REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 25-Pn-2447/15-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. Š. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. u. za o., Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 05. rujna 2022. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika J. B., odvjetnika, te punomoćnice tuženika M. K. V., Su-…, dana 19. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku H. u. za o., Z., OIB: 38922958547, isplatiti tužitelju H. Š. iz Z., OIB: …, iznos od 10.000,00 kn / 1.327,23 eur (prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. lipnja 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.000,00 kn. III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.307,50 kn / 2.297,10 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 06. prosinca 2014. godine doživio prometnu nezgodu u Z. kao vozač osobnog automobila reg. oznake … , do koje nezgode je došlo zbog pada žice gornjeg električnog voda Z. e. t. na vozilo tužitelja, koju je otrgnulo nepoznato teretno vozilom svojim "kranom" te je žica pala na vozilo tužitelja, koje je uslijed pada bilo izloženo velikom naponu električne energije u vidu iskri i plamena na vanjskom dijelu vozila, što je kod tužitelja rezultiralo velikim strahom i stresom. U naprijed opisanoj prometnoj nezgodi tužitelj je pretrpio veliki strah, uslijed kojeg se razvio i posttraumatski stresni poremećaj, a koja povreda je pobliže opisana u medicinskoj dokumentaciji, uslijed čega je došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje. Stoga od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 12.000,00 kn (1.592,67 eur), sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. lipnja 2015. godine pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak štetnog događaja te uzročno posljedičnu vezu između tužiteljevih tegoba sa predmetnim štetnim događajem. Navodi kako se tužitelj zbog navodnih tegoba javio liječniku tek više od mjesec dana nakon događaja. Također, navodi kako je tužitelj i prije utuženog događaja sudjelovao u prometnoj nesreći 14. listopada 2014. godine, a još i u prometnim nesrećama 13. studenog 2002. i 06. listopada 2008. godine. Također osporava tijek kamata na način zatražen u tužbi te ističe kako je tuženik odštetni zahtjev zaprimio tek 05. lipnja 2015. godine, a uz to da proizlazi kako je liječenje tužitelja i nadalje u tijeku.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu, medicinsku dokumentaciju tužitelja, odštetni zahtjev, podatke o prometnim nezgodama, sudsku praksu, presliku zdravstvenog kartona, presliku skice lica mjesta i izvješća o počinjenom prekršaju, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka D. G.,

Ž. Z., K. Š. i tužitelja, izvršen je uvid u izvješće kontrolora od

06. prosinca 2014. godine i dnevnik rada, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. med. M. K. O., proveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka dr. M. Ko. O., provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. G. M., te dopunsko saslušanje tužitelja.

5. Sud nije proveo dokaze koje je tužitelj podneskom od 19. travnja 2017. godine predložio, obzirom su isti predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a da tužitelj nije ni pokušao dokazati da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. To tim više što izvođenje navedenih dokaza nije bilo odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

6. Stoga sud navedene dokazne prijedloge nije uzeo u obzir.

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Uvidom u zapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, PU zagrebačke, I. Postaje prometne policije Zagreb, od 28. siječnja 2015. godine utvrđeno je da su policijski djelatnici prilikom izlaska na mjesto događaja dana 06. prosinca 2014. godine u 11,15 sati na križanju Avenije …-M.

c.-M. u. u Z. zatekli tužitelja i njegovo osobno vozilo, dok je utvrđeno kako se NN vozač sa NN vozilom udaljio s mjesta događaja, a da o prometnoj nesreći nije izvijestio najbližu policijsku postaju niti je oštećenom vlasniku ostavio podatke o sebi i vozilu. Također je utvrđeno da je tužitelj uklonio vozilo sa kolnika, a djelatnici Z. h., Podružnica Z., da su sanirali oštećeni gornji električni vod radi omogućavanja daljnjeg normalnog odvijanja tramvajskog prometa.

