupno 30 sati (15 dana po 2 sata dnevno) pravilno je prvostupanjski sud odredio visinu imovinske štete u svoti od 450,00 kn.
14. Tuženik u žalbi kao i tijekom prvostupanjskog postupka, otklanja svoju odgovornost za naknadu štete tvrdeći da je imao sklopljenu samo policu od automobilske odgovornosti po kojoj ne odgovara za štetu dok nije osigurao prijevoznika za štete koje nastanu tijekom prijevoza. Međutim, činjenica da tuženik sa vlasnikom autobusa nije sklopio ugovor o obveznom osiguranju putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja nije odlučna, jer tuženik za štetu nastalu tužiteljici kao trećoj osobi odgovara kao osiguratelj koji je s vlasnikom autobusa sklopio ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti.
15. Odredbom iz članka 22. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP ), propisano je da su ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti pokrivene i štete od smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta. Iz naprijed citirane odredbe zaključuje se da putnik u vozilu za koje je sklopljeno obvezno osiguranje putnika u javnom prometu i obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti ima pravo na naknadu u visini osigurane svote (za slučaj smrti ili trajni invaliditet) i na naknadu štete (neimovinsku i imovinsku). Na navedeno upućuje i sadržaj odredbe članka 20. stavka 2. ZOOP-a koja glasi: "Ako je za nastalu štetu odgovoran vlasnik prijevoznog sredstva koji je sklopio ugovor o osiguranju putnika u javnom prometu, u naknadu štete koja pripada oštećenoj osobi na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti ne uračunava se iznos koji pripada oštećenoj osobi po osnovi obveznog osiguranja putnika u javnom prometu." Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda glede tuženikove pasivne legitimacije.
16. Tužiteljica je podneskom od 27. ožujka 2018. preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 19.029,73 kn zatraživši i naknadu neimovinske štete u svoti od 7.000,00 kn zbog pretrpljenih duševnih boli zbog naruženosti. Ova preinaka izvršena je prije zaključenja prethodnog postupka koje je uslijedilo 13. travnja 2018., pa je ista a temeljem odredbe iz članka 190. stavka 1. dopuštena.
17. Nadalje, tužiteljica je podneskom od 26. studenoga 2021. preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja. Preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, ne može se tražiti ni kao iznimka prema članku 299. stavku 2. ZPP-a. Međutim, kako je člankom 39. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine broj 70/19, dalje: ZID ZPP) izmijenjena ranija odredba članka 190. ZPP-a na način da je dodan novi stavak 2. kojim je propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koja izmjena se primjenjuje i u ovo postupku na temelju članka 117. stavka 2. ZID ZPP-a. Zato je i po shvaćanju ovoga suda preinaku valjalo dopustiti, odnosno o osnovanosti tužbenog zahtjeva glede visine odlučiti prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.
18. Sukladno ocjeni ovoga suda preinaka tužbe do koje je došlo na navedeni način u ovom je predmetu bila svrsishodna jer je tužiteljica postavila zahtjev čim su joj bili poznati svi elementi za naknadu štete (opseg i visina), koji mu bez njegove krivnje nisu bili poznati ranije.
19. Tuženik je prigovarao zastari u odnosu na preinačeni dio tužbe. Podnošenjem tužbe zastara se prekida u smislu odredbe članka 241. ZOO. Kako tužiteljica zahtijeva iz iste činjenične i pravne osnove veću novčanu svotu na ime naknade štete tako preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva glede početka i tijeka roka zastare prvobitnog zahtjeva podnošenjem kojega je došlo do prekida zastarijevanja tih tužiteljevih tražbina. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud u odluci Rev-231/04 od 10. ožujka 2004. Slično pravno shvaćanje zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev X-1196/11-2 od 4. travnja 2012., kao i u odluci Rev-1102/15-2 od 7. srpnja 2015. U rješenju Vrhovnog suda Rev- 2155/10-2 od 12. studenog 2014. je navedeno da se u pogledu zastare kod preinake tužbe valja razlikovati situacije kada stari i novi zahtjev nemaju istu činjenično pravnu osnovu, od situacije kada stari i novi zahtjev imaju istu činjeničnu i pravnu osnovu. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tj. da je došlo do prekida zastara podnošenjem tužbe i u odnosu na preinaku tužbe jer se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
20. Međutim, u pravu je žalitelj kada kaže da na dosuđenu svotu za neimovinsku štetu, koja je obuhvaćena dvjema dopuštenim preinakama tužbe, zatezne kamate mogu teći tek od dana kada je postavljen preinačeni zahtjev. Naime, prvostupanjski je sud dosudio tužiteljici neimovinsku štetu u svoti od 21.750,00 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Međutim samo zatezne kamate na prvotno zatraženi iznos neimovinske štete u svoti od 11.000,00 kn koji je obuhvaćen tužbom mogu teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Na iznos neimovinske štete u svoti od 7.000.00 kn (iznos koji je obuhvaćen prvom preinakom) zatezne kamate teku od prvog idućeg dana kada je dopuštena preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva, a na preostali iznos dosuđene neimovinske štete u svoti od 3.750,00 kn zatezne kamate teku od prvog idućeg dana od dana konačno postavljenog konačnog zahtjeva tj. dopuštene preinake nakon provedenog vještačenja. Zbog toga je u odnosu na tijek zatezne kamate na neimovinsku štetu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a
21. Tuženiku ne pripadaju troškovi nagrade odvjetniku za sastav žalbe jer je sa žalbom uspio samo u sporednoj tražbini, troškovima postupka.
22. Kako je odluka o troškovima postupka pravilna odlučeno je kao u izreci i to pod točkom a) temeljem odredbe iz članka 373. točke 3. i pod točkom b) temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a .
Dubrovnik, 19. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
Srđan Kuzmanić
Broj zapisa: eb314-13245
Kontrolni broj: 0e88a-7a309-81286
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Srđan Kuzmanić, O=ŽUPANIJSKI SUD U DUBROVNIKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Dubrovniku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.