REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 936/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. G. d.o.o., OIB … , iz Z., zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika M., iz Republike Francuske, A. … , E. C. (ranije: V. C. P. … Francuska), zastupanog po punomoćniku T. H., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-200/2019-2 od 7. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-580/2016 od 5. listopada 2018., u sjednici održanoj 19. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 738.000,00 kuna po osnovi posebne naknade, uvećano za zatezne kamate.
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje isplatu iznosa od 184.500,00 kuna po osnovi naknade štete, uvećano za zatezne kamate.
III Nalaže se tužitelju, u roku od 8 (osam) dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 49.581,25 kn.
IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 95.950,00 kn.".
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
" Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-580/2016 od 5. listopada 2018. u točkama I., II. i III. njene izreke. ".
2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd 1430/2021-2 od 21. travnja 2021. dopušteno je podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
"Stječe li distributer po prestanku distribucijskog odnosa pravo na odgovarajuću posebnu naknadu od principala (proizvođača-nalogodavca) analognom primjenom odredbe čl. 380. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18)?".
3. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP).
3.1. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava osnovanost revizije tužitelja.
4. Revizija tužitelja nije osnovana.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 738,000,00 kn po osnovi posebne naknade uvećano za zatezne kamate te tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 184.500,00 kn po osnovi naknade štete, također uvećano za zatezne kamate.
7. Kako se predmetno pravno pitanje odnosi na primjenu odredbe čl. 380. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) prvenstveno je za ukazati na sadržaj te odredbe, a koji glasi:
"Po prestanku ugovora zastupnik stječe pravo na posebnu naknadu ako je nalogodavcu našao nove stranke ili mu je značajno povećao opseg poslovanja s postojećim strankama, a nalogodavac je i po prestanku ugovora imao znatne koristi od tih stranaka, te ako plaćanje te naknade opravdavaju okolnosti slučaja, poglavito gubitak provizije u poslovanju s tim strankama.".
8. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu posebne naknade, između ostalog, već i iz samog razloga što tužitelj nije iznio određene činjenice o znatnoj imovinskog koristi koju je na temelju izgrađene distribucijske mreže tuženik navodno ostvario neposredno nakon prestanka predmetnog ugovora o distribuciji s tužiteljem. Nadalje, drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete jer da na strani tuženika nije bilo protupravnosti obzirom da je tuženik poštivao otkazni rok iz čl. 212. ZOO-a kada je otkazao predmetni ugovor o distribuciji.
9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja za isplatu posebne naknade drugostupanjski sud pravilno je primjenio materijalno pravo. Kada tužitelj nije dokazao (nije iznosio niti činjenične tvrdnje) da je tuženik imao znatne koristi od stranaka koje mu je našao tužitelj odnosno koristi koje je tuženik imao od povećanja opsega poslovanja s postojećim strankama, onda se taj tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim već iz samog tog razloga. Dakle, i u situaciji kada bi se na konkretni ugovor (predmetni ugovor o distribuciji) na analogan način primjenjivala odredba čl. 830. st. 1. ZOO-a, taj tužbeni zahtjev bio bi neosnovan.
10. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete tek je za otkazati da već po samoj prirodi stvari odgovor na predmetno pravno pitanje također ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude (čl. 391. st. 1. ZPP-a).
11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a predmetnu reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 19. listopada 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