9. Uvidom u izvješće o počinjenom prekršaju Ministarstva unutarnjih poslova PU zagrebačke, I. Postaje prometne policije Zagreb, od 28. siječnja 2015. godine utvrđeno je da je tužitelj upravljao osobnim automobilom … zapadnim kolnikom Avenije …, desnom prometnom trakom za ravno od sjevera u

smjeru juga. Dolaskom do raskrižja s M. c. i M. u.,

gdje je promet upravljan semaforima, koji su u vrijeme prometne nesreće radili automatski i ispravno, ušao je u raskrižje zadržavajući smjer kretanja ravno na znak zelenog svjetla na semaforu, uslijed čega je u raskrižju došlo do oštećenja prednje strane njegovog vozila od strane gornjih električnih vodova, vlasništvo Z.

h., podružnica Z., koji su se nalazili iznad raskrižja, zategnuti na stupovima oko raskrižja, a koji su pukli neposredno nakon što je NN vozač upravljajući NN vozilom, krećući se zapadnim kolnikom Avenije …, desnom prometnom

trakom od sjevera u smjeru juga, ispred osobnog automobila …, prošao kroz raskrižje, zadržavajući smjer kretanja ravno na znak zelenog svjetla na semaforu za njegov smjer kretanja. U prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba. Nakon prometne nesreće, NN vozač se s NN vozilom udaljio s mjesta događaja, a da o prometnoj nesreći nije izvijestio najbližu policijsku postaju niti je oštećenom vlasniku ostavio podatke o sebi i vozilu. Zbog nemogućnosti pronalaska NN vozača i vozila, ovaj predmet pisan je za evidenciju i pohranjen u pismohrani ove postaje.

10. Uvidom u izvješće kontrolora Z. h. d.o.o., P.

Z. e. t., Centar za …, od 06.

prosinca 2014. godine, utvrđeno je da je dana 06. prosinca 2014. godine, subota, na križanju M. i M. od 11:15-12:00 sati došlo do zastoja tramvajskog prometa. Uzrok zastoja je oštećenje gornjeg voda na istom križanju. Kamion sa košarom nepoznate registarske oznake udaljio se sa mjesta nezgode, pri čemu je žica pala na osobno vozilo ..., uslijed čega je došlo do oštećenja vozila. Zbog radova na otklanjanju kvara uslijedilo je beznaponsko stanje, zbog čega su bila uključena dva autobusa prema D. U zastoju stajalo 9 tramvaja, ostali promet je bio preusmjeren.

11. Uvidom u dnevnik rada Z. h. d.o.o., Podružnica Z.-

E. i e., za 06. prosinca 2014. godine, za smjenu od 6 do 14 sati

utvrđeno je da su u 11,10 pozvani od centra na križanje M.-M.

zbog puknuća petljaste izolacije na ovjesu. Izolaciju zamijenili, nije bilo oštećenja gornjeg voda. Zastoj je bio do 11,55.

12. Svjedok D. G. u svom iskazu navodi da je djelatnik Z.

e. t. i radi kao linijski majstor koji popravlja tramvaje u prometu.

Sjeća se da je na dan štetnog događaja tužitelj dotrčao u otpremničku kućicu Z. - a na okretištu u D. i rekao mu je da je pala žica od električnog voda na njegov automobil. Otišao je s tužiteljem na mjesto događaja na raskrižje Avenije … - M. – M. i vidio da je žica od električnog voda pala na krov tužiteljevog automobila. Nakon toga je o istome izvijestio centar za promet Z.-a i zatražio da dođu djelatnici popraviti gornji vod. Sjeća se da je na mjesto događaja stigla i policija kojoj je dao svoje osobne podatke. Budući da gotovo svakodnevno viđa slične slučajeve, drugih detalja predmetne nezgode se ne sjeća. Žica gornjeg električnog voda je inače pod naponom od 600 volta i prilikom pada žice dolazi do kratkog spoja, a sklopka u stanici trebala bi nakon udarca izbaciti napon. Detalje o tome što se s električnim vodom dogodilo može dati u Centru za … Z.-a.

Nije mu poznato uslijed čega je došlo do pada žice gornjeg električnog voda, a do pada žica zna doći i ljeti i zimi.

13. Svjedok Ž. Z. u svom iskazu navodi da je kao kriminalističko prometni tehničar obavljao očevid predmetne nezgode koja se dogodila na raskrižju Avenije … - M. c.- M. Sjeća se da su toga dana u razmaku od

oko dva sata obavljali tri očevida, a očevid povodom predmetne nezgode bio je zadnji. Kada su stigli na mjesto nezgode, vidio je da u raskrižju stoji kamion s radnicima koji su popravljali električni vod Z.-a. Sjeća da je tužitelj prilikom očevida izjavio da je žicu od gornjeg električnog voda oštetio kamion koji se kretao ispred njega, s time da on taj kamion nije vidio. Sjeća se da su na vozilu tužitelja postojala oštećenja na prednjem vjetrobranskom staklu i poklopcu motora, te da su na vozilu konstatirali kapljice otopljenog metala. U trenutku dolaska na mjesto događaja električni vod nije visio, već su ga u tom trenutku radnici već popravljali. Sa njim je u trenutku očevida bio kolega vođa ekipe K. Š.

14. Svjedok K. Š. u svom iskazu navodi da je bio vođa ekipe za

očevid predmetne nezgode, a sa njim je očevid obavio kolega Ž. Z. Sjeća se da se predmetna nezgoda dogodila na raskrižju Avenije …, M.

c. i M., s time da su toga dana na tom raskrižju obavili ukupno tri očevida, a ovaj očevid je bio zadnji. Kada su došli na mjesto nezgode, tužitelj je izjavio da se neposredno prije nezgode ispred njega u istom smjeru kretao kamion i kada je ušao u raskrižje nakon tog kamiona da je došlo do iskrenja žice električnog voda Z.-a i da mu je pritom oštećeno vozilo. U tom trenutku žica gornjeg električnog voda bila je već popravljena, s time da se sjeća da je prilikom očevida druge prometne nezgode koja se dogodila na tom istom raskrižju vidio da djelatnici Z.-a nešto rade na kablovima. Od djelatnika Z.-a na okretištu u D.

zatražio je podatak da li je došlo do oštećenja kabla, te su mu djelatnici Z.-a potvrdili da je nešto zaiskrilo na kablu, ali nisu znali što se točno dogodilo. Na vozilu tužitelja konstatirali su oštećenja na prednjem vjetrobranskom staklu i poklopcu motora u vidu točkica. Tužitelj prilikom očevida nije znao niti marku niti registraciju kamiona, ali je naveo boju kamiona za koji je tvrdio da se kretao ispred njega, a tužitelj prilikom očevida nije spominjao iskrenje na gornjem električnom vodu Z. -a prije prolaska kamiona. U zapisniku o očevidu naveo je da je na gornjem električnom vodu došlo do oštećenja u vidu puknuća jer je takav podatak dobio od djelatnika Z.-a.

15. Tužitelj u svom iskazu navodi da se kritične zgode kretao desnom prometnom trakom Avenije … od sjevera u smjeru juga. Dolaskom do raskrižja s M. i M. u. zaustavio se na znak crvenog svjetla

na semaforu, a ispred njega bio je zaustavljen kamion s kranom. Kada se na semaforu upalilo zeleno svjetlo za njihov smjer kretanja kamion ispred njega ušao je u raskrižje i u samom raskrižju kamion je kranom zakačio žicu gornjeg električnog voda Z.-a, uslijed čega je žica preko karoserije kamiona pala na prednji dio njegovog vozila. Sjeća se da je kamion kratko zastao jer je vozač vjerojatno osjetio udarac i nakon toga se kamion udaljio. Prilikom pada žice na njegovo vozilo došlo je do iskrenja i plamena, te je žica skakala po cijelom autu, a nakon nekog vremena žica je pala na kolnik i nakon toga je iskrenje prestalo. Ostao je u šoku i jako se prepao jer je tako nešto prvi puta doživio u životu i činilo mu se da je to iskrenje i skakanje žice po njegovom vozilu trajalo cijelu vječnost. Nakon toga je vozilo pomaknuo uz desni rub ceste da se dalje može normalno odvijati promet i otišao do djelatnika policije koji su obavljali drugi očevid u istom raskrižju. Djelatnici policije su ga uputili da o predmetnoj nezgodi izvijesti na broj telefon 112 ili da ode do otpremnika tramvaja, te da on pozove policiju. Prema uputi djelatnika policije otišao je do otpremnika tramvaja na okretištu u D. i nakon što ga je izvijestio o predmetnom događaju, djelatnik Z.-a je zvao njihov centar, a centar Z.-a je zvao policiju koja je kasnije obavila očevid. Prilikom pada žice na njegovo vozilo i skakanja žice po vozilu i iskrenja, došlo je do oštećenja na njegovom vozilu i to na haubi, vjetrobranskom staklu, krovu i poklopcu prtljažnika. Ispred njega se kretao kamion bijele boje s kranom, s time da nije obraćao pažnju na marku i reg. oznaku tog kamiona, a kada je žica već pala na njegovo vozilo bio je u šoku, a i kamion se već udaljio. Radilo se o kratkom kamionu sa kranom koji je bio spušten, ali kran je od karoserije kamiona viši minimalno 1 metar. Vidio je kako je kamion vrhom krana zakačio žicu električnog voda i da se žica zategnula, a nakon toga žica je pukla i pala preko karoserije kamiona na prednji dio njegovog vozila. Kamion je sa stražnje strane imao stranicu visine oko 50 cm, a on se kretao iza kamiona na udaljenosti 3 do 5 m, s time da se kamion nakon pada žice kratko zaustavio, te se tada i on zaustavio, a nakon toga kamion se udaljio, a žica je pala na prednji dio njegovog vozila, tako da je ostao zaustavljen i čekao sve dok iskrenje žice i skakanje po vozilu nije prestalo. Nije mu točno poznato koliko je bila duga žica, ali žica je prvo pala na prednji dio njegovog vozila, uslijed čega je došlo do iskrenja i plamena, te je žica neko vrijeme pod naponom skakala po njegovom vozilu, a nakon toga je pala na kolnik i tek tada je iskrenje prestalo. Žica od električnog voda koja je pukla bila je položena u pravcu istok zapad. Nezgoda se dogodila dana 6. prosinca 2014. godine, a to se sjeća jer je bio Sv. Nikola. Nakon pada žice došlo je do zastoja u tramvajskom prometu. 2008. godine je sudjelovao u prometnoj nezgodi u kojoj mu je ozlijeđen donji dio kralježnice, a u nezgodi 14. listopada 2014. godine zadobio je ozljedu ramena.

16. Tužitelj u svom dopunskom iskazu navodi kako u cijelosti ostaje kod svog iskaza od 02. veljače 2016. godine te istome nema što izmijeniti. Dodaje kako bi svaki puta kad bi prošao kroz navedeno križanje se naježio i ne bi bio psihički dobar i to godinama nakon štetnog događaja.

17. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja te dokumentaciju u koju je sud izvršio uvid utvrđeno je da je do pada električnog tramvajskog voda na vozilo tužitelja došlo zbog nepoznatog vozila. Konkretno, radilo se o nepoznatom teretnom vozilu koje se kretalo istim kolničkim trakom kao i vozilo tužitelja, neposredno ispred tužitelja, te je kranom koji se nalazio na teretnom dijelu tog vozila zahvatio tramvajske električne žice, oštetio ih, te je jedna od navedenih žica pala na vozilo tužitelja.

18. Da je upravo teretno vozilo odgovorno za oštećenje tramvajskih električnih žica proizlazi iz uvjerljivog iskaza tužitelja, pri čemu je sud uzeo u obzir da je tužitelj isto naveo i djelatnicima policije koji su došli na lice mjesta radi provođenja očevida neposredno nakon štetnog događaja.

19. Bez obzira što u dnevniku rada Z.-a nije navedeno da je za puknuće petljaste izolacije na ovjesu odgovorno nepoznato vozilo, isto je navedeno u izvješću kontrolora Z. h. d.o.o. od 06. prosinca 2014. godine, što ukazuje da je tužitelj odmah jasno opisao kako se predmetni štetni događaj dogodio.

20. Stoga je po ocjeni ovog suda utvrđeno da je za predmetni štetni događaj odgovorno upravo nepoznato vozilo.

21. Stoga je za nastanak predmetnog štetnog događaja prvenstveno odgovorno nepoznato vozilo, a prema odredbi čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje, čime je utvrđena i pasivna legitimacija tuženika.

22. U odnosu na isticanje tuženika da nije došlo do oštećenja gornjeg voda, već do puknuća petljaste izolacije na ovjesu, valja istaći kako isto u konkretnom slučaju nije odlučno jer je nedvojbeno da je jedna od tramvajskih žica pala na vozilo tužitelja, a što proizlazi i iz izvješća kontrolora Z. h. d.o.o. od 06.

prosinca 2014. godine te izvješća policije i iskaza saslušanih svjedoka.

23. Činjenica što isti ne znaju točnu terminologiju ili razliku između "petljaste izolacije na ovjesu" ili "gornjeg voda", a što nije niti njihova struka, nije odlučno. I sam djelatnik Z.-a D. G. je u svom iskazu koristio termin "žica gornjeg električnog voda".

24. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine štete provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku M. K. O., koja je u svom nalazu i

mišljenju navela da je tužitelj dana 06. prosinca 2014. godine doživio prometnu nezgodu u Z. kao vozač osobnog automobila, na način da je zbog pada žice gornjeg električnog voda Z.-a na vozilo tužitelja koju je otrgnulo nepoznato teretno vozilo svojim "kranom", te je žica pala na vozilo tužitelja koje je uslijed pada bilo izloženo velikom naponu električne energije u vidu iskri i plamena na vanjskom dijelu vozila, što je kod tužitelja rezultiralo velikim stresom. U spisu je priložena medicinska dokumentacija iz koje se doznaje da se ispitanik dana 18. prosinca 2014. godine javio kod liječnika opće medicine radi psihičke opterećenosti, straha i nemogućnosti spavanja, što je klasificirano kao F 43-Reactio stressogenes gradus majoris et reactiones maladaptivae te je upućen psihijatru i ordiniran Misar tbl 0,25 mg. Nakon mjesec dana pregledan kod psihijatra gdje navodi osjećaj anksioznosti, na poslu teško kontrolira svakodnevne situacije, osjeća da se trza, nožu lošije spava, što se klasificira kao Poremećaj prilagodbe F 43.2 i preporuča anksiolitik te psihologijsko testiranje. o psihologijskom testiranju ispitanik je iznadprosječnih intelektualnih sposobnosti, na upitniku za kliničku verifikaciju PTSP-a zadovoljeni su osnovni dijagnostički kriteriji (opća neurovegetativna pobuđenost, izbjegavanje i intruzivne misli na stresno iskustvo). Po psihijatru je provedeno liječenje anksiolitikom. Uvidom u zdravstveni karton ispitanika se ne nađe ranijih psihičkih smetnji i liječenja po psihijatru, osim prolaznog reaktivnog stanja tijekom 1990. godine. Od psihofarmaka je u liječničkom kartonu evidentirana povremena primjena diazepama koji je ordiniran prije predmetnog događaja vezano uz liječenje tegoba od strane kralježnice. Mišljenja je da je tijekom predmetnog štetnog događaja ispitanik bio izložen situaciji visokog stresogenog potencijala praćen osjećajem vitalne ugroženosti i intenzivnog straha, što je dovelo do narušavanja psihičke ravnoteže te posljedično do dekompenzacije psihičkog stanja u vidu ranije opisanih psihičkih poremećaja, posljedično čemu je otežano funkcionirao na osobnom, profesionalnom i socijalnom planu. Između predmetnog štetnog događaja i razvoja opisanih psihičkih poremećaja postoji izravna uzročno-posljedična veza. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije nađena simptomatologija u psihičkom statusu, odnosno kriterija koji bi upućivali na perzistiranje ranije navedenih psihičkih poremećaja. Tužitelj je u trenutku štetnog događaja trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta iza čega je razvio sekundarni strah jakog do srednjeg intenziteta u trajanju 48 sati, te simptomatologiju u okviru Akutne reakcije na stres i Posttraumatskog stresnog poremećaja uz poremećaj adaptacije. Zaostao je kasni povremeni strah, slabijeg intenziteta u vidu bojaznosti, vezano uz povremene podsjećajuće situacije na predmetni događaj. Trajne psihičke posljedice koje bi bile posljedica predmetnog događaja ne nalazim. Kod tužitelja je sa psihijatrijskog stajališta došlo do privremene psihičke destabilizacije, osjećao je psihičku patnju, bila mu je smanjena kvaliteta života na osobnom, profesionalnom i socijalnom planu, zbog čega je kroz period od 3 mjeseca trpio duševne boli i morao ulagati pojačane napore volje koji se mogu ocijeniti s 10%. Odgovarajući na direktan upit suda, konstatira da je kod ispitanika došlo do privremenog smanjenja životne aktivnosti koje se kroz period od 3 mjeseca može ocijeniti s 10%.

25. Povodom prigovora tužitelja proveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka, koji je u svom iskazu naveo da je tužitelj tijekom predmetnog događaja bio izložen situaciji visokog stresogenog potencijala praćen osjećajem vitalne ugroženosti što je kod njega izazvalo primarni strah jakog intenziteta u trajanju samog događaja jednu do dvije minute, a kako ga tužitelj opisuje, njemu beskrajno dugačkog. Iza toga tužitelj je imao osjećaj intenzivnog straha još par sati, te nakon toga strah jakog do srednjeg intenziteta u trajanju sveukupno 48 sati. Što se tiče navedenog straha slabijeg intenziteta, tužitelj je razvio akutnu reakciju na stres praćenu tjeskobom, znojenjem, insomnijom, osjećajem vlastite nesigurnosti sa stalnim prisjećanjima na sami događaj, tako da je preostala anksioznost sadržana u navedenom sindromu akutne reakcije na stres koja je u kasnijem tijeku kvalificirana kao poremećaj prilagodbe i posttraumatski stresni poremećaj, što je i verificirano psihologijskim testiranjem 9. ožujka 2015. godine. Sva tri navedena poremećaja su poremećaji neurotskog karaktera kojima je osnova anksioznost temeljem koje se razvija cijela popratna simptomatologija karakteristična za pojedini poremećaj. Uslijed razvijenih poremećaja tužitelj je osjećao psihičku patnju koja se očitovala u njegovom svakodnevnom osobnom i radnom funkcioniranju zbog čega je kroz period od 3 mjeseca morao ulagati pojačane napore volje koji se mogu ocijeniti sa 10%. Kod tužitelja nije zaostao kasni strah, niti su kod tužitelja zaostale trajne psihičke posljedice, već je preostala blaža anksioznost u vidu nelagode koja je inače prisutna kod osoba koje su doživjele traumatski događaj u specifičnim situacijama, kao što i tužitelj navodi da je to povremeno u vidu nelagode dok vozi automobil u tramvajskoj zoni, iza kamiona. Liječenje tužitelja okončano je sa zadnjim pregledom kod psihijatra koji je bio 7. svibnja 2015. godine. Nakon toga datuma tužitelj nije uzimao ranije preporučenu terapiju niti je imao potrebe za pregledom kod psihijatra. Preostali strah blažeg intenziteta je bio prisutan tijekom perioda od tri mjeseca u kojem je tužitelj razvio navedene psihičke poremećaje kao dio tih poremećaja, te je u tom razdoblju od tri mjeseca trpio duševne boli i morao je ulagati pojačane napore volje koje sam ocijenila sa 10% privremeno.

26. S obzirom da su i nakon saslušanja stalnog sudskog vještaka ostale nejasnoće u istom nalazu te mu je tužitelj i nadalje prigovarao, to je po prijedlogu tužitelja određeno novo vještačenje.

27. Stalni sudski vještak dr. G. M. u svom nalazu i mišljenju je naveo da je tužitelj bio izložen štetnom događaju 06. prosinca 2014. godine, pri čemu nije zadobio tjelesnih ozljeda. Tužitelj je kao izravnu posljedicu predmetnog štetnog događaja razvio simptomatiku Poremećaja prilagodbe (F43.2). Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen visokog stresnog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije utvrđeno kriterija za perzistiranjem istoga. Između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužitelja je došlo do povrede duševnog zdravlja. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. U sklopu prilagodbe na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjerenog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 1 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 5 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni, oscilirajući strah, slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.

28. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. G. M., obzirom je isti izrađen objektivno, jasno i stručno, na temelju relevantne dokumentacije, tim više što stranke nisu imale primjedbe ni prigovora na isti.

29. Provedenim vještačenjem na nedvojben način su utvrđene posljedice štetnog događaja kod tužitelja, kao i opseg istih. Također je utvrđeno da su sve ozljede koje je zadobio tužitelj u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem.

30. Navedenim ozljedama koje su utvrđene od strane liječnika vještaka povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja na duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a). Na temelju izloženog, utvrđena težina povreda i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade te je sud utvrdio da tužitelju u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a pripada pravo na novčanu naknadu za neimovinsku štetu. Sud je pritom raspravljao i utvrđivao činjenice koje tužitelj naveo u tužbi, odnosno pretrpljeni strah, a što u smislu čl. 1100. i čl. 1095. ZOO-a predstavlja kvalifikatornu okolnost koja utječe na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu.

31. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o utvrđenom intenzitetu i trajanju straha kojeg je ocijenio stalni sudski vještak, ali i činjenicu načina nastanka štetnog događaja, odnosno da je na vozilo tužitelja, dok je njime upravljao, neočekivano pala tramvajska žica pod naponom, uslijed čega je došlo do iskrenja. Nadalje je sud vodio računa o cilju kojemu služi ta naknada te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom te je utvrđeno da tužitelju pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu u iznosu od 10.000,00 kn. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su mjerodavne za određivanje težine povrede prava osobnosti, utvrđeno je da je tužiteljevo pravo osobnosti povrijeđeno u mjeri zbog koje mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. Naime, cilj i svrha pravične novčane naknade je ublažiti osjećaj nelagode koju je tužitelj pretrpio i time makar djelomično smanjiti nastale štetne posljedice.

32. Slijedom svega navedenog, utvrđeno je da bi tužitelju na ime naknade neimovinske štete pripadao iznos od 10.000,00 kn, koji iznos je valjalo tužitelju dosuditi te odlučiti kao u izreci pod točkom I., a s preostalim dijelom zahtjeva tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

33. Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

34. Na navedeni iznos tužitelju pripada zatezna kamata od dana kada mu je ta šteta nastala, a kako je liječenje tužitelja završeno 07. svibnja 2015. godine te je sva dokumentacija tužitelja nastala prije podnošenja odštetnog zahtjeva, to je tuženik mogao na temelju iste utvrditi osnovanost i visinu štete pa tužitelju zatezna kamata pripada od odštetnog zahtjeva. Među strankama nije sporno da je tuženik odštetni zahtjev tužitelja zaprimio 05. lipnja 2015. godine.

35. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 27. Ovršnog zakona.

36. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a tužitelj je u konkretnom slučaju djelomično uspio i u odnosu na osnovu zahtjeva i u odnosu na visinu istog.

27. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je utvrdio postotak uspjeha tužitelja (92%) i postotak uspjeha tuženika (8%) te nakon oduzimanja postotka uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja odmjerio tužitelju naknadu troškova parničnog postupka od 84%.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12) i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. - 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 21.08.2015.g., 08.03.2016.g., 19.04.2017.g. i 10.11.2017.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 1.000,00 kn, za sastav podneska od 21.10.2015.g. prema Tbr. 8. toč. 3. - 250,00 kn, za sastav podneska od 04.05.2016.g. prema Tbr. 8. toč. 3. - 100,00 kn, te za zastupanje na ročištima 15.09.2015.g., 19.01.2015.g., 11.11.2015.g., 02.02.2016.g., 07.02.2017.g., 11.10.2018.g., 16.01.2019.g. i 05.09.2022.g. prema Tbr. 9. toč. 1. po 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 13.350,00 kn, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 42. u iznosu od 3.337,50 kn ukupno iznosi 16.687,50 kn. Navedenom iznosu pribrojen je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 500,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 500,00 kn, tako da ukupno trošak tužitelja iznosi 17.687,50 kn, a razmjerno uspjehu tužitelja od 84% iznosi 14.857,50 kn. Navedenom iznosu pribrojen je trošak provedenog vještačenja u iznosu od 2.450,00 kn u cijelosti jer je isti bio potreban za vođenje postupka, tako da trošak tužitelja iznosi 17.307,50 kn. 29. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Zagrebu, 19. listopada 2022. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.